Full text of "Spomen-cvijeće iz hrvatskih i slovenskih dubrava"

Google 



This is a digital copy of a book that was preserved for generations on Hbrary shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 

to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 

to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 

are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other maiginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 

publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we liave taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 
We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the files We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrain fivm automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attributionTht GoogXt "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liabili^ can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 

at |http : //books . google . com/| 



■^x 





-c^ 










\--'A /^';. - . 





























^'"*^ 



^'^sK 





Harvard College Library 
bought with the income 

OF THE 

Bayard L. Kilgour Jr. Slavic Fund 



^5^^;^-^ 













> I 

f 



SPOMEN-CVIECE. 




? 



• \ 



• • / ., J 1 « 



. I 



I 



I » . , 1 ' 



1/ 



1 f 

' 1 



I I 



SPOMEN-CVIECE 



IZ 



HRVATSKIH I SLOVENSKIH DUBRAYA. 



U VIENAC SAVILA 



MATICA HRVATSKA. 



» »  <* 



SA SLIKOM BISKUPA J. J. STROSSMAYERA, 29 SLIKA U SLOGU 

I 18 umjetniCkih PRILOGA. 




ZAGREB 1900. 
IZDANJE »MATICE HRVATSKE*. 






I 

1/ 



HARVA•^.» 

UNiVt" >'r^ 

LI;3r.A \Y 

DEC 22 I9G0 



NARODNOMU DOBROTYORU 



BISKUPU 



JOSIPU JURJU STROSSMAYERU 



U SPOMEN 



pedesetgodiSnjice njegova biskupovanja 



MATICA HRYATSKA. 



pedesetgodiSnjici 

BISKUPOVANJA 

JOSIPA JURJA STROSSMAYERA. 



I. 

i slovenski knjiiSevnici zdru2i§e se, da u uMa- 
■vatskoj* saviju jedan knji^evni vijenac, iz 
ima prosjati jednoduJna knjii^evnieka slog;a 
koga i hrvatskoga naroda. Uz njih pristaju 

-J ci, koji 6e djelu podati sjaj i umno2iti mu 

Ijepotu. Misao ih jedna svela, da proslave pedesetgodi§nju 
slavu biskupovanja Josipa Jurja Strossmayera. Misao je ova 
krasan izraz one glavne ideje naroda hrvatskoga i sloven- 
skoga, vodilice svega historijskoga i^ivota njihova u devet- 
naestom vijeku, da se obadva plemena sIo2e i ujedine. Slo- 
venci na krilima Ijubavi donesoge svoje plodove knji^evne i 
umjetnicke. Smije se redi, da je ujedinjenje u ovoj knji- 
fevnoj radnji pravo ujedinjenje srdaca hrvatskoga i sloven- 
skoga naroda. Slave svoga zajednidkoga dobrotvora ! 



VIII 

Prije pedeset godina, dne i8. novembra g. 1849., donese 
sluibeni )>Wiener Zeitung« imenovanje doktora filozofije i 
teologije Josipa Jurja Strossmayera za biskupa djakovaCkog. 
Mladi dvorski kapelan i direktor u Augustineju tek u tri- 
deset i petoj godini pro2ivio bio kroz dvije godine beCku i 
evropsku buru u BeCu. Obasjao ga bio ve<5 sjaj velikoga go- 
vomickoga dara u dvorskoj crkvi, ogrijevalo ga prijateljstvo 
najodliCnijih Hrvata u BeCu. JelaCid ban predlo2io ga za bi- 
skupa upravo u Casu, kada je bio na visini slave i moci. Za 
malo mjeseci potamni narodno na§e i drugih naroda obzorje, 
utapahu se i nade JelaCicieve. Za dva mjeseca (28. januara 
god. 1850.) zabilje^i tadanji banski vijecnik Ivan Kukuljevic: 
»Odem pozdraviti — u BeCu — biskupa Strossmayera. 
On me primi veoma radostnim licem, rede sam, da je 
naimenovanje njegovo za biskupa jedina ste- 
Cevina na§a, da je on prvi narodni biskup.« 
StraSan komentar posljedica krvlju hrvatskom zalivene go- 
dine 1848. Divna svijest o samom sebi : kao nadahnut sluti, 
na koje ga je mjesto milost bo2ja postavila, da bude vodja 
svega svoga naroda. Slo^imo s ovim zapis njegov od g. 1841. 
prije njegova polaska u Bed. Bio ve<5 dvije godine kapelan u 
Petrovaradinu, neSto se poreCkao sa svojim iupnikom, dospio 
u Djakovo, da trazi drugo mjesto. Biskup ga prikori i zapo- 
vjedi mu, da se vrati na svoje mjesto. U tuzi i molitvi 
sprovede noc. Sutra rano pozove ga opet biskup i javi mu 
veseo, da ga je car Ferdinand primio u zavod sv. Augus- 
tina u BeCu. Strossmayer zabiljeii u svoju bilje^nicu: »8. ok- 
tobra znamenit za mene dan osobite milosti i 
providnosti bo2je. Treba da se uvijek Bogu 
molim i njemu zahvaljujem, ali osobito ovih 
dan a. Ako mi je slobodno pogledati ubuduc- 
nost, Bog me zove za velike stvari ibit ce meni 
veoma slabaSnu na pomod.« Ovo predvidja dovjek u 



IX 

svojoj dvadeset i sedmoj godini, — ovako predvidjaju samo 
heroji u historiji CovjeCanstva. 

Vec u prvoj svojoj poslanici veli mladi biskup, da de 
slijediti ji^veliCanstveni primjer Ijubavi k domovini samoga 
Spasitelja na§ega«, koji da je i po mnijenju Bossuetovu »krv 
svoju osobitim obzirom na svoj narod prolio i hotio, da se 
po ^rtvi, koju na drvetu kriia za cio svijet prikaza, i Ijubav 
domovine posvetic Drugi primjer da nam daje sv. Pavao, 
kada zavapi: »2alost velika i bol neprestano obuzima srce 
moje; ^eljah biti ja sam prokletstvo od Isusa za bracu moju, 
koji su rodjaci moji po puti.« . . . )>Izraelci su«, — tumadi nam 
sv. Pavla biskup — »sjeme Abrahamovo, i ja sam; baSti- 
nici su obedanja bo2jih, i ja sam. Ja sam udo od tijela nji- 
hova i krv sam od krvi njihove. Sagrijesili su i ogluSili se 
na glas proroka svojih, umorili su Boga i spas svoj, krivi 
su prokletstva i osvete boije, ali su ipak moji i moje se 
srce od njih nikada odcijepiti ne de; pade ielio bih i ja ieljno 
nje sobom zamijeniti i po primjeru Boga i me§tra svoga 
vlastitom irtvom nje od prokletstva bo^jega otkupiti. Evo 
prave i diste Ijubavi svedenidke, koja se nidim na svijetu 
smutiti ne da, paCe koja u nesredi i nezgodi naroda svoga 
sveudilj raste, dok se do one destine i izvrsnosti ne do- 
vine, koju je Isus u bo2anstvenom svom srcu prama svim 
nam gojio.« Ovako biskup protumadi sam svoju Ijubav do- 
movine, — ovako razjasni svoju devizu: »Sve za vjeru i za 
domo vinu ! « 

Biskup Strossmayer je nastupio svoju biskupsku stolicu 
g. 1850., kada je vec crni apsolutizam i Ijuta germanizicija 
uzela poklapati njegovu domovinu Hrvatsku i cijelu monar- 
hiju. Kako je pro2ivio onih deset godina, toga mi ne demo 
pripovijedati. Ne demo ni za poslije pripovijedati njegova 
zivota. Bog ga po^ivio jo§ dugo ! Nadajmo se, da de milost 
Boga velikoga preko njega izvesti jo§ koje znamenito djelo 



X 



na korist i slavu i za bolju bududnost naroda hrvatskoga. 
Mi hocemo samo da pokaiemo, kako je malen poCasni 
naslov naSemu biskupu, kada mu se veli, da je Mecena 
hn-atskoga naroda. ViSe je on, jer je svoj narod nadah- 
njivao boianskim idealom iive vjere u bolju bududnost. 
Zato pustimo biskupa sama, neka govori. »Divna vam je 
stvar« — govori on pri povratku ustava (g. 1861.) — »srce 
CovjeCansko, 6arobna sila Ijubavi. Ljubav nebo sa zemljom, 
zemlju s nebom spaja; ljubav puCinu morsku s jednoga 
kraja svijeta na drugi, ljubav razjaiene hridi, ljubav istok 
do zapada brzinom munje prevaljuje ; krepkoj volji i Ijubavi 
ni§ta na ovome svijetu teSko, niSta nemogucno nije ; Ijubavi ni 
ista nemila smrt IjubimCe ugrabiti ne moie; jerbo ako i 
ne 2ivi u tamnom grobu, iivi ipak u majCinom srcu, koje 
ga oplakuje. Tako vam se ta stvar nekim naCinom ima 
s pravima i slobodama naroda, koji je do samosvijesti svoje 
potpuno dozrio. Moguce je, da se tudjim nesmiljem na- 
rodne svetinje iz javnoga 2ivota izagnaju; ali ako je narod 
umio neoskvrnjenu du§u saCuvati, du§u, koja tudje blago- 
dati ne prezire, vrhu svega pako svete svoje svojine Ijubi 
i brani, tada nije ni§ta izgubljeno; tada ne ginu narodne 
svetinje, nego se tim vecom silom iz javnoga 2ivota onamo 
povuku, gdje je svakoga 2ivota izvor i sjedi§te, to jest u 
srce i svijest naroda. Nije se §aliti sa svijeSdu najoda. 
S njome je zahman boj biti, jerbo je pri torn sveti§tu i isto 
Svemogucstvo upliv svoj ograniCilo. Sve da bi i moguce 
bilo prava i slobodu naroda zreloga i samosvjesnoga u pu- 
Cini morskoj utopiti, u razja^enu brid strmoglaviti, u tamni 
grob ukopati, ipak bi naskoro novim i sjajnijim ^ivotom o2i- 
vjele, jerbo i opet velim, srcu i Ijubavi CovjeCanskoj niti ista 
nemila smrt IjubimCe ugrabiti ne moi^e; a §to u svijesti na- 
rodnoj 2ivi, prije ili poslije i u javnom 2ivotu o^ivjeti mora.« 
wSvijest i srce naroda, to je onaj ugalni kamen, na 



XI 

kojem na§ biskup gradi sva svoja djela. To je dapaCe pecina, 
na kojoj se ima sagraditi bududnost hrvatskoga naroda i 
njegovih suplemenika. U stotini poslanica i govora, §to ih 
je naplsao i izgovorio svom narodu za ovo pedeset godina, 
stalna mu je i sveta rijeC, ponavljana po stotinu puta, 
§to sve ima biti u svijesti onom narodu, koji ho6e napre- 
dovati. Cujmo, §to reCe u svojem do sada posljednjem — 
kako sam reCe — testamentamom govoru iza dvadeset i tri 
godine (g. 1884.). Opominje svoj narod, kako ce si steci slo- 
bodu. ^Narod, komu je ugasnula svjetlost, koja ga k njegovu 
Betlehemu vodi, narod, koji je sav u kal i smet zagreznuo, 
pak se nije u stanju uznijeti do one svrhe, koju mu je Bog 
na ovom svijetu opredijelio, narod, koji se ne zna za 
idealne ciljeve svoje raspaliti i na sve mogude zrtve ohra- 
briti, narodj koji uvijek samo strahuje i preda, koji u oz- 
biljnim okolnostima samo i jedino na svoju slabost i nemoc 
misli, narod, koji uvijek i uvijek misli, da samo pod tudjim 
okriljem i tudjom modi i pomoci iivjeti mo2e: takav narod 
truli, iznema2e i propada, i takav narod oCevidno ne ima za- 
oga ^ivota i buducnosti. Suprotivnim pako naCinom narod, 
koji zna, §to hode, koji si nikada i uz nikakvu cijenu na 
svijetu ne da iz du§e i svijesti izbiti onu idealnu svrhu, 
koja od samoga Boga dolazi, narod, koji zna u odluCni 
das sve svoje sile u jedno skupiti i na podignude viSih 
svojih ciljeva uputiti, koji zna u takav 6as opcim oduSev- 
Ijenjem uCiniti onu poslovicu: »il slobodno iivjeti, il slavno 
umrjeti«, takav narod, sve ako mu je kroz vijekove boriti se, 
patiti i svaku irtvu podnaSati, prije ili poslije se spasi i slo- 
bode se svoje do vine. « 

Ove temeljne misli vode biskupa u njegovom politiCkom 
2ivotu. Mi ga ovdje ne mo^emo pratiti na njegovom poli- 
ti5kom putu, kada je na Celu ogromne stranke narodne 
kuSao stvoriti samostalnu dr^avu hrvatsku u okviru na§e 



XII 

monarhije. Nije nam ipak te§ko na kratko priopditi njegovo 
stalno i neprelomivo stanoviSte, njegov narodni politiCki pro- 
gram. Evo ga cijela i potpuna: »Kada se govori, gospodo«, 
— veli on u svom govoru 5. jula god. 1861., »o samostal- 
nosti i cjelovitosti na§e driave ; kad se radi o samostalnosti 
i cjelovitosti krune i driave hrvatske i o njenim odnoSajima, 
tada se dakako mfikom mimoidi ne mo^e onaj sveCani din, 
kojim djedovi na§i pred cijelom Evropom zasvjedodiSe samo- 
stalnost svoju; svedani din, kojim prejasna kraljevska kuca 
naSa stede nasljedno pravo na krunu i dr^avu hrvatsku u 
muSkim odvjecima svojim, din, kojim mi u saboru naSem na 
Cetinju g. 1527. slobodnom i posve nezavisnom voljom na- 
§om izabrasmo svojim kraljem Ferdinanda I., ne kano kralja 
ugarskoga, nego kano nadvojvodu austrijanskoga i kralja 
deSkoga . . .« 

»Evo me« — nastavlja biskup — »kod pragmatidke 
sankcije, pod kojom se Ugri kano pod sjajnom zastavom za 
svoju samostalnost i nedvisnost tako junadki bore. Mi imamo 
na§u posebnu, od Ugarske posve neodvisnu i s njom posve 
ravnopravnu sankciju pragmatidku, koju smo mi posve samo- 
stalno i neodvisno od Ugara jedanaest godina prije njih primili, 
to jest g. 1712., dodim .ju Ugri tek g. 1723. primiSe. Mi dakle 
vlastitu svoju zastavu imamo, pod kojom isto tako kao i Ugri 
za svestranu samostalnost i neodvisnost svoju boriti se mo- 
2emo. Ne znam, gospodo, da li ikoji narod u carevini toliko 
prava i toliko razloga i du^nosti ima na pragmatidku sank- 
ciju pozivati se, koliko upravo mi Hrvati. Imamo mi pravo 
to, jer smo mi Hrvati vazda duinostima, koje nam na§i 
dr^avni ugovori, pa i ovaj, koji pragmatidkom sankcijom 
nazivamo, nala2u, tolikim izobiljem za dosta dinili, kolikim 
jedva ikoji narod u prostranoj carevini. Ne ima naroda u 
carevini cijeloj, koji bi sjajnim svojim zaslugama toliko didnih 
pohvala od svojih okrunjenih glava stekao, koliko upravo 



§ 



_?aii[_ 

Hrvati, ter zato upravo mi Hrvati imamo pravo zahtijevati, 
da se onim istim izobiljem, kojim mi duinosti naSe ispunismo, 
prava na§a na driavnim ugovorima, napose na pragmatidkoj 
sankciji osnovana, u potpunoj svojoj cijelosti priznadu. Mi 
upravo Hrvati pravo osobito imamo na pragmatidku se 
sankciju pozivati; jer upravo mi Hrvati, primajuci pragma- 
tiCku sankciju, osobitu uslugu uCinismo prejasnoj vladalaCkoj 
kuci na§oj, dofiim mi put prokrCismo, da i Ugri poslije 
jedanaest godina pragmatiCku sankciju prime. Poznate su 
one Karla III. rijeCi Hrvatima: »»daturi operam, ut quae 
coepistis consilia, ea incliti St. et Oo. Hungariae amplectan- 
tur.«« Mi ne samo pred cijelom Evropom poCetkom osam- 
naestoga stoljeda i opet posvjedofiismo potpunu neodvisnost 
krune i dri^ave na§e, razpoloSivsi njom neodvisnom posve 
voljom na§om na korist tankog spola prejasne na§e vlada- 
laCke ku(5e, nego si tim naCinom i opet kao i §estnaestoga 
stoljeda najsveCanije ujamdismo stara prava i stari ustav na§. 
PaCe Karlo III. u znak osobite svoje dopadnosti i prizna- 
nosti obveza sebe i svoje nasljednike, da <3e naSa prava i 
na§e slobode svakom zgodnom prilikom povecati i umno^iti.« 
»Du2nost nam je pozivati se na pragmatiiku sankciju 
i obzirom na dr^avnike austrijske, koji si u novije doba 
mnogo glave tim taru, kako bi sankciju pragmatiCku ugarsku 
8 obljubljenim jedinstvom carstva u suglasje doveli, §to je 
po mom osvjedoienju bez uvrede pravde i istine samo jednim 
putem mogude, to jest : na temelju potpune federacije, koja 
bi svakom narodu ravnim naCinom pravo podijeliti imala i 
koju ne bi narodi kano oCevidnu opasnost i propast svoje sa- 
mostalnosti i svog starog prava, nego kano jamstvo samo- 
stalnosti i svog starog prava smatrati morali; na temelju 
mislim federacije, koja raznolikim narodnim elementima 
carstva jedino odgovara; koja je jedina kadra grdnu ranu 
carstva s vremenom iscijeliti ; koja je po mom Cvrstom osvje- 



XIV 

doCenju jedina kadra carstvo od velike opasnosti, kojoj u 
susret ide, paCe od o5evidne propasti osloboditi. Centrali- 
zacija, koja jednog ili drugog samo naroda korist ma pod 
kakovom izlikom pred oCima ima, nipo§to uspjeti ne mo2e.« 

Ovo je politick! program na§ega biskupa, izreCen godine 
1861. Ovo je program biskupa i ove godine jubilame 1900. 
Ovim programom diSe du§a svega naSega naroda. 

Sada da vidimo biskupa kao vodju u uzviSenim cilje- 
vima narodrie prosvjete. U zori naSega preporodje- 
noga ustavnoga 2ivota god. i860, osnova biskup jugosla- 
vensku akademiju znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Prene- 
simo se duhom za jedan 6as u one dane. Deset godina 
le^ala mora apsolutizma i germanizacije na na§em narodu. 
Vraca se ustav starodavni. Ljudi jo§ niti pravo odahnuli 
nisu od germanizacije. Ima jo§ nekoliko radnika iz za- 
nosne »ilirske«r dobe. Novih radnih sila premalo se rodilo. 
Ljudi su tek sretni i blaieni, da u §kolama i uredima oiivi 
i zavlada na§ mili materinski jezik. U taj 6as osniva bi- 
skup akademiju znanosti. I bolji dusi narodni strepe, da 
je preuranio. On se opet uzda u pomod bo2ju i u velike 
duSevne darove svoga naroda. On odmah pri osnutku po- 
kazuje akademiji uzviSene narodne ciljeve. »Povjest nas 
uii,« — veli on u osnovnom pismu, — »da knjiga ne 
moie cvasti u narodu malenu, a niti u narodu koliko mu 
drago mnogobrojnu, ali narjeCjima razdrobljenu, ako se ova 
ne sliju u jedan knji2evni jezik. To uvidivSi, svi znatniji 
narodi staroga i novoga svijeta stopi§e raznolike 2ivlje je- 
zika i 6udi u jedan cjeloviti stroj, te si stvoriSe jednu na- 
rodnu knjigu, koja ih podiie do visoka stepena narodne 
prosvjete i naobra^enosti. Dokle su ve6 dospjeli razni narodi 
romanskoga i germanskoga plemena? Poznato je, da ova 
nastojanja, navlastito kod Hrvata i Srbalja, lijepim urodi§e 
plodom, te da oni mogu pokazati djela, koja bi i ostalim 



XV 

evropejskim knji^evnostima sluiila na Cast. Nu razboritiji si- 
novi jugoslavenskoga naroda, kojima je do toga stalo, da 
svoj narod dovedu na ono mjesto, koje ga ide po odluci 
bo^je promisli, svaki dan jasnije uvidjaju, da ovako rascjep- 
kani u hrvatsku i srpsku samo pismenima razdijeljenu, u slo- 
vensku i bugarsku granu, tro§e zahman svoje lijepe sile. Odavle 
porodi se u njih malo ne opdenita te^nja i 2elja, da se u kolo 
hrvatske i srpske knjiievnosti najprije povuku bra<5a Slo- 
vene!, kojim bi se tim obezbijedio narodni iivot i napredak, 
a nam Hrvatima i Srbima nabavila lijepa kita suposlenika. 
Tomu kolu mogli bi se pribliiiti i radini Bugari. Taj narod, 
jak do pet milijuna, ved iz toga zasluiuje svu na§u pozornost, 
§to je nekada upravo na knji^evnom polju prednjaCio ne 
samo juinim, nego i sjevemim Slavenima, pa u novije ta- 
kodjer doba pokazuje, da nije u njem utrnuo duh sv. Cirila i 
Metoda, sv. Klimenta, Ivana Eksarha i velikoga cara Simeona. 
Evo na taj nadin svuda na slavenskom jugu ukazuje se 
vruda ielja, da mu bude jedna knjiga. Samo do sada ne 
ima jo§ sredotodja. Ovim sredotodjem imalo bi biti uCeno 
druStvo ili akademija, u kom bi se imali stjecati i sjediniti 
svi bolji umovi hrvatski, srpski, slovenski i bugarski. Grad 
Zagreb steie si tolike zasluge za preporod na§e knjige, 
da zasluiuje biti stolicom ovoga jugoslavenskoga uCenoga 
druStva. « 

Tko <5e izbrojiti sve, §to je biskup uCinio za akade- 
miju? On ju je tek pravo osnovao i pravim iivotom na- 
dahnuo, kada je polo^io temelj na§emu sveuCiliStu. U isti 
Cas — kada je sabor prihvatio osnovu akademije — i u 
istom govoru stavi prvi on predlog za sveu5ili§te (ii. aprila 
god. 1861,): »Ako misli akademija znanosti«^ — veli biskup — 
*procvasti, tada je nu2no, da se za nju sjemeniSte mladih 
Ijudi otvori u sveuCiliStu. Akademija pretpostavlja sveuCi- 
li§te.« To je naravno. Nije ga opominjala samo misao na 



XVI 

napredak akademije, vec i opda narodna misao. Kako bi 

se mogao i pomigljati onaj njegov politiCki program, kako 

da bude samostalna Hrvatska u okviru monarhije bez svoga 

najviSega udevnoga zavoda. Tko 6e vam pripovijedati, kako 

biskupovo srce strepi za prvom prilikom, da uspali baklju 

2ive i jake misli u svem svome narodu za narodno sveuCi- 

liSte? Tko ce vam pripovijedati, kako li je on slaved! tristo- 

godi§njicu slave junaCke smrti Nikole Zrinskoga (g. 1866.) 

i priloiiv pedeset hiljada forinti, ne samo sav narod uspalio 

za narodno sveuiiligte, ved je stvorio i neprelomnu narodnu 

volju, da se je ta misao morala o2ivotvoriti. Kako li je 

slavio svoju pedesetgodiSnjicu misnikovanja i polo^io dva- 

deset hiljada za medicinski fakultet i opet narod pozvao, i 

narod se odazvao. I opet je podigao vjeru narodnu i po- 

uzdanje u svoju snagu i bit 6e skoro na§e sveu6ili§te pot- 

puno. Evo vam, 6emu se sve biskup od sveuCili§ta nada: »Mi 

smo, boreci se kroz vijekove« — veli on o sveuCiliStu odmah 

poslije otvorenja njegova godine 1874. — »protiv barbarstva 

za kr§<5ansku izobra^enost, vrlo oslabili i iznemogli. Uda 

tijela na§ega jos i danas su rastrgana. SveuCiliSte upravo 

na§e svetu zadadu ima, da narod slo2i i zdru2i, da se ono, 

§to je nepravda i udes hudi od tijela na^ega otrgnuo, i opet 

majci naSoj opcoj priljubi. SveuCiliSte naSe ima upravo biti 

ono sveto ognji^te, na kom se srca bratska na Ijubav, slogu 

i jedinstvo razgrijati imaju. U samom na§em uiem domu 

dva brata rodjena, jedne majke sinove, joS predsude neke 

rastavljaju. Jednu krv, jednu duSu, dva didna imena, koja 

jedno te isto znaCe, Cesto puta razdvajuju. Do sveu5ili§ta je, 

da te predsude i razmirice prestanu, da se brada u jednu 

duSu i u jednu svetu namjeru spoje. A §to 6\i redi o naSim 

prvim susjedima, braci slovenskoj ? Al neka znaju, da cemo 

mi svi na uvijeke u du^i i srcu na§em zadr^ati zahvalnu 

uspomenu onih rijedi, izuStenih po jednom od najodliCnijih 



XVII 

njihovih sinova: »Brado Hrvati, znajte* da mi Slovene! va§e 
sveuCili§te smatramo za naSe vlastito sveuiiliSte. « Zlatne 
odista rijedi, pune nade i utjehe. Kad sam te lijepe rijeCi 
Cuo, mene je suza radosti polila. Budimo toj braci zahvalni 
i poka^imo im svakom prilikom, da je udes njihov na§ udes, 
da je rana njihova naSa bol, da je veselje njihovo na§a 
radost. Cast osobitu, koju nam izkazaSe tom prilikom braca 
na§a Poljaci, Cesi i Slovaci, du^nost nam nala2e, da uza- 
jamnost bratsku gorljivo njegnjemo, da se moralno medju 
sobom podupiremo. SveuCili§te na§e otvoreno je i bijednoj 
na§oj bradi BoSnjaku i Bugarinu. Prigrlimo ih bratski, kada 
k nama prfdju i tako ih Ijubimo, primajmo i dvorimo, 
da povrativ§i se u svoju postojbinu apo§toli postanu one 
umne moraine sveze, za kojom svaka plemenita du§a te2iti 
mora . . . « 

Biskup se trudio i tro§io, da bude na§a akademija ne 
samo znanosti ved i umjetnosti. Velikom novdanom ^rtvom 
pokrenu biskup gradnju nase akademijske palade i upravo 
ju on dogradio, kako mu u najvedoj nevolji njegov prijatelj 
Radki pisa: :^Dajte jo§ ovih dvadeset hiljada, da kucu do- 
vr§imo, pak je onda ona upravo Va§a.« Pokrene i dogradi 
palaCu, o kojoj on sam veli: »Ova je palaCa osobit ures 
prijestolnoga na§ega grada, koji opredjeljenje ima, da u ovo 
na§e doba uskrisi i obnovi neumrlu slavu slavnoga nasega 
Dubrovnika, koji je znao i umio i tada zublju prosvjete i 
slobode u vis dignuti i plamtecu uzdr^ati, kada je svuda 
na okolo na balkanskom poluotoku gusta tama neznanstva 
i su^anjstva le^ala. Ako se takve zgrade, ko §to je ova u 
stolnom na§em gradu, sirile budu, grad 6e nas u brzo ne 
samo nutarnjim bi6em i opredjeljenjem svojim, nego i vanj- 
skim licem i obliCjem slavni i neumrli na§ Dubrovnik zami- 
jeniti ... to jest da postane osobite vrsti athenaeum, §to 
ce reci ognjiSte i njegovaliSte svih visih umnih i moralnih 

Spomen-cvie6e. ^^ 



XVIII 

te^nja naroda; da se' pretvori stolni na§ grad, ako Bog da, 
makar i u Cednoj mjeri, u lijepu i uzoritu Fiorencu. Hvala 
Bogu, da je tako!« 

U tu palaCu polo2i biskup svoju zbirku slika i umjet- 
nina, koju je sabirao do trideset godina, a ne bi se danas, 
kako on rede, niti za milijun forinti mogla sabratL »Ja sam« 
— veli on — »pri sabiranju tih slika i umjetnina odmah od 
poCetka pazio, da mi ih je sabirati, koliko mi je samo mo- 
gu6e, iz svih umjetnidkih §kola, kako sam mislio, da ce na- 
rodu i u£e(5oj se mlade^i vi§e koristiti.« 

Ali Cujmo jo§ biskupa, neka nam ka2e, koje su ga misli 
vodile pri osnutku naSih narodnih zavoda. »Evo, za§to 
je« — govori on u svom ved spomenutom testamentamom 
govoru god. 1884. — »sveuCili§te i akademija, ova 
lijepa zgrada i galerija slika. Znano je, da je u no- 
vije doba u dr^avni sustav i u dr^avni 2ivot pristupilo na- 
Celo narodnosti, a i pravo je, jer je narodnost polag svete 
vjere najskupocjeniji dar boi^ji; ali valja po mom mnijenju 
i osvjedoienju to nadelo narodnosti, ako misli svojoj svrsi od- 
govoriti, duhom krSdanstva i svetoga evangjelja oplemeniti, 
uzvisiti i posvetiti i onom pravednosti nadahnuti, koja veli: 
§to bi rado, da ti drugi ne Cini, ne Cini ni ti drugomu, a 
§to bi rado, da ti drugi uCini, uCini i ti drugomu. InaCe se 
naCelo narodnosti izvrgne rado i izopaCi, ter postane izvorom 
oholosti, nesnosnosti i sebiCnosti i svakojake nepravednosti. 
Da pak u tom sludaju o pravoj slobodi, miru i slozi ni 
govora biti ne mo2e, samo se po sebi razumije. Samo 
se po sebi razumije, da se u tom sluCaju i stare teCajem 
stoljeca posvecene i za uzviSene svrhe upucene sveze izvrci 
i u povod nemira i razpra, svakovrstnih stiska i spona obra- 
titi mogu. Ja ne bih rado, da se na§ narod tudji od onih na- 
roda, na koje ga Bog i dr^ava ve2e; neka bude i dr2i sa 
svakim, koji po^teno misli, koji mu bratsku ruku za to pru2a. 



XIX 

da se srede, napretka i slobode svoje dovine; ali neka ni- 
kada i nipoSto ne bude pod nikim. Kada ja tako misHm, 
onda cete se lasno domisliti, za§to sam u ovo na§e doba 
o torn radio, da se sveu6ili§te i akademija u sredini na§oj Cim 
prije osnuju i podignu. Ja sam sudio, da je to u dana§njim 
okolnostima upravo najpreCa nuida narodna, jer narod, koji 
svoja najvi§a udiliSta ima, te dobro i spasonosno s njima 
upravlja: taj se narod intelektualno emancipira, a emanci- 
pacija i oslobodjenje to naravnim i neodoljivim nadinom 
svaku drugu emancipaciju i svaku drugu samosvojnost prije 
ili poslije poroditi mora. Osim toga svaki narod ima svojih 
cmih i nesretnih, kao §to ima sjajnih i povoljnih dana. U 
vrijeme, kada se narodu smraCi, kada mu najsvetija baStina 
slobode i napretka u pogibelj pane, tad obifino sve ono, 
§to je Bog u svijest i srce naroda stavio i zalogom vjeditim 
svake slobode i srede opredijelio, pribje2i§te i uto£i§te svoje u 
crkvi i u najviSim udevnim zavodima svojima tra2i, pak ujedno 
i pobjedu svoju prije ili kasnije nalazi.« 

Ovo su ^ivotvorne misli biskupove pri osnutku na- 
rodnih zavoda. Moramo ipak kazati, za§to ne govorimo, kako 
si je postayio spomenik pred licem bo^jim sa svojom divnom 
crkvom, zaSto ne govorimo o nj ego vim djelima kao biskupa i 
sluge boijega. Ove slavne jubilarne godine digla se je na§a 
akademija, da sjajnim djelom o crkvi djakovadkoj iznese slavu 
biskupovu pred cijelom Evropom. Diie se svedenstvo bisku- 
pije djakovaCke, da slavi sveCara kao biskupa i oca crkve- 
noga. Uspalila se Bosna ponosna, a na delu joj deliCni i 
mukotrpni nadbiskup Josip Stadler, da nam oslika biskupa 
kao oca na§e mile Bosne u njezinoj najvedoj tuzi. I jedni 
i drugi poletit ce na slavni koncil vatikanski, da saberu 
one sunCane trake umnoga govornika vatikanskoga, koji 
su iz njegovih zlatnih usta sinuli cijelomu svijetu. Nama 
je ostalo samo to, da govorimo o narodnim mislima bisku- 



XX 

povim. Mi demo svoju zadacu tek potpuno ovrgiti, ako 
narodnim mislima vodilicama biskupovim dodademo i nje- 
govu narodnu misao pri gradnji stolne crkve djakovaCke. 
»Jo§ nas jedan osobiti razlog sklonio5« — veli biskup, — 
»da romanskom slogu prednost damo. NaSa je domovina 
po zemljopisnom svom polo^aju jedan od onih prstena, koji 
zapad s istokom spaja. Kad se negda uljudnost i izobra- 
2enost s istoka u zapad selila, na§a joj je zemlja u torn 
veleva2nom poslu poglavitom posrednicom bila. Danas zapad 
ima istoku staru Ijubav odvratiti i izobra^enost i krScansku 
slobodu u nj prenijeti. U bo^anstvenom torn zvanju imamo 
mi opet veleva^nu zadadu. Komu je Bog udijelio oStrije 
oko, da dopre do tanjih niti, koje promisao bozja u ovim 
stranama rasplice, taj ce lahko opaziti, da sve, §to od stoljeda 
pak i danas u nas biva, na tu svrhu smjera. Svaki i nesjetni 
izmed nas vi§e manje toj svrsi sluii. To je znamenovanje 
starih i novih na§ih patnja i muka. Na to smjeraju junadka 
na§a i praotaca naSih djela. To je cijena krvi naSe, kojom 
su ove naSe zemlje rjekomice natopljene. To znaCi divna 
Hrvatska, yjeCitim lovorom zato o\^*enSana5 sto je navalu 
tursku znala teCajem triju stoljeda slavno od sebe odbiti i 
slobodnom ostati, dok je sve oko nje iznemoglo i glavu 
pod jaram turski skuCilo. Slava je to neumrla, u kojoj me- 
djutim i vrlo ozbiljna opomena i sveta du^nost stoji, da ne 
dopusti, da omlitavimo po njoj, po kojoj smo od djetinstva 
navikli hrabriti se i do visih nada uzdizati se. Na to smje- 
raju bratska na§a nastojanja za slogom i jedinstvom; na 
to 2iva ielja na§a za znanjem, krjeposti i izvrstnosti, na to 
Skole na§e, akademija na^a, na to muzej i sveuiiliSte na§e. 
Na to smjeraju sve crkve na§e i pjesme na§e, sve 6itao- 
nice na§e i umjetnost naSa i sve umno poslovanje na§e. 
Nama se barem Cini, da svaki i najmanji pojav u privatnom 
'2ivotu na to se nekim barem naCinom odnasa. Ovo, §ta 



xxr_ 

rekosmo, valja ne samo o nama, nego i ob ostalim granama 
naSim, koje za jednim s nama ciljem teie. Ponavljamo, da 
u tome upravo le^i ozbiljna opomena za sve nas, da u 
svem i svaCem dobru i krjepku volju, dvrst znadaj i ple- 
menitu namjeru Cuvamo, da se 6im viSe izobraiavamo i 
oplemenjujemo, jer nas to samo vrijedne i dostojne vi§ih 
bozjih svrha udiniti mo2e.« 

A sada dajte da ovjenCamo bogoduhim vijencem sve 
ove misli vodilice biskupovih djela. Dajte da naslutimo 
onu veliku iz vanrednu milost Boga velikoga, koja daje 
zdravlje i snagu naSemu biskupu, slabaSnu zdravljem i 
nemochu u mladjim i krjepCim godinama. Hiljadu skoro 
godina mo^emo pratiti zivot naSih biskupa. Ne nadjosmo 
do sada ni jednoga, da bi bio mogao slaviti pedesetgodiS- 
njicu svoga biskupovanja. Dopustite da naslutimo, da je to 
milost bo2ja za mnoge molitve sinova svega na§ega naroda 
za svoga dobrotvora, naSega biskupa. Bog ga dr^i medju 
nama, da iska2e svoju milost naSemu mukotrpnomu narodu. 
Bog ga dr2i, da svojim velikim autoritetom uzdrii sklad 
medju svetom vjerom i naukom u nasemu narodu. 

»Svecenik sam i vladika,« — veli biskup, — »pak sam 
zato i neSto doprineo, da se u narodu naSem stvori i ute- 
melji akademija znanosti i umjetnosti i sveuiiliSte, da narodu 
svom doka^em, da medju svetom vjerom i medju znanosti 
i umjetnosti nema nikakvih na svijetu opreka. Pak ako 
opreke kadSto i budu, nije ih narav stvari porodila, nego 
strast, slabost i zanesenost Ijudska. Obje su, vjera i znanost, 
bo2ji porod, te na medjusobnu Ijubav, slogu i potporu 
bidem i izvorom svojim upucene. Bog je, vjerujte mi, u onaj 
isti Cas, kad je svetom svojom moci prvu iskru misli iz uma 
dovjeCjega, kad je prvo duvstvo iz srca iovjecjega, kad je 
prvu rijed iz usta dovjeCjih izhitio, i svetu vjeru i sveto zvanje 
porodio i baStinom cijeloga svijeta i svih vijekova udinio. Ne 



XXII 

mo2e CovjeCanstvo, ne mo2e ni jedan narod bez jednoga i 
drugoga biti.<c 

»Sto se vjere tiCe, vjerujte mi, kad bi mogude bilo, da 
Bog Covjeku i najmudrijemu i najuCenijemu sve i^ivlje oduzme, 
koje vjeri i predaji zahvaliti ima, ostao bi bez svake misli, 
zamuknuo bi i postao bi aes sonans et cymballun tiniens. 
Bez prave opet znanosti svaka bi vjera izhlapila, izvrgla se 
i otaStila. Znanost ima divnu zadadu. Ona ima zadadu, 
da Cim vi§e u tajne ove vidljive naravi prodre i da odatle 
sile naravi na korist Covjedanstva obrati; nu najveca joj je 
zadaca, da sve vi§e i vi§e prodre u onu divnu narav bo^ju^ 
koja se vjerom oCituje, i da iz nje onu syjetlost i onaj oganj 
crpi, bez koga rod Ijudski nikako biti ne mo^e. Ovo znanost 
sto i sto puta potvrditi mora ; zar je itko polag svega znan- 
stvenoga naputka dokuCio i rastumaCio, u Cem stoji mo<i 
oka 6ovje5jega, po kojoj se u njem vas svijet ogleda i u 
du§i CovjeCjoj odziva; ili je li znanost igda znala dovoljno 
protumaCiti otajstvo rijedi CovjeCje, kojim se nekim barem 
naCinom potvara otajstvo upucenja bo2jega i kojim dovjek 
du§u i srce svoje u du§u i srce bli^njega svoga prelijeva i 
zrak sili, da mu nosiocem najotajnijih misli i iuvstava bude? 
Vjerujte mi, sve, §to se je na ovom svietu do sada uzviSe- 
noga uCinilo, uCinilo se je slo2nim radom svete vjere i zna- 
nosti; a Ijudi u6eni, koji su znali umom i srcem svojim 
jedno i drugo prigrliti, najslavniji su Ijudi, a djela njihova 
vjeCite vrijednosti i koristi.« 



* 



Primi, veliki biskupe i od vijekova najvedi dobrotvore na- 
§ega naroda, ovu knjigu »Matice Hrvatske« kao mali znak ve- 
like zahvalnosti knji^evnika hrvatskih i slovenskih u ime 
knjige i naroda hrvatskoga i slovenskoga. Pozdravljaju Te 
davni i rijetki prijatelji, vrSnjaci Tvoji, pjesmom, koju im 



XXIII 

iskresa§e iz du§e i srca Tvoja od Boga dana Tebi Iju- 
bav prema narodu i Tvoja neumrla djela. Uz ove Tvoje 
drugove krjepkim mu^evnim zanosom prionuSe mladji, a 
prionu§e i najmladji. Zaneso§e se za slavu Tvoju i sloini 
umjetnici i slovenski i hrvatski, i slo2no prvi put ukrasiSe 
ovu knjigu, posvedenu Tebi, na§emu prvomu i najvedemu pro- 
micatelju narodne umjetnosti. I pisci i umjetnici hvale Ti, 
§to si svojim djelima dizao na§ narod u viSi, idealni svijet. 
Svi oni Tebe pozdravljaju rijedima Tvoga prijatelja, neu- 
mrloga Prerada: 

Zdravo, na§ slavni, veliki junaCe! 
S ponosom gleda na milog si sina 
Zemlja nam rodna, s ponosom zove Te 

Narod Ijubimcem. 

Tade SmiSiklas. 



Preradova, 
negda ponukova 
it, pak ti pravo dati: 
a irtia Cudnovati 

Izmedj du^a to^ i onog 

Svieta bo^jeg vasionog! 

O daj, draga bratska du^o. 
Bog te dragi milo sluSo, 
Daj ga moli tihomice, 
Zarko, ^ivo, svesrdice, 
Da nam dragu tvoju tjenu, 
Da te duJu nevidjenu 
Nadari nam stvarcom vrkim : 
Angjeoskim pojnim griom 
Onog milja moci bajske 
Poput (^ara ptice rajske ! 
Pak da da ti slecet s raja 
U nik milog zavit^aja, 
U Djakovo tamo ravno, 
Gdje je sielo njeg'vo slavno, 
Gdje petdeset Ijeta tu je, 



XXV 

Te nam dastno vladikuje 
Josip Juraj, didnik nama, 
Stvorac divnog bozjeg hrama, 
Davad svjetla svakom znanju 
I umieca milovanju; 
Bud od tudje nikad sviede 
Nikad nam se vidjet ne de! 

Liepa du§o Preradova, 
Du§o milja biskupova, 
Na slavu mu sleti nice, 
Pjevaj Carom rajske ptice 
Slavu Boga na visini, 
Pjevaj srecu otadbini, 
ZnadeS, da mu ponajviSe 
Pjesme o tom omiliSe! 
Samo sada raj skim 5arom 
Piev zanosi svetim 2arom, 
Kako dosle uho Cije 
JoSte nikad Culo nije, 
Kako njemu dolikuje, 
A i tebi: sviet da £uje, 
A da njemu od miline 
Neopazce vrieme mine, 
Bar jo§ jednog vrieme vieka, 
A ta raj ska pjesma neka 
Boijom voljom, tvojim trudom, 
A milote svoje dudom 
Duh i tielo jos mu kriepi, 
Ljepsajuc mu dom na§ liepi! 
Voljko nek mu lice sine 
S napredovne otaCbine ; 
Nek ju vidi sjedinjenu, 
Slogom jaku snagu njenu. 



Zagreb. 



XXVI 

Gdje za nidju brada volju 
Ne ce da se mrze, kolju, 
Te, ma koje vjere bili, 
Gdje no bratu brat se mili 
Iste krvi i podrietla, 
Istog svuda lica svietla . . . 

Taj plod svojih 2elja 2ivih 
Na§ velikan nek do^ivi, 
Nek se bla^en jo§ veseli, 
Blagoslov nam samo dieli; 
Nek nam sveti ideale, 
JaCi volje jenjat stale, 
Nagadja nam mudrih mige 
Otac, majka na§e knjige! 

Glas tvoj, du§o Preradova, 
Tad nek svietom tutnji s nova: 
Dikom svoga velikana 
Mala na§a prezirana 
Hrvatska je, gle, na glasu, 
Krila i njoj oCvrst'la su ! 



A ja -skroman hvalim Bogu, 
U spomen mu §to jo§ mogu 
Njeg'vih dika sklad naskladat, 
Radosti se njegVoj nadat, 
Njeg veliCat haran i ja, 
Njegov bit, ^to vazda bijah. 



loan Trnsbi. 



III. 



; kedru sa Livana 
sno se dragat niza strane, 
podmladak njegov bujno grana, 
; miruh-rosu zore rane . . . 
I uzgojan u vis gore hiti. 
Da svom starom hreku vrSak kiti! 

Tko r dobanu liSce rujem ruji, 
Kada blazi na popasku blago, 
I popieva i srce mu buji, 
E mu bri^nja ne idje zanago ; 
No mu stado svedj opravno biva, 
Cime kuda obilje u^iva ! . , . 

Nu r i Tebi, o "biskupe blagi, 
2ar radosti srda§ce ne puni, 
Gdje Ti evo joS u zornoj snagi 
Pedesetim Ijetom vienac kruni 
Tvog pastirskog mara djela sjajna, 
Sto u puku Stat 6e vjekotrajna? 



XXVIII 

Gle, gdje sbori grnu od svih kraja, 
Iz gradova i ubavih sela, 
I pr'o Save i iza Dunaja 
Svecenika i uzor vlastelS, — 
Nije, da Ti biser dare dare, 
Vec da Vi§njem Tvorcu blagodare. 

Jer Ti heroj u rodu se nadje 
Kadno valja, da se svijest prene 
I um Ijudski iz tmina izadje, 
Ter k istini pravim putem krene; 
I Ti heroj na putu ustade 
I prosyjeti namaCe zaklade ! 

I umnijem znanjem se postara, 
Cem' zadada najpreCa je bila, 
I zaduzbe po^rtvovne stvara: 
Hrame Vjeri, a Muzama siela, 
Sto se viekom kano sestre drui^e 
I \u6 vjeri i prosvjeti sluice, 

I Bog sgleda djela diCna, sveta, 
Ter §titiv' ih slisa molbe naSe, 
Cim Ti eto spori uzor Ijeta, 
Da jo§ 5vr§cim zivotom Te pa^e, 
Pa ko §to Ti godine primiCe, 
To har vjera i dom uhar stide. 

Stog ce§ 2ivjet i ne§ sustat s rada, 
Niti ce Te ika uzprec muka, 
Jer si svakom roda dobru rada, 
Jer Te 2arka Ijubav svedjer nuka; 
A §to vise iu6 zavisti vrije. 
To su Tvoje kreposti zornije. 



Kredeoo. 



XXIX 

Oj, Ti zviezdo svestranog ugleda, 
Svijetii nam na obzorju 6ista, 
Nek 2ar sunca sjaj Ti u mrak ne da 
I hrabri nas, kano §to znak Krista 
S neba, kad no junak mejdan dobi, 
Gdje se svjetlost sa tminama skobi. 

RieC je stara: da, tko dobra Cini, 
Imo se je rad §ta i roditi; 
A to Tebi liCi ii istini, 
Ter Tvoj iivot Bogu drag ce biti, 
A narodu viekom ostat mio 
Sto no kliCe: »Svedaru, 2ivio!« 



Fra Grgo Marti6. 



IV. 

SLOVENCl BISKUPU STROSSMAYERU! 



;e Cm razgrinja mrdk, 
asti'ra gost obldk 
ie ni nobene. 
oga tukaj lui brli, 
n. z. ucba teh nobSna ni, 

Iz zemlje so rojene. 

Ve zemske luCi, zginlte, 

Nebe^ke zv6zde smite, 

Vag svit naj nas tola2i. 

On p6t nam pravo ka2i ! . . . 

Xa g6rnjo zrfem in dolnjo stran, 

Za nas obok povsod — tem5n; — 

Ozrfem se V tmini n6Cni 

Tja dol na svod iztoCni: 

Oj, jasna zvezda tarn gori, 

Ze znana mi iz davnih dm, 

I nam je ta svetila, 

Vodnica nam je bila! 



XXXI 

Ta zvezda — Ti ! 
Ti v6di§ nas, nam jdsno sijeS, 
Nam blagodejne 2arke lije§, 
Da, bolje v6di§ nas odzgor, 
Neg vseh sozvezd Ti mnoini zbdr, 
Ti zvezda vzorna si! 
Bil zvest si v vek Bogii in rodu, 
Bil zvest Cirilu in Metodu, 

In — sebi! 

Znadajno hodil si vsikddr, 
Bil stalen Ti je p6t in 2a r, 
Kot zvezdam tam na nebi, — 

Oj, slava Tebi! 

Ti svetig bratom rodnim tam, 
Oj, sveti §e sirotnim nam, 
Brez zvezde zdaj popotnim nam. 
Dve zvezdi nam sta kdaj sijali, 
Ciril, Metodij sta se zvali . . . 
Umrla sta Ciril, Metod! 
Kdo zdaj po njiju stezi hodi? 
Kdo nas po njiju vzoru vodi? 

Ti bodi drugi nam Metod! 
Ti nas po poti oni vodi, 
Ki sveti jo je vtrl Metodij ! 
Oj, jasna, vzorna zvezda na§a, 
Ti ka^i do svetiSC nam pot, 
Kjer sveti jezik na§ se glaSa! . . . 



* 



Sijaj nam, oj, svite krasni, 
Zv6zda meni Ti edina. 



Gradidde. 



XXXII 

Se Te treba cerkev na^a, 
Treba §e te domovina, — 

Oj, ne vgasni, 

Svite jasni! 

A . . . saj zvezde ne gas no, 

A saj zvezde ne mrj6: 

Vekovit 
Njih je svit. 

Tudi Ti pred nami hodil^ 
Svetil bode§ nam nevgasno, 
Slave rod bo§ vamo vodil 
U bodoCnost jasno! 



Simon Gregor6i6, 



^. 



Stolna crkva u DJakovu. 



DJAKOVAfiKOJ STOLNOJ CRKVI. 



I si zeljeznicom od Broda sjevemim smjerom stigao na 
postaju Vrpolje-Strizivojnu, pak se odatle povezao na kolih 
' put Djakova — do kojega ima jos jedva ura voznje — , na 
skoro ti se ukaze na sjevemom rubu ravnine pojav, divan pri 
sgodnoj 8uncanoj razsvjeti : nad ravninom k nebu se vise s ruzicastim 
sjajem dva zvonika stolne crkve djakovacke, koju je sazdao veliki 
biskup Josip Juraj Strossmayer, Gledas te gleda§, kako ona aa svoga 
humka na daleko vlada ravninom, i kako na obozrju spaja domo- 
vinsku zemlju s modrim nebom, divan vjestnik biskupove vodilice 
misli: >Sve za vjeni i za domovinu.t Dula ti leti k njoj, ali ti se 
je strpjeti jos oko pol ure, dok se ne dovezes pred njezino velicje. 

Da se medjutim pripravis skorome gledanju njezinih divota iz 
bliza, dozivas si u pamet, sto si o njoj, o njezinu postanku i sa- 
stavu, pak o davnoj i blizoj proSlosti njezina mjesta i okolisa citao 
u spisih samoga velikoga bisk up a, pa njegova uglednoga tajnika 
Milka Cepeli6a, pa castnoga o. Tondinija.* 

U okoliSu djakovackom ima (u Selcih) jos tragova starinam 
davnoga svjetovladnoga Rima; tuda je tekla rimska casta iz Siscie 

• Gledaj spise ; >Stolna crkva u Djakovu«, u Zagrebu 1874., od biskupa 
J. J. Stroasmayera, pak takodjer od biskupa vise Clanaka o toj crkii, najpaie o 
njezinih slikah, u vise godista »Glasnika biskupije bbsanske i sriemskei; iDja- 
kovaCka stolna crkva iz nutrai, u iDanicii; Svetojeronimskoj za godinu 1S85., 
od preC. Milka Cepeliia; i "La cattedrale di Diakovari', od G, Tondini de Qua- 
renghi {Firenze, libr. Boeca, 1S84.). 



(Siska) u Sriem, gdje su za prvih viekova po Isusu, pod rimskimi 
carevi, mnogobrojni krscanski mucenici poginuli, i ostavili danasnjemu 
pucanstvu sveti zavjet svoj; tuda su jamacno prohodile, u moravsko 
kraljevstvo, stope svetih apostola slavenskih Cirila i Metoda; pak 
tu je, u samom Djakovu, ved XIV. vieka postalo sielo biskupa »bo- 
sanskih ili djakovackihc, cija je pastirska vlast sizala daleko u Bosnu. 
Prv'^a stolna crkva u Djakovu bit ce bila gradjena XIV. vieka, i to, 
sudedi po sitnih ostatcih joj, u gotskom slogu. Za osmanskoga vla- 
danja Slavonijom, od muhacke bitke god. 1526. do karlovackoga 
mira god. 1698., upravljali su pastvom Franjevci, pa tek po oslo- 
bodjenju Slavonije osvanu opet u Djakovu god. 1704. biskup Pataci6 
Zajezdski (iz hrvatskoga Zagorja), i podignu na rusevinah stare 
crkve novu, koju dogradjivahu ili popravljahu kasniji biskupi tiekom 
XVIII. vieka, od kojih je Colnic sagradio sadanje biskupske dvore, 
Ta stolna crkva obstojase, dok ju nije zamienila sadanja, koju je 
biskup Strossmayer poceo graditi god. 1866. Vec je pocetkom XIX. 
stoljeda biskup Mandici bio zamislio gradnju nove stolne crkve; nje- 
govi su nasljednici nastavljali tu brigu, dali praviti osnove (koje se 
poslie pokazase neprikladne), i sabirali gradjevnu glavnicu, tako da 
je biskup Kukovic^ (f god. 1849.) ostavio gradjevnu svotu od preko 
300.000 forinti. 

Biskup Strossmayer mnogo se godina pripravljase na veliko 
djelo, nabavljajudi i proucavajuci najbolje (francezke, talijanske i 
njemacke) strucne knjige o crkvenom graditeljstvu, kiparstvu i sli- 
karstvu, promatrajuci za svojih putovanja po Italiji, Njemackoj i 
Francezkoj znamenite crkve, i sastavljaju6i sbirku slikarskih umo- 
tvora; tako je njegova dragocjena sbirka slika i strucnih djela za 
poviest umjetnosti — sto je sve zatim darovao akademiji nasoj — 
bila pratilica i pomocnica njegovu radu oko gradnje nove stolne 
crkve djakovacke. Biskupu su u snovanju i izvadjanju stolne crkve, 
kao krasne umjetnine graditeljske, kiparske i slikarske, bili piimjerom 
mnogi pape i mnogi biskupi u prosvie6enih zemljah; pa zato kaze 
u svojem opisu na koncu: »Crkva djakovacka ima ne samo na- 
bozni, nego i po nas narod prosvjetni zadatak. Umotvorine bijahu 
za sve zemlje i narode prava ucilista, iz kojih se je kratkim i uspje- 
snim putem sirila prosyjeta i ugladjenost. Narod bez umotvorina 
jest ujedno bez uzora, za svoj visi dusevni zivot.c 

Iz prva je biskup namisljao upotrebiti got ski slog, jer starije 
crkve po Hrvatskoj i Slavoniji pretezno pripadaju tomu slogu. AH 
se napokon odlucio za romanski slog s ovih razloga. Po Dalma- 



ciji ima vise krasnih romanskih crkvi, navlastito u Zadru, Sibeniku, 
Trogiru. Domovina hrvatskoga naroda zemljopisnim je polozajem 
jedan od prstena, koji spajaju zapad s iztokom; a dok je gotski 
slog li zapadni, romanski slog spaja u skladnu cjelinu dvoje ose- 
bine, zapadne i iztocne. Naime u romanskome slogu iztocne su ose- 
bine polukruzi absidni i kupola, a zapadne su osebine troje ladje, 
zvonici, svetiste; u gotskom slogu posvema vlada siljasti luk, a u 
romanskom obli. Dakle romanski slog djakovacke crkve odgovarat 
<5e zemljopisnome polozaju i dusevnome zvanju hrvatskoga naroda, 
da bude vez zapada s iztokom. A kojega vjestaka da pozove biskup 
na sastav osnove i na gradnju takove crkve, kad ga zaliboze ne 
mogase tada naci medju Hrvati ? U Pragu se, u predgradju Karlinu, 
19. listopada god. 1863. za proslavu tisu<5godisnjice pokrstenja Sla- 
vena posvetila romanska crkva sv. Cirila i Metoda (poceta g. 1854.), 
krasno i od strucnjaka mnogo hvaljeno djelo cuvenoga girhitekta, 
profesora u beckoj akademiji umjetnosti, Karla Roesnera. Njega 
pozva biskup, da sastavi osnovu i rukovodi gradnju. I tako Roesner 
po svojoj osnovi zapoce gradnju god. 1866., i nadzirase ju do svoje 
smrti (god. 1867.), a tada na biskupov poziv preuze glavni nadzor 
slavni becki goticar Fridrik Schmidt, koji je u velike povladjivao 
Roesnerovu osnovu, a i sam napravio osnove za njeke pojedinosti 
(poimence za glavni oltar, za svjetionike, i t. d.); Schmidtu bijase 
na pomod ucenik njegov g. Bo 11 6. Osim toga je mnogo vodio i 
nadzirao gradnju, udilj u Djakovu boraveci, riecki Hrvat Vatroslav 
Donegani, odlican ucenik graditeljstva i kiparstva u mletackoj 
akademiji umjetnickoj. Ostale umjetnike, koji su radili u crkvi, na- 
vlastito slikare i kipare, spominjat cemo poslie. Umno pak srediste 
svega velikoga posla bijase sam biskup, spomenutim dugim i teme- 
Ijitim proucavanjem crkvene umjetnosti pripravljen, da bude idealnim 
vodjom takova djela. A koli tezko bijase to djelo u malenome Dja- 
kovu! »Mnogo je tuj trebalo — kaze sam biskup u svome opisu — 
odlucnosti, uztrpljivosti i postojanosti ; ali kad pomislimo, da smo 
cesto u sdvojenju, da tako reknemo, isli na pocinak, a sutradan Bog 
sa svjetlom svojim iznenadce pomoc svoju pruzio, onda iz dna duse 
svoje vapijemo sa svetim psalmom: Ne nam, ne nam, Gospodine, 
nego jedino svetomu tvojemu imenu budi slava i hvala.U Biskup 
spominje s harnostju i zasluge svoga stolnoga kaptola i napose 
naslovnoga biskupa Matica u poslovih oko gradnje. 

U tih mislih eto nas vec u Djakovu. Kraj biskupskih dvora 
pohitamo do crkve, i udjemo. Bas sunce prije zapada razsvjetluje 



svetiste crkve ; neopisivo, blazeno custvo nas osvaja, te nam se dusa 
smjemo krili k Bogu s molitvom za biskupa i za domovinu. Oba- 
djemo po crkvi, divimo se razblazeni ; nismo na zemlji, nego u visem 
svietu. Da uzmognemo pojedinosti u crkvi potanje razgledati, treba 
nam se sabrati od prvoga cjelokupnoga dojma; zato cemo za sada 
izaci, da prije razgledamo vanjstinu crkve. 



11. 

Procelje stolne crkve upravljeno je k iztoku. Gledajmo ga 
najprije s podaljega, t j. od kanonickih kuca, koje s iztoka trga 
biskupskoga gledaju k crkvi, a casom podjimo i na cestu ulice, koja 
od toga trga vodi dalje na iztok, da osim procelja vidimo i njesto 
sjeveme strane crkve. — Sa razine trga vodi 13 veoma sirokih bjelo- 
kamenih stuba na razinu malo povisega zaravanka, na kojem upravo 
stoji crkva. Uz desni i uz lieyi dolnji kraj tih stuba stoji po jedan 
nizak tornjiiS, okrugao, od crvene opeke, a u svakom je uhvacen 
vrutak vode ; onaj lievi vrutak podavao je svu vodu potrebnu kod 
zidanja crkve, pa ga je zato biskup milo sacuvao u podnozju crkve, 
a kako taj lievi vrutak tako i desni mu drug daju okrjepni napitak 
poboznome puku, koji iz bliznjih ili dalnjih sela dodje u svoju stolnu 
crkvu. Kad se je trinaesta uzlazna stuba dohvatila zaravanka, stere 
se taj prostrano do crkve, a poplocen je modrim kamenom : tako 
erven podnoznih zdencanih tornjica, bjelina uzlaznih stuba, i modrina 
poplocanoga zaravanka pred crkvom sjeda te triju narodnih sara u 
puckom vezivu i tkanju. A sad pogledaj sdmo procelje crkve s tla 
do vrha. Uz krasan sklad i velicajnu visinu crkve i dvaju joj zvonika 
milo te dira, osobito za vedra suncana dana, dobro opazljivo ono 
isto domade trosarje : umjereno crvenilo zidnih opeka, kamena bje- 
lina ulaznih triju vrata i nad njima kiparskih uresa i prozomih 
okvira i razdjelnih poprecnih pruga, a modrina njekojih uresnih cestica 
u procelju i u pozadju, modrikavost olovnih krovova (takovi su bili 
iz prva, ali su poslie izmienjeni bakrenimi), poprjecne ladje i visne 
svetistne kupole, dok se pozladeni krizi na vrsima zvonika i ku- 
pole srebrenasto sjaju, a nad njima opet modrina nebeska, Jos div- 
nijom te milinom osvaja trodjelno procelje s pobocnima dvama zvo- 
nicima, i pomilajudi se iz pozadja desni ter lievi kraj poprecne ladje, 
i ponad sredine procelja viseca se svetistna kupola u dnu, kad poslie 
kratka promatranja proniknes u misao, ocitovanu vanjskim oblicjem 



Nutamjost stolne crkve u DJakovu. 



crkve ; kad razaberes sastavne dielove i skladnu ujedinjenost njihovu, 
to simetrijsku to razmjernu; kad spoznas, kako se jasno razlucuju i 
opet vezu glavne sastavine s dionimi cestmi, kako se cjelokupni po- 
gled crkve sa cela perspektivno (progledno) razstavlja simetrijski u 
troje: u pravi spriedak, t. j. u pravo procelje, pak u pouzmakli 
sriedak (to su pobocne kapelice desna ili sjeverna i lieva ili juzna), 
pak u zadak (to su desni i lievi kraj poprecne ladje, a u visu ku- 
pola svetistna); dakle perspektivni pogled na lice i celo crkve oci- 
tuje ti sastavom vanjstine sastav nutarnji i uduljni crkve, pak 
<^es s divljenjem red: uzorita li cela i lica crkve, u kojeni se cita 
sva nutarnjost njezina, sav duh njezin! Krasna razclanjenost crkve, 
i nutarnja i posve odgovarajuca joj vanjska, gdje simetrijska gdje 
najljepse razmjerna — tako zvana zlatorezna — , gdje dvo- ili ce- 
tvero- ili osmero-djelna, a gdje tro- ili petero- ili sedmero- ili deve- 
tero-djelna, ima uza svoju krasodutnu vriednost ujedno i simbolicnu 
vjerozakonsku ; n. pr. trojnost opominje na sveto trojstvo, sedme- 
rost na sedam svetih otajstva. 

Gledaj. Pravp procelje ima po sirini tri diela: sredinu, desno 
i lievo pobocje, a i po visini, do vrska sredine, ima takodjer tri 
diela : prizemni, prvospratni i drugospratni, tako da je ukupno pravo 
procelje razclanjeno u devetero cetverokutnih zidnih razdjela. Naime 
u prizemlju procelja troja su ulazna vrata: srednja, vodeda u srednju 
ladju crkve, dvostruko su siroka i visoka kao po jedna pobocna, 
desna i lieva, koja vode u po jednu pobocnu ladju to desnu to lievu, 
za polovicu uzu i nizu od srednje ladje ; po torn je i zidna cetvo- 
rina (kvadrat), u kojoj su srednja vrata, dvostruko siroka kao jedan 
pobocni pravokutnik, ali visinu imaju sve tri prizemne plohe jednaku, 
pa se tako prizemni odjel procelja razmedjuje od prvospratnoga 
viencem t. j. poprecnom prugom, bjelokamenom a liepo crtezno ure- 
senom nalik na crtezno uresje puckih ponjavaca. Prizemna zidna 
ploha pobocna, desna i lieva, nastavlja se u vis u desni i lievi zvonik, 
te su ti zvonici jedan s drugim posve simetrijski u svih svojih sasta- 
vinah. — Nad onako simetrijskim trodjelnim prizemljem dize se opet 
simetrijski trodjelni pryi sprat: sredina cetvorinska ima u cetvorin- 
skom okviru od terracotte prekrasan bjelokamen prozor okrugao (ro- 
seton), nalik na ruzicu ili zviezdu, jer iz sredista mu raztrakuju se 
polumjeri, koje onda kruzno obuhvacaju umjetno prepleteni ili ure- 
seni kolobari; taj najveci i najljepsi prozor crkve vodi iztocno bozje 
svjetlo — procelje je okrenuto k iztoku — u unutarnju srednju ladju, 
ciju dubljinu procelje vani kaze skupnom visinom prizemlja i ove 



lO 

prvospratne sredine. Uz tu srednju cetvorinu stoji i desno i lievo opet 
pravokutna ter za polovicu uza zidna ploha tomja, u svakoj prozor, 
sgora oblucni, a nize prozora zidni ures petero-oblucni, Prvospratno 
ovo trodjelje razmedjeno je od drugospratnoga opet poprecnom 
bjelokamenom prugom, jos uresnijom, no sto je ona razmedjnica 
prvoga sprata od prizemlja. Drugospratna sredina — zabat — nije 
cetvorinska, nego peterokutna, t. j. gore se usiljuje u uresan vrsni 
kut, koji je nadvisen krizem, a u samom vrsnom kutu je u udubini, 
sgora oblucnoj, na raznosamoj majolici slika bozjega jaganjca, a 
do njega se, uz desni i uz lievi krak kutni, sve nize redaju po cetiri 
iednake udubine, u svakoj naslikan jedan angjeo, te svi skupa sim- 
bolicki prikazuju osmero blazenstva; ovdje je dakle devetorodjel- 
nost u sastavu likovnom i crtezno-obrubnom, Nize toga devetoro- 
djelnoga uvrska stoji trodjelna, trooblucna udubina; srednji joj i 
najsiri dio nadvisuje oba simetrijska pobocna, te ima na majolici 
sliku Isusa razapetoga na krizu, a pobocni desni sliku razcvieljene 
majke Marije, lievi sliku sv. Ivana, Kako prvospratni ruzicni prozor 
vani red bi kaze nutarnjost srednje ladje do svetista, tako onakova 
drugospratna sredina svojimi slikami i uvrsnim krizem kaze sdmo 
nutarnje svetiste, koje nastavlja srednju ladju, i kaze u svetistu 
glavni oltar te na njem Isusovu krvnu zrtvu a u visu Isusa Spasi- 
telja. Uz ovakovu zavrsnu drugospratnu sredinu stoji i desno i lievo, 
ali dvojinom nadvisen od sredine, opet simetrijski odsjek tornja, a 
u sred svakoga je ura okruzna. Tomji se dalje u vis dizu svaki u 
cetiri jos odjela - tako da je svaki toranj od tla do vrsnoga kriza 
sedmerodjelan — ; prva dva odjela imadu svaki po prozor dvoob- 
lucni, treci odjel cine po cetiri mala tornjica s krizidi, u po cetirim 
uglima, a medju po dva tornjida je uresni jako usiljen peterokut 
— kao visna ponova prizemnih ulaznih vrata — , a sve to je zidnom 
ogradom upriliceno za izgledanje ; nad taj treci odjel dize se napokon 
visok siljast vrh, uresen jabukom i krizem. Ako li procelje crkve 
gledas iz dovoljne daljine, to vidis, kako se zavrsni drugi sprat sre- 
dine procelne jos nastavlja u pozadju krasnom kupolom, ter tako 
vanjstina crkve s procelja kaze, da se u nutarnjosti crkve nad sve- 
tistnim velikim oltarom dize u veliku visinu kupola. (Tornji imadu po 
84 metra visine, a kupola 58 m.). No ako procelje crkve gledas s po- 
daljega, ili ako, gledajuc ga s bliza, progledas kraj ruba desnoga 
ili lievoga tornja u pozadje, onda opazas, da se simetrijska trodjelna 
sirina procelja upodpunjuje u simetrijsku sedmerodjelnu, t. j. u po- 
zadju desno od desnoga tornja (pa tako i lievo od lievoga) vidis 



II 

jos od poprjecne ladje najprije sirinu pobocne kapelice s izlaznim 
joj vratima, jednaku sirini tomja, pa onda jos jednako toliku du- 
Ijinu polukruznice absidne, kojom se poprjecna ladja zavrsuje to 
desno to lievo, iliti to k sjeveru to k jugu. 

Sad iz bliza razgledajmo troja bjelokamena ulazna vrata (por- 
tale), do kojih vode od zaravanka tri stube. Srednja su vrata dvo- 
struke sirine i visine kao pobocna desna ili lieva; po visini imaju 
tri diela: i sdoljni i srednji dio je cetverokutan a sgornji je tro- 
kutan. U sdolnjem dielu cine srednju ter dublju tredinu ,'prava bas 
ulazna vrata drvena, dvokrilna, a desnu i lievu trednu sastavljaju 
po cetiri mramoma stupa aticka. redajuci se prema nutrinji konver- 
gentnim kosim smjerom. Nad glavicami im poprecno ide liepo uresno 
nadstupje, a nad njim se dize uvisni srednji odjel portala; njegov 
kraj i desni i lievi rese opet po dva aticka stupa, a izmedju njih 
povijaju se tri polukruzna luka, koncetricna, raznouresna, a od njih 
nutarnji luk nadvija polukruznu udubinu basreliefhu : taj basreliefni 
kipak prikazuje Isusa uzlazeda s krizem iz groba, uz koji su desno 
i lievo angjeli. Napokon sgornji ter zavrsni odjel portala trokut je, 
kraci su mu liepo uresni, a u sredini trokuta je u okrugu basreliefno 
poprsje Isusa zakonose: Ijevicom drzi uz prsa knjigu sveto pismo 
8 napisom grckih slova A i 12, a desnicom uzdignutom blagosliva 
sviet Pobocna vrata i desna i lieva imaju sastav slican ali jedno- 
stavniji; udubinski basreliefi prikazuju u jednih polaganje Isusa u 
grob, a u drugih Veronikin rubac. 

Prije nego pogledamo otraznju (zapadnu) vanjstinu crkve, raza- 
berimo u duhu sav osnovni sastav, i vanjski i nutarnji, divno skladne 
i jasne cjeline. 

Pomislimo, da gledamo na tlih polozen obicni drven kriz, a 
njegov vrh, pak i desni i lievi kraj poprjecnoga mu (prekrstnoga) 
stupka, neka je polukruzno zarubljen : eto nam slike i prilike osnov- 
nome sastavu djakovacke stolne crkve. §to je krizev stupak poduzni 
(osovni), to je duljina iliti poduzna ladja crkve (73'90 m.), tekuci 
od procelja (iztoka) do otraija (zapada); a sto je krizev poprjecni 
stupak, to je poprjecna ladja crkve, tekudi smjerom od juga na sjever 
(51*50 m.). Gdje se obje ladje ukrstajem presiecaju, ondje je sredisnje 
svetiste ter glavna cetvorina (kvadratura) crkve (svaka joj stranica 
mjeri 12-33 ^^O) ^ kojoj prosto stoji glavni oltar (apostola sy. Petra), 
pa se nad njim u vis dize kupola (u nutrinji 39*80 m., u vanjstini 
58*50 m.), a od glavnoga oltara tece i na desno (na sjever) i na lievo 
(na jug) odsjek poprjecne ladje, a svaki ima po jedan prizidni oltar. 



12 

gledajuci k iztoku (desni sv. Marije, lievi sv. Josipa) i svaki se za- 
vrsuje krajem polukruznim (absidnim), a u dnu tih polukruznica opet 
stoji prosto po jedan oltar (desni sv. Ilije, patrona Bosne, lievi 
sv. Dimitrije, patrona Sriemu), koji gledaju oba ka glavnome i sre- 
disnjemu oltaru, ter tako i jedan prema drugome. Pak i tre<5i ladjni 
odsjek, koji od glavnoga oltara tece upravce dalje na zapad ter je 
kao nastavak i zavrsetak poduzne ladje, dovrsuje se polukruznicom 
(tako su ukupno tri polukruznice), a u dnu ovoj je biskupska pastirska 
stolica usried po sest kanonickih sjedala s desna i s lieva, gledaju6i 
ka glavnome oltaru. Dakle svetistna cetvorina, u kojoj stoji glavni 
oltar, trosmjemo se nastavlja: i na desno i na lievo i u dulj, svakamo 
simetrijski za isto toliku cetvorinu i pol, a ta krajna polovina za- 
rubljena je polukruzjem udubljenim prama vani; sve ovo prostorje 
skupa zove se svetiste. Ona sredisnja svetistna cetvorina vlada — 
krasne li simbolike! — svimi razdjelnimi razmjeri po svoj osnovi 
crkve: ona se svuda ponavija ili podpunce ili polovinom ili cetvr- 
tinom; n. pr. poduzna srednja ladja pocam od svetista pa do pro- 
celnoga ulaza, imajuci istu sirinu koju i svetistna cetvorina, u du- 
Ijinu mjeri njezinih sest polovina, a obje poduzne pobocne ladje 
mjere po 6 cetvrtina njezinih, koje imadu svaka cetvorinski oblik. 
Ponavljamo, da je u svetistu pet oltara: glavni stoji prosto u sre- 
dini kriznoga presjecista, odgovarajudi glavi razpetoga na krizu 
Isusa, desno od njega — kao desna razpeta ruka — dva oltara, i 
to blizi glavnome gleda u desnu poduznu ladju, a odalji, u dnu 
desne abside prosto stojeci, gleda k premcu oltaru u dnu lieve abside; 
tomu simetrijski odgovara sve u polozaju onih dvaju pobocnih oltara, 
koji su na lievo od glavnoga, kao lieva razpeta ruka, a podprsje 
i noge su srednja poduzna ladja. (Doista ima crtezni osnov crkve 
slicne omjere, to simetrijske to zlatorezno-razmjerne, kao sto su u 
pravilnom Ijudskom tielu.) Ali, simbolicki prema sedmero sv. otajstva, 
ima jos sesti i sedmi oltar. Gdje desna pobocna ladja dosegne do 
stepenica, sto ce uzvesti k desnome svetistnome oltaru, tuj se ta 
posljednja cetvorinica ladjina dopunjujena desno pripojenom jednakom 
cetvorinicom : to je kapelica sjeverna, a uza zid joj, koji nju dieli 
od desnoga (sjevernoga) absidnoga krila — ciji polukruzni kraj se 
jos dalje od kapelice na sjever protiskuje za duljinu cetvorinice, 
— stoji oltar ceskoga svetca Ivana Nepomuka: on gleda smjerom 
na iztok, kuda izlaze vrata kapelicina. Na posve isti nacin je, po 
simetrijskom pravilu, protivnoj lievoj iliti juznoj pobocnoj ladji pri- 
pojena kapelica s oltarom slavenskih apostola sv. Ciriia i Metoda. Nu 



13 

kako je desnoj polukruznici s iztoka prigradjena cetvorinica, simetrijski 
joj je trebao jednak prigradak sa zapada: to je cetvorinica, u kojoj 
je saiaz dolje u raku, pak se izmedju ove cetvorinice i one kapelicine 
kao dvaju krila protiskuje, kao sredina im, absidni polukruzni za- 
vrsetak desni; isjo je tako nacinjeno, opet po simetriji, uza suprotni 
lievi absidni polukruzak, t. j. njemu je prigradjena, za izlaziste iz 
sakristije, cetvorinica odgovarajuca lievoj kapelici. Posto su pak 
tako i desni i lievi absidni kraj dopunjeni po dvima pobocnim cetvo* 
rinicama — sto ce se iz vana vidjeti svako kao troclana cjelina, — 
to su trebala i tre<5emu t. j. zapadnomu absidnome krilu jednaka 
dva cetvorinska prigradka, jedan od sjevera a drugi od juga : i doista 
tako je ucinjeno, i to na svakoj strani, i desno i lievo, dvostruka 
cetvorinica — jerje ovdje toliko dubljine ostalo. Desni ovaj umetak 
je u prizemlju za riznicu, u prvom spratu za pjevnicu, koja se luci 
otvara prama absidnoj nutrinji; a simetrijski lievi umetak je u pri- 
zemlju sakristija a u prvom spratu empora za moliste zensko. 

Sada podjimo gledat vanjstinu crkve od zapada, a kako nas 
put taj vodi uza svu sjevernu stranu crkve, uocirao i nju. Sjeverna 
nam strana, — kojoj je jednaka juzna — , kaze cielu duljinu (iliti, 
po pogledistu od sjevera, sirinu) crkve od iztocnoga joj do zapadnoga 
kraja, i to razclanjenu u pet nejednakih odjela. Ti su, broje6 od 
iztocnoga kraja k zapadnome iliti od lieva na desno: zvonik, onda 
poduzna ladja, onda absidno krilo sjeverno — nad kojim se visi sje- 
verna strana kupole, a uz koje, kao uza sredinu svoju, simetrijski 
stoji prizemni prigradak to lievi (kapelica sjeverna) to desni (sala- 
ziste u kriptu) — , onda, kao nastavak srednje poduzne ladje, absidno 
krilo zapadno s predgradkom svojim (za riznicu i pjevnicu), i onda 
napokon, kao peti clan, polukruzni kraj zapadne abside. Ukupnost 
ovih petero nejednakih odjela pokazuje ipak simetriju u razclanjenosti 
usirnoj po torn, sto se razpada uvisnimi prugami u lo jednako 
sirokih odsjeka, kojih svaki sirinom odgovara stranici nutarnje cetvo- 
rinice, a ta je, rekosmo, cetvrtina glavne svetistne kvadrature : tako 
se i u sjevernoj vanjstini crkve ocituje vlast svetistnoga sredista. 
Onaj poslie zvonika drugi clan sjeverne sirine, naime sjeverna strana 
poduzne ladje razdieljena je po sirini jakimi stupovi opiraci u pri- 
zemlju, koji se k sjeveru jako izbocuju, i njihovimi prvospratnimi na- 
stavci, vrlo utanjenimi (ti se zovu »liz6ne«), u pet jednakih cesti, koje 
odgovaraju nutarnjoj poduznoj razdiobi ladje u pet cetvorinica; a po 
visini dieli se receni drugi clan u prizemni sprat — taj pripada sje- 
vernoj pobocnoj ladji — i u prvi sprat, koji pripada gornjoj cesti 



14 

srednje ladje, dvostruko vise od pobocne; svaki sprat ima po pet 
prozora. U prizemnom spratu je svaki prozorni okvir kameni ovako 
dvokrilan: oba krila imaju uvrsni luk skupni, izpod kojega je maleno 
ceterolucje poput cetveroperke djeteline, a izpod ovoga ima svako 
od dvaju krila svoje posebno uvrsno trolucje, naliko na troperku 
djetelinu. Povise tih petero prozora prizemlja (peti pripada sjevernoj 
kapelici) tece uresni pojas a nad njim krovna strjeha, koso nagnuta 
k sjeveru, pokrivajudi sjevernu pobocnu ladju. Kosinom strjehe uz- 
laze nastavci prizemnih opiraca stupova, pa onda osovno dalje teku 
uza zid srednje ladje do njezina krova, razmedjuju6i petero prozora 
prvospratnih, pripadaju<5ih sjevernoj strani srednje ladje; ti prozori 
imaju kolobarni ali umanjen oblik velikoga ruzicnoga prozora u pro- 
celju, pa takvi su i svi ostali prvospratni prozori, naime svi absidni, 
pa i prozori u osmobridnom odsjeku kupole, samo su ovi jos manji. 
— Tredi clan u sjevernoj sirini crkve, naime absidno sjeverno krilo, 
visoko nadviseno kupolom, a u prizemlju s prigradcima to lievim to 
desnim, inace je jednako zapadnome absidnome krilu, samo sto po- 
tonje ima po dva prizemna prigradka sa svake strane uz polukruznicu 
absidnu; zato ne demo ovdje o njem, pak ni o cetvrtom i petom 
sjevernom clanu usimome govoriti. Kazemo samo jos to — povodedi 
se za opazkom samoga velikoga biskupa u njegovu opisu — da 
sjeverni pogled crkve (pak dakako i jednaki juzni) ne pokazuje onako, 
kako procelje a kako jos vise zapadni pogled, jedinstvenosti i sime- 
trije u cjelokupnosti, nego samo u pojedinih clanovih. 

Stigosmo na humak iza crkve, s kojega je pogled na nju od 
zapada. Divan pogled! On nam kaze jedinstvenost cjeline u mnogo- 
djelnoj razclanbi, koja je ili po simetriji (u sir) ili po razmjernosti 
zlatnoga reza (u vis) udesena. Prekrasna skladna jedinstvenost zapadne 
vanjstine odgovara tomu, sto nam ona objavlja svetiste nutarnje. Kako 
je u toj crkvi svetiste — naime popijecna ladja (absida desna i lieva 
ter srediste im, glavni oltar) i absida poduzna iliti upravacna — na 
zapadu, tako je i vanjstina zapadna najkrasnija. Ona nam yanjski 
kaze trojno, troabsidno svetiste, ujedinjeno unutri sredisnjim, glavnim 
oltarom, a vani kupolom, sto se visoko dize bas nad tim oltarom. 
Od trodjelne poduzne ladje, koja, dolazeci od iztoka i utjecuci u 
trojno svetiste, sama nije vidna odavle od zapada, vidimo ipak kao 
svetistni nastavak i zavrsetak njezin, naime zapadno absidno krilo ; 
a vidimo, u zadku iztocnom, i procelni ures poduzne ladje, naime 
oba zvonika, kako svojimi gomjimi odjeli prate simetrijski s desna i 
s lieva (s juga i sa sjevera) kupolu, t. j. srediste, svetiste, kao njegova 



dva pobocna cuvara i na daleko vidna viestnika. Odumislivsi te zvo- 
nike u iztocnom zadku i uzgredne prigradke u zapadnom, k nama naj- 
blizem spriedku, sami glavni t. j. upravo svetistni dielovi crkve, vidni 
ovdje od zapada, kazu oblik kriza u vis podignuta: osovni stupak 
krizev cine visina zapadne polukruznice i uvisni joj nastavci, t. j. za- 
batni trokut zapadnoga absidnoga krila, i, jos povise, kupola, a po- 
prjecni stupak krizev cini poprjecna ladja syetistna t. j. njezino absidno 
krilo lievo (sjeverno) i desno (juzno): eto taj osovni kriz zakriljuju oni 
u zadku pobocni zvonici, desni i lievi. — Napomenimo njeke pojedi- 
nosti toga cjelokupnoga simetrijskoga pogleda crkve od zapada. Na- 
semu pogledistu najbliza i sredisnja je zapadno-absidna polukruznica. 
Iznad temeljnih joj kamenih pojasa — u njih su prozori podzemne 
kripte — dize se u vis zidna oblina konveksna, a razdieljena je po 
sirini simetrijski u petero ploha, kao da je, recimo, petero kamenih 
prozornih okvira, uvrsenih oblucno, zajedno u red sastavljeno : uvisni 
stupici akvimi jesu lizfene, a petere zidne plohe medju njimi malo su 
udubljene; povise toga peterolucja tece uresni vienac, koji svojim 
sitnim mnogolucjera nalici na nj ; povise vienca dize se krovni 
cunjak, plosnim obcrtom vidjeti kao istokracan trokut. Iznad njega 
se dize, istokracno-trokutno, zabatno celo zapadnog absidnoga krila, 
ureseno nad vrskom svojim i nad desnim i lievim krajem po jednim 
tornjicem, a njegove krovne kosine, nam jedva vidne, nagnute su 
desna k jugu a lieva k sjeveru ; a otud, to od desna to od lieva, 
tece k osmobridju kupolinu, kao k sredini svojoj, u jednoj visini 
krov poprjecnih absidnih krila to juznoga to sjevemoga, nam vidan 
strjesnom kosinom svojom nagnutom k zapadu, a od obaju zabatnih 
im trokuta, dakako simetfijski jednakih zapadno-krilnome trokutu, 
vidimo samo uvisne uresne tornjice, a nize njih posve vidimo zapadnu 
stranu polukruznice absidne to desne (juzne) to lieve (sjeverne), 
ter ove polukruznice simetrijski zavrsuju to desni to lievi skrajni 
kraj poprjecnice ladje. Nize krova poprjecnih ladjnih krila vidimo 
sgornji iliti prvi sprat njihov (daleko zapadnu im §irinu), ter u svakom 
prvospratnom krilu, to desnom to lievom, po dva ruzicna prozora: 
kroz njih, kako su upravljeni k zapadu, sunce zapadno podaje ca- 
robnu razsvjetu nutrinji poprjecne t. j. svetistne ladje, kako i nutrinji 
visne kupole kroz njezine zapadne ruzicne prozore u visu. (Uvode 
li jednako carnu razsvjetu od iztocnoga sunca oni prozori svetistni, 
koji su simetrijski polozeni k iztoku, toga nismo mogli opazati ; 
veliki biskup u svojem opisu tumaci divotu raznolike suncane raz- 
svjete po vanjstini crkvenoj.) U cetverokutni prostor, koji jos pre- 



i6 

ostaje medju desnim (juznim) absidnim krilom i zapadnom absidnom 
polukruznicom, pa tako i na drugoj t. j. sjevernoj strani u prostor 
medju zapadnom polukruznicom i lievira (sjevernim) absidnim krilom, 
umetnuta su simetrijski po dva prigradka za izvansvetistne prostorije 
(sakristiju, pjevnicu i t d.); svaki od tih cetiriju prigradaka ima 
samo visinu prizemlja crkvina, da ne bi zastirali prvi sprat poprjecne 
absidne ladje, a razclanjen je svaki, po visini, u nizko prizemlje i 
nizak prvi sprat, simetrijskih prozora to dvostrucnih to dvokrilnih. 
I tako je uz uvisnu sredinu, koju cine zapadna absidna polukruznica, 
pa nad njom uvrsni zabat zapadnoga absidnoga krila, pa nad tim 
zabatom opet kupolin ustroj, uredjeno i desno i lievo mnogoclano 
krilo simetrijski u svih pojedinostih. — Kupola je prekrasno razcla- 
njena simetrijski. Nad njezinim odjelom cetverokutnim (pravo reci 
cetvero-bridnim), koji zavrsuje u visini krovnoga sljemena poprjecne 
ladje, pa je tuj uresen cetirima uglovnim tornji6ima, dize se u vis 
osmerokutni iliti bas osmerobridni kupolin odjel, dakle imajuci po 
sirini osmero cetverokutnih ploha, koje sezu gore do pocetka krova 
kupolina, a svi su ovi cetverokuti posve jednaki, razdieljeni osmerimi 
stupici, koji takodjer sezu do krova kupolina ; upravce od zapadnoga 
pogledista vide se podpuno samo tri one plohe (iste sirine, kakoje 
nize njih onaj trokutni zabat, pa jos nize polukruznica absidna za- 
padna). Svaka ona cetverokutna ploha po visini je opet razdieljena, 
poprjecnimi uresnimi prugami ili vienci, u tri cetverokutna polja: 
spodnje ima ruzicni prozorak, srednje ima maleno trolucje slicno 
velikome peterolucju dolje u polukruznici absidnoj, a sgomje je 
ureseno predgradjenim trokutom, komu je cetverolucan prozorcii 
u sredini. Nad ovim se u vis povijaju osmera krovna rebra, bakrom 
pokrivena, a sastaju se u vrhu; iz toga vrha diiu se cetiri sitna 
stupcida, nadkrivena sitnim kupolnim krovcicem, a tek nad ovim se 
dize pozla<iena jakuka s pozlacenim krizem. 

Sunce se ve<5 jako nagiba k zapadu; pozurimo se u samu 
crkvu. 

III. 

Na srednja vrata udjemo u srednje preddvorje, pa iz njega na 
nutarnja (staklena) srednja vrata stupimo u srednju nutarnju ladju 
crkve ; odmah nam jedan pogled kaze svu duljinu njezinu i svetiste 
s velikim oltarom i zapadnu polukruznicu, i vidimo, kako se sjajne, 
duge, obilne zrake zapadajucega sunca prosipaju po svetistu, dok 



17 

je predvecernja sjena pala po trima uzduznim ladjama crkve. Uzvisena 
li prizora! Tiho, tiho primicemo se srednjom ladjom k svetistu, i 
kad.smo po stubah iz srednje ladje uzasli u svetiste pred veliki 
oltar i pod visoku kupolu nad njim, eto u visu kroz zapadne ru- 
zicne prozore poprjecne ladje struji bozansko svjetlo suncano na 
srediste svetoga kriznoga lika, sto ga sastavlja svetiste svojima trima 
absidnim krilima s poduznom srednjom ladjom, — na srediste, gdje 
je razpetoga Spasitelja trnjem okrunjena glava : nju vjenca nebesko 
sunce vjecnim sjajem a s njom i krizni znamen vjecnoga spasa. — 
Od svetistnoga sredista crkve, od velikoga oltara, vidimo rec bi 
jednim pogledom svu nutarnju crkvu, te tako u cas spoznajemo 
divno jasnu jedinstvenost njezina sklada: u dva tri trenuca oka vi- 
dimo nutarnju svu poduznu i svu poprjecnu ladju i tako sav krizni 
lik, sto ga one cine svojim ukrstajem, vidimo samo taj sveti znak, 
a nista od uzgrednih prigradaka (sakristije, riznice, i t. d.). Istina, 
jednim mahom vidimo samo 5 oltara, uz sredisnji ter glavni jos ce- 
tiri u poprjecnoj ladji, ali treba nam samo korak sadi od svetista 
niz stube prama poduznoj srednjoj ladji, pa eto vidimo i sesti i 
sedmi oltar u kapelici to sjevernoj to juznoj. Podjimo sad dalje 
srednjom ladjom k srednjemu ulazu; sad opazamo, kakoje sav pod 
crkve krasno sastavljen od plocica u trima sarama, kao da se stere 
hrvatski pucki sag; gledamo ravno u prvospratni veliki ruzicni prozor 
procelni, kojim danje svjetlo upada na krasne, dragocjene orgulje, 
sto su nad trojnim prizemnim preddvorjem ulaznim smjestene u 
prvom spratu. Dosav tako do nutarnjih vrata srednjega pred- 
dvoija, nad njima vidimo u dolicnom uresju napis: >Slavi Boijoj, 
jedinstvu crkava, Ijubavi i slogi naroda svoga. Go- 
dine 1866. zapoceo, a godine 1882. doceo J.J. Strossmayer.« 
Ganuti obratimo se k svetistu, i svom dusom tiho zavapimo : Boze, 
podaj milost nasemu hrvatskomu narodu, da ovaj divni hram, naj- 
veci ovaj biskupov zavjet, cuva s harnostju do vieka! 

Obratismo se dakle opet prama svetistu, i tako vidimo tri po- 
duzne ladje, srednju i obie pobocne, kako teku u dulj k svetistnoj 
poprjecnoj ladji i u nju utjecu. Srednju ladju dieli od pobocne, i desne 
i lieve, po pet korintskih sastavljenih stupova, med kojimi teku obli luci 
pa nad ovimi desni i lievi nadstupni puni zidi srednje ladje, samo pro- 
zori ruzicnimi prekidani, a sgora svod je ukrizni, modro bojadisan, 
zviezdami zlac^animi uresen: nebo; ostale zidne plohe liepo su de- 
korativno slikane. A na zidnih plohah nad oblimi luci i desnimi i 
lievimi rese srednju ladju posebne slike figuralne, i to po pet ih na 

Spomen-cvieie. 2 



i8 

svakoj strani, prikazuju6i iz staroga zavjeta glavne sgode, koje su 
privodile k novome zavjetu: tako srednja ladja divno privodi k sve- 
tistu. Od tih lo slika iz staroga zavjeta opisat cemo samo tri, a 
ostale demo samo napomenuti ; pak zatim cemo od slika u svetistu i 
njegovim krilima opisati samo cetiri, koje su ovdje u svjetlopisnih re- 
produkcijah, a ostale demo samo spomenuti. Opis njihov kao sto i 
sve crkve citalac 6e nadi drugdje, kako demo na koncu ovoga 
clanka kazati. 

Dakle iz staroga zavjeta vidimo redom ove slike. 

1. slika: Bog Otac prikazuje Ecu Adamu. 

U sredini slike stoji, na cvjetnoj tratini, uzviseni lik Boga Otca; 
iza njega se bieli s neba pali oblak, u kojem lebdi, Bogu na desno 
i na lievo, po jedan uzvisniniz krilatih angjela, koji upravljaju k Bogu 
pobozno sklopljene ruke i udiyljene poglede. Bog, u velicajnoj na- 
boritoj odjedi s plastem, uzvisenu glavu bielih dugih zavojaka ter 
biele brade i milostiv pogled svrada put lieve strane slike k Adamu, 
Evu privodedi i prikazujudi njemu. Ona k Adamu upravlja njezno 
i krasno svoje lice i milen pogled ; pramovi duge kose padaju joj 
koji niz ledja koji preko krila djevicanskoga tiela; desnicu je me- 
kano spustila nice, a Ijevicu njezno polozila nasried grudi, docim 
Bog, kao zakriljujudi nju, prstima syoje desnice blago prihvada lakat 
njezine desnice a svoju Ijevicu ovio do na njezino lievo rame. — 
Tako Bog prikazuje Evu Adamu, koji, okrenut k njima, sjedi u lievom 
kraju slike, ispod sjenovita drveda, na plocastom kamenu, pruzenih 
prekrstenih nogu; desnim je laktom podbocen o sgornji (kao uzglavni) 
kamen, a ruku desnu privio k prsima, dokje Ijevicu kao u cudu po- 
pridigao od koljena ter uzgleda zadivljenim ocima, kao probudiv se, 
k Bogu i k Evi. U lievom dolnjem uglu slike, nize Adamova siela 
ter izpod onoga plocastoga kamena, sjaji se bistar vrutak — simbol 
pocetku zivota — . a tomu malo na desno dizu se iz busa cvjetovi 
maka — simbol snu, iz koga se'ono probudio Adam. — U nasu- 
protnom desnom dolnjem uglu slike — za oznaku medjusobnoga 
mira u raju — spava na tlih pruzena lavica, a iza nje lezi tigar 
naslanjajudi glavu preko njezinih krsta; iza njih su cvjetne biljke. 

2 . slika: Adam i Eoa izagnani iz raja. 

U slici ovoj glavni su lici: blize k lievom kraju slike Adam 
s Evom, njima na desno i malo povise njih, po sredini slike, lebdedi 
angjeo izgonitelj, a opet njemu na desno povise i podalje, to jest 



19 

u desnom gornjem uglu slike, u zraku, Majka Bozja medju kracima 
nebeske duge ; ostali lici su alegorijski : nize Marije stadasce ovaca 
i bozji jaganjac, a jos nize u dolnjem desnom uglu slike zmija za- 
vodnica; i druge prirodnine u slici znace svaka svoje (alegorijski 
ili simbolski). Sad potanje. 

Adam i Eva sdruzeni, opasani smokvinim lisdem, gonjeni an- 
gjelom, upravo odlaze kamenim tlom, medju po kojim gusterom i 
skorpijonom, od raja — koji je prikazan u desnoj poli slike — prama 
lievoj strani u zemljii izagnanicku, koja je u zadku lievom i sred- 
njem prikazana divljim riecnim slapom i pustim gorjem i grabezljivim 
naskokom lava na biela jelena. Adam koracajuiii, pretuzna uzgleda, 
Ijevicu digao na mracno celo, a izpruzenom desnicom drzi se za- 
pesca polupruzene Evine desne ruke kao vodilje svoje, koja njemu 
prednjaci za pol koraka; Eva naklanja glavu, tuzno poniklih ociju, 
k Adamovu desnome ramenu, a Ijevicu svoju izpodvila je njemu 
preko lakta njegove desnice, tako i upiruci sebe o njem i vodedi njega 
za sobom. — Za njima (u slici desno od njih) lebdi siroko uzdig- 
nutih krila angjeo, tuzno ostra pogleda nazorice za njima, desnicom 
dizudi okomit plameni mac, a Ijevicu pruzajudi s kretom odgona. 
Angjeo, lebde^i koso nagnut za prognanicima, kao sredisnji lik raz- 
stavlja lievu, to je zemaljsku, od desne, to je rajske strane slike, a 
lebdi tik iznad kamenih stepenica, koje se koso dizu od srednjih 
tala prama desnome prisrednjemu kraju slike. — Stepenicam, gdje 
i gdje obrubljenim cvjetnimi busi, na vrhu a po zaravanku stoji — 
u desnom pri^ednjem kraju slike — rajska jabuka, a izpod te se 
vijuga, u sdolnji (t. j. zlodusni) desni ugao slike, zmija, — povod- 
nica prve sagrjehe i smrti covjecanstva — , koja u celjustima za- 
griza covjecju lubanju a salje sievni pogled nazorice za Adamom 
i Evom. — Nasuprot u sg or njem (t. j. spasnom) desnom uglu 
slike kaze se u duginom (gotskom) luku — ciji desni krak se obi- 
Ijezno spusta u rajsku jabuku — sveta Marija, sa svetackom okru- 
gom o glavi, blag pogled upravljajuci k lievoj strani slike za Ada- 
mom i Evom, a ruke sirom razkriljuju<5i nice u susret stadascu 
ovaca, koje se — znacedi starozavjetne proroke — k njoj obratile 
sgmute po zaravanku iznad gornjih stepenica, a od njih se jedno 
janje — bozji jaganjac, s viencidem o vratu a s krizidem visedim 
o viencu, okrenuo prama lievoj strani slike smjerom za Adamom 
i Evom, i koraca kao da ce niz rajske stepenice salaziti na zemlju 
za izagnanicima. 



20 



3. slika: Obci potop. 

Spriednja osredina slike je trokutan hridni vrsak gore; nad 
rtom mu nadvio se olujni bjelkast oblak, a sdola ga odasvud, s desne 
strane i s lieve i u pozadju, okruzuje potopna voda. Na taj vrsak 
se potopnici ili vec zaklonili te ga gotovo svega prekrili, ill se njega 
iz vode ocajno hvataju koji s desna koji s lieva: tako temeljnica 
likovnoga trokuta, u koji je sastavljena ova glavna skupina potop- 
nika, izpunja svu dolnju sirinu slike, a uz vis se likovni trokut sve 
vise uzi k rtu do pod onaj oblak, i to tako, da je lievi (gledaocu 
lievi) krak trokutov mnogo dulji od desnoga ter je s toga sam rt 
vrskov pomaknut blize k desnome nego li k lievome sgornjemu 
kraju slike. — Trokutov krak i desni i lievi ostavlja progled per- 
spektivni u prisredak i u zadak bliznji i dalnji, gdje se svud kaze 
potopna voda; u desnom zadku kaie se iz oblaka dazdni pljusak, 
a blize u desnom skrajnom prisredju pomalja se krmina polovina 
camca sa cetiri potopnika; na suprotnoj pak lievoj strani u samom 
su zadku erne i bjelkaste oblacine s dazdnim pljuskom, a pod njim 
korablja Noeva, uz nju i od nje blize prama trokutnome vrsku — 
u tri razmaka — skupovi topljenika u vodi. 

Ovako je slikar mnogo liku prikazu >Obdega potopac izveo 
veoma jasno, a to je polucio vjestackim razporedjajem obilja likova 
i jasnim proglednim (perspektivnim) razlicenjem spriedka, sriedka i 
zadka. 2;ivih likova, s vjestom obiljezbom raznih polozaja i tjelesnih 
te duseynih osebina, ima u slici 34 : u golemom osredistu i spriedku 
24, u lievom prizadju 8, a u desnom 4; uz to su vjesto obiljezeni 
i sgodno razmjesteni oblaci, dazd, potopna voda, i cetverovrstna 
vozila po potopnoj vodi. 

Spriednji ter osrednji mnogolikovni trokut sastavlja se od triju 
dionih skupina: svu sgornju, privrsnu, polovinu trokuta zaprema 
devet lika, sdolnju desnu tredinu trokuta sest lika, a lievu opet sest 
(za pravo sedam). Lici, sto su visi u trokutu hridnom, — koji se 
uzvisno polozito odmice — , to su kao odaljeniji gledaocu, tako da 
su lici u temeljnici trokutnoj najblizi oku gledaocevu, ter za to najveci. 

Od ono devet sgornjih lika cetiri su u samoj vrsiki trokutnoj 
skupljeni kruzno; njima su pripojena s lieve (gledaocu) strane dva 
lika (same glave), a s desne tri. U cetverolikom uvrsnom skupu 
glavni je i jedini sav vidan, okrenut ka gledaocu, celav starac : on 
sjedi, prekrit samo po krilu i koljenih bielim plastem, desnicu svoju 
polozio niz desno koljeno, a Ijevicom, uprtom u laktu na lievo ko- 



21 

Ijeno, podbradio se ter zamisljen zuri preda se ukocenim pogledom. 
Tik vise a lievo (gledaocu lievo) od njegove glave proviruje glava 
— najsgornja u slici — i desno oplece starice (zene mu), nad glavom 
joj plast vihori se (snyerom desnim) s oluje, ta oblak bjelkasti joj je 
tik vise tjemena; lice joj strastno izrovano, oci ruzno-sievne, jedka 
usta govore uzas starcu, a desnicu svoju je iz lakta digla u vis, 
kazu<5 — bez poboznosti — kaznu s neba. Tik na lievo iza nje- 
zina lakta kaze ti se vrh glave, zabrinuto celo i tuzno desno oko 
ter desno rame sjedece zene (zar kderi staricine); njoj u krilo dje- 
vojka (zar k6i joj) zakrila glavu, ovivsi ga rukama, a posjedavsi na 
tla do nogu joj. — Ta cetiri lika sastavljaju svojimi veinjskimi ob- 
crtaji (konturami) uvrsni likovni krug, koji upodpunjuju s lieve u slici 
strane dvie glave, jedna visa, a druga niza. Na ime s traga lievo 
iza ramena one majke viri lievi profil mladideve razkustrane (olujom) 
glave, koja gleda put lievog prizadja k Noevoj korablji, tako vezudi 
lievo prizadje s osredjem, a istoj majci k desnoj nozi protisnula se, 
na torn lievom rubu hridi, iz potopne vode, samrtna glava pristara 
covjeka (zar muza njezina). Nasuprot desno od kruznoga cetvero- 
licja tri su dopunitbena lika: desno od starceva koljena djecarac, 
ledja kazuc gledaocu, sjedi na tlih, okrenuo lice gore k starcu, posve 
slicno ovome — red bi unuk — , obima rukama uhvatio se starceva 
lievoga lakta, prosedi utjehe (ali starac zamisljen ne mari za nj). 
Noge je djecarac spustio na desno preko jednoga koljena mladicu, 
koji, gledaocu kazu6 sve sprednje tielo, sjedi do djecarca vec pri 
desnom rubu hridi, te je k nebu uzdigao placne oci i vapajna usta, a na 
svojem lievom koljenu slozio ruke kao na molitvu (to je — jamacno 
po namjeri umjetnikovoj — jedina molitva u svoj slici, a i ona je 
mlaka, a nije skrusena prema strasnome casu). Iznad njegova ra- 
mena desno pomila se muzka glava pokrita plastem, k desnome je 
prizadju slike (t. j. k camcu sa cetvero topljenika) okrenuta ter onamo 
silno vice i pruza Ijevicu s kretom zastitnim — (zar mu je svojak 
onaj, na koga je iz camca batina zamahnuta, da se ne bi iz vode 
uzpeo u camac — ), pa tako je svezana uvrsna glavna skupina li- 
kova s onom u desnom prizadju slike. 

Izpod tih devetero Ijudi, stono izpunjaju gornju polovinu likov- 
noga trokuta, zaprema dolnju desnutrecinu trokuta 6 sbijenih li- 
kova; ti su crtezno sastavljeni u dugoljast a nizak cetverokut (para- 
lelogram), koji je koso na desno nagnut, te mu je skrajna desna 
stranica niza od lieve skrajne; lievu pak dolnju trednu trokuta sa- 
stavlja opet 6 likova, takodjer u cetverokut slozenih, ali taj cetve- 



22 

rokut ima znatnu visinu, a lieva mu skrajna stranica mnogo je niza od 
desne skrajne : tako je crtezem taj lievi cetverokut suprotak (kon- 
trast) desnomu. 

Ovako. U desnoj dolnjoj tredini trokutovoj, iliti desni dolnji 
cetverokut. Nize nogu onoga u vrsku sjedecega starca vidimo mu- 
zevno, krasno i krjepko, bradato lice pristara muza — gotovo u sre- 
distu trokuta — ; plast mu pokriva glavu i desno rame a lievo (t. j. 
u slici ter gledaocu desno) je ogoljeno ; ozbiljne oci ostro su uprav- 
Ijene u desnu stranu slike k susjednoj mu porodici ocajnoj, koja 
ostalo njegoYO tielo zakriva, jamacno pruzeno po tlih od desnoga ruba 
hridi. Tik nize njegovih grudi lezi mladic po hridi potrbuske svom 
duljinom; prsti nogu, njesto ponize, zamacu jos u potopnu vodu 
lievo od hridi, glavu je na tlih ukopao medju ramena, preko golih mu 
ledja ide vrpca, o kojoj visi strielni tul, lezed'tik do njega nize. Tik 
do ove dvojice na desno ter na samom desnom rubu hridi gledamo 
mladu majku: na grudi pritiste djetesce kao mrtvo, s uzasom gleda i 
ocajno vice ravno preda se, jamacno videci u obliznoj vodi utapajuce 
se drago joj bide; ta zena tek se gomjim tielom i svojim desnim kolje- 
nom uhvatila hridi, dok joj lieva noga jos visi u vodu. Izpod lieva pa- 
zuha podupire ju obima rukama muzkarac (zar muz joj), dizudi ju tako 
iz vode, u kojoj sam jos stoji do pasa. Desno od njegovih ledja iz yode 
vire glava i ledja plivajucega bradasa, koji zeljno uzgleda ka hridi. 

Dok su lici u desnoj dolnjoj poli trokuta vidni ili samo s gor- 
njim tielom ili lezecke, to su nasuprot u lievoj dolnjoj poli trokuta 
tri glavna lika, koja su vec na hridi, prikazana u cieloj tjelesnoj 
visini stojecke, a samo tri ostala, u vodi sasvim dolje lievo, kazu 
tek gomje tielo, Prielaz i spoj od desne dolnje plohe trokutove 
k lievoj i ujedno spoj sgornje privrsne skupine sa temeljnicnom 
plohom trokutovom cini mladjahan muz, stojeci uzpravno cielom vi- 
sinom — (jedini u slici idejno osamljeni ter po tom rec bi najglav- 
niji lik) — , naime dok mu nozna stopala stoje na hridi tik nad po- 
lozitim koljenom onoga potrbuske lezeciega mladica, t. j. najnizega 
lika u sredistu trokutove temeljnice, seze mu glava malne do visine 
one najsgomje u vrsku starice; kazuci gledaocu sve sprednje tielo 
svoje, samo u pasu prekrito, uzdigao je lice i pogled i govore6a 
usta k nebu s gorcinom, desnicom hvataju6i se sljepocnih vlasi, a 
Ijevicu dizu6i iz lakta u vis grcevito razkrecenih prstiju, kao da ce 
k nebu baciti korbu ili kletvu. Na lievo tik njega a ujedno njesto 
nize njega vidis cielu sprednju visinu lebdeciega nada tlima zenskoga 
krasna tiela, koje krjepak muzkarac nosi u narucju i na lievom svom 



23 

koljenu, kojim je stupio iz vode na rub hridi, dok mu je jos u vodi 
sve desno stopalo; krasno su crtezem skladana i sljubljena ta dva 
lika: njezino dolnje tielo visi medju njegovim siroko razkoracenim 
nogama, njezina glava je iznad njegove klonula na lievo kao ne- 
svjestna, u istom smjeru njezina desna ruka visi klonula niz pognuta 
njegova ledja, oci joj se lomfe a. njegove u napornoj muci mrko gle- 
daju smjerom na desno prama mladidu lezecemu na tlih. Kroz raz- 
make stopala ovih triju okomitih lika prozire se pas kudronja, lezeci 
po rubu hridi s njuskom okrenutom k vodi potopnoj. 

Onome muzkarcu, koji iz vode iznosi krasnu zenu, na lievo i 
ponize vidis u vodi lice i pognuta ramena mlada muza, koji se 
svojom Ijevicom hvata hridi, a tik uz njegovo desno rame konj dize 
vrat vihorecih griva i glavu hropecih zvala prama hridi, a opet nize 
konja u seiinom dolnjem lievom kutu slike vidi se pristar bradas, na 
okljastrenu deblu ocajno plivajuci na domak hridi. 

Na desno od likovnoga trokuta progledavamo na potopnu vodu 
i u zadku desnom dazdni pljusak, a u desnom prisredju skrajnom 
vidimo krmu camca; s nje starac krmilar, sjedeci, strastno vice a 
do njega stoje6i muzkarac zamahuje batinom na topljenika, koji se 
hoce iz vode uzpeti na camac, opet njemu na desno u samom rubu 
prisredja hvata se camca drugi topljenik. — Nasuprot u lievom pri- 
zadju na vodi, izpod oblaka olujnih i gdjesto kisnih — oni zapre- 
maju sam zadak lievi, — vidi se korablja Noeva kao visoka i ve- 
lika dascara, svuda zatvorena. U procelju njezinu hvataju se nje dva 
topljenika. Od njih njesto blize k osredju pliva na daski potrbuske 
pruzen pristar bradas, plastem pokrit ; glava mulaktimapoduprta gleda 
prama trokutnoj hridi, a iza njega prionuo uz dasku golim gornjim 
tielom drugi bradas, s dugim prutom preko lakta, rec bi krmilar daske. 
Od njih jos blize k trokutnoj hridi stoji u vodi, do preko glezanja, 
sbijeno cetvero potopnika: natrazke ka korablji okrenuti go mladic 
dize prema njoj ruke i glavu vapeci u pomoc, a ostala tri lika okre- 
nuta su k spriedku slike (ka gledaocu) i to : bradat starac, sguren 
gledajuci nice u vodu, stisce k sebi svoj vihoreci plast, iznad lie- 
voga mu ramena viri lice starice s ukocenim upravce pogledom, a 
iznad desnoga mu ramena dize zlopak mladic prietecu pest i biesan 
pogled i pogrdnu viku prama trokutnoj hridi. 

Tako slika »Obci potop« vjestacki sjedinjuje mnogobrojno i 
veliko raznolicje crteznih razporedjaja, tjelesnih polozaja i dusevnih 
pokreta u potopnoj samrtnoj muci, koju je skrivio i koju do konca 
nagrdjuje — nehaj za Boga. 



24 

Ostale slike iz staroga zavjeta ter u srednjoj ladji jesu:Noe va 
zahvalna zrtva, Abraham hoce zrtvovati sinalzaka (ove 
dvie su od rimskoga slikara Ansiglionia), Josipa prodavaju 
braca, Nasasde Mojsijevo, Mojsij prima od Boga na 
gori Sinaju deset zapoviedi bozjih, Davido va pobjeda 
nad Golijatom, i napokon: Pomazanje Davida za kralja. 
Tako je u srednjoj ladji, koja privodi k svetistu, deset slika iz sta- 
roga zavjeta kao priprave k novome zavjetu, prema broju od deset 
zapoviedi bozjih. 

U trima apsidnim krilima, sto idu iz sredista svetistnoga, od 
velikoga oltara, naslikani su na ravnih zidovih dogodjajii lici iz no- 
voga zavjeta, a uz to na polukruznim apsidnim zidima posebne ve- 
like slike prikazuju : u lievoj polukruznici adoraciju Isusa kao Boga- 
covjeka, u desnoj adoraciju Isusa kao Spasitelja, a u upravnoj, na- 
stavljajudoj cetvorinu velikoga oltara, u tri reda, jedan nad drugim : 
u dolnjem sedam svetih sakramenata kao priprave k nebu, u sred- 
njem redu ulaz u nebo, a u sgornjem vjecnu slavu na nebu. 

U lievom absidnom krilu, na ravnim zidima, jesu novozavjetne 
velike slike ove cetiri: >Pohod i navjestenje Mariji, Ro- 
dj enje Isusovo — ovu cemo sliku potanje opisati — , D vanaest- 
godisnji Isus u hramu razpravljajudi s farizeji, Kr- 
stenje Isusa ujordanu; nize ovih, velikih i mnogosarnih slika, 
jesu tri male slike u dyosarju iliti svjetlomracju (chiaro-scuro), pri- 
kazujuiii zgode iz zivotasv. Petra — (tri druge takve slike o 
sv. Petru u desnom su absidnom krilu) — , i to ove: kako Isus ribara 
Petra poziva za apostola; kako Petar, stupajudi k Isusu po vodi, tone 
i vapi, a Isus mu pruza ruku; kako Petar dobiva od Isusa kljuce ne- 
beske. Na polukruznom pako zidu ovog lievoga krila visoko stoji ye- 
lika slika, cinedi u novozavjetnom dogadjanju prelaz od slike rodjenja 
Isusova k slici dvanaestgodisnjega djecaka Isusa u hramu, ali ujedno 
prikazujuci vjekovnu adoraciju Isusa kao Boga-covjeka, 
naime slika: Djetetu Isusu, na krilu Djevice Marije, da- 
rove nose s desne Sv. tri kralja, a s lieve pucanihr- 
vatskoga naroda. Izpod ove velike slike — koju demo potanje 
opisati — naslikani su, na istom polukruznom zidu, u jednom redu 
lici od pet apostola: sv. Tom a, sv. Bartol, sv. Ivan, sv. 
Simun i sv. Tadej. 

U upravnom absidnom krilu, na ravnim zidima, nastavljaju do- 
godjaje novozavjetne ove cetiri slike : Isus na gori propovieda 
osmero blazenstva, Isus u kuciMarte i Marije (Lazar a). 



r 



25 

Isus lieci hrome i bolestne, Isus izgoni iz hrama lih- 
vare 1 trgovce; slike na polukruznom zidu o ve abside, posto ne 
nastavljaju novozavjetnih, nego konacno zavrsuju sveukupne slike 
po crkvi, oznacit demo poslie desne abside. 

U desnom absidnom krilu, na ravnim zidima, zavrsne su cetiri 
slike novozavjetne : Posljednja vecera Isusova, Isusa iz- 
daje Juda uvrtu Getsemani, Grob Isusa ved uzkrsloga 
pohode tri Marije, Isusovo uzasasde na nebo. Nize ovih 
velikih mnogosamih slika stoje — simetrijski s lievim krilom — 
nastavne tri slicice dvosarne iz zivota sv, Petra: kako zataji 
Isusa, ali se odmah gorko pokaje ; kako se angjelom izbavlja iz tarn- 
nice ; kako bude na kriz razpet strmoglavce. Na polukruznom pako 
zidu ovoga desnoga krila visoko stoji — kao siraetrijska dopuna 
slici u lievoj polukruznici — velika slika, koja, 'cinedi dogadjajni 
prielaz od slike o Judinoj izdaji k slici o pohodu Isusova groba, 
ujedno prikazuje vjekovnu adoraciju Isusa. kao Krsta Spa- 
sit elj a, gdje u adoraciji sudjeluju i svetci nasega naroda ili nasih 
pokrajina; tu cemo sliku potanje opisati. Izpod nje stoje u jednom 
redu naslikani lici od 5 apostola, simetrijski nastavljajudi apostolske 
like u lievoj polukruznici, i to; sv. Filip, sv. Matej, sv. An- 
drija, sv. Jakob mladji, i sv. Jakob stariji; dva jos ostala 
apostola — sv. Petar i sv. Pavao — sdruzeni su u srednjoj slici 
na polukruznom zidu upravnoga absidnoga krila. 

Kako polukruzni zid ovog upravnog (iliti zapadnog) krila konacno 
zavrsuje svu crkvu, a poimence konacno zavrsuje cetvorinu svetist- 
noga sredista t. j. velikoga oltara, ter i desno i lievo apsidno krilo 
kao poprjecne nastavke svetistnoj cetvorini, pak i nastavak ovoj ce- 
tvorini poduzni, naime veliku ladju sve do pocetka joj iztocnoga: 
tako i sve slike po ostaloj crkvi dobivaju svoj idejni, religiozni zavr- 
setak u slikah na polukruznom zidu zapadne apside. Troje su slike, 
jedne nad drugima: spodnja slika reda u 7 uzasobicnih polja sedam 
svetih sakramenata, kao pripravu i put k nebu. Srednja 
slika prikazuje ulaz u nebo: Sv. Petar, kojemu je ova divna 
crkva posvecena, a uz kojega je sv. Pavao, prima od klece- 
cega biskupa, njezina sagradioca, lik njezin, a pratioci su biskupu 
svetci zastitnici i osobe iz puka biskupijskoga, Ovu cemo sliku potanje 
opisati. Napokon sgornja slika, konacni zavrsetak svih slika, prika- 
zuje slavu nebesku: Isus desnicom kruni blazenu 
DjevicuMariju krunom nebeskom, Ijevicom drzi otvo- 
renu Svetu knjigu, iza njih su angjeli desno i lievo, a nize njih, u 



26 

adoraciji, desno i lievo po tri nebesnika, starozavjetna proroka — 
tako su red bi starozavjetne slike ovdje u svom svetistnom zavr- 
setku uznesene u nebo — , naime nize na strani bl. Marije iliti lievo: 
prorok Ezekiel, kralj David i prorok Ilija, a na desno nize Isusa: 
Melkisedek, Mojsij i prorok Daniel. 

U kupoli nad velikim oltsirom naslikano je na 8 zidnih ploha 
ovo. U plohi prema srednjemu ulazu iz poduznih ladja k svetistu 
kriz sv. Petra (strmoglavce obra6en), nasuprot t. j. prema zapadnoj 
polukruznici starodavno sielo sv. Petra, a na torn sielu knjiga evan- 
gjelja; u dvima plohama prema poprjecnim absidama po jedan angjeo 
kerubim; u preostajudm cetirima plohama po jedan angjeo, od kojih 
jedan drzi papinsku tiaru, drugi papinsku pastirsku palicu, a dva po 
jednu kadionicu tamjanom. Gdje se u visu cetiri stupa kupolina 
spajaju, tu su naslikani simboli cetiriju evangjelista, oni dakle s visa 
nadkriljuju veliki oltar. Uvrsni svod absidnih krila prikazuje dekora- 
tivnom slikarijom modro nebo, posuto zladanimi zviezdami, kako i 
svod po ostaloj crkvi. Dolje pak slikani su krilni zidovi — koliko 
preostaje od likovnih slika — vrlo liepo dekorativno, i to prikazani 
su zidni zastori, a tako zivo, da smo se tekar dodirom ruke mo- 
rali osvjedociti, da to nisu pravi tkani zastori. 

Glede divnoga sastava velikoga oltara, koji je, kako i crkva, po- 
sveden sv. Petru,i glede ostalih sestero oltara i krasne propoyjedaonice 
upuciujemo na jubilarno djelo nase akademije; spominjemo samo to> 
da se nalaze i u oltarih, kako u slikah po crkvi, patroni biskupije bo- 
sanske te sriemske i njekoji svetci katolickih Slavena — poimence 
dakako sv. apostoli slavenski Ciril i Metod — po mo- 
gucnosti bar u pobocnih oltarskih kipovih. 

Jos cemo opisati one cetiri apsidne slike, za koje smo to gore 
rekli, a koje su — radi svoga sadrzaja — i u ovoj knjizi svjetlo- 
pisom pokazane. 

Slika na lievom zidu lievoga absidnoga krila: 

Rodjenje Isusooo 

od Lodovika Seitza. Posto smo se s poboznostju nadivili njezinu 
svetome sadrzaju i napasli oci milinom njezina sarnoga i likovnoga 
sklada, razgledajmo ju potanje, a pocnimo s priprostom pojatom 
(stajicom) betlehemskom, gdje se sveti prizor sbiva. — Posve u visu 
desne polovine slikine vidi se strjeha slamnatoga krovca, koji s jedne 
strane nadkriva pojatu, otvorenu poput suse ovamo napried, tako 
da joj se vide dva drvena okomita stupka, podporna krovcu. Jedan 



29 

stupak tece od krova k tlu bas sredinom slike, a drugi, njemu na 
desno ter u spriedku, dieli ovu desnu polu slike opet u dva jednaka 
uzvisna cetverokuta. 

Medju tima dvama stupima sastavljaju se crtezno u trokutnu 
skupinu i tvore likovnu te idejnu sredinu slike ova cetiri lika. Na 
tlih lezi nauznacice djetesce Isus; kako je on idejalno, sveto sre- 
diste ciele slike, to samo od njegova bozanskoga bida cudesno 
izhodi biela svjetlina u okolo, a po pukoj naravi bi mrak bio u 
pojatici, jer je sada noc, kako to kaze u lievom zadku slike potamno 
zvjezdano nebo. (Slicna je, jos sjajnija svjetlina u glasovitoj slici Cor- 
reggia »Sveta no<5<, ali nam je draza ova slika Lodovika Seitza ne- 
prisiljenom kompozicijom i dusevnim izrazajem likova). Bozanskome 
djetescu Isusu podastrta je po zemlji slama i nad njom biele ponja- 
vice; dolnje mu je tjelesce u povojih. Iza glavice mu je sveta 
okruga; rucice razkriljene i blagi pogled upravlja ravno nada se 
prama dugobradome starcu pastiru. Taj mu je, bas srednji lik u 
slici, najblize od poklonika s lieva pristupio, i, pun pobozne smjer- 
nosti, radosti i nade, gledajuci nice k Isusu, spusta se na koljena. 
A dok se zato, slabacak, upire Ijevicom o pastirski stap, za desnicu 
ga Ijubazno podrzava i k njemu se nagiba sv. Josip; taj, sa sve- 
tackom okrugom nad glavom, stoji bas iza Isusa, razkoracen, koljena 
na polak sagnutih. Gledaocu slike na desnoj strani od Isusa kleci 
majka sv. djevica Marija, i ona sa svetackom okrugom nad glavom ; 
sa svetim milinjem gleda nice u Isusa, niz krilo sklopila ruke na 
molitvu. Iza nje, pod desnim gornjim krajem slike, kroz drveni pro- 
zorak pojatice gleda pet andjelaka milo k novorodjenome Spasitelju 
i pjeva mu slavu; nad glavicom svakome svetacka je okruga, svaki 
ima svoju osobitost u pogledu i polozaju, a svi sastavljaju jednu 
crteznu skupinu, cetvorinsku. Nize njihova prozorka proviruje desno 
glava dobroga osli6a a lievo glava dobroga voka, ociju takodjer 
upravljenih k bozanskome djetescu. — Lieva polovica slike, osim sto 
kaze u visnom zadku zvjezdano nebo a pod njim, u odaljem zadku, 
tomjeve jerusolimske, sastavlja u prizadju i u spriedku poklonike 
pastire u crteznu skupinu cetverokutnu : pozadnji tek se naziru, 
dolazecii k spriedku, a sprednji vec su prisli pred Isusa na poklon. 
Najblize je od njih Isusu pokleknula mlada zena (s darom podno 
nogu — kosaricom jaja); gleda k bozanskome novorodjencu, sjetno 
zamisljena, a kako je lievu ruku preko pasa previla do desnoj^^a 
boka, pa tu na nju uprla desni lakat ter k desnome si liscu digla 
desnu ruku kao za podporu, to red bi da ona, ovako sjetna, sra- 



3Q 

mezljiva, umorna, ceka prvi svoj od srca porod. — Volimo ovako 
tumaciti osobito obiljezje, koje je toj mladoj zeni podao umni slikar, 
nego H s Tondinijem, da ona gleda na Isusa s trackom nenavisti, 
sto ne bi nikako dolikovalo svetosti ovoga prizora ; jamacno je pak, 
da je umjetnik hotimice raznolicio dobe i tjelesne osobine i dusevne 
izrazaje u licih te pokretih i polozaje tolikih osoba, kad je svih njih 
poklonicki pogled obracien k istome svetome sredistu, pa tako 
u svoj slici vlada idejna i 6utna istota bez ikakva kontrasta; 
umjetnik je dakle morao svladati i ukloniti preveliku jednakost u 
pojedinih likovih tanahnim raznolicenjem sto vecim. — Uz lievo 
rame do zamisljene zenice kleci mlada majka s dvama sincidima; 
k Isusu gleda s radostnim cudjenjem: to kazu otvorena usta joj i 
porazsirene oci i lieva ruka, zastala u pokretu, razstavljenih prstiju 
i oblo povitih na desno; ili mozda ona ovim pokretom Ijevice uti- 
sava sincica, kojega je k sebi posve prehvatila desnicom te joj on, 
pozomo gledajuci k Isusu, stoji uz krilo, rucice naslanjajucii po nje- 
zinoj desnici; drugi joj, malo ve6i sincid, od straga se na njezino 
desno rame stojedke naslanja svojom desnicom i glavicom, milo 
provirujud i on k Isusu. Ovo dvoje mile djece u sdolnjoj lievoj 
strani slike zemaljska su prilika onim nebeskim angjelkom, §to no 
su na krajnoj desnoj sgornjoj strani slike. — Onoj mladoj majci 
na lievo — za gledaoca slike desno od nje — kleci pristar brizan 
muz, a vidi jnu se, kako je polozen, samo ozbiljna glava s pogledom 
k Isusu, i sredina prsiju; iznad njega — u slici malo na lievo — 
pristupa i s najve6im divljenjem gleda k Isusu ;mladji muz, Ijevicu 
svoju pruzajud smjerom k njemu. Iz sprednjega lievoga kraja slike, 
pokraj onih dvaju djecaci6a, kroci mladic pastir i gleda prama Isusu, 
na dar noseci u desnici vrc mlieka a na lievom si ramenu kosaru, 
valjda voca, koju podrzava uzvitom Ijevicom. Jos iza njega, kao 
lievi krajnik, vidi se muzevan pastir, s kukom pastirske palice iznad 
glave, a i on gleda put Isusa. — U pozadju, ve<i u polutami, vidi 
se amo k pojatici prilazeci pastir, koji svira u frulu, a drugi do njega 
u diple, onda zena s vrcem na glavi, i jos jedan pastir, taj ve6 za 
drvecem, cije su racvaste grane nalika zadkova na racvaste uvrske 
pojatinih stupic^a u srednjem spriedku. 

S osobitim milim cuvstvom gleda Hrvat veliku sliku u lievoj 
polukruznici, nazvanu: 

„So. tri kralja", 

sto prikazuje vjekovnu adoraciju djeteta Isusa kao Boga-covjeka ; i 
to krasno djelo potjece od Lodovika Seitza. Upravo u sredini 



33__ 

slike — (u ob6e je u sastavu ove slike, radi njezine polukruzne 
plohe, mnogo simetrije) — na oltamom priestolju sjedi blazena Dje- 
vica Marija, na desnom joj koljenu sjedi djetesce Isus, podrzayan 
njezinim rukama, a desnom blagoslivajuci i sa svetom blagostju gle- 
dajucii — jednako je i Marijin pogled upravljen — klececega dolje 
na desno njemu (za gledaoca slike na lievo) sjedobrada i celava 
starca, koji, s poboznim uzgledom k Isusu, u dostojanstvenoj, sjajnoj 
odori, prinosi na dar zlato u drsigocjenoj kutiji; to je iztocni mu- 
drac kralj Caspar. Za njim drugi tek pristupa, i on u sjajnoj ali 
drugacijoj odori i pod iztocnjackom kraljevskom kapom; obima 
rukama pruza k Isusu svoj dar: u dragocjenom kalezu, koji je 
uvrsen drsigocjenim krizicem, nalik na oltarni kalez, donosi po- 
mast mirhu; to je iztocni mudrac kralj Melchior. Za tima dvama 
kraljima ponizno kleci mladid dvoranin, odkriven, smjerno gleda- 
ju6i put Isusa. Jos dalje na lievo stoji, inamo upravljen, tred iz- 
tocni kralj mudrac, licem cmac, pokriven bielim turbanom kru- 
nasta uvrska, i drzi obim rukama lanci6e kadionice i gleda, kako 
mu cmac sluga — koji je posljednji lik u lievoj strani slike — mece 
iz posudice tamjan u kadionicu, a medju njima na tlih stoji uresna 
kutijica tamjana, koju 6e na dar dati Isusu taj tredi iztocni kralj 
mudrac — Baltazar. — U visu nebnom nad Isusom i Marijom stoji 
velika zviezda repatica, spustajuci dugi svietli trak svoj nice nad 
tjeme Bogorodice, a simetrijski desno i lievo od zviezde lebdi po 
jedan vitak angjeo, krila siroko uzvitih a dugih svita, koje se vihore ; 
a svaki sa svoje strane drzi rukama jedan kraj uresna zastora, koji 
se stere nice te cini zaledje Mariji s Isusom. — S druge strane 
oltarnoga priestolja — to je za gledaoca desna strana slike, ali Ma- 
riji i Isusu je na lievu im ruku — donose Isusu svoje darove po- 
klonici, ovdje osobito dragi i mili hrvatskome oku: seljacki poklonici 
hrvatskoga naroda iz petero krajeva, u obiljeznih puckih nosnjah i 
s obiljeznimi darovi svakoga kraja. Prvi do podnozja oltaru smjerno 
kleci bjelovlasi starac iz posavske Hrvatske i prinosi na dar grozdje, 
malo za njim ter njemu na desno kleci Dalmatinka pod crvenkapicom 
s darom svoje zemlje, s grancicom masline, a za lievim ramenom 
starcevim pristupa Slavonka, pod psenicnim viencem, nosec^i na 
dar snopid psenicnoga klasja. U sredini medju njima stasit mladic 
na dar nosi, na ramenu svojem desnom, kosic voca i vrtnoga roda, 
a za njim, u desnom kraju slike, privodi ovce i kozu muzevan pastir, 
s gajdama preko ramena; prema nekadanjem obsegu djakovacke 
biskupije, koji je preko Bosne sezao u hercegovacke krajeve, i prema 

Spomen-cviete. 3 



34 

njezinu i danasnjem nazivu sudimo, da je ovaj pastir katolicki Bosiijaik, 
a onaj vrtlar katolicki Hercegovac. Tlo ciele slike posuto je, dolicno 
preradostnome svetome prizoru, raznolikim krasnim cviedem. U divnu 
se je i pouku i cast hrvatskome puku ovdje slozila misao biskupova 
i izvedba slikarova. Mili svoj hrvatski narod, zastupan seljaci pucani, 
koji znojem svoga lica pribavljaju plodove svoje zemlje, pridruzio 
je biskup u ovoj slici svetima trim kraljima i mudracima kao pobozne 
poklonike i daritelje Isusove. Troji dari sv. triju kralja znace — 
kaze c o. Tondini — : zlato znaci kraljevsku vlast Isusovu, pomast 
mirha njegovu krvavu zrtvu na Kalvariji, tamjan njegovo sve6e- 
nictvo. A darovi hrvatskoga puka: psenica t. j. kruh, grozdje t. j. 
vino, to su znameni nekrvne zrtve Isusove, spasne, vjecite ; maslina 
pako znamen je mira, a Isus je, po svetom pismu, kralj mira. Vo6e 
i stado, ostali dari hrvatskih pucana, imaju takodjer svoje dolicno 
krasno znamenovanje. Kako je hrvatskoj dusi utjesno, da u ovoj 
slici svi oni darovi hrvatskih seljaka Isusu imaju tako uzviseni smisao, 
a oni su, rekao bi na prvi mah, samo naravna obiljezja pojedinih 
krajeva! Koliku je dakle i nauku i cast hrvatskome narodu dao 
biskup smislom ove slike, a kako je krasno taj smisao umjetnik 
Lodovico Seitz prikazao! U njegovu izvornome kartonu ima jedna 
osobitost, koje na slici izvedenoj u crkvi nismo opazili; naime u 
kartonu je nebesko visno dno prikazano modro, a ta modrina liepo 
i skladno spaja likove, koji se od nje izticu, a ne razstavljaju se 
raztreseni jasnim bjelkastim dnom. 

Naprama toj slici, toj himni radosti spasne, u suprotnoj polu- 
kruznici je, kao suprotak i kao dopuna, slika i himna zalosti spasne : 

Isus snitnljeti s kri^a 

ujedno adoracija Isusa, Spasitelja svojom mukom i smrtju na krizu, 
kroz vjekove. 1 ta je divna slika izvedena od Lodovika Seitz a, 
a zadahnuta mislju biskupovom, koji, kako je u sliku rodjenja Isu- 
sova dao staviti raznostrane hrvatske pucane kao poklonike i da- 
ritelje Isusu, tako je u ovu sliku dao staviti svetce iz krajeva ili 
za krajeve hrvatskoga naroda, a poimence dva starodavna biskupa 
i mucenika sriemska. Tako je u svakom pogledu ova slika pre- 
mica onoj, to suprotna to dopunitbena i nalicna (analogna). Kako 
je n, pr. u »Rodjenju Isusovuc radostna svjetlost slike povisena 
u koloritnom obziru zlatosjajnimi svetimi okrugami oko glave Isusa, 
Marije i dvaju uvisnih angjela, tako se ovdje u slici »Snimljen 
Isus s kriza* zalostni prizor utjesno razasjava isto onakvimi 



__. 37_ _ 

okrugami oko 17 svetih glava, te su samo tri osobe u ovoj slici, 
kao u stanju jos pokajnom, bez svetacke okruge. Sastavna sime- 
trija u ovoj slici odgovara onoj u premici slici. — U sprednjoj 
sredini slike Isus, s kriza snimljen, lezi nauznak po tlih na bieloj 
podstirci, oko glave mu sveta okruga. Za njim stoji i k njemu 
nice gleda razcviljena, placna, sv. majka Marija, klonule glave i klo- 
nulih razkriljenih ruku, te ju tjeseci podrzavaju s desna joj sv. 
Marija Salome (po Tondiniju sv. Marija Cleofe), a s lieva sv. Ivan. 
Ovo troje stoje pod velikim krizem, kojemu s desnoga i s lievoga 
razkrizja po jedan razkriljen tuzan angjeo drzi krajeve zastora — 
kako na slici premici, samo je ovdje zastor taman — , koji se stere 
dolje niz kriz ter cini zaledje Mariji i njezinim tjesiteljima. Od raz- 
krizja i desno i lievo po jedan angjeo sliece sa spasnim kalezem, 
u koji je sahranio krvi Isusove, te ce ga podati odabraniku. — U 
desnom spriedku slike, Isusu do noznih prsta, svila se i pala te ih 
cjeluje zalostna Marija Mandaljena; tik za njom se u tuzi povija 
prama Isusu Marija Jakovljeva (po Tondiniju: Salome); za njom 
stoji zalostan Nikodem, poniknuo ocima a ruke sklopio uz prsa, a 
vrh njega lebdi onaj desni u slici angjeo s kalezem, ali ga ne pruza; 
uza nj kleci Josip Arimatejski, s tuznim cudjenjem gledajuci prama 
Isusu; napokon posljednji je na ovoj strani rimski vojnik, koji kleci 
kajno sagnut nice, desnu pest drzi za udarac u prsa si, a Ijevicom 
drzi pruzenu po tlih sulicu, koju je bio Isusu na krizu zabo u rebra: 
to je centurion Longin. Povrh njega vidi se potmurno sunce. — 
U spriedku na protivnoj strani kleci, tik za glavom Isusovom a 
prama njoj pognuta, osoba posve zastrta preko glave i lica: to je, 
po Cepelicu, sv. Marija Zebedejeva; onda apostoli slavenski sv. 
Metod i sv. Ciril, onaj u tuznjoj zamisljenosti gledajuci nice prama 
Isusu, a ovaj kazudi desnicom k Isusu, a pogled obradaju6i ka gle- 
daocu slike, t. j. k puku svoga apostolstva; za njegovim desnim 
ramenom kleci i u prsa se kamenom bije siedi dugobradi starac, ogo- 
Ijen gomjim tielom — to je sv. Jerolim, dalmatinski sveti pokajnik; 
uz njegovo desno rame stoji papa sv. Kajo, Dalmatinac, i prima zrt- 
veni kalez od angjela, koji, sliecuc od kriza na ovu stranu, njemu 
ga pruza. Posljednji na ovoj strani klece i tuzno ponikli mole dva 
starodavna biskupa sriemska: jedan je sv, Andronik, iz pocetka 
krscaiistva, (po Cepelicu je to sv. Kirin, biskup sisacki), a drugi je 
sv. Irenej, koji je pocetkom 4. vieka, za Dioklecijana, podnio za krst 
mucenicku smrt. 

U zaglavnoj polukruznici, nad slikom sv. sakramenata a pod 



38 

slikom slave nebeske, koja konacno zavrsuje sve slike crkvine i u 
obde svu crkvu, vidimo sliku: 

Ulaz k nebu 

od Maksimilijana Seitza, otca Lodovikova. Ta slika je i za- 
vrsetak" i sastavak (sinteza) njekojih prijasnjih slika, navlastito 
polukruznicnih, pa i njekojih oltara; ona je simetrijskim razporedom 
nalika na slike u krilnima polukruznicama, desnoj i lievoj ; ona po 
starom obicaju crkvene slikarije prikazuje i lik biskupa Josipa 
Jurja, graditelja crkve, kako kleced smjemo prinosi crkvu, u 
modelu, patronu njezinu sv. Petru, a prikazuje, po istom onom 
obicaju, takodjer lik slikara crkvjna Seitza otca, pak, sje^amo li 
se pravo, likove Seitza sina i njekojih drugih glavnih unijetnika 
njenih. — Sredina slike prikazuje svete apostole Petra i Pavla 
pred vratima nebeskim, koja su iza njih simbolicki naznacena 
trodjelnim oltarom : u sredini mu je kriz i vrh njega golub, znamen 
Duha svetoga. Desno i lievo uz oltar stoji po jedna paoma, znamen 
pravednosti i pravednicke blazenosti, a u jednakom razmaku dalje 
i desno i lievo jos po jedna paoma, tako da paome diele sirinu 
slike u cetiri simetrijske plohe. Pred oltarom stoji (prama gle- 
daocu slike lievo, ali o sebi) desno vrhovni apostol sv. Petar, 
desnicom dizuci kljuce nebeske, a Ijevicom kazuci za se na re- 
ceni oltar. Njemu na lievo stoji apostol sv. Pavao; desnicom 
spustenom kaze na otvorenu knjigu evangjelja — (on ga je propo- 
viedao narodom » ab Jerusalem per circuitum usque ad 1 1 1 y r i cu m 
replevi Evangelium Christi«, Rim. XV, 19), ~ , koju knjigu drzi angjeo 
klecedi medju njim i sv. Petrom, a Ijevicom sv. Pavao drzi mac, 
uprt na tla. Malo za sv. Petrom stoji sv. Josip, prvi zavjetnik bi- 
skupov, Ijevicom drzeci liljanov cviet, a desnicom cinedi znak, da 
sticenika svoga, biskupa, privodi i prikazuje sv. Petru. Biskup Josip 
Juraj, u ornatu, klececi smjerno uzgleda k sv. Petru i prinosi mu 
kipak (model) ove nove djakovacke stolne crkve, posvedene sv. 
Petru. Za biskupom, koji je vec po naslovu svome pastir i bosanski 
ter ujedno, po starini, i hercegovacki a i po cinu to bijase do oku- 
pacije kao apostolski vikar za Bosnu i Hercegovinu, stoji placuci 
Hercegovka, kojoj se uz desnu stranu pritiste bosonogo diete a uz 
lievo joj je rame angjeo, tjesitelj i vodj k nebeskim vratima; taj 
angjeo dize nada se lievu ruku, da prihvati grancicu paome, znak 
mucenicke slave, koju pruza drugi angjeo, slie(^uci s visa. Na pro- 
tivnoj strani slike, na strani sv. Pavla, prvi do njega kleci sv. Juraj, 



drugi zavjetnik biskupov, u vitezkoj odori i sa slavnim pobjednim 
kopljem, upravljajuci sv. apostolu odani vitezki zagovor svoga stice- 
nika/ Za njim kleci ceski svetac Ivan Nepomuk, oborenih ociju, dva 
prsta desnice stavljajuci na usta u znak m(ika, a Ijevicom drzecii uz 
grudi dragocjenu zatvorenu knjigu. Za njim privodi fratar Franjevac 
— (taj red je bio vjekovni pastir bosanske i hercegovacke raje) — 
i to sv. Ivan Kapistran, slavni krizar vojvoda, uz lievu si ruku mu- 
zevna Bosnjaka, a desnicom prihvaca zastavicu, na kojoj je kriz 
uvezen, a koju mu podaje desnicom svojom angjeo s visa slietaju6i, 
dok Ijevicom pruza grancicu masline, znamen mira. Onaj muzevni 
Bosnjak do sv. Ivana Kapistrana — lik slikara Seitza otca — po- 
klonicki pristupa prekrstenih ruku na prsima, a podno njega lezi 
sablja, kojom je dolje na zemlji branio vjeru i dom. Iza njih dvoje, 
posve u ovom desnom kraju slike, angjel privodi djecaka Bosnjaci6a, 
koji k njemu uzgleda i njesto mu tuzi. 



IV. 

Hrvatska srca, gledajuci crkvu, slike njezine, pa ovu na po- 

sljedku opisanu, sjedinjuju se u harnosti naprama biskupu i u mo- 

litvi za njega, da ga Bog jos dugo uzdrzi hrvatskome narodu; ta 

on je ovom crkvom podao hrvatskome narodu svoje srce, podao mu 
je svoju oporucnu spasonosnu nauku i utjehu. 

Valjda nije nikad nijedan biskup hrvatskoga naroda biskupovao 
pedeset godina, kako nas slavljenik biskup Josip Juraj ; a jamacno 
je, da nikad nijedan biskup nasega naroda, u nijednom kraju nje- 
govu, nije sagradio stolne crkve, koja bi u tolikoj mjeri, kako dja- 
kovacka, sjedinjivala u sebi umotvorine gradjevne, kiparske i sli- 
karske; koja bi u tolikoj mjeri zivimi slikami i kipovi propoviedala 
puku nauk staroga i novoga zavjeta; koja bi u tolikoj mjeri sdru- 
zene velicala zastitnike svetce hrvatskoga naroda, a pucki sviet 
hrvatski iz svih krajeva tako dicila i ucila; koja bi u tolikoj mjeri 
a u nasoj zemlji podavala uzorke za crkvenu umjetnost, i za sastav 
njihov upotrebljavala u tolikoj mjeri motive iz puckoga nasega ve- 
zenja i tkanja. 

Ova stolna crkva djakovacka ima i tu vriednost i namjenu, da ju 
opet i opet proucavaju hrvatski i umjetnici i svecenici, ter ju ucine 
svojom skolom za crkvene gradjevine i kiparije i slikarije u hrvat- 
skih zemljah. 



42 

Da se takova pobuda od stolne crkve djakovacke sto vise uz- 
mogne uzbiljiti, tomu 6e osobito sluziti divno ilustrovano djelo, koje 
je Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti sada 
izdala i posvetila svome osnovatelju i pokrovitelju biskupu. To djelo, 
pod naslovom: ^Stolna crkva u Djakovu^^ ima ne samo obilan i po- 
tanki strucni opis i gradjevine i kiparije i slikarije djakovacke 
stolne crkve, nego i obilje prekrasnih ilustracija crkve, a izvedeno 
je u tisku to djelo upravo prekrasno od najuglednije u Pragu ceske 
udruge za umjetnicka tiskarska djela ove vrsti. Zato ovo krasno 
djelo nase akademije najtoplije preporucamo citateljem Matice Hr- 
vatske; u njem ce oni naci ono, cemu se ovaj opis ima smatrati 
samo kao uvod i priprava. 

U tom sjajnom djelu jugoslavenske akademije nadi ces, uz 
obilje krasnih ilustracija, opis krasne kripte, koja je prava pod- 
zemna crkva pod cielim svetistem ; na6i ces opise oltara, propovje- 
daonice, orgulja, svih kipova i basreliefa, zivotopise glavnih umjetnika, 
koji su radili za crkvu, inaznaku troskova po pojedinih skupinah radnje. 

Mi cemo odatle samo spomenuti, da je k onim 300.000 fr., sto 
su prosasti biskupi Mandid i Kukovic bili ostavili kao gradjevnu glav- 
nicu na brigu stolnoga kaptola djakovackoga, sadanji biskup jubi- 
larac pridao preko jednoga milijuna forinti, tako da je ukupni trosak 
za crkvu iznosio poldrugi milijun forinti. O umjetnicih, koji su radili 
za crkvu, spomenut cemo uz Karla Roesnera, od kogaje osnova 
crkve, i slavnoga Fridrika Smidta, koji je podao osnove za 
njeke to vanjske to nutarnje pojedinosti crkve — poimence osnovu 
za veliki oltar — , pak je poslie smrti Roesnerove vodio do kraja 
vrhovni nadzor graditeljski (s pomagacem g. B o 1 1 6 o m), nadalje uz 
znamenita dva figuralna slikara Seitza, otca i sina, jos ove. Slavni 
Overbeck bio je po narucbi biskupovoj napravio kartone za osam 
slika iz zivota sv. Petra (sada su u akademijskoj galeriji slika); ali 
jer se oni u kupoli, kojoj su bili izprva namienjeni, nisu mogli na- 
slikati, posto se s njezine visine ne bi dobro razabirali, pak im 
ni drugdje u crkvi nije svim bilo sgodna mjesta, to je samo tri od 
njih preslikao na zid Lodoviko Seitz a tri je k tomu sam iz nova 
sastavio. Diljem gradnje mnogo je sudjelovao u nadzoru gradi- 
teljskom nas, zaliboze pokojni od lani, dobri prijatelj Riecanin V a- 
troslav Donegani; on je takodjer izradio ili bar modelovao naj- 
veci dio umjetnicke kiparije u crkvi, a Ceh Vodicka njeke je od 
njegovih modela izradio u kamenu. Djelo nasega kipara I v a n a 
Ren die a ona su dva basreliefa, koji su nad vratima kapelice to 



43 

sjeveme to juzne. Kipariju na oltaru sv. Ilije izradio je Tirolac, 
Feuer stein. Dekorativnu slikariju nutamjih zidova pravio je po- 
glavito Spljedanin Josip Voltolini, uz glavnoga pomagaca Bet- 
tizzu, takodjer Spljecanina. Liepe umjetnicko-obrtne radnje izveli 
su: stolarske radnje vriedni Djakovcani Tordinac i Turkovic 
a bravarske vjestak Me sic iz Zagreba. 

Velicanstvena bijase crkvena i narodna slava, kad je veliki 
biskup posvecivao svoju s pomo6ju bozjom dogotovljenu crkvu dne 
I. listopada 1882. Tko je bio nazocan, ne de do smrti zaboraviti one 
divne svecanosti ; bili su kod nje medju inimi odlicnimi gosti bisku- 
povimi takodjer slavni ceski vodja Vladislav Rieger i slavni poljski 
knez Adam Sapieha. 

Ali ve6 se suton u divnoj crkvi sve vise siri. Tezko se dielimo 
od nje, s nadom, da cemo ju jos cesce doci razgledati. 
Vriedno bi bilo, da ju svaki naobrazen Hrvat, koji mari 
za umjetnost, a napose za crkvenu umjetnost, pohodi 
bar jednom i da ju dovoljno razgleda. Svatko ce biti ^ 
njome izvanredno i poucen i razblazen, i najzivlje 
ce ocutjeti, da mu ona uzvisenim, neodoljivim glasom 
klice ono, sto veliki biskup u svom opisu veli da ona 
govori, naime: »sursum corda! u vis dusom i srcem!« 




Zagreb. 

Franjo Markot)i6. 



V KRIPTI DJAKOVSKE KATEDRALE 

CMeseca julija 1886.) 



:a okna plove solncna luc 
po podzemskem tem svetisci . . 
iai zgoraj si ocaran prej — 
u doli taksnih mi ne isci! 

In venaar . . . misticni ta polumrak, 
Ta mir, tihota — ni to poezija? 
In zdi se mi, da v krog carobni svoj 
Duhov nevidnih truma me ovija. 

In kaj je tam-le? , . . Pod oUarjem tarn 
Izkopal grob si sam si ze za ziva ? 
Tu torej, misUs, zlati rodoljub, 
Src6 naj tvoje ti kedaj pociva? 

Tu naj pociva srce tvoje kdaj ? 

Nad taboj pa ta bozji dom tvoj krasni 

Ko mavzolej ponosen in castit 

Naj dvigal bi v azur ntbd se jasni . . . 

In Ijudstvo, ki si Ijubil ga tako, 
Ko nihce drugi, sem bi naj hodiio 
H gomili tvoji skriti cestokrat 
Pa za-te naj molilo bi, molilo! 



vLAYin in'KO\'AC: sv. j()sn>. 



Ljubljana. 



45 



Zvonovi pa visoko bi tarn gor 
Lep6 po tvoji peli domovini . . . 
In srce tvoje spavalo sladko 
Tu doli V posveceni bi globini . . . 

Ne! ne! . . . Prev61iko, preveliko 
Stc€ je tvoje in pa preogromno ! 
Kako imelo bi prostora tu? 
Premajhno to grobisce je, preskromno ! 

Premajhna za-te je Hrvatska vsa ; 
Za srce tvoje grob ni kameniti, 
Ne hladni, temni, tihi, mrtvi grob — 
Ne, vecji, ziv to grob bo moral biti! 

V vesoljnega Slovanstva srcu — tarn 
Kdaj srcu tvojemu prostora dd se! 
Tarn zivel bos, ozivljal, grel, bodril 
Slovane svoje Ti na vecne case! 



A. ASkerc. 



U OCI „BISKUPOVA DANA". 



IJ^^^ad dodju u selo varoska gospoda, koja vole vidjeti, sto je 
lloj^ liepo, stanu, pa gledju nas seljane, kao da nigda nisu vidjeli 
^^ ^— * iiva stvora; a mi se cudimo, sve velimo: sto ih za nama 
mami ? Znamo mi, ako i jesu gospodske oci mtlostive, da im je srce 
t\Tdo, pa iza gospodskih pohodjaja ni ne mora nova zviezda na 
nebo, ved etc novi porez na gla\'u. 

Mi smo seljani ista stvora kao i velikasi u gradu. I milo nam 
je, kad nas vole, i Ijuto nas boli, kad nas more. Samo to gospoda 
ne vjeruju. Oni misle, da u priprostim prsima nije cisto arce, pa 
okaljaju svoje, ne postivajuci tudje, 

Zato mi idemo pred gospodu samo kad moramo, a kad nam 
je po volji, mi onda kud koji, a njima ni na oci. 

Pa ipak se sjecam kao diete, da je nas pokojni parok — Bog 
mu dusi lako dao ! — naviestio u crkvi poslije predike, da dolazi 
u selo veliki gospodin, nas biskup, Parok nam je bio dosta neoteian, 
nemaran, I sto je htio. nije znao, Ne rece on: »Izadjite prednjega,* 
ne spomenu: »Docekajte ga*, nego onako star kasljucao u svojoj 
sobi, a kad ga zupljani upitase, kako (ie pred biskupa, veli on: 
>Ljudi, kako bolje znate i mozete.i Pa to bilo dosta. Niti tu bilo 
zapoviedi ni sile, nego to bilo, tko je htio od srca, pa ipak se iz- 
praznile sve kude, a izpunili sokaci, da bi jabuka med glavama za- 
pala, kad bi ju tko iznad Ijudstva bacio. 

Onda smo mi djeca cesto i u skoli ime* biskupovo spominjala, 
Ucitelj bi nam rekao , da se biskup zove : Josip Juraj Stross- 
niayer, a mi smo djeca morala redom jedan za drugim pred uci- 



teljem to ime izricati, jer je ucitelj govorio, da nije dosta, da imamo 
biskupa, jer to imadu i drugi, nego nam mora biti utjeha, da je ime 
Josip Juraj Strossmayer ime nasega biskupa, pa da se i trebamo 
diciti imenom, koje drugi narodi slave. 

Tako je i bilo, da smo onaj dan, kad je odredjeno bilo, da 
biskup dodje, odmah poslije uzine pridolazili pred zupni dvor, da 
biskupa docekamo. 

Davno je bilo, diete sam bio, ali se svega toga sjecam, kao 
da je jucer bilo. 

Biskup je dosao oko pet sati poslije podne, a s njim se dovezao 
pokojni Mijo Pavlinovic. 

Bilo je to nekako o Petrovu. Dva dana prije toga orosila gusta, 
sitna kisa zednu zemlju, samo sto nije navalila poslije te kise zapara 
i upeka, nego se oblaci sporo komadali, da je zemlja iza te obilne 
rose odisala ranim proljecem. 

Sad se bilo liepo izvedrilo, a opet nije sunce jako zarilo. Kako 
se nismo morali bojati kise, nakitili smo selo svoje, kako smo znali. 
Nije to bilo sjajno kao u gradovima, nego sve, sto je bilo prire- 
djeno, bilo je to, da su bile tri kapije od zelena granja, jedna na 
posavskoj medji, druga na kraj sela, a treca pred parokijom. Izmed 
druma i sanaca posadjene su zelene grane, a take iste grane po- 
zabadane su pred kudama ukraj taraba. Tarabe su izprekrivane 
stojnicima: kicenicima, eblemskim, vezenim, stipanim i tkanim u 
daske. Na prozorima izvjesene su starinske pavlake, pritkivane zat- 
kama plave i crvene predjice, a sve je to u daske tkano, a kadsto 
i zutom srmom miesano, kao da je zlatom izvezeno. 

To ti je skoro sve, sto si mogao vidjeti, osim ako si krenuo 

•1 okom po torn skupljenom mnoztvu po sokacima, jer onda, da su ti 

t i dvoje oci, ne zasitise se, gdje su tolike Ijepote, a ovako kod 

dva oka moras glavom na sve strane, da bar ma na cas spazis, 

sto je najljepse. 

Mi smo djeca cekala na sokaku, a djevojke u sitnim pleteni- 
cama i u bielom ruhu poredale se u dva reda od kapije do hodnika 
u zupnom dvoru, da poklecaju na blagoslov, kad se biskup u dvo- 
riste doveze. Mladidi, mlade zene i stariji sviet cekao je biskupa 
pred parokijom. Med zenama na sokaku bila je liepa »nova mlada«. 
2ena je to u osamnaestoj godini, a eto sad se poslije uzkrsa udala. 
Bila je iz prve gazdifrake kuce, a udala se u najvedu zadrugu. Nije 
ta nova kuda spram nje, ali ona zavoljela momka, a majka nije 
svojoj jedinici branila, da ide, za kog ho6e; jer je znala, da je i 



48 

malo uz milo blagosovno, a prokleto uz nemilo, ma ga koliko bilo. 
Dosad je mlada djevovala kao prva djevojka, a sad ju majka po- 
slala, da mladuje uz onog, za kog je djevovala. U Vukovoj kuci, u 
koju se ta mlada udala, bilo njih devetnaest zena, pa ako se tu i 
ne diele veliki novci, ali je uviek veliko veselje, gdje ih ima sto 
zena sto djevojaka bar petnaest, kojima je uviek veselje na umu. 
Spomenula je Anki gdjekoja starka prije udaje : — Anka, duso, sad 
ides u veliku druzbu,. a da bude diobe, tezko ces zivjeti na malenu 
dielu. — Anka bi onda rekla : — Dosad nisu se Vukovi trzali, a ja 
ih razstavljati ne 6u, jer sam zeljna mladovanja, a znam, da se 
samo ondje mladuje, gdje je mladezi izobilja. 

Cula je Anka, da joj se i cude, sto ide u veliku druzbu, a na 
male novce, pa je jos djevojkom znala u kolu zapjevati: 

Molim mamu, a molim i dadu,* 
Da me mladu za miloga dadu 
U veliku ku(iu rabadiinsku,** 
Gdje se kuva kazan kiselice, 
Gdje se miesi nadve valjusaka, 
Gdje se tare truba obojaka, 
Gdje se ma2e teste*** opanaka. 

Anka je bila prva djevojka u selu, a za prvom se djevojkom 
svacije oko krece. Tako je ona sad i prva zena, a i ostat 6e prva, 
jer joj se od starine mnogo privalilo i jer je jedinica, pa 6e ju nje- 
zini pomagati, dok su zivi. Zato se i sad pred parokijom svi za 
njom okrecu, a ona, kako je bila liepa, snazna, vitka i bogata, za- 
cinila je svojom Ijepotom sav skup, sto je izisao pred biskupa. 

Anka se taj dan opremila, kako su se vec onda malo zene u 
nasem selu opremljale. Zavila se je kao i druge zlatnim zavojem, ali 
je prikrila zavoj tankim burundzukom, kao paucinom naravne svilene 
boje. Burundzuk je marama sa dva kraja, kao pola svilena tkanja, a 
obsiven je osirokom zlatnom cipkom. Kad se burundzuk na glavi pre- 
baci preko zlatare, obrubi zlatna cipka celo i obraze, pa zasija mlado 
stvorenje zbilja kao zlato u zlatu. U Anke bile tamno-plave oci, a 
pogled postidan kao u neduzna djeteta. Tako su joj i usta nsismijana, 
kao d^ se boji, da 6e ju tko sto zapitati. Izpod burundzuka svietle 
joj se mrke bikulje, a izpod njih trepec^u srebrni obocidi, »krilci«. U 
zatiliku stegla je mlada burundzuk svilenom vrpcom, a sa strana 
ga zakitila lakim capljinim perjem. Lice joj mlado kao rosna kaplja, 

* Otca. — ** Rabadzija rabotar, tezak, poljodjelac, ratar. — *** Teste 
t= rpa, kup, gomila. 



KITA CVIJECa ZA CESTITKU. 

NIKOLA MASIC 



49 

glava ovijena tankom svilenom paucinom, a capljino lako perje Jni 
ne treba poyjetarca, da leprsi, ono ved podrhtava, ako malo krenes 
glavom. U Anke je sestnaest velikih dukata pod vratom, a mali 
su joj u cetiri struke o grlu povezani. Rukavi su joj tankog usni- 
vanog »sotisa€ bez veza. Taka joj je ista kosulja pod zapregnutom 
suknjom, a pred kosuljom je materin biele svile zapreg, prutan 
uzduz dobrano na raztavce tankim prutcima poput duge. Preko ko- 
sulje i tog zaprega je svilena suknja plave boje kao nebo, kad se 
ne plavi jako, a napred je podpregnuta, da se dva pedlja zapreg 
vidi. Oko vrata joj je na kratko savita velika marama bliedo-zute 
boje, obkidena velikim bielim rojtama; taki isti zapreg proviruje sa 
strana iz podpregnute suknje, pa je gledati, kao da su se to kra- 
jevi marame bogato produzili. 

Seljani su navikli na Ankine liepe opreme, pa ni ne motre 
njezino ruho, nego im je mila liepa glava postidne krajiskinje. Onda 
se vec slabo tko burundzukom zavijao, a sad imamo samo tri u 
selu. Tako se ta moda kod nas seljana kao i kod gospode mienja. 
Negda su zene prele tanku lanenu iicu, pa tkale usnivane tanke 6e- 
narske lanene otarke. Tim su omatale glavu preko mumlija samija. 
Te samije kitile su srebmim cviecem, ga je mlada, liepa glava tre- 
petala kao i sad, kad je u zlatu. Poslije podjose preko turskih sa- 
mija prebacivati burundzuk, a kititi se smiljkom, koviljem i capljinim 
perjem. Sad je opet preotelo zlato, ali dok je jos trajalo burundzuka, 
nosile su ga rolade i preko zlatne samije, a zadnjih godina samo 
o uzkrsnudu i na polnodku. 

Anka je rekla: — Ni biskup ne dolazi svaki dan u selo, — • 
pa se spremila, kao sto bi i za ona dva najveda blagdana. 

Da je to druga, losija uradila, rugalo bi joj se selo. Anku su 
hvalili, jer ona gospoduje u selu, a za njom drugi cine, kako ona pocne. 

Kad se biskup dovezao i provezao kroz to mnoztvo u zupni- 
kovo dvoriste, krenu narod na drugu stranu zupnog dvora, kako 
te odande s biskupom u blagosovu do crkve, jer nam je crkva 
podaleko od parokije, a ne kao u drugim selima upravo do zupni- 
kova stana. 

Odprati narod biskupa do crkve, a kad se ondje odpjevale 
svete pjesme i odcitale pobozne molitve, blagoslovi vrhovni pastir 
svoj puk. Opet ga odpratise do stana, pa se mnoztvo razidje i ode 
svatko svojoj kuci. 

Mladez se kod kuce pospremljala u prisvecajno i*uho, pa ce 
opet da selom prosece, jer ma da je sutra tek pravi svetac, kad 

Spool en -cvicto. 4 



50 

se sveta potvrda dieli, ipak se i danas u oci biskupova dana ne radi 
nego se svetkuje kao u oci bozica i uzkrsa, najvecih svetaca u godini. 
Obicaj je kod nas, da mladez Ijeti pred vece, u ono doba, 
kad je rano, da se svieca pali, a opet sumrak, da se ne mogu pre- 
brajati sitne zice na tananu tkanju, obuce cisto, bielo Hi vezeno 
ruho, pa izadje na sokake. Obicno djevojke cieli dan rade pri svom 
vezivu, razplitu i priplitu, a kad to vecemje doba dodje, sknade se 
brze bolje, pa na sokake. To onda prolete selom, da rad posla po- 
bode rodjake, tetku, ujnu, baku, udatu sestru, a nove ihlade upute 
se i do svojih matera. U to doba bas vradaju se cobani, govedari 
i svinjari iz polja sa marhom, pa §to rad posla, sto od zelje za 
rodom, sto opet od miline, da dragog vide, prodju djevojke so- 
kakom, da opelt do mraka kudi pozure. Obicno svako selo ima 
sokak, kojim se najvise sedu. To su nasi na bosanskoj medji zvali : 
>setali-sokak«. Ne pjeva se badava: 

Since prodjoh setalim sokakom, 
Svaka draga na avHjskih \Tata, 
Samo moja na prozoru drag^a. 
Ja joj rekoh: »Dobar vede, drajj^a!* 
Ona meni 61o* odgovara: 
»Dobar veSe, dojdi mi do vede, 
Al ne idi setalim sokakom, 
Ve(i mi dojdi preko moje basde; 
Ne vodi mi konja ni sokola. 
Nit ti nosi struSak ruzmarina: 
Konjic ide, stropot mu se 5uje, 
Sokol leti, praporci mu zveCe, 
Vjetar duse, ruzmarin mirise, 
Miris nosi staroj miloj majki.« 

Sad, kako su nam staze svud po selu uzidane, sece se u 
rano predvecerje syud po selu, samo sto se ne oblace uviek jednako, 
nego sto su svecaniji dani, to je i ruho odabranije. 

Tako se i taj dan dogovorise djevojke i mlade, da ce se iza 
ovog svecanog u prisvecajno ruho obudi. 

I Anka ode kuci, da se preobuce, pa de opet med mladez na 
sokak. Kad ona u dvoriste u triem pred kucare, ali ju doceka sve- 
krva pred kucarom zbunjena, turobna. 

— Mamo, za Boga, sto ti je ? — uplasi se mladica. 

— Ono, sto ni dusmaninu ne zelim, — rece, idud s njom u 
kucar: — dada'^* je naumio, da se dieli. 

* Oholo. — ** Svckar. 



51 

Kao da se zemlja pred njom otvorila, stade nova nilada, pa 
ni koraka dalje. U onaj cas joj proleti stotinu liepih slika izpred 
ociju. Tko nije bio u zadrugi i ne zna tih Ijepota, a tko je u zadrugi 
zivio, pa za volju milom u veliku kudu presao, vidjao je u pameti 
samo ono, sto je liepo. A sad te Ijepote omrknuse. Anka zadrhta 
kao siba na vodi. krv joj se sledi oko srca, Ogrli svekrvu oko vrata, 
klone joj orlavom na prsa, pa zajeca priduseno: 

— Mladovanje, moje jadovanje, oj diobo, moje robovanje! 
Mamo, kako c^u majki na oci? Pustila me je u vasu kucu, jer vam 
je druzba velika, a sad me trzate u samocu, da ostarim prije reda. 
Gdje vam je srce? Valjda ne znate za Boga! Valjda mislite zivjeti 
do vieka. E, da bude tebi, mamo, smrti i njemu, onda sam ja svaki 
dan redusa i poredusa, sluga i dadilja, volar, konjar i svinjar, ko- 
cijas i tezak. Kad li cu dospjeti, da sebi radim, kad, da u crkvu 
podjem ? A kolo i pjesme, to se ni spomenuti ne smije. Kad cujem, 
gdje moje ukucanke, posav u polje, pjevaju; »Ladole mile, oj Lado 
oj!« a ja cu suzama o zemlju, uzdisuci: terete moj! Gle, njive ce 
nam biti jedna uz drugu, njih ce petnaest pasti srpovima zlatnu 
stm, nadmetat ce se hitre zetelice, da ne zaostaju do kraja, pa ce 
se radostno glasati pjesma; »Na kraj, na kraj, mobo moja,« kad koji 
prigon svrse, a ja cu se guriti s tereta i stida, jer nemam radi kog 
da se zurim, jer nemam s kim da zapjevam, kad se na kraj njive 
vracam. Gle, njima ce ponosna ruckonosa kao biela golubica rucke 
donasati, a ja da zoru varam, da neizspavana do zore redujem, pa 
kad u polje, da na jedno rame obramenicu s ruckom, a na drugo 
srp ili motiku; a kad na njivu dodjem, onda podgrijavaj, sto si do 
zore skuhala, da ne kazu, da se hladnim zalogajem hranim. Kad u 
njihovoj kuci dozeonica, onda cast, obiest, sala i veselje, a kom je 
do Boga, taj se skloni, pa se i Bogu moli, a kod nas? Na rukama 
zuljevi, a u srcu jad i boli; za sinijom* vas troje, a ja dvori, pa 
dvori. Trudne se ruke na molitvu ne dizu, a ojadjeno srce Boga 
ne hvali, samo smilovanja trazi. Mamo, ti znas, kako se godovi kod 
nas slave. Ni svatovi nam nisu bolji. A gle, tvoj rod i moj sav je 
u ovom selu. Jadne li pustosi, kad budemo i na taj blagi dan sami, 
gdje se i ubogi nadnicari sa svojima sastaju. Dosad nam, mamo, 
kuca u pol sela, a cetrdeset i sedam u njoj zivili stvorova; ili spa- 
vala u velikoj sobi, ili se sklonula u kucar, ne trebam ni kljuca ni 
brave. Kad se tko iza sna prene, vec dvorom prosei^e ili marhi 
prigledje, a onda?! Ako nam bude kuca pri kraju sela, a mi sami 

* Sinija ^-^ stol. ^ 



52 

u pustoj osami, prezat 6u se, kad vjetar podune, umirat cu, kad 
pseto zalaje. Nikad svi skupa na posao, uviek netko kod kuce, da 
ku6u cuva. Pa u kakoj <^u kuci stanovati? U losijoj mozda, vec sto 
su nam kucari. Dada <^e red: »Za vas troje dobro je*, a on ma u 
stali pribivao. Oj jadne mi sobice! U procelju stative, do stativa 
velik stol, a do stola vrata, a jedva se proguras do kreveta, kako 
je tiesno u sobi. Pa, mamo, jos sam ja mlada i neuputna, a ti si 
ve6 stara i nejaka. U tebe su oci otezcale. Ako mi posao moj ne 
bude kao u drugog svieta, ne des me znati uputiti, pa cu ostati ne- 
uputna do vieka, a u velikoj kuci ni ne ucis, pa sve naucis, kad 
na dan vidis trideset poslova. Gle, mamo, otisla sam iz boljeg u 
gorje, ali u milo i dobro mi je bilo, pa sto i nije u kuci velika diela, 
pomogla bih se, radeci svaki dan za sebe, a svakih pet nedjelja 
dva dana ukucanima; a sad, sto ovo imam ruha, treba da cuvam, 
jer se u nuzdi novo ne namice, a ako budu dvije nerodice zasebice, 
bit 6u i kruha zeljna. Vasa je ku6a, mamo, losija od nase, pa opet 
ste za ovih zadnjih gladnih godina zito prodavali; a gle jadne samce, 
znas, da se i trovali o gadnu kupovanu hranu. Pa misli li dada, da 
ce mu biti lakse? Zasto ne suti, pa da u miru i pokoju jos ovu 
koju godinu prozivi, gdje se je i rodio. Zasto se trza od temelja, 
da ga rodjena kune zemlja! A ne znanitko, kad <5e s ovoga svieta. 
Pa da Bog primi vas dvoje, kud smo mi robovi pristali ovako neuki 
i neuputni. A da za desetak godina dodje do diobe, bili biP i mi 
jaci i razumniji. Onda bi lakse bilo i nama. Al pokraj svoje pameti 
ja nikad ne bih iz kuce. Tko temelju zabavlja, taj iz kude mora; 
a kom je pravo, da je u druzbi, taj ostaje u kuci. Pa onda, mamo, 
manje troska, manje glavobolje, vise pokoja i blagoslova. 

Anku svladale dusevne boli, obuzeli ju tezki jadi, molila sve- 
krvu, da zaklinje svekra, da ne zove na osvetu Boga, da ne ciepa, 
sto su stari sastavili. 

Jos je onda slabo mogla zena muzu prigovarati, ali je svekrva 
molila svoga covjeka, samo zaludu, jer ga ne namoli. On bio covjek 
svoje glave, pa ne cuje molbe, ne mari za suze. 

Kad se svekrva razstala s Ankom, nije ova znala da se sabere. 
Vidjela je, da ce sve ovo ostaviti, cemu se je dosada veselila, i 
kucar, gdje je mladovala, i kucu, u kojoj bi redovala. Nije u ovoj 
kudi ni teret velik, jer nije zemlje premnogo, pa se lako svrsi, gdje 
mnogo ruku radi. Jest, reduje se za vise svieta, ali svejedno dan 
prolazi pri banku, ili kuhala u kazanu nad velikim plamenom, ili u 
loncicu pri zeravici. Drva naciepa svaki covjek svojoj zeni, a po- 



53 . 

mogne joj i u kucu naunasati. Istina je, da je voda podaleko, da su 
cabrovi tezki, da se celjade umori pod teretom, kad nosi napoj 
svinjama, osobito, ako je blato i sklizavica, ali to sve rade dvije po 
dvije, pa zaslade tezak posao salom i veseljem. Nije lako ni kosulje 
luziti ni izpirati : ali danas luzim ja njihovo, a deset put ce oni moje, 
a izpira svaka svoje, pa dok ono pra<5ak po kosulji lupa, ne miruje 
ni jezik, pa kad se kaze, da veselo srce kudjelju prede, onda se i 
pri veselu razgovoru lakse kosulje peru. Kako li se lako kukuruzi 
zagrcu, kako li Ijuste, kad je u kuci druzina kao moba. Kako se 
lako krticina razgrde, kako li sieno okrede i kupi, kako li lako vrsi, 
vije i izgrce izpod vjetrenjace. Malo priletis k vrsaju, pa opet sjedi 
u hlad, pa vezi svoj posao, a na poslu pri zetvi, kad je »huja€ oko 
podne, kom se volja naleci, da opocine, kom da sjedne, pa da vezak 
veze, a kom je do pjesme i sale, ima je izobilja. A kad se poslenice 
vTacaju s posla, sve izlaze seljani na svoja vrata, da vide, kako su 
se Vukove mlade opremile, da im cuju srebrna grla, kako se jasno 
glasaju selom. 

— Ej, Anka, Anka, a ti ces sama, pa sama! — uzdise mlada 
zena, pa izviri iz kucara, a s nova joj se magli pred ocima. — Gle, 
nasi dvori dugi i siroki, zelena trava kao rosna otava, mi » mlade « 
i djevojke kao hitre kosutice, ni ne gazimo trave, ve6 za nama se 
zelenilo mladi. Gle povjetarca pod gustim orahom na pol dvora, 
gle gii»3ta hlada, gdje sam poslovala mlada. Kao kad se bieli janjidi 
u hladu smire, tako bi i mi: nagnule se svaka nad svoj posao, pa 
se nadmidi, tko de bolje, tko li prije, tko li temeljnije. Pa gle, kad 
me u ovoj velikoj druzbi ma glava samo zaboli, deset se drugih 
glava uzbrine za me, sve pitaju: »Anka, duso, ili su cini, ili uroci, 
ili zavodljive cije oci,€ pa netko baje, netko vraca, netko boljim 
zalogajem nudi, pa se vrada zdravlje, kao da nije bolje ni bilo. A 
u onoj pustosi, u onoj osami, u onoj samodi! . . . Jaoj, moja nemodi? 
Jaoj, majko moja! Sad zlo, pa zlo, pa nigda vise pokoja! . . . 

^alovito krenu okom po dvoru, gdje se u kljuc poredali bieli 
kudari, a iz njih izlaze i ulaze bielim ruhom odjevene zene, »mlade« 
i djevojke, kao golubice iz svojih zaklonista. Kud krenes okom po 
dvoru, sve je to zid i criep, ta pivnica i pecara, stale, staglji, suse 
i pojate, a gle, to de se odsad zvati tudje, a njoj de se srce cie- 
pati, kad ukraj tih Ijepota prodje. 

— Ah, Boze moj, Boze moj ! — uzdise mlada zena. — Zasto 
bas mi na ruglo svietu, bas mi poceli trzati, sto su stari sastavili, 
pa ako drugi podju kao mi, slozit de se te liepe sgrade k temelju. 



• 54 

kao da se je zemlja potresla, — Ej, diobo, nisi od Boga, kad me 
razstavljas od roda! 

Pogleda k basci, a ondje nadvisio ogradu *kovanluk« sa pce- 
lama, odande odisalo mirisno cviece za vedre veceri, a ima ga dosta, 
jer svaka zena i djevojka sebi cviece sadi. Pa i te Ijepote treba 
da ostavi. Ukraj basce je okol, za okolom i bascom djeteljina i slji- 
vici, sve prostor, zelenilo i Ijepota, sve razkos i milina, a ona ce u 
pustos i jad i samocu. 

Klonula je te veceri izmucena dusevnim jadom, suzama je kva- 
sila svoje uzglavlje, uzdisuci: 

— Toliko sam se veselila ovoj biskupovoj slavi, ali dok sam 
ziva, proklinjat du ovaj cas i gorko se sjecati, sto mi se je dogodilo 
u oci biskupova dana. 

Kao da se i nebo veseli seoskoj svecanosti i biskupovu poho- 
djaju, posetalo je jarko sunce jutrom po vedrini, a ni oblacka nije 
susretalo. Taj liepi dan izmamio najljepse ruho iz skrovitih zaklo- 
nista, pa se zasaralo selo skupom, sjajnom svilom, zabielilo snieznim 
ruhom, a prkosilo suncu zlatnim sjajem velikih dukata. Xije se onda 
u nasem selu nosilo mnogo zlata pod vratom, ali su taj dan bili 
pozvani na krizmu zupljani prve zupe do nas, a u njih ruho i tanje 
i gusde i kruce, u njih svila i tezja i skuplja, u njih dukati, da ih 
je prebrojati tezko. Njihovi su momci bolji u poslen dan, vec nasi 
u svetkovinama ; njihovi su Ijudi stanari bolji, vet nasi prvi u selu 
domari; njihovoj je djeci u izobilju, sto nasi svojoj tezkom mukom 
skucaju. Pa opet se za nasim boljim djevojkama njihove prve kuce 
jagme, opet njihovi Ijudi, trazeci zene za svoje sinove, rado se ob- 
zini za nasim djevojkama. A slusao sam, gdje i svekrve govore : 
- Ako vam i nisu djevojke bogate, ali su hitre i poslene, pa se 
ne bojim snaje iz vaseg sela, jer ako i nisu sad spram nasih, biti 
ce za godinu, za dvije, kad namaknu svoje novo za nase gotovo. 

Tako se i taj dan ogledavali i tudji za nama i nasi za njihovima. 

Kad je odzvonilo na zvoniku prvo zvono k sluzbi bozjoj, izadje 
iz dvorista materinih zadi-ugara Anka s materom. 

Tko ne bi znao Ankine jade, rekao bi, spazivsi ju, da ili koga 
kaje ili izkajava. Ona nije bila u velikoj svili i zlatu, nego se po- 
krila erne svile maramicom, taku je istii prekrstila preko oplecka na 
prsima, a pred krutu kosaricarsku kosulju opasala je crni listerski 
zapreg. Taka oprema je liepa za advent i korizmu, ali sad je kazi- 
vala, da Anka mnogo zali. U nje ni dukata pod vratom, a jucer joj 
se sva prsa sjala od zlata. 



55 

Vise put se to kod nas dogodi, kad se pobune Ijudi u kuci, 
pa svaki hoce da gazduje, i kad vec dioba podje, a zene jadne, 
koje su se uviek dobro slagale, ne uzmognu namoliti Ijude, da ne 
ciepaju kuce, poopremljaju se u pokajno ruho, da jedna drugoj po- 
kazu, da ne zale jedna na drugu, nego da tuguju, sto se razstaju, a 
dotle su dobro zivjele. Danas je samo Anka pokajna, jer su sve 
druge na okupu, a ona c^e sama iz kuce. 

Kako su posle od kuce, odose Anka i mati ravno paroku. 

— Koje dobro, Anka? — upita ju zupnik, kad dodje. 

— Izgubila sam, gospodine, cedulju za krizmu, pa molim drugu. 

— A sto ti danas tako pokajno? 

Jos zupnik ni ne dorece, ali zacvilise obadvije zene kao sinje 
kukavice. Anka sve jeca priduseno, ne moze ni da kaze, sto joj je; 
a mati pripovieda, kako su ovog jutra klecale pred svekra, molile 
ga, da ne zove bozjeg prokletstva na svoju glavu, da ne ciepa 
djedovskog temelja, ali sve badava. On sto rece, ne porece. — »Pa 
za to evo nast — veli — »k vama, gospodine, da kazete danas 
gospodinu biskupu, kad budete Ijude priveli pred njega, da je moj 
prijatelj, eto taj nesretni svekar moje jedinice, jedina osa u njihovoj 
sloznoj kuci, gdje se svi paze i skupa rade kao u kosnici radine 
pcelice. Ali on bi bio svoj gazda, pa ma i izvan sela, bas kao sto 
i osa gdjegod pod strijom osinjak savije, pa de, dok je zdravlja i 
zasluzbe, sto skuca, to i potrositi, a do zimine nek se drugi za 
njega brine. A da udari nerodica, da Bog pusti bolju na celjade, 
onda niti ga tko posluziti, niti za njega raditi; a treba to marhu 
namiriti, hranu posijati, porez platiti i kruhom se hraniti. A odkud to? 
A da nije njegove lude glave, i meni bi te misli iz glave, ali ov'ako 
me zaokupile, da me vrtoglavica spopada. Gospodine, pomozite!« 

Parok im obeca, sto je mogao; a kad su oko p6 dana dosli prvi 
Ijudi iz sela, da se biskupu poklone, prikaza on Ankinog svekra kao 
tvrda svojeglavca, koji silom zeli da uzdrma najcvrsci temelj u selu. 

Da mi priprosti Ijudi mozemo popamtiti biskupove rieci onako 
redom, kako ih on, kad ga iznenada zapitas, nize i reda, spominjalo 
bi se i danas doslovce u nasem selu, sto je on onda Ankinu svekru 
govorio. Ali su nama i misli slabe, da stizavaju i zapamte, pa se 
tako danas samo pripovieda, kako je biskup, govoreci onda Ijudma, 
Ijuto zalio, sto se velike kuce ciepaju, sto se slozna druzina razsiplje ; 
samo je manje krivio narod, koji se dieli, vec one, koji diobu do- 
pustaju; spominjao je, sto sve slogom stvaraju, sto li diobom razaraju. 

Proplakali su Ijudi pred biskupom, orosile se oci i Ankinom 



56 

svekru Nikoli. Samo Nikola osta Nikola. Bio je on uviek tvrdoglav, 
pa ga ne umeksase sad ni biskupove rieci. 

Kad je vrhovni pastir vidio, da nitko ne zaprieci ovu ovcu, da 
ne ode od stada, poceo je on, znajudi, da 6e i drugi jednom tako, 
kao sto ovaj cini sada, upucivati njega i druge oko sebe, kako da 
ne smalaksavaju, kad budu poceli na svom hladnom ognjistu vatru 
loziti, i kad stanu sada dvoje ruke tvrdim zuljevima sticati, sto je 
dosad vesela druzba pjevajudi namicala. Dosad je radio svaki u 
ku6i onaj posao, koji je znao, sad svaki mora sam sve; dosad je 
jedan drugoga savjetovao, a sad mora§ sam svojom glavom. Dosad 
je kuda pitala gazdu, sto proda i sto dobije; a sad iz svojeg dvora 
marhu, a u svoj dzep novce, pa ako si malo lake pameti, eto zle 
navike, da trosis vise, vec sto namices, pa onda nije daleko do 
propasti. 

Tako je netko neku riec biskupovu zapamtio, pa kog su ga- 
nule one prve, rekao je, da se dieliti ne 6e ; a tko je smislio da se 
razstane, rekao je, da ce se cuvati, da kao samac ne podje zlim 
putem, nego da slusa biskupove rieci, pa da mu i bude makar malo, 
a ono ipak blagoslovno. 

Poslije podne igralo kolo u parokiji u dvoristu. Parok nam se 
hvalio pred biskupovim gostima, da nema nigdje kola kao u nasem 
selu, pa izbilja izadjose svi gosti, da vide taj veseli metez u dvoriStu. 

I Anka je stajala med mnozinom, ali isto onako zalostna, kao 
sinod kod kude, isto onako u cmini, kao jutros u crkvi. 

Kako se je onda o diobi najvise govorilo, tako se je i u kolu 
pjevalo. Anka stajala sa zenama ukraj kola, a znalo ve6 cielo selo 
njezine jade, pa kad neka vesela djevojka u kolu zapjeva: 

Granica je propala, 
Paorija nastala, 
Pa sad ima i 'na mala 
U besiki tala!* 

pogledase mnoge oci Anku ukraj kola, a i njezino se liepo oko 
orosi. Sjetila se svoje tuge, a dosla je ovamo, da malo zaboravi 
na nju. 

Ojunaci se ta djevojka u kolu, pa zapjeva iznova: 

Paorijo biela, 
Sto si nam doniela? 
Doniela si dosta duga, 
Posta gazda sluga! 
* Tal dio. 



57 

Onda se Anki klupko guja oko srca savilo. Nije mogla ni da 
uzdahne. Tako ju je u prsima steglo. Da se ne opazi, polako se 
ukloni od kola i ode k svojoj majki, da se najaduje, a onda 6e 
opet kuci u svoju druzinu, u novu tudjinu, da se predade u volju 
bozju, pa da joj bude, sto joj Bog dosudi. 

§utila je od svekra i svekrve. Bila je poslusna i cinila je, sto 
hi joj rekli, da uradi. Kad bi ju sto zapitali, odgovorila bi umiljato ; 
ali drugcije bila ta liepa usta odsad kao zakovana, kad bi tko diobu 
spomenuo. Ona o diobi nigda ni rieci, ali joj se poznalo na lieu, 
da trpi u srcu. Odadu se to jadi, kad covjek najmanje zeli; a sto 
ih vise zatajivas, sve se bolje izdaju. Anka nije tajila vladanjem, 
^3. joj je na srcu tezko ; ali jezikom ne spomenu vise nikomu ni 
rieci. A svekar Nikola ucinio, sto je naumio. Opominjala njega seo- 
ska gospoda, da ne cini, §to je odredio, a on slusa, dok mu se 
govori, a kad dovrsis, mane on glavom, pa kao da i nije cuo, opet 
tese jedno te jedno: »Hodu, da budem svoj.t Spominju mu i go- 
spoda i ukudani mnoge, koji su se porazstajali, pa ostadose ubogi 
sliepci, ali on tvrdokorno odgovara: 

— Ma svaki treci dan kruha jeo, ali hodu da jedem svoj kruh, 
a ne 6u, da mi ga drugi kao prosjaku dieli! . . . 

— Pa dieli nam ga ti! — nude ga ukucani. — Budi nam 
gazda, nama nije krivo. — Ali on ni to ne ce, Najposlije i nije to 
gazdovanje tako lako, kao sto se misli. Jesi li se oteo, pa vladas 
kucom, a nisu ti se uku6ani od volje podlozili, u kuci 6e te se 
bojati, ali te u potaji ne blagoslivlju. A i kako ce? Zar nisu ono 
njihovi roditelji skupa stekli, a sad se jednom sja zatiljak, a drugom 
kosti kroz latice probijaju. Gazdu pozovu gospoda, kad je gdje 
cast kod gospode, pa dodje sit i gasan kuci, a druzina dosta puta 
bude i gladna i zedna, ne sto bi zbilja bila zalogaja zeljna, nego 
sto vidi, da se najbolje hrani, tko najmanje radi. Gospoda bi znala 
reci ukudanima, jer gospoda gazdu vole: — E, pa Ijudi, svi ne 
mozete zapoviedati, netko treba da nosi brigu, a netko teret, — 
a druzina bi saptala u potaji, da bi rado dala svoj teret za njegovu 
brigu. Al takav se glas brzo stisava, jer je siledzija i na zlo pripravan. 

Druga su sad vremena, vec prije. Dok se nisu zadruge trzale, 
govorilo se je: »Pleti kotac, ko i tvoj otac,« pa je moglo biti lako, 
da najstariji u kuci kucom vlada, Ali sad, kad je poceo svaki sebi, 
pa se onaj na malo zemlje otimlje, da stigne onoga, cije se njive 
pregledati ne mogu, ne vriedi, da-uviek stariji zapovieda, nego da 
saslusa, sto mladji misle. Znam starca, koji je cesto puta rekao : 



58 

— Djeco moja, ja znam, §to sam od mojih starijih cuo i sto sam u 
mladim godinama naucio. To su sve moji mladji od mene culi i sav 
moj nauk iznova proucili; ali jos su i dalje i bolje pogledali po 
svietu, pa vidjeli, culi i naucili, sto ja ni ne znam. Ja mislim, da je 
bolje, da mladi rade i gospodare, a stariji samo da svjetuju. 

A zar je pravo, da se gazduje i po redu? Jaoj kuci, dok vlada 
neuki. A kako je, kad je razpiku(ia druzbi na celu? On trosi, a ni- 
komu racuna ne predaje, pa za osvetu 6e do godine i drugi, koji 
je cestit, tako. A to razsipa kucu gorje, vec da samac trosi. 

To je sve Nikola mozgao u glavi, pa mjesto da se sklone, da 
ostane, gdje je bio, sve on stalniji, da otide. 

Najprije je okrenuo sina svoga, a kad ga je nekako sklonuo, 
onda su samo svojim zenama kazivali, sto zele, a ove sinje kuka- 
vice sute, da sto ce. Svekrva, vec starija zena, boji se tereta, jer 
u zadrugi dospije jedan put u mjesecu da reduje, a i tu 6e joj po- 
moci snaja, a onda ce tielo lakse odpocinuti, nego ako svaki dan 
pa ma i po malo tereta yuce. 

Anki govore i svekar Nikola i muz Marijan, da to nije dada 
jogunica, nego da otac vidi, sto ce biti, da 6e ta kuca skoro na 
desetero, pa je bolje, da izadju prije, gdje ce i bolji komad zemlje 
na okupu dobiti, gdje ce mu pripasti i temeljnije sgrade, vec onda, 
kad se ciela kuca bude razpadala. Svekar ce im sgrade podici, jer 
zna srezivati gradju, on ce poogradjivati dvor, okol i sljivike, basce 
i livade, pa ako Bog ne bude dao, da on to dugo uziva, a ono ce 
oni poslije njega, pa se ne ce muciti, da novo grade, nego samo da 
popravljaju ono, sto je vec temeljno. 

Anka se je na oko primirila, ali joj je srce jos vise krvarilo, 
vec prije, 

I uku<5ani su se narugali Nikoli: 

— Hoces, da na svom banku lulu palis, da pri svojoj zizi 
driemas, da cetnik, kad na zapovied redi, lupi u tvoj prozor, pa 
zavikne: »Gazda, sutra k strazi!« 

Nikola se nije Ijutio, nego bi mirno odgovarao: 

— Idem, dok imam sto dieliti; idem, dok jos snaga ne sma- 
laksa, da mogu svojima sgrade podici; idem, dok me jos moji slu- 
saju, da ih ne ostavim neuputne, kad umrem. A ovako, gdje se 
slusa i naucit ce se. 

A ukucani bi smignuli ramenima. Vele: 

— Lako je to govoriti, dok si u velikoj kuci kraj puna stola; 
ali cekaj, dok pade sljeme na tjeme, kako ces onda? Sad je lako 



5 9 

redi: i vriedan sam i razuman sam; ali poslije se vidi, kaki je tko, 
kad ga zita, sgrade i marha odade. 

Nikola bi samo saptnuo: 

-^— Makar i malo imao, ali 6u znati, sto je moje, a ne ce drugi 
moj trud kljucem zakljucavati. 

Tako su i Ijudi, videdi, da ne mogu stisati Nikole, pritisali se, 
pa usutjeli. 

2ene su zalile svekrvu i Anku i nisu se tudjile od njih. Svoja- 
tale su se kao i prije, dok su jos mislile sav viek u skupu prozivjeti. 

Jednoga dana nemilo se razcvili Anka. Pod orahom u dvoristu 
vezle djevojke ukudanke, pa zapjevale, tko bi znao : ili u dogovoru, 
ili onako, staru poznatu pjesmicu: 

Hvalila se Falisava, »Oj, Boga ti, stari starde, 

Da ne Ijubi stara starca; Kam* ti dizme cikusave, 

Al to 5uo stari starve, Kam' ti dvori samotvori 

Pa on ide Falisavi: Kam' ti janjci scstokrilci?« 

i>Podji za me, Falisava, Al govori stari starde: 

Imam 5i2me cikusave, »Sto su diime ciku§ave, 

Imam dvore samotvoie,* To su pete popucane; 

Imam janjce sestokrilce.« Sto su dvori samotvori, 

Prevari se Falisava, To je kuca bez odzaka; 

Prevari se, udade se; Sto su janjci sestokrilci, 

A kad dosla starom starcu, To su misi po polici.« 
Veli njemu Falisava: 

Anka je mislila, da se to njoj pjeva. u kakoj ce sgradi stano- 
vati, kako li ce biti u sirotinji i obuce zeljna. Kad je zaplakala pred 
svekrvoiii, ne utjesi je ova drugcije, nego joj rece : 

— I vise ces sluvsati, dok ne izadjemo iz kuce. Ali ti samo 
suti, da nam se ne rugaju i poslije. 

Od toga dana promieni se Anka. Sama je zurila svekra i svog 
Marijana, samo da sto prije iz kuce izadju, ali joj srce nije ni 
malo manje krvavo bilo, vec prije, kad je prvi put cula, da iz 
kuce mora. 

Nikola se malo glozio sa ukucanima. Oni bili mirni, a nije ni 
on svadljiv, pa nikako se ipak pravo nadesiti ne mogu. On bi, da 
gradi kucu na numeri, a dobiva samo jedanaest jutara zemlje. Oni 
imali odma na kraj sela osam jutara zemlje u okupu. I to bi Nikola. 
A ukucani vele: — Ako uzmes tu zemlju, gradi tu i kucu; a ako 
des na numeri, dat cemo ti zemlje razasute. — Nikola ne mari, da 

* Samotvor — automat; t. j. dim na prai( stanc, vrata se razkrile, ali ovo 
ovdje je ku<ia bez tavanica i dimnjaka. 



6o 

ondje kudu sagradi, jer tu zemlju samo dva sljivika razstavljaju od 
sela, ali je tezko sklonuo zenu i snaju. Ve6 su one nekako i pri- 
stale, ali po nesredi zapjeva jednom djevojka iz njihove ku6e, ni 
ne sanjajuci, da bi moglo zla biti: 

Mila majko, podaj me za diku, 
Ma znu bila ku(5a u sljiviku! 

A onda 6e u jedan glas i svekrva i Anka svekru : 

— Mrtve cemo s numere, ali zive ne cemo. 

Jedva se smirise. Cula to djevojka, koja je zapjevala, pa moli 
Ankinu svekrvu. Kune se i veli: 

— Strinka Beta, ako sam zlo mislila, da oci izpanu, da jezik 
usane. Nije meni na pameti vase trzanje. Ja jadna pjevam svom 
momku, a ni ne znam, da osim njega ima ziva svieta. Meni je na 
umu moje mladovanje, a ne jad i briga udatih zena, 

I tako se nekako zene primirise, pa se samo cekalo, da se sa 
druzbom razstanu; a i ovi u kuci i oni iz kude zeljeli su, da je 
u miru. 

Malo se svekar preriecio sa ukucanima. Nije mu pravo bilo, 
sto mu iz kuce daju i koliko mu daju, pa bi doslo i do procesa; 
ali ga zaokupile zene i njegova i sinova, da ne zamece kavge, nego 
nek racuna, sto ce dati advokatu gotova novca, sto li opet zena 
milosce, pa da za to moze kupiti, sto je manje ill losije dobio. 

I tako se Nikola primirio, pa se razkrstio sa svojim rodom i 
otcinskim temeljem u miru i bozjem blagoslovu. 

Dobio on troje konja, desetero goveda, tridesetero svinja, pet- 
naest ovaca, pa mu dali sto gradje, sto gotovih sgrada za stagalj, 
pivnicu, pojate, stale, a da ne mora kuburiti radi kuce, dobio je 
drvenu kudu sa stana. 

Pa tu je u kuci bilo svega izobilja. Nije bilo nuzde, ni kad su 
njemu davali. Da su svi poceli svaki na svoju stranu, manje bi se 
dobivalo. Ali on dobio i kola i plugove, veliki stol sa stana, sini- 
jicu (mali stol) za djecu, klupu za sobu i za kucu. Tu su kotlovi i 
tave, verige, cobanja, cabrovi. Skupilo se toga dosta, da se ne 
pricini pustos u maloj ku6i, kad u nju usele. 

Koliko je Anka zeljela sad, da sto prije iz kuce izadju, ipak 
se bojala samoce, kad u novu kucu dodju. I da nije bilo tih pje- 
sama, koje su ju uviek zacnule, ma se njoj i ne pjevale, ne bi ona 
nigda ni pomislila, da iz kude zuri. Ipak ju je uviek srce zaboljelo, 
kad bi nedjeljom poslije mise dosla kuci, pa bi se svi skupili u 



6i 

velikoj sobi na uzinu. Tu su sjedili za stolom Ijudi redom, kako je 
koji stariji. Za njima su bile njihove zene, a nove mlade i djevojke 
stajale su pri kraju stola. Ondje su jele i posluzivale Ijude. Za 
malom sinijicom sjedila su djeca i matere, koje imadu malu djecu, 
jos nejaku. Ili pogledala desno ili lievo, ili gore k stolu, ili dole 
k peci, sve zivo i razgovomo, pa da joj je na srcu ma koja tuga, 
samo da ove nema, sto od njih mora, lako bi se med njima raza- 
brala. Ali ovako, cim oni u ve6u salu, tim se njoj jace srce steze ; 
a kad bi otale u svoj kudar dosla, uzdahnula bi: — O Boze! Covjek 
se na sve priucL Hodu li i ja kadgod zaboraviti, da sam ovdje bila; 
hocu li priviknuti, da budem osim ovih, koje sam kao svoje zavoljela. 
Ma da je svekar tvrdokoran bio, kad je naumio da ide iz 
ku6e, i ma da se nije obazirao na suze snaje i zene svoje, ipak je 
on Anku jako volio, pa mu je bilo zao, sto mora tako mrko, kad 
vedrim celom ne bi nista hasnilo. Istom, kad je i Anka naglila, da 
se iz kude ide, sto se je pobojala pjesama, znao je on kadsto sinu, 
snaji i zeni govoriti, kako 6e im biti liepo, kad se sastanu samo 
svoji oko stola svoga. 



Kako li je novim samcima bilo u pustosi, u koju su izselili ? 
Siroma Nikola ne zna, gdje mu je glava. Ajde, bilo je jesensko 
doba. Dobili su hrane, da ne gladuju; ali to trebalo podici sgrade 
oko kuce, pa se trosilo na mobu hametice. Zakrpaj ovo, 'popravi 
one, a platiti moras sve. Sad ili ti se volja masiti u cemer, ili za- 
grabi uborkom iz hambara, svakako se trosi. Imao Nikola i koju 
banku sacuvana novca, ali mu se desila zgoda, da kupi sest jutara 
zemlje na onoj strani, gdje je ona zemlja, sto nije uz podkucnicu 
bDa. Tako on prodao sva goveda, a ostavio sebi samo ti'oje, pa 
izpraznio 6emer, da mu klima o pojasu; a sad treba i zemlju ra- 
diti i sgrade srediti, pobrinuti se, da u kuci ne bude oskudice, a 
tu izpadaju oci od brige i tereta. Pa treba to, da se namakne koja 
stvar, koje nisu dobili iz velike kuce. Treba luznica i kupusara, 
treba u sobi sat na zidu, treba svjetlo, a kadgod dogori, brini se 
za novo. Dobio je jedna kola, a treba dvoja. Dobio je male lojtre, 
a treba i velike, kad hoce da kola raztoci. Nije smio pravo ni da 
misli, sto treba. Sve je to jedno drugo stizavalo. 

Nikola je bio na oko vedar, veselo je radio, vise je razgovarao, 
ve6 u zadrugi, o svakom poslu se sa svojima porazgovorio, da ne 
pozale i vise, sto su izasli iz kuce. 



__62 

Marijan je radio veselo. Na njega nije pao veci teret, ve6 u 
velikoj kuci; a dok je otca ziva, nije ni briga tako golema. Sad 
6e malo xiz otca nauciti i poslove, a znati ce i sam reci, danas 6\i 
ovo, pa ce se tako nauciti, da se i brine i radi, a ne ce ni osjetiti, 
kad je naucio. Vec je onda bio obicaj kod nas, da su gdjekoji 
mladi Ijudi iz radenijih kuca, cim se ozene, prestali nositi zlatom i 
svilom vezeno ruho; manje su isli poslije vecemje u kolo, a vise 
su gledali, da na poslove prispiju. Tako je i Marijan ucinio. Kako 
je iz kude izselio, prestao je da se opremlja, a na kolo vise ni po- 
mislio nije Anka je bila zalostna, u kolo nije isla, a da covjek bez 
zene u kolu poigra, rugalo bi mu se selo, a nasla bi se i koja ra- 
zuzdana djevojka, da ga zaokupi, pa eto onda zla zivota u kuci. 
Zato su uzivale »mlade«, kad bi se udale u veliku kucu, da ih 
odma na stan posalju. Ondje se zaboravi na kolo i divane, a za 
godinu dana priuci se covjek, da kucu tece, a smetne s uma ono, 
sto mu je dosada najmilije bilo. Kad se mozda za tri, cetiri godine 
iz soldatije vrati, ve6 je dorasao do kola mladji narastaj, s kojim 
mu nije ni pristalo, da se u kolo hvata. 

Beta se, Ankina svekrva, samo tako tjesila, sto je znala, da 
je sada sve, u sto pogledje, njezino i njezine djece. Kad bi joj bilo 
najteze, rekla bi: — Ako i radim puno, radim sebi; ako i nemam 
mnogo, moje je sve. — Samo je i njoj bilo dosta drugcije, vec u ve- 
likoj kuci. U vecer umorna legne. Je li se oko pol nodi prenula, 
ve6 se rukom masa za preljom, pa vrti vreteno, jer ne zna, ho6e 
li dospjeti da po danu prede, a treba to kosulja i otarak, treba vre6a 
i guba, a sve se to samo vretenom namice. Gle, dok je bila u ve- 
likoj kuci, dade svaka zena po koju vredu, po koju gubu, kad se 
o zitu radi; a sad nemas kome reci: iDed i ti,€ nego vadi svoje, 
pa izprazni, sad baci na kola, sad skidaj s kola, drzi ju u hambaru, 
nosi ju na meljavu; da je od koze, ne bi joj bilo duga vieka, a 
ovako dere se polako. Ne da ona, da i Anka svoje stvari u kudu 
daje. Veli joj : — Tvoje su, zeljo, stvari temeljnije ; ti cuvaj to sebi 
i za svoj pomladak, a dok moje izderemo, namaknut demo novo na 
ovo, da ostane sto i poslije mene, a tvoje nek se trosi, kad tvoji 
mladji budu u kudi gospodarili. 

Anka je znala najbolje, kako joj je. Nije se tuzila, ali nikada 
nije bila pravo vedra. Gledala je svekrvu, kako se muci, vidjela je, 
kako ce njoj biti, kad svekrve ne bude. Trebalo je to kruh pedi 
svake nedjelje, a ni odkuda zamjene ; luzi se svakog mjeseca, a 
sve opet sama. U jutro ne znas, sto ces prije : ili vatru naloziti, ili 



se presvuci, da mozes redovati. Ljudi prigledju konjma i govedima, 
ali treba to pomesti sobu i kucu, dvor i triem, treba zivad namiriti, 
treba svinjama napoj odnieti, treba predati jelo i odielo, pa da i 
nije sve jako tezko, ali se zabavis drugim poslom, a tvoji zenski 
poslovi ostadose. A pri svakom se torn poslu biela kosulja kalja, 
a da prebacis suknju preko kosulje, eto si selu na porugu. Rekli 
bi: »U sljiviku joj dvorij a u suknji se siri, gospojali Nije celjade 
zalogaja zeljno kod samca, jer spremi, koliko hoce i sta zeli, a u 
druzini kuha se kakogod, jer svaka zena redusa sakrije malo, sto 
joj gazda dade, da uzinu spremi. Samo ondje jedan glede drugoga 
sladko jede, a opet se to i u kucaru sakriva koji sladji zalogaj, pa od 
volje joj, kad ogladni, da se u svojoj sobici prizalogaji. Samo je 
onaj metez u velikoj ku6i mladu srcu miliji, a ova pustos ubi, ova 
samoiSa ne vedri lica. 

Sve bi Anka nekako i pregorjela, da je kuca drugcija. Onda 
je u selu bilo dosta velikih kuca, a ona se iz najbogatije u najvecu 
udala. Onda je djevojka mislila, kad se je udavala u veliku kucu : 
valjda se ne ce skoro dieliti, a za samce se je slabo marilo. Onda 
su se manje bojali tereta, a vise se je uzivalo, da se u velikoj kuci 
stanuje, da se sa velikom druzinom druguje. Tako bilo i Anki. A 
sad odseli jadna iz sela, kao da nije ni bila u selu, kuca joj kao 
ciganjska na strani iza sljivika. Svekar je govorio, da 6e za koju 
godinu biti ondje dosta kuca; ali koja njoj hasna poslije, kad je 
sad tako osamljena u najboljim godinama. Pa da je kuda kao sto 
su druge kude, ali je to sramota izaci u tezkoj svili i u velikim 
dukatima iz take drvenjare. Svekar jogunica popravio po dvoristu 
sgrade, da se ne stidi svojih razdionika, jer ljudi paze na konje, 
goveda i svinje, na kola, plugove i alat, na stale, pojate i stagljeve, 
a zena bi sve to prostila, samo da joj je kuca kao u svieta. Nikola 
je govorio : — Djeco, kupio sam to malo zemlje, jer je preca zemlja, 
ve6 zidana ku6a; a da nisam zemlju kupovao, bili -bi vam dvori 
Ijepsi, Da sam to kucu uzidao, sto sam staje i stagljeve, bio bi 
vam krpez do groba. A ovako cemo, kad se malo podkozimo, 
steknemo marhe i novaca, podici i cvrst krov povrh glave. 

Vidjele su zene, da prigovarati ne smiju, pa se to sutjelo, a 
jedna se druge stidi. Nikola je bas gledao, da im ugodi, jer ako i 
jest to drvena kuda, nije malena. I za cetvero ozenjenih dosta bi 
prostrana bila. Nikola zatvorio u kuci (kuhinji) tavanice nad bankom, 
a kupio novi banak sa tucanim plocama, kako je vidio u gospode. 
Na kuhinji su dvoja vrata, a uzduz kuce pruzio je drven triem, da 



64 

se moze suhom nogom oko ku6e hodati. Blizu triema izkopao je 
bunar, da zene ne moraju daleko na vodu, a drugi mu bunar bio 
kod okola za stalama, da nije tezko ni marhu napajati. Sve je godio, 
ali nije ugodio, kad su svake veceri ruke umorne, kad se do vece 
drugo ne govori, nego: to smo danas uradili, a to cemo sutra, pa 
sve se brinu, odkale ce se koja krajcara izvaditi, za sto li ce se 
dati. A da je to u velikoj druzbi, pustila bi mladez, da se stari 
brinu, a mladost bi u salu, pjesmu i veselje, dok to same druge 
godine ne dodju , gdje se briga , htio ne htio , sama jedna za 
drugom re da. 

Najvise su opazili ovi novi samci, da su zbilja sami, kad je 
zahladilo, udarile kise, vjetrovi, susnjezice, a poslije snieg i smrza- 
vica. Ipak se u Ijeto tko s kim skobi, kad na posao podje, ali zimi 
je svatko pri svom poslu kod kuce, a bude to kise i velika blata, 
razkaljaju se staze, da noga propada, pa ne ce celjade iz ku<^e, 
osim ako je prieka nuzda. Onda je najgore onom, tko je najmladji, 
osobito, ako u ku6i nikog svoga nema. Tako je bilo i Anki. Da je 
ona djevojka, otisla bi svojim poslom na drugi kraj sela, a sutra- 
dan bi koja djevojka k njoj ; a ovako joj, udatoj zeni, nije pristalo 
da po selu hoda, a kod ku(ie se slabo posao zasladjuje uz sta- 
racke razgovore. 

O zomicama pratio je Marijan Anku fenjerom do trece, cetvrte 
kuce u selu, gdje je znao, da ce tko na zomicu, a sa zornice se 
je zena ve6 slobodnije vra6ala, jer se onda pomalo razdanjuje. Tako 
joj je bilo sumno i svake veceri. Cim bi se svieca zapalila, nije ona 
smjela sama iz kude u dvoriste. Uviek je mislila, da tko za ku6om 
vreba na njih i na njihovo blago. Zato je dukate i skuplju opremu 
drzala u sobi u malom ormaru, ali kako je imala dosta prtestine, 
bojala se je za svaku svoju sitnicu. 

Jednom ih po no<^i uplasi jaki stropot u dvoristu. Anka povika : 

— Porobise mi stvari u kudaru! 

Za njom izletise svi iz ku6e, ali vidjese, da se nije trebala 
tako bojati. To su oni naslonili s vecera nekoliko dugackih dasaka 
na krov kucnog triema. Netko od njih, prigledjujudi svinjama, nije 
zaklipio vrata, pa krme izaslo iz svinjca. Cesalo se o one daske, 
pa ih porusilo. 

Svekar je sad bio blazji, i odma sutradan rece Anki i zeni 
svojoj, da ce odmah, cim se prestane mrznuti, prosjedi iz kuhinje 
vrata u kucar jedan, pa u drugi, a Anka nek preseli sve svoje 
stvari u prednju sobu. Tako ce oni moci po noci prigledati sve 



65 

dvoriste, a da ne moraju odmah iz kude napolje letiti. Tako je u 
njih odsada bila napried Ankina soba; iz kuhinje se je islo u sve- 
krovu sobu, gdje su ponajvise i bili preko dana, jer im je svejedno : 
ili gledali u svoje dvoriste, ili na sokaku tudje njive, a bar kroz 
dvoriste vide svoje i njive i livade. Iz svekrove sobe i§lo se je u 
sobicu, gdje im je bio bieli i mrsni smok. Tako je sirota Anka, 
hoces, ne (ies, pregorjela kucare od straha radi kradje, a kad se 
je udavala, samo se je tome veselila, sto ce imati svoj ku<^ar, tu 
svoju sobu, svoju slobodu. 

Na bozic pozvali nju i njezina muza materini ukucani u goste. 
Anka nije htjela da stare ostavi kod kuce same, pa tako nisu ni 
isli, nego su samo malo prigledali k njima. Te veceri u oci bozida 
spremila Anka sobicu, kako je bolje znala, kao da se gostima nada. 
I svoj i svekrvin krevet jednako nakitila svojim ponjaycima, ponja- 
vama i pavlakama. Na trpezu prostrla biel stolnjak u daske tkan, 
a rojtama obkiden. Na po stola stavila casu punu svakakve hrane, 
zita, kukuruza, bieloga graha. U caei bile tri svjedice i tri klasa zita, 
pod stolom i po sobi slama zitna. Prije veceri donesose ribju corbu, 
kruhom bozicnim pokrivenu. Po stolu poredana boziihia jela : sir, ja- 
buke, papula, lopcage, makovaca, medena pita, med u satu, kuhanih 
suhih sljiva, poli6 medene rakije, oka vina, staklo sire za zene. 

Opremili se svi u bielo. Anka obukla tanko cenarsko mho, 
koje 6e pod bozicnu opremu, kad podje na polnocku. Nakitila je 
sobu, napunila stol, ali joj srce prazno. Jos prije, vec sto je pocela 
stol prostirati, kad je Marijan unio slamu u sobu i progovorio 
one rieci: 

— Hvaljen Isus! Cestit vam Bog i bozic i Isusovo porodjenje! 
Odgovorise svi, samo je Anka sutjela, da se ne zajeca, da ne place 
iza glasa. 

Kad je poslije sjela k stolu, da sa svojima blaguje, obuzeo ju 
je neki sladki nepokoj. Ovako izvan.sela pricinilo joj se, da je u 
betlemskoj stalici, gdje je u davno doba na isti dan jos manja druzba 
na okupu bila, da slavi prvi bozi6 na ovoj zemlji. 

Prvi put poslije biskupove slave bila je Anka te nodi na pol- 
nocki u burundzuku preko zlatne samije, u zlatom vezenoj bieloj 
slinganoj sifonskoj marami, u zlatom vezenim rukavima i u biele 
svile suknji. Na prsima joj blistali dukati, na lieu se odavala laka 
tuga, ali iz ociju sjao blagi mir. Nekako ju je ova svetkovina izpo- 
kojila. Prije polnodke pohodila je majku, a poslije nje ode k svojim 
ukucanima, da s njihovim zenama ide na polnocku. 

Spomeu-cvieie. 5 



66 

Na kucu nije smjela pravo ni da pomisli. Ona, svekrva i Marijan 
odose na polnocku, a svekar morao ostati kod kuce, da ne ostanu 
sgrade bez ziva stvora. Na zornicu ce opet svekar, a Marijan ce ku6u 
cuvati. Tako ti je kod samca. A da je u velikoj druzbi, mogli bi svi 
u crkvu, jer onda ostaje doma, sto je staro i nemocno, a opet se 
pustolovi ne zaliei^u u take kuce, gdje znadu, da ziva dusa dise. 

Na drugi dan poklada nosila Anka ponudu mladoj zeni poro- 
dilji iz kuce svojih razdionika. Prvi put joj onda nekako omrznu 
velika kuca i mnoga druzba. Ima mnogo zadruga, gdje je obicaj, 
da porodilja, ako je to zimi, lezi prva dva dana u zapecku, Ne 
bude to na krevetu, nego razastru slame, prikriju gubama i to je 
prva postelja novorodjenu angjelku. Ne zali nitko'zenu, dok ondje 
lezi. Tko bi ju pozalio, taj je mlad, pa ne smije da kaze, a stariji 
Ijudi i zene, koje nemaju djece, jos se rugaju, mjesto da ju pozale 
ili podvore. I da nema roda, koji zna, sto treba zeni, dokje u kre- 
vetu, napatila bi se porodilja i glada i zedje. 

Obicaj je, da kod nas na poklade zadnja tri dana slave stariji 
Ijudi pokladno veselje. To se po tri kude spare, pa redom idu tri 
veceri jedni drugima na veceru. Tako bilo i kod Vukovih bas taj 
dan kolo i veselje u kuci, a zena na postelji za ponjavom. Svaka 
velika kuda ima sobicu do kuhinje, a nitko se nikad ne sjeti, da tu 
sobicu dade zenama, koje djecu odhranjuju. Pa da se to na poklade 
pazi, sto ce tko reci, nego sirota mlada zena za ponjavom trpi 
stida, slusajuci svakakve rieci, kad se starina ponapije. Obicno stari 
dopuste mladima, da onda, kad je u veselje za stare, odu kud tko 
hoce med drugu mladez. Djecu, za koju jos nije nodna trka, iztje- 
raju iz sobe. da toboze ne cuju, sto stari govore; a djeca se pore- 
daju u kudi pred sobna vrata, pa onda istom slusaju i pamte, zna- 
judi, da je ugodnije slusati, sto se ne smije. 

Anka zalila zenu ukucanku, videci, da je zeljna pokoja, kad ga 
najvise treba, pa se nekako obradovala svojoj samo6i, kad se je 
te veceri kuci vratila. 

O uzkrsu rodi Anka dvoje djece, sina i kcer. Ne znas, tko se 
je vise obradovao, svekar ili svekrva. Dadose im imena Ankina otca 
i matere. Prozvase ih: Stanko i Ruza. Mnogi znanci pohadjali Anku, 
dok je za ponjavom lezala, mnoge joj zene ponude nosile; a kako 
su zene kao zene rade da sve vide, gdje je sto i kako je, razgle- 
davale su po Ankinoj sobi, promatrale sve po kuhinji, zavirivale 
cak svekru i svekrvi u sobicu, pa 6e se u neke jedna potuziti, a 
Anki predavati blago. Veli: 



67 

— Sretna si ti, seko, sto si sama za se. Istina je, da je blago 
i milina u velikoj kuci, ali samo u onoj, gdje se veliki novci diele 
i gdje stanarica moze da koju krajcaru u priskrinjak stavi. A gdje 
je druzba velika, a diela malo, na cast pjesma i veselje. Dodju te 
godine, kad sve dosadi, kad prispiju djeca, a s njima briga i posao 
veci. Onda je kubura. Gle, iz velike si ku6e, pa znas i najvece zlo 
za sirote, zene i udovice u nasim ku<5ama. Gle, tebi tvoji spremise 
postelju u procelju sobice, a mi moramo moliti Boga, da nam ne 
budu ti casovi zimi, jer onda nema za zenu zakutka u sobi, do li 
na slami u zapecku. Onda vele : i majka je bozja Spasitelja na slami 
rodila. Znadu se sveto izgovarati, kad je odade nasa steta, a gdje 
bi nam bilo koristi, tu sute. Zar se ne nadje mnogo njih nekrste- 
nika, koji svaki cas zalaze u sobu, dok bi trebalo, da smo ondje 
same? Zar se jedan gadno zeni naruga, kad bi trebao, da ju naj- 
vise pozali Zar je jedan put bilo, da pljuju za zenom, kad bi tre- 
bali, da ju najvise postivaju. Znas, da u svakoj velikoj ku6i zena 
reduje do poroda, a zar je red, da zena vuce tezke cabrove, dok 
jedva svojim zivotom vlada. Je li kositba, zetva ili vrsitba, na posao 
se mora. Nitko ne kaze zeni: ostani kod ku6e, a sama ne smije da 
se potuzi. Zar se je jedan put dogodilo, da dovezu iz polja mater 
i diete, pa nju za ponjavu, a diete u crkvu na krstenje. Jesu li dvije 
nedjelje iza poroda, uprti diete u kolievki na glavu, pa ajde s dru- 
gima na posao. Kazu: u crkvu ne valja, dok cetrdeset dana ne 
prodje, a na posao se mora. Tu se ne pazi, sto valja, sto ne valja. 
Zar se ne izmuci zena s djetetom dosta po no<5i. Cim jadno cvrkne, 
vec je ona budna. A odma se nadje jos tko u sobi, pa mrmlja, sto 
djeca placu. Kao da je diete razumno kao stari. Gle, onda svi 
ostaju u sobi, a sirota zena mora ustati, pa s djetetom u kudu. 
Ondje pri vatri prepovije diete. Nad njom zinuo odzak (dimnjak), 
da joj zima kroz kosti prolazi. Tako zena zna po dva, po tri puta 
po nodi ustajati. A u jutro onako neizspavana da bude brza na posao 
kao i ona, koja ne odhranjuje. ^^eni je gorja nod po zimi, jer se 
Ijeti sklone u kudar, ali u Ijetu jao njoj danju, kad na posao mora. 
Ne pita se, jesi li se naspavala, nego onako izmucena ustanem 
prva, da sredim djecu, da im pripremim sve, sto im onaj dan treba, 
da operem, sto su zagadila, da im mogu cistu rubinicu dati. U mene 
ih.je petero, pa sam na deset strana raztrgana. U jutro ne znam, 
sto bi prije. Naspavala se nisam. U zoru sam se naradila prije, ved 
sto druge poustaju. One se spreme, pa u polje, a ja kadgod i za- 
kasnim, pa zurim za njima. Zar je jedan put bilo, da su se druge 



68 

skupile u polju, a mene nema, pa kad Ijudi reknu: »Ded, zene, da 
pocnemOjC onda vele: >Jos nismo sve ovdje.« Ja doletim umoma, 
jer sam zurila za njima, a one ce odmah: »Sad mozemo, sad 
smo sve.€ Ne 6e da pricekaju, da se cas, dva i ja odmorim. Bude 
to, da me kad koja i pozali, ali se nadje druga, pa kaze : »Ona 
i mora da vise radi, jer njezinih pet vragova jede, a ja sama sa 
svojim covjekom.c Moja Anka, kod svakog sam se djeteta klela, 
da je to posljednje, kad smislim, da sam med ubojicama, ali poslije 
kazem : Bog vidi, grehota je, pa pustim sve na bozju volju. Da sto 
cu. — Kad su gdje pustili zenu iz polja prije, ako ima djece? Ni- 
kada! Mora da radi, dok i druge, a kad dodje ku6i, ne zna, gdje 
joj je glava. Pa nase njive na 2ivacinama su dobar sat hoda od 
sela. A ja moram vuci kolievku s djetetom donde, kad na posao 
idem. A gle tvoje blazene marae, malo prije mi veli: >Kad moja 
Anka u polje, ja cu uz djecu kod kuce, a ako ona ostane, nek 
djeca uz nju budu.c Moja seko, tu se moze biti odmorna. Pa kako 
tvoj svekar posteni govori: »U mene je pol zemlje kraj kuce, 
polak s druge strane sela. Ono je daleko, onamo demo na kolima, 
a ovo ukraj kuce porazredjivat cu tako, da tu bude, sto zene sade 
i beru : mak, grab, Ian, konoplja, kupus, repice (krompir). Opet je i 
basca ukraj kude, pa ima zenama posla izobilja. Ono na drugoj strani 
sela uradit (5u ja sa svojim sinom i najmljenicima, a ukraj kuce nek 
rade zene, a ja cu pomoci, cim dospijem, da drugog posla nemam.«^ 
Uz takog svekra zaboravit 6es na otca i majku, na roditelje i razdio- 
nike. Ne dao Bog, da bude, ali da ti umres, a tvoj a sirotcad ostane^ 
i tu bi im bilo bolje, vec u velikoj kuci. Ondje sirota svakom smeta, 
a ovdje bi samo macehi, ako ne zna za Boga. Ondje je otac kod 
posla, koji mu gazda naredi. Pa ako je otac kod svinja, tezko sirot- 
cadi kod matere, A ovako su djeca kod otca i kod matere. U ve- 
likoj kuci pobuni tko djecu, tko opet madehu, pa eto nesloge, a 
ovdje ne buni nitko, za to se islazu lakse. Kad pocne kod samca 
sirotcad djevovati, kupuje im se iz kude, jer je ono blago njihovih 
roditelja, a u velikim ku6ama sirota nema diela, pa je gorja, vec 
one iz najmanjih kuca. Ako u velikim kudama Bog primi otca i 
majku, da se bar smiluje, pa i sirotu smakne, jer je sirota ukucansko 
sluzce, a zeljno je i obuce i zalogaja. A gle kod samca, da bude 
nesrece, da otac i majka umru, budu sirotcad kao sirotcad, jer 'SU 
igubili, sto im je prvo iza Boga, ali sto je bilo otcevo i materino, 
ostaje njima: i kuca i zemlja, pa su bar tim blagom bogati. A sto 
dobije sirota u velikoj kuci ? Diela nema, jer se samo ozenjenima dieli> 



a kad se iz kude udade, kao da nije u kuci ni bila. To joj je sve 
dobro od njih, sto su ju kao prosjaka do udaje u kuci hranili. Pa 
zar je i udovici bolje ? Vuce vise. ve6 druge, a ako ima sedmero 
djece, dobiva pol diela, jer se na ozenjene parove dieli. A da tebe 
ta nesreca snadje, ovo je bozje, pa tvoje i tvojih angjelaka.« 

Kad zena rece djeci, da su angjelci, izljubi ih, pa ode, a Anka 
ostade utjesena. 

Za dvije nedjelje veselo je uz kolievku pjevala : 

Hrani majka dva 5eda nejaka, 
Uz goluba golubicu bielu; 
Liepa im je imena nadala, 
Jednom Stanko, da prestanu jadi, 
Dnigoj Ru2a, da mirisu dvori, 
K6 ruiino u proljeiie cvie6e. 

Za dvije godine bila je Anka brizna majka, ali vedra zena. 
Veselila je svoje u ovoj samoci, a nije joj bilo pusto ni spram ku6e 
ni okolo dvora, jer su spram njih sagradjene dvije nove ku6e, a 
dvije iza njih, a jedna pred kucom u susjednom sljiviku. 



Proslo je deset godina iza toga, a nase se selo promienilo, 
da ga ne mozes poznati. Bas nam je selo oveliko, ima trinaest koje 
sokaka, koje sokaci6a, pa ipak je od zelje u svakom vidjeti i po 
dvije velike kuce. Sve se to porazstajalo. S pocetka se kudice gra- 
dile kao ku6ari, a poslije, kad su se Ijudi pomogli, rusili su stare 
kucice i dizali nove sgrade. Ako je ta kudica bila drvena, potisnuli 
bi ju podalje u dvoriste, pa bi ili od nje napravili ku(iare, pivnicu, 
ili koju drugu sgr adieu. 

Sad je vec doslo doba, da se djevojke nisu bojale poci za 
samca. Matere su to brizno motrile, kaki je koji samac. Ako se je 
izdielio iz velike ku6e, podigao liepe i temeljne sgrade u dvoristu, 
uzidao kudu od sokaka, ako se nije zaduzio, ako nije prilike, da bi 
skoro opet i kod tog samca diobe bilo, kad djeca ponarastu, onda 
je bila jagma za takom kucom. Gdje je u samca jedinac sin, a ono 
drugo kderi, znala je snaja, kad se udaje, da je ono bozje, pa nje- 
zino, da dolazi u gotovo, pa nije cudo, sto je zeljela u taku kucu. 

Drugcije je bilo, kad bi pomislile na samca, koji je istom 
izisao iz kude, a nije podigao sgrade, kao sto su u drugoga svieta, 
ako se je vidjelo, da je sve drveno i staro, ako je mozda kome i 
koju deseticu duzan, ako nema dosta zita od godine do godine. 



_70 

nego mora da kirijom na kolima kruha zasluzi, ako je naviko, da 
marhu cuva, pa da se tim pomaze, a polja da radi, samo da se 
kruhom hrani. Taki su samci propadali, za takima se djevojke nisu 
jagmile. 

U Ankinih zadnigara bila ista kuca kao i prije. Prvih godina 
smetalo to Anki, ali joj je svekar bio lakom na zemlju, zelio je, da 
se dobro u ku6i hrane, da oko kuce sve bude cvrsto i temeljno, 
pa je popravljao i dogradjivao sve, samo ku(5u ne. Eto bas proslog 
Ijeta, kad je Anka rodila muzko diete, a imala je osim onih dvo- 
jaka jos cetiri kceri, sagradi svekar veliku pecaru, ali je nije po- 
tisnuo k okolu, nego ju pruzio na sokak spram sirine dvorista. 
Govorio je : »To je mojem novom unucetu ku6a, kad se bude s bratom 
razstajao.« — Tako ga to zateglo, da nije ni tog Ijeta kucu gradio, 
ali je rekao Anki: — »Sad smo bas sve smirili, a prvo, sto budemo 
zidali, bit ce liepa kuca.« 

One godine, bas kad je bilo Anki dvanaest godina, kako se 
je udala, umre joj kci u desetoj godini. Diete je bolovalo mjesec 
dana, trazilo se lieka mnogo, ali pomoci nije bilo. Anka, kao svaka 
mati, i ugadjala djetetu i tugovala za njim, a kad su joj djetetu pri- 
spjeli zadnji casovi, nije nikoga pustala k njoj u sobu, jer je to 
obicaj u selu, kad ima bolestnik u kuci, da se sgrne mnoztvo svieta, 
pa siromah bolestnik ne moze ni da odpocine, kad je tolika tisma 
oko njega. 

Kad je Ankina k6i mrtva lezala, donieli joj prvi rodjaci darove 
u skrinju, svile i tkanja. Anka je to skupila i rekla: — »Imam ja vise 
djece, trebati 6e to ovima,« — pa nije dala, da se darovi s njom u 
raku bace. Nije ni cinila, kao sto mnoge matere rade, da je po tri 
svilena odiela na mrtvo diete navukla, nego je govorila: — »Nje 
ved nema, a zasto da ogolim ove, koje mi je Bog ostavio, radi 
one, koju je k sebi uzeo i koja u raju nije nista zeljna.« 

Koliko je Anka nekada za velikom druzbom zalila, toliko je 
sad voljela, sto su joj djeca sama. Prvo je diete najteze odgojiti, 
ako pomocii nemas, a poslije jedno diete pazi na drugo, pa je ve6 
materi lakse, samo ako nije ono pryo razmazila. Njezina bi se djeca 
kod kude igrala, a kad bi do kog posla dorasla, odma bi taj posao 
i ucila. Njive im, livade i basce oko kuce, pa dok to sve prodjes, 
prosetao si vise, vec da sve selo obletis, a opet tvoja hasna. Kud- 
god prodjes po svojem, svagdje posla nadjes, pa se tako u mladim 
godinama poslu priucis. 

Ma da su dvije zene u kuci: Anka i svekrva, ipak nisu imale 



71 _ 

Stan izvan sela, jer bi onda svaki dan svaka sve poslove morala 
raditi, nego su sve ono, sto stanarica radi na stanu, one radile kod 
kuce. Odbranjivale su pcele u basci, a basce im se u proljece prve 
zelenile. Vec je onda bio pijac u selu, pa je to dosta, da koju kraj- 
caru skupis. Vidi samo, sto gospoda kupuju, pa to zasadi. Zasadi 
rano, da ranije prispije, jer je onda sve skuplje. 

Svekar nije znao odmora, vec bio najbolji tezak u selu. Tri 
put je orao zemlje za svoje usjeve, ugara nije ostavljao, nego pazio, 
koju de hranu na koju sijati, a izvazao djubre na njive, da ne budu 
jalove. Prvi je on u selu plugom okopao kukuruze, prvi je sadio 
repice (krompir) za plugom, pa zagrtao i vadio, da nije ni osjetio 
truda. Dost put bi mu reklr seljani: — »Valjda vracas, dok ne pro- 
padas«, — a on bi odgovarao: 

— Dosta radim, a jos vise racunam. Gle, — narugao bi 
se on seljanina, — idemo s jeseni na vasar i vi i ja. Kod 
ku6e se dogovorimo svi, po sto cemo dati govedce ili krme, a 
kad dodjemo na vasar, ponude nam dva tri forinta manje, pa 
ja prodam, a vi ne dete. Do proljeda prodam ja i sieno i hranu, 
koju bi na marhu potrosio. Tako sam prodao marvince ili svinjce 
u jesen, kad je skuplje, a hranu u proljede, kad je ona u cieni. A 
ti zaradi ona dva tri forinta tjeras govedde kudi. Do proljeca ti 
pojede hranu, a ti ga dades onda istom po sto, po to. U mene 
nema ugara, pa urodi sto to, a u tebe zemlja prazna, a porez se 
pla6a. Koliko vam zene zadangube, dok kukuruze zagrcu, a ja oko- 
pam plugom, a one poprave. Vi zito zanjete, ja kosim, vi vrsite, 
kad dospijete, a ja odmah, da mi se ne razsiplje. Vi prodajete hranu 
u jesen, a ja u proljede. Ja prodam u jesen svu marhu, a na proljece 
kupim, sto t\x prodati do jeseni; a vi prodajete onda, kad novaca 
trebate, a znate i sami, da se onda puno ne dobiva. Zato u mene 
moba ne pojede, sto sam za svoju kucu spremio, nego traje mrsni 
smok uviek do novoga, a ja, kad treba, da mi se sto uradi, po- 
godim poprieko. Dotle radim ja i sva moja kuda svoje poslove, pa 
priradimo toliko, koliko treba da platimo, a nismo se utrgli, sluzedi 
majstora ili dvoreci mobu. Pa opet bi ja poslije svim onim prija- 
teljima morao pomagati, a kad proracunam dane i dangubu svoju, 
ovako mi je bolje. Istina je, da su nasi stari drugcije radili, ali su 
ziyjeli na veliku imutJju, porezi manji bili, za namet se nije znalo, 
zenskadijase manje gizdala, nerodice ne dodijavale, nego bilo hrane 
i vina izobilja, a sad svega malo, a skupoca velika, pa gdje se ne 
racuna, ne sastavi se ni kraj s krajem. Moja sna veze zlatom i u 



druga sela, a ne reda redovanja sa svekrvom; svekrvine su oci 
slabije, pa ce ona oko ku6e i djece, a Anka da sto privriedi. Mene 
nije stid, kad nemam posla u kuci, voziti panjeve u vatrenku, duge 
na zeljeznicu. To sve ku(iu pomaze, jer svi u ku6i rade, a nikoga iz 
sela ne zovemo, da s nama potrosi. 

Kako je svekar govorio seljanima, tako je uviek razgovarao i 
u kuci sa svojima, pa i Anka, ne zna ni sama kako, privikla na 
take brizne razgovore. 

Na prvo proljete iza toga gradili su oni ku<3u, a stvorili ju 
kao iz kalupa. Ku(^a je bila u kljuc, a siroka je bila od sokaka kao 
i pecara, sto je na drugoj strani uzidana. Nikola je govorio: — >Ho6u 
jednom unucetu kao i drugome.c — Staru ku6u potisli su za pecaru i 
u njoj stanovali, dok se je kuca gradila. Samo u svakoj sredi ima 
i nesrece, a njih zadesila ovdje najveia. Bas u to doba pogodio 
svekar sedam jutara zemlje, a da odplati u tri godine. Anka vidjela, 
da svekra muci taj dug, pa 6e svekru bas onaj dan, kad se je 
temelj kudi poceo kopati: 

— Kako bi bilo, da ja dadem svoje dukate za tu zemlju? 

— A t\'oje kderi? — zacudi se Nikola. 

— I to sam vec mislila. Ako ja dukate dadem za zemlju, 
imaju moja muzka djeca sto dieliti. A mi se mozemo ovako dogo- 
voriti : Muzkima sgrade i zemlja, a djevojke cemo odievati iz kude. 
Kad se kojoj sreda javi, da se udade, prodat cemo po dvoje go- 
veda. To je onoj, koja ide iz ku<^e. Mi 6emo to pripoviedati po 
selu, pa ne de prosci bjezati od nasih djevojaka, a opet, koja cura 
bude htjela u nasu kucu, znati ce, na sto ide. 

Nikoli bilo posve pravo i oni odmah Ankinim dukatima iz- 
platise zemlju. 

Kad se je kuca dozidala do krova, pa stali gradju dizati, srusi 
se nezgodno rog na krovu i pade na Nikolu, da je razbijene glave 
sletio sa zida na zemlju. Cetiri dana se siromah u tezkim mukama 
patio, ali ne preboli tezke boli. Kad je bio na cas smrti, zovne 
Anku i rece joj : 

— Zakuni mi se, snajo, kceri moja, da des uciniti, sto te ja 
budem molio. 

Anka se zakune, a on veli: 

— Gle, moji su sati odbrojeni. Za koji cas 6u ja od vas, a 
ostavljam poslove nedogotovljene. Kuda neumazana, polja istom 
pokupovana, a tvoji dukati izmienjeni. Da nismo polja kupovali, i 
dukati bi ti ostali i novaca bi dosta za kucu bilo. Ja ovako bo- 



__73 

lestan u krevetu racunam, a ne mogu da sastavim novca za prozore 
i vrata. Ajde, Anka, diete moje, posluSaj me. Kad umrem, sgrnut 
6e se ovamo mnogi i zinuti na nas zalogaj, da se za pokoj moje 
duse najedu i napiju. A sad, dok si dizala krov povrh glave, nigdje 
nikoga nema. Obecaj mi, da 6e§ me sahranid bez karmina. 

— Jaoj, dado, a selo ? Svima cu biti i pripoviest i ruglo. 

— A sto ti je selo sada pomoglo ? Gle, morali bi zaklati go- 
vedce, ubiti svinjce, potrositi akov vina i polovce rakije. A onda 
se guri po zimi u sobi, gdje nema vrata ni prozora. A ako ovo na 
mene ne trosis, imas upravo dosta, da nuzdu pokrijes. Meni 6e biti 
bolje, da se vi svaki dan molite za pokoj moje duse, ved da koja 
nekrstena spodoba zapjeva na mojim karminama. A ako tim novcem 
namaknete prozore i vrata, kadgod ih budete otvarali ili zatvarali, 
re<5i 6ete: »Ovo je nama nas dada prikazao, kad se je s nama za 
uviek razstajao.« 

Anka mu morala obedati, sto je zelio, a dva sata iza toga 
sklopise se za uviek njegove brizne oci, zatvorise se njegova raz- 
govorna usta. 

Kad tko u ku6i umre, odmah se izprekrivaju ogledala u kuci, da 
se ne bi mrtvac ogledao, pa za svojom slikom dolazio ; stavi se sat, 
da ne bi i on uviek u ono doba doma dosetao. Anka se ne sjeti, da 
ucini jedno ili drugo, nego ugasi vatru na ognjistu i rece svojima: 

— Kad dada ne da, da budu karmine, i mi 6emo o suhu zalo- 
gaju postiti, dok njega zemlja ne zagme. To nek mu bude za pokoj 
duse njegove. 

To je, kako se je selo naselilo, valjda jedan jedini put, da 
nije karmina bilo. Po selu se je dosta saptalo, ali u oci im se nitko 
narugao nije. Poslije i dosta puta seljani spomenuse, kad kome u 
selu tko umre, pa zakolje za karmine, u sto je ocima upro, da 
proda i svoju djecu zaodije, a djeca poslije i bosa i gola. Onda 
seljani vele: 

— Vukovi su najpametniji. Lakse je slusati, sto selo sap6e, 
vec kad djeca u kudi placu. A koja je hasna od onolika troska? 
Onaj nije pomozen, koji se najede, a jako je odmozen, tko potrosi, 

Uselise Vukovi u novu kucu, ali sad osjetise, da su sami. 
Pusto u kud, pusto oko kude, a kad se s vecera dogovaraju, sto 
ce sutra, uviek opaze najvise bas onda, da nisu svi na okupu, jer 
je savjeta dosta, ali one prave odluke nema, a to su bile pokojnog 
Nikole rieci. 

Do godine bilo je nasim samcima mnogo lakse. Izpisali se iz 



74_^ 

skole Stanko i Ruza. Mala Marica isla je vec drugu godinu u skolu. 
Za njom su bile jos dvije djevojcice i najmladje muzko diete. 

Kako su Vukovi bill na kraju sela, a skola bila podaleko, po- 
niela bi mala Marica rucak u maramici u skolu, pa kad je zima ili 
veliko blato, ne bi dosla ku6i o podne. Kad je bilo suho, odska- 
kutala bi s drugom djecom i u skolu i kuci iz skole, a onda nije 
nosila, da se u skoli prizalogaji. 

Jednoga jutra ode Marica u skolu. Bilo je blato, ali se je 
moglo zavaravati stazom, dok se ne.dodje u selo na zidanu stazu. 
Nije poniela jela u skolu. Majka ju liepo opremila u kosuljicu, ve- 
zenu uokolo dole sitnim crvenim i plavim vezom »tismice€, opasala 
joj crni zapreg, a na glavu i oko vrata prebacila »zejtinke«. Na 
nogama joj bile male pletene carapice od sarene vune. Istom ona 
u skolu, ali poce lievati kisa kao iz kabla, a stade bas, kad ce 
ucitelj pustiti djecu iz skole kud. 

Djeca odtrkase svako svom domu, a Marica se sirota okruglo 
podpregla, da ne kalja kosuljicu, pa ode kuci, ma da je sklizko 
bilo. Sve dobro, dok je bilo po zidanoj stazi, ali kad dodje do slji- 
vika, a to noga propada u gusto blato. Kasno je bilo Marici, sto 
se je sad sjetila, da skine natikace s nogu. Kako ona nogu povuce 
iz blata, izvuce ju bosu. Odma diete u vrisak, pa povuce i drugu 
nogu, a carape ostadose u blatu. Diete kao diete, drugcije ne zna 
da si pomogne, nego placi. Dok je ona tako vikala, dodje skolsko 
djace Marko Ilarkov do nje, pa joj izvadi carape iz blata i nju 
odvede kuci. 

— Evo, snasa Anka, — veli on njezinoj materi. — izvukao 
sam Maricu iz blata. Nemoj je psovati, nije sirota kriva. Dobro 
sto sam ja posao k majci na stan, jer bi se ona sva zakaljala. 

Anka darova momcica vo6em i kolacima, a kad se je on po- 
slije podne prije skole sa stana vracao kuci, naidje opet k njima, 
kao svojim znancima, i povede Maricu u skolu. 

Vise put bi od onda naisao k njima, a jednom dodje s djevojcicom 
iz svoje ku(^e, Evom. Maricinom paricom, pa pozvase i Maricu na stan. 

Prvi put pusti Anka Maricu s drugima. A nije to ni cudo. 
Ilarkovi su najbogatiji u nasem selu, pa ma da su to jos djeca, 
dobro je, ako se podju svojatati od malena. 

Poslije je Marica smjela i sama k Ilarkovima. Rekla je, ide 
drugi Evi, ali joj je uviek bilo milo, kad je i Marka zatekla kod 
kuce. Za malo su govorila djeca u skoli: »Marko je Maricin momak, 
Marica je Markova djevojka.< 



75 

Odsad je i Kata, Markova mati, uviek naisla Vukovima, kad 
je isla sa stana ili kad bi se opet na stan vradala. Nisu jos matere 
ugovarale za djecu, samo je bilo malima vise slobode, jer kad se 
prije milo gledju, smiju djeca jos i milije. 

Iraa to jos i sada kod nas, kad se djevojcice zavole, pa smisle, 
da cielog djevovanja druguju, zavjere se jos iz malena. Jedna drugoj 
splete uzku narukvicu od sarene vune sa gombicom. To na Ivanje 
jedna drugoj natakne na ruku, i onda se kaze, da su se »posejale«, 
postale su seje, sestre, vjeme druge. 

Tako su se prvog Ivanja Eva i Marica zavjerile. Marko dvije 
godine stariji od njih, ali bi rado s njima, pa moli Maricu, da i 
njemu napravi narukvicu. Kad je Marica to materi pripoviedala, 
rece Anka Ruzi, da naplete par narukvica za muzku ruku, pa obra- 
dovase tim Marka. 

Kad je Marica prvi put iza toga dosla Ilarkovima, darova i 
nju svekrva prvim darom. Sveza joj cetiri struke sitnog, plavog 
zmja pod vrat, a pod zrnje priveza krizaru skudu. 

Dosta put to bude tako, da se momak i djevojka svojataju od 
malena, a ponajvise bude, kad jedna rodbina pravo drugoj ne vje- 
ruje. Zato se kaparisu, daju i primaju milosce, a kad djevojka stane 
djevovati, radi ona svekrvi, a svekrva joj i odielo kupuje, djevojka 
pomaze momkovu rodu i u polju, a to sve zato, da se manje mie- 
saju drugi seljani, da ne bi pokvarili, sto niladi i rodbina snuju. 

Eva i Marica skupa rasle, a skupa poslove ucile. Vise je bi- 
vala Eva kod Marice, vec^ ova kod nje, a tako su svaki nauk ucile, 
da se nisu stidjele djevojaka, dok su jos u skolu i§le. 

Brzo su rasle i liepo se razvijale, da je mnogo usta reklo : 
Odhranjuju se dvije Ijepote , kojima ce nase selo biti dicno. Ili 
dosao tko u'selo, ili one posle u rod na god, pitat ce se: cije li 
su, cije li misle da budu. 

A one rasle skrovito, tajno, kao jaglac i Ijubica pod bielim 
sniegom cekajuci svoje proljece, pa da zadive okolinu svojom ranom 
milinom. 



Kad je Anki bilo devetnaest godina iza udaje, dozivi ona u 
jedan dan dvije radosti: sina je ozenila i kcer udala. Kceri se javili 
prosci iz sela, a sin nasao liepu i vriednu djevojku. Anka je vec 
prije progovorila i sa snajom i sa prijom (snajinom niaterom), a kad 
je otisla, da je izprosi, rece snaji : 



76 

— Bolje je, da se sporazumimo sada, ve6 da se svadjamo po- 
slije. Ti ides u nasu ku<5u, ali mozda ne znas, na sto? 

— Znam. Sve mi je Stanko govorio. 

— Ti znades, da sam ja svoje dukate skinula, da zemlju kupim, 
a ta zemlja ostaje tebi i tvom djeveru. Moje kderi nemaju od mojih 
dukata ni§ta. Zato dobiva svaka moja kdi odpremine dvoje goveda, 
kad se udaje. Je li ti pravo? 

— Niti sam gdje rekla, niti 6u ikada kazati, da mi je krivo. 

— Cekaj. Kad se ti dovedes k nama, onda ce biti tri zene u 
kuci. Mi nismo dielili novce dosada, a ni odsada ne cemo. Sad se 
moja Ruza udaje, ali ostaju jos tri kderi. Da ne bi ti mozda poslije 
rekla : »Dvije smo zene u ku6i i jedna udovica. ^enama cio diel, a 
udovici polak.« Znas i sama, da ja ne mogu jednim dielom sve tri 
kceri odievati. Nego ako ho6es, da se ovako slozimo. Ja i mama 
smo starije. Mi ne trazimo diela, do li svakdanje odjede i obu6e, 
sto kuca ukudanima kupuje. A ti mi ne budi snaha ili zena, kao i 
ja, nego moje diete, kao i moje kderi, pa stogod budemo kupovali 
njima, kupovat cemo i tebi. Je li ti pravo? 

— Pa ja nisam nikada ni mislila, da bi mi moglo biti kod 
vas krivo. 

— I ne ce ti biti, ali je bolje, da znas, na sto ides, da ne bi 
poslije bilo prigovora: »Da sam to znala, ne bi lomila vrata.« A 
ovako znades, da ce moje kceri jedna za drugom djevovati, pa 
koliko trosim na onu, koja djevuje, toliko 6es i ti dobivati. A kad 
one iz ku6e, onda je tvoja i kuca i sve u kuci. 

Makair da je svakoj sestri u ku6i zao, kad se starija sestra 
udaje, jer se mora s njome razstati, ipak joj je milo, sto je odsad 
njezina sloboda. Odsad se novi i opremlja po volji, a dosad, dok 
je i starija djevovala, morala je paziti, kako <^e. 

Tako je i Marica u Ruzinim svatovima bila prvi put u velikoj 
svili, samo ju je navukla istom poslije podne, kad se je za bratove 
svatove spremila, jer sestra dvori u sestrinim svatovima. Tko nije 
vidio, kad se dvoji svatovi u ku6i slave, da jedna ide iz kuce, a 
druga se u kudu dovodi, mislio bi: cudna li meteza u ku6i, osobito, 
jer se znade, da se svatovi nikada sastati ne smiju, a opet, da se 
nista ne skrati, nego treba, da je sve podpuno. 

Taj dan, kad su svatovi bili, doveze se rano u jutro stari svat 
sa causom, da oblace mladu. Kod nje vec cekala djeverusa. Mlada 
se obukla na ponjavcu kiceniku u velikoj sobi, a onda sjede cauS, 
kocijas i stari svat na kola, skupi, sto je jos ostalo djevojkinih 



77 

stvari i odveze u momkov dom. O ranoj misi poslase kola sa cau- 
som po mladu i djeverusu. Ruza sjede sa djeverusom u zakosak; a 
caus do kocijasa i odose u crkvu kroz one sokake, gdje su znali, 
da se ne ce sukobiti sa muzkim svatovima, sto dolaze po Stanka, 
da ga vode na vjencanje. 

Jedva oni odose, dodju Stankovi svatovi, njegov kum i stari 
svat, caus i prva rodbina, i odvedose ga pjesice u crkvu, gdje ga 
je pred crkvom docekala djevojka s djeveru§om, a Ruza opet ce- 
kala sa svojom djeverusom svoga mladozenju. 

Poslije vjencanja odveze se opet svaka mlada sa svojom dje- 
verusom svojoj kuci, a i svaki mladozenja vrati se sa muzkim 
svatovima u svoj dom. 

Oko pola desetog sata izadje u kudni triem Marica sa svojim 
paricama, djevojcicama iz bliznjih kuda u triem pred kudom, a bile 
su sve u svakdanjem ruhu i pokrite glave. Odpjevase mu onu: 

Odpremljaj se, mladi vojno, 
Djevojka je daleko, 
Preko gore zelene, 
Preko vode studene. 

A onda se odvezose svati sve kola za kolima sa Stankom po 
njegovu mladu. Ondje ce ostati u podne na uzini kod djevojke, a 
po podne oko pet sati eto ih natrag s mladom. 

Sad ostade Ruza sa djeverusom kod kuce, da ceka svog mla- 
dozenju sa njegovim svatima. 

Ruzine druge, koje su pozvane, da kite svatove, podolazise u 
tezkoj svili i zlatu, da prikicuju cviece za svate. Odmah ih podvo- 
rise ruckom, jer o uzini ne mogu one jesti, kad moraju oko stola 
dvoriti i uzovnicima pjevati. 

Dok su djevojke rucale, spremila se je Marica u ruho, u kom 
djevojka u kuci dvori. Bila je to uzduz vitana materina kosulja sa 
tankim plave svile zapregom i plavom maramicom sa razkosanim 
rojticama. 

Oko jedanaest sati doveze se Ruzin mladozenja sa muzkim 
svatima, a kad su svati poplacali, sto moraju, sjedose za uzinu. 

Za uzinom iznenadise se svati, kad je Anka nazdravila zetu. 
Stavila casu vina pred zeta, a kad ju je kum izkapio, zasja u casi 
pet velikih dukata. Anka rece : — »Ako me Bog pozivi, tako cu 
svakom zetu uciniti, da popravim, sto sam svoje materinstvo u kucu 
dala, da snaje uzivaju.« 

I Ankina mati nazdravila kao baka svom zetu velikim dukatom. 



78 

U Ruze bila samo dva velika dukata pod vratom, sto joj je 
svtkrva prikazala, kad su veliki gosti bili, a djevojke joj odmah 
uvezase i ove dukate, sto je sad dobila, pa se odmah zasija lice 
uz novo zlato pod' vratom. 

Poslije tri sata dovezose se reduse iz ku(5e Ruzina momka i 
suteci poigrase kolo u sobi, a onda opet kao stride odletise iz sobe, 
pa na kolima u momkov dom. 

To je bio Ruzi znak, da se s rodom dieli. 

Blagoslovise roditelji nju i mladozenju, a ona sjede u kola 
s djeverusom za kocijaseva ledja. Uz kocijasa je sjedio cau§, a 
mladozenja s kumom u zakosku. 

Marica sa djevojkama, koje su kitile svatove, odprati Ruzu do 
razkrizja. Ondje se izljubise s Ruzom i odose opet natrag. Kad su 
dosle kuci, ve6 je Anka sa redusama spremila sobu, da doceka 
Stanka i snaju Femu. Djevojke se ovdje oprostise s kucom, u koju 
su dosad dolazile samo radi Ruze, jer su s njom drugovale, i odose 
svaka svojoj kuci. Reduse sjedose na kola i odletise po Stanka, da 
ga sa snasom pozure u njezin novi dom. 

Marica se brze opremi u veliku svilu, plavu maramu sa bielim 
granama i erven zapreg sa bielim cviecem, Kosulja je bila kruta sa 
cetiri kupovna umeta. Odveze se sa jednom rodjakinjom k Stanku 
i snaji, da se s njima svecano kuci povrati. 

Dovedose Femu u nove dvore, a Anka rece milo, poljubivsi 
svoju snaju: 

Samo su mi jedan sat dvori pusti bili. Sad mi je opet srce 
puno, kad mi je moja Fema mjesto Ruze u dvoru. 

Fema je jos sladje ovu Ijubav uzvratila. Kad je ona sjedila na 
postelji za vratima, dok su svati za stolom vecerali, rece Marici: 

— Seko, mama je puno potrosila. Govore mi, kako je zetu 
nazdravila, a i ova dva dukata pod mojim vratom njezin je dar. 
Odsada ne cemo tako, nego, kad kupuje pamuk tebi, nek kupi i 
meni, a kad na tvoju svilu trosi, nek ti namakne dukate za ono, 
sto je mislila da meni dade. Mi mozemo biljeziti, koliko ostaje mog 
novca u ku<5i, a namirit cete mi onda, kad i u tebe pet zlatnih 
ogledalaca zasja pod vratom. Pa ako to ne bude prije, ve6 sto se 
ti udades, bit ce mi poslije tebe, dok moje male zaovice prispiju, 
da djevuju. Ipak se to u slogi sve lako namiri. Znat 6e se uviek, 
sto je cije, ali i to se zna, komu treba da bude prije. 

Fema sto rece, to ne porece, a Anka ne pozali, sto je tu 
snaju dovela u svoje dvore. 



79 

Mnogo .put bi se zabunila Anka, pa vicuci snaju, viknula: 
>Ruzo«, mjesto »Femo«, a onda bi se izgovarala: 

— Nije to, srce moje, zato, sto mislim na Ruzu, nego stoga, 
sto te ne mogu od rodjenog da razaznajem. Zato te i vicem imenom, 
koje je prije tebe punilo ove dvore. 

A koliko put ju je znala poljubiti kao svoje rodjeno, sap6u6i 
one obicajne rieci, koje ipak svekrve riedko govore: 

— Kao da sam te, Femo, porodila, tako si mi, zeljo, ugodila. 



* 



Ruza se nije dugo u materinim dukatima dicila, nego ih je 
dala jna kamate, a govorila je : — Kad sam bez njih djevovala, 
mogu i mladovati. Ipak se to zna, koliko imam. — Nosila je samo 
svekrvine dukate. Kad je Marici nastala sestnaesta godina, namakli 
su i njoj tri velika dukata, a dva 6e pred svatove, pa sto joj onda 
volja s njima. Nije velika steta, ako se dukat i pet godina nosi. 
Dukati su i poslije gotovi novci. Anka je samo govorila to, da onaj 
ne radi pravo, koji vi§e dukate ne nosi, a cuva ih u sanduku za 
svoj pomladak, mjesto da kupi zemlje i marhe, pa dok djeca dospiju 
da dukate nose, mogu od samih kamata onoliko namaknuti, koliko 
dukati vriede. To je dvostruka hasna. 

Ipak je takih zena malo. Osim Anke je to ucinila samo Eva 
Kurjakovic, kad se je ve6 od Ilarkovih u Kurjakovida ku6u udala, 
da je skinula trinaest velikih dukata i sve male i dala na kamate, 
a samo nosila tri velika, sto joj je svekrva darovala. 

Dogodi se, da to ucine zene, koje nose dva tri dukata pod 
vratom, ali velike dukatarke se riedko odvaze, a bas kod njih 
mnogi novci propadaju. 

Te zime, kad je Marici ve6 bilo blizu sestnaest godina, nosila 
je ona svilu i zlato kao prva djevojka, a u crkvi je klecala na 
prvom mjestu, kao prva pjevacica. 

To je bilo odmah poslije »tri kralja«, kad se je prva pjevacica 
udala. Onda je Marica prvo mjesto u crkvi dobila, a sa Ilarkovima 
se svojatala, kao da je vec njihova. Jos se je cekalo jeseni, da 
Marku prispiju godine, pa da ga zene. 

U nasem se selu poklade slave svecanije, ve6 u svem okolisu. 
Ono nedjelju dana prije ciste sriede nitko nista ne radi, nego samo 
gledje, kako mladez proliede selom. A mladez se po tri puta na 
dan u drugo ruho oblaci. 

Na vrticevu sriedu u jutro spremale se u Maricinoj sobici 



8o 

Marica i Eva. One 6e kao »Po8avke« u veselu druzbu. Uplele su 
velike sitae pletenice, a pribole ih kao tanke siroke ploce na tje- 
menu dosta povisoko, da im ne smetaju u zatiljku. U Marice je 
smedja kosa» a u Eve crna. U Marice veliko plavo oko i bielo lice, 
prekriveno zarkim nimenilom, u Eve tamno oko, mrko lice, a pro- 
bija ga lako rumenilo. Pod pletenicom nakitile su kosu s jedne i 
druge strane bielim driemavcem, da se cviece nije vidjelo ni s lica, 
ni s ledja, nego samo kad si djevojku pogledao sa strane. Pooblacile 
materine slingane roklje, zute svile zapregove i marame, pa odose 
u kucu, gdje je bio skup. Odande zaredase seoskim sokacima. 

U kojugod^kucu dodju, nude ih jelom i pilom, a one malo 
poigraju u sobi oko stola, zapjevaju koju pjesmicu, pa opet dalje 
u drugu ku6u. Na svakom razkrizju u selu opet kolo igra. Bude 
takih barem pet velikih druiba, osim ako se jos i djeca sloze, pa 
i oni u nekoliko cetica selom prodju. 

Oko dva sata po podne dodje ta vesela ceta, u kojoj je Ma- 
rica sa Evom bila, u kudu naseg mladog lugara Dretvica. On je 
bio jos nezenja. Taj dan ga pohodio njegov sumar, mlad, liep covjek. 
Zaradi sumara pozvao Dretvic jos dva tri seoska gospodina na 
rucak, da bude u ku6i zivlje. 

Kako stupise djevojke u sobu, uzkomesala se seoska gospoda i 
mladi sumar. Obicno se najradje gledje u one, koje su se pozavijale kao 
nove mlade. Obicaj je, da »nova mlada« poslije svatova ljubi,kog skobi, 
a ova ponapita gospoda napastuju ove »nove mladet, da ih i one Ijube. 
Gdjekoja obiestna djevojka zbilja grlila i Ijubila, a gospoda ju dari- 
vaju, kao da je zaista udata. Sumaru se svidjela Marica, pa ce njoj : 

— A ti ces, seko, mene! 
Ona se nasmija 

— Nisam ja nova mlada. Ja sam djevojka. 

— E onda 6u ja tebe ! 

Sumar rece, skoci i u oka tren poljubi djevojku, 
Marica odmah pobjeze iz sobe s Evom na sokak, da doceka 
druzbu. A kad druge djevojke iz dvora, vec se je pjevala pjesma: 

U gospode crni brci, 
Ustne im se zare, 
Obljubise nase cure, 
A momci ne mare. 

Sad prisjede Marici i oprema i pokladno veselje. Ona ode 
s Evom Markovoj materi, da joj se potuzi, jer se je bojala i nje i 
Marka, ako to prije od kog drugog cuju. 



8i 

Dodjose kuci, nadjose Katu, Markovu majku u njenoni kucaru. 

— A sto vi tako rano kuci? — zacudi se Kata. 
Marica odma zajeca, a Eva izpripovieda, sto je bilo. 
Mjesto da ih svekrva utjesi, rece Marici: 

— A koji te je djavo nosio med gOvSpodu? 

— Pa nisam ja znala, sto me ceka. To je bilo iznenada. 

— A ovo sad? — naruga se Kata. — Valjda si dosla, da po- 
Ijubis Marka, nek vidi, kako su usta sladka iza gospode. 

Kata ode iz kucara u kucu, a djevojke ostadose same. Onda 
saptne Eva Marici: 

— Seko, dva tri puta sam ved cula, a vjerovala nisam, niti 
sam mogla da ti kazem, jer bi me lako okrivila, da lazi prenasam. 
Znas ti, da snasa Kata u zadnje doba mnogo spominje Ljubicu 
Blaskovu, hvali joj ruho i dukate. Da nije ona mozda ovaj dan 
cekala, da te se lakse otrese? 

Marica nista ne odgovori, samo se je zajecala od boli i stida. 
Kata se vrati u ku6ar. Porugljiyo ce djevojci: 

— A sto me zavaravas suzama? Idi mi, molim te, s ociju, 
gospojice ! 

Marica ode, a Eva ju izprati upravo kuci, da se ondje razpreme. 

Kad djevojka ostavi momka, nije to momku sramota. Samo 
ako je momak na oko, eto ti odma njegovoj materi ponuda od 
novih snaja. Uplete se to mnogi, ne bi li ga primamio za koga 
svoga. Ali kad momak ostavi djevojku, zakuha se zlo veliko. Dje- 
vojka je sramotna, pa ma joj bolji momak zabavio, jer se onda 
spominju njezine mane, pa joj se sreca i za poslije gubi. Opet ima 
koga, tko bi htio kog svoga za tog momka, pa kude prijasnju dje- 
vojku, samo da se momak ne bi opet k njoj povratio. Neki lete, pa 
hvale svoje, drugi opet kude taku novu nametnicu, jer zele momka 
sebi. Bude to, da rodbina ostavljene djevojke kudi momka, da ga 
druga ne preotme, a poslije, ako se izmiri momak s djevojkom, sve 
se to potvori na drugoga, samo su oni pravi, koji su se izmirili. 

Marica i Anka su sutjele. Samo, kad je svekrva porucila, da 
im prasta milosce, rekle su one: 

— Ni mi od nje nista ne trazimo. 

Marko se cudio, sto tako mirno odgovaraju, a kako je zlo 
pocelo u kuci i govorilo se, da ne ce roditelji Maricu, nije se ni 
on s prva djevojki javljao. 

Kad mu dosadili u kuci zenski razgovori, zamoli on Eyu, da 
ga do Marice odvede. Eva jedva docekala. Dodjose oni jedne ve- 

Spomcn-cvie6e. ^ 



_ 82 

ceri za pomrcine pred Maricinu kudu. Eva udje unutra i rece Marici, 
da ju Marko trazi, nek izadje napolje. 

Marica odgovori glasno, a on bio pod prozorom, pa cuo: 

— Ni dosad se nismo kradom sastajali. Kad on ne smije onako, 
kao prije, ja ovako ne cu. 

'Cim Marko cuo te rieci, ode zapjevavsi, da ona cuje u sobi: 

Svadismo se ja i moja draga, 
Svadismo se, ne Cemo se mirit. 
Sad Cu trazit, s kim 6u bolje iivit 

Marica je plakala u potaji, a pred svietom je bila vedra, koliko 
je mogla, samo da zataji, kako joj je na srcu. 

Ni ona ni mati nisu pustile, da im tko spominje Marka i nje- 
gove. Kad bi tko dosao, da sto o njemu kaze, pocele su one go- 
voriti ono, sto torn prijatelju nije niilo, pa se znanac skupio, a po- 
slije nije dolazio, da tako sta pita. 

Jednom dodje k njima prija Dalmatinka, sto se je prije deset 
godina u selo doselila. Muz joj je umro prije dvije godine, a ona 
tako nosila torbu od kuce do kuce, da prehrani sebe i svoje cetvero 
djece. Anka joj uviek rado udielila, ali kad ova podje sad da zali 
Maricu zbog hude srece njezine, rece joj Anka: 

— Cujes, Petro! Ako si dosla radi zalogaja, dobila si, pa idi. 
Ako li si dosla, da mutis, smutit ce ti se u nasem dvoru, da ces 
ga uviek iz daleka obilaziti. 

— Ta nemoj, sestro moja. Ja samo dodjoh, da savjetujem. 
Pomoci i tako ne mogu. 

— A vidis, Petro, ti bi trebala vise savjeta, — spomenut ce 
joj Anka ono, sto Petra ne voli da cuje. — Gle, obilazis tudje pra- 
gove, a kako bi dicna bila, da se ne moras tudjim zalogajem hraniti. 

— Djeca mi prirascuju, duso, treba zalogajak, treba odjeda i 
obuca. A sa ovih deset prsta ne pomogosmo se nas petero. 

— Ne pomogoste se, jer ne cete. Tvoje je najstarije diete u 
dvanaestoj godini, a najmladje u sedmoj. Da nemas drugog posla, 
donesi im iz sela perja, da cijaju. Slaba je to nadnica, ali ces lakse 
i zalogaj izprositi, kad se vidi, da se trudis. Gle i ti si mogla pod- 
pregnuti krilo, pa u pregaci cesljati vunu. To se moze i hodajud 
raditi. Eto, Ijeto je blizu, bit ce i zetve. Ti idi, pa zanji s kim, a 
djecu posalji, neka pabirce klasje. Njihova su ledja mlada. Lako se 
sagiblju, pa bi ti nakupili, da imas zimi spomena, da je Ijeto bilo. 
Tako ih mozes poslati u kukuruz i krumpir, da pabirce. Ali tvoje 



83 

prvo dvoje djece moglo bi i nadniciti, gdje se kukuruzi beru, gdje 
se repice vade, gdje se sljive kupe, pa eto zasluzbe. Da je po deset 
novcica na dan, nakupilo bi se sto to. — Mrzi te zorom uraniti, a 
gle, mi se zovemo, da dobro zivimo, pa nam nije mrzko siske ku- 
piti. Zasluzi se i tu koja forinta. A koliko bi ti uz tvoje cetvero 
djece zasluzila? Zar se tim nasi stanari najvise ne pomazu ? Zar ne 
bi tvoja djeca mogia Ijeti u vedim kudama cahurice skidati s vo<Sa, 
zar ne bi i najmanje moglo pomodi u brdo zice uvadjati? Kad si 
ponudila komu svoje diete, da tjera konje u vrsaju, kad li, da iz^ 
grde zito izpod vjetrenjace? Jest, slabe su to nadnice, ali da samo 
kruha zasluzi, mogla bi poslije s vedrim licem poslati diete, da za- 
logaj zais6e. Uviek se u svakoj boljoj kuci nadje i za sirotu posla, 
samo ako sirota ne bjezi od posla. Tako bi se djeca poslu priucila, 
pa bi poslije svako sebe hraniti moglo. Gle, kci je tvoja u desetoj 
godini, a sramota je vidjeti, da joj ni zakrpe na kosulji nisu pod- 
pune. A zasto je ne dades kojoj nasoj zeni za dadilju, pa da za- 
molis tu zenu, da uviek dade tvojoj kderi posla. Za tri, cetiri go- 
dine odievala bi se sama. Tako da saljes i muzke redom u kude, 
samo da se hrane i poslu uce, kaki bi to poslije nadnicari bili. Onda 
ne bi bilo gladovanja. Gle, tvoj pokojni namaknuo ti je kucicu i pol 
jutra zemlje oko kuce. A tebi sva hasna, sto prodas svake godine 
travu sa te zemlje, mjesto da svaki zakutak posadis. U selu se svake 
subote na pijaci povrcie prodaje, a ti prolazis, pa se cudis. Ne znas, 
ni kako to raste. 

Petra uzdahne : 

— E pa i ne znam. A tko 6e sirotu nauciti? 

— Svatko. A tko je mene naucio? Zasto ne ides u koju go- 
spodsku kucu s proljeca, pa se ne ponudis na nadnicu u basci? 
Ovdje gledji, kako se sto radi, a kad dodjes kuci, radi isto tako. 
Uviek sadi, sto prije prispije. Manje trudis, a vise zasluzis. A ovako 
ti zemlja neobradjena, djeca neumita i necesljana, a ti nepostidna, 
da ides smetati i ondje, gdje su te dobro primali. 

Petra se skupila, pa ode ku6i, a vise nije zavirila Vukovima, 
jer joj je nemilo bilo, kad joj spominju, da radi. 

Kod nas je god na Antunovo. Onda se djevojke nove u skupo 
ruho, jer dolaze i sa strana svekrve, da vide, bi li koja i spram 
njih bila. 

Eva i Marica su se uviek jednako novile. Sad su imale erne 
dugacke suknje sa crnjim cvjeti6ima, zlatom vezene pojase po plavom 
atlasu, plave atlaske marame, vezene zlatom preko papira, a taki 



84 

isti siroki zlatni vez po plavom atlasu prisile su na tanke siroke 
rukave, Za pletenicom im bio sa svake strane po strucak biele 
vijojlice i crvene verbene. U Eve je bilo pod vratom cetrnaest ve- 
likih dukata, a Marica je vezala samo pet. Poprsje im bilo bielo 
zlatom vezeno. 

Setale su poslije podne po vasaru i skobe Marka, gdje s 
Ljubicom sede, a drze se za ruku. Marko bio plavokos, visok, jak 
mladic jasnih sivih ociju, a pod nosom mu tek nikli gusti plavi br- 
cici. Ljubica je tanka kao sibka, odugoljasta, blieda, mila oblicja, 
tamne kose i ociju. Nosila je devetnaest velikih dukata i sest struka 
malih. Odielo joj je u sest redova uzduz zlatom vezeno, a erne svile 
zapreg i marama sva oblozena zlatom. Isla je ponosno, jer sede s 
najboljim momkom. Kad je skobila Maricu s Evom, podpuci se za 
Maricom. 

Eva saptne Marici, sto Ljubica cini. 

Marica rece: 

— Nek se ruga, sebi se ruga. On ipak mene bolje voli, vec nju. 
To su bile jedine njezine rieci o njemu, odkako joj je ono pod 

prozor dolazio. 

A u svojoj sobici znala je cieli sat sjediti pred razpelom: 

— Isuse, u tebfe se uzdam do zadnjeg dana. Spasi me, Spasi- 
telju, da mi mladi zivot ne gine. 

I uza sve svoje boli tjesila se je, uzdajuci se cvrsto, da 6e joj 
se Bog smilovati. 

Nekoliko dana iza toga bila je krizma u selu. U nedjelju prije 
krizme sastane se Marica sa lugarom Dretvicem. Ovaj znao sve^ 
sto Ilarkovi snuju, pa upita djevojku: 

— Kako ti je, Marice, na srcu? 
Djevojka ga pogleda. Rece: 

— A sto pitate? Ako ste trpjeli, znate i sami; ako niste, ne 
bi mi vjerovali, da vam kazem, kako mi je. 

— Znam ja, da ti je tezko. Nego ja te samo pitam, hoces li 
moci poci za drugoga, kad si njega tako voljela? 

— Moram. Da sto 6u? 

— A ja sam te bas zato zaustavio. U mojoj je sobi pocetak 
tvoje nesrece. Ja znam, da nisi kriva, ja sam sve na svoje oci gle- 
dao. Ajde, da zatvoris usta svietu, nek ti se ne rugaju gorji od 
tebe. Podji za me. 

— Nikada, — rece djevojka mirno. — Vi znate, da volim njega^ 
znali bi, da za vas ne marim. A to bi meni trovalo zivot. Idem za 



85 

onoga, tko ne zna za njega. Zaboraviti ga ne cu, all <5u preboljeti 
lakse. 

Kad su se razstajali, sjeti se djevojka: 

— Gospodine, ako ste mi prijatelj, molila bih vas nesto. 

— Zapoviedaj. 

— Posaljite prosce k meni, a ja cu vam poruciti, da ne cu. 
Mozda ce se Ilarkovi umeksati, kad cuju, da me bolji traze. 

— To opet ne cu ja. 

— Ali ako se sklonete, pa mi se smilujete . . . gospodine, 
mozda cete ipak mod. 

Dretvic slegne ramenima. 

— Mislit cu, promislit cu, ako se sklonem, znati 6es i sama. 

— Skoro? 

— Mozda i o krizmi. 

Kako li je Marica zeljno taj dan cekala, prem je to bilo iste 
nedjelje. Ali kad se cekaju dani, broje se i sati, a vise put su ti 
sati dugi, predugi. 

Nad mojim selom plavilo se nebo, a iza sela iznad suma ru- 
menila se zora. Na zvoniku nam izbijao treci sat, a glas sa zvonika 
gubio se vedrinom tamo k sumama, da zoru pozuri, da ne sustav- 
Ijiva svanutka, da privede jarko na vedrinu, a ona da se sklone za 
bliedjanu nebesku koprenu, ne bi li do sutra iznova izvela nebesko 
cedo, da se vedrinom prosece, da obasjava velikog biskupa usred 
njegova puka. Zazvonio pozdrav na zvoniku nebeskoj kraljici, jasno 
odzvanja glas zvona nad seoskim blagim mirom, nad razbudjenim 
vjernim pukom, koji danas skrusenije sklapa ruke, koji srdacnije 
salje molitve pred priestol nebeske kraljice, da ih ona prikaze Onom, 
koji nebom i zemljom vlada, a za onoga, kojemu se danas u nasem 
okolisu nebo i zemlja raduje, da zamoli od otca i sina svoga sinu 
hrvatske zemlje, otcu hrvatskog naroda i godina mnogo i zdravlja 
izobila i blaga pokoja u oba zivota. 

Kao da je lak glasak zvona iz naseg zvonika popracivao du- 
bok glas iz daljine. Ma da smo podaleko od Djakova, ma da i de- 
seti dio mojih seljana nije vidio Djakova ni liepe crkve biskupove, 
ipak je toga jutra mnoga dusa o divnom hramu snivala, mnogo uho 
culo glas sa zvonika, mnoge se ruke sklapale na molitvu za biskupa, 
za dug zivot, zdravlje i srecu dobrotvora svoga. 

Marica se u svom kucaru stala razbudjivati, ali pred njom za- 



86 

lebdise mile slike, zaokruzi ju lak san bas tako zori u prozorje, 
kao da i ona vidi zoru, gdje se rumena zari, kao da ved najdalji 
traci sunca pozlacuju rumenilo zore, kao da se zviezde gube pred 
vladarom dana, kao da ce i zora opet u svoju skrovitu potaju ; sve 
to djevojka vidi, ali joj se oko k zapadu krece. Ondje ne vidis kraja 
daljini, a kraj svem kraju je laka magla, sto no lebdi med vedrinom 
i zelenilom. I priblizuje se laka magla, i jasniji je zeleni sag i bolje 
oci vedrinu razaznaju. Nad maglom neki velicajni dvori. Cudno 
djevojki srce zakuca: — O Boze, to je valjda tvoja kuca. — I prikri 
djevojka rukom oci. Ne usudjuje se, da gledje nebeskih milina, ali 
se sjeti, da se sunasce iza nje sa iztoka budi. Kad ona opet sa ociju 
ruku, al pred njom divna biskupova crkva, zari se suncanim oba- 
sjana sjajem. I na crkvi se otvorise vrata, a stupa biela svecana 
povorka, sve narod silan, pa misnici mnogi, a za njima svima biskup 
u odielu, sto trepti ranim suncem obasjano. Krece se narod, pro- 
laze misnici, za njima biskup, Al u to eto mnoztva uz Maricu. 
Sve narod iz ovoga sela. Svi klekli, da ih biskup blagoslovi. Kad 
bilo, da ce kraj Marice proci, prignu se ona, pa mu skut poljubi 
haljine svete. Tek sto se rukom haljine dotakla, sustavise ju dva 
angjela bozja. Rekose joj : »Nista nemoj dalje. Rukom si dotakla, i 
i to je dosta pomocSi od Boga.« — Djevojka se obazrije za glasom, 
ali angjeli ve6 lebdili nad pukom, vracajuci se u nebeske dvore, 
dok se ne izgubise u vedrini. Nestade angjela, a oko Marice prazno. 
Nigdje ni zive duse. Kao prestrasena opet se obazre, ali uz nju 
bio Marko. 

— Marko ! — vrisne djevojka, a netko joj se dotakne cela. — 
Ti si to, majko! — probudi se Marica, — Vidjela sam biskupa i 
mnogo misnika u snu. 

Anka uzdahne: 

— Mnogo misnika, mnogo neprijatelja, a sto veci misnik, to 
ved zlotvor. 

— Majko, ali dva mi angjela rekose, sto uciniti moram, da mi 
se sreca vrati. 

— San je laza, samo Bog istina. 

— I nije bio san, to je prikazanje bozje, a ja cu uciniti, kako 
mi se je reklo. Eno ucim u nauku krsc^anskom, gdje angjel veli sv. 
Josipu : idi u Egipat. I on odmah ide. A meni rekose : to ti je sre6a, 
i ja se nadam sreci od Boga. 

Ne znamo mi seljani ni docekati velikoga covjeka, kako to 
dolikuje. Sto ucinimo, to je, da se spremimo u najbolje ruho, svi 



87 

pred njega izadjemo, izkitimo sokake zelenilom, kuce i tarabe sa- 
renim ponjavcima, na medju posaljemo momke na konjima. To je 
sve, sto se vidi, a sto se osjeca kad se biskup izcekiva, docika i 
odpremlja, opisati se ne moze. 

Taj dan, odmah poslije podne vec vrvilo sokacima mnoztvo 
naroda. Na posavsku medju odose seoska gospoda i Ijudi iz boljih 
kuca, da docekaju poglavare i doprate biskupa u nase selo. Do ce- 
trdeset koje momaka, koje mladih Ijudi izjasilo na hitrim konjicima, 
a mjesto sedla pod svakim bio sareni ponjavac na konju. Djevojke 
cekale u selu pred zupnim dvorom, prem se je znalo, da puna dva 
sata jos ne ce biskup dodi. Sve su djevojke bile najednako odjevene 
u svecano krizmeno odielo. 

Iz druzbe djevojaka odbi se djevojka Marica i ode na groblje. 
Kod nas je groblje u selu, pa djevojki nije bilo daleko onamo. Od- 
vinu se lako, kao kad kraljica svoje druztvo ostavlja. Na visokom, 
vitkom, stasitom njenom tielu skladno se sirila duga kosulja sniezne 
boje, prutana uzduz u pet prutaka crvenim pozlatinskim vezom. Ko- 
sulja joj je i na ledjima vezena u tri reda, a to joj je njezino vitko 
tielo jos izpravnijim prizazivalo. Oko vrata joj crna atlaska mara- 
mica, spojena na prsima staklenim brosom, u kojem je bila bisku- 
pova slika. Krajeve marame zatakla je upravo pod strukom za tka- 
nicu. Pred njom se zlatila suknena pregaca, bogato iztkana zutom 
srmom. Za pletenicom joj sa svake strane po listak muskatla i 
srebrni bieli leptir. Plavo joj oko blago gledje, a tugaljivo je i 
puno pouzdanja. 

Marica dodje na groblje. 

Da nisi nikada bio na nasem groblju, a da ti nitko nije rekao, 
sto je na njemu, iznenadio bi se vrlo, cim stupis na vrata. Tu je, 
kako dodjes na kapiju, odma na desno uz plot cetvrti grob od vrata, 
u koji je 1884. godine pokopano tielo mlade zene Eve Trbljanic, 
Pod krizem joj je majka usadila bus pitoma nevena. Neven bi sam 
prikrio za tri godine cieli grob, ali cuda, ovaj se neven ne siri, a 
na torn grobu, veci eto je sestnaest godina, jos nije ni travka izrasla. 
Onda, kad je to Marica posla na groblje, vec je syiet znao za taj 
grob. Za dvije tri godine opazilo se je, da je grob drugciji, a sad, 
kako su vec stari grobovi u okolo, kosi se trava po njima, a ovaj 
vam je grob takav, kao da je prije nedjelju dana zagrnut. Niti se 
je slego, niti ostario, nego je gledati, kao da ga je nagla kisa za- 
plavila, a u okolo groba je podrug pedlja siroka staza, kao da tko 
bosom nogom stazu gazi. Da groblje nije u selu, da taj grob nije 



88 

do ograde ukraj druma, moglo bi se redi, da tko Slobodan ide, pa 
grob timari, ali je prije cetiri godine sam kapelan razkopao stapom 
svu zemlju na grobu, kad je vlaga bila, ne bi li se u onako raz- 
kopanoj zemlji travica uvriezila, a opet grob osta, kakav je i bio. 
Seljani ne znaju nista zla o pokojnoj Evi, njezini ju pastorci liepo 
spominju, njezina majka place, sto joj je ostao znak na grobu, a 
poslije Eve sahranila je drugu kder, pa joj ne moze groba da ocisti, 
a kod Eve jos nije travke izcupala, pa ipak selo grob taj ne po- 
stiva. Vele, da joj je grom u grob udario, prem nitko nije vidio. 
Ali za sestnaest godina i na zidu trava nikne, ako je miesano 
zemljom i vlagom, a ovdje gola zemlja. 

Marica nije marila za gatanje svieta. Sjetila se svoga sna u 
zoru, vidi na grobu ovdje neki bozji znak, i kako predje, pridje 
grobu i klekne na golu zemlju. 

Molila se Bogu skruseno, da joj pomogne, ili da joj dade znak, 
kao sto je znamenovao ovaj grob, da znade, zasto stradava, pa ako 
je kriva i zato zemaljsku srecu gubi, bar da joj javi, cime griesi, 
da joj dusa ne propadne, kad u svietu srece nema. 

Ukraj groblja prolazio sviet. Starija neka zena spazila Maricu, 
pa kad djevojka izadje iz groblja, rece joj : 

— Marice, duso, zar i ti vracas? 

— Ne, strinka. Ja sam se samo Bogu molila. 

Marica to mirno izrekla i ode opet u selo medju djevojke. 
Oko pet sati zagruvase topovi, mladja i starija srca zaku- 
case zivo. 

— Evo ga! Evo biskupa! — govore i pogledju k Posavini. 
Doveze se visoki gost u selo. Klececi na koljenima prima narod 

uzduz sela blagoslov svoga vrhovnoga pastira, klececi propustise 
mu djevojke kociju u zupno dvoriste, a onda se djevojke uputise do 
crkve, da ga ondje docekaju, a drugi ce narod s njime u blagoslovu. 
Za koji cas izadje biskup u svecanom crkvenom ruhu pod 
plastom i mitrom. Seoski mladici u vezenom ruhu podigose crkveno 
nebo nad njim. Za biskupom i svecenicima pjevaju skolska djeca, 
a narod se gomila za ovom malenom cetom. 

Kad biskup na crkvena vrata, zaori od svetista crkve pjevanje: 

^Evo misnik veliki, koji je u dnevim svojima ugodio Bogu!« 

Pjesma se pjeva, a vrhovni pastir ulazi u crkvu velicajan, do- 

stojanstven, tielom izpravan, licem mladolik, rumen, vedar, blago 

nasmijan. 



89 

Stupa u crkvu, a pjesma ga kre<5e, sto ju sedamdeset djevo- 
jackih grla slozno pjeva. Razmicu se djevojke, da moze biskup sa 
svecenstvom u svetiste, a kad koraknu na podsjek pri ulazu u sve- 
tiste, a to je Maricino mjesto, taknu mu se djevojka haljine, a po- 
gleda svetom zrtveniku. 

Taj pogled bio je sveta molitva. 

U vecer pjevala djeca biskupu pod prozorom dvije pjesme: 
»Liepa nasa domovina« i >Ljubimo te, nasa diko«, a poslije njih 
Marica s djevojkama onu starinsku podulju pjesmu: 

Liepo ti je stati, pa gledati, 
Kad gospoda sjednu veCerati : 
Sokol im se po siniji sec^e . . . 

I pjeva pjesmu, a na svoj jad misli i moli Boga; uzda se u 
njega i ceka sutrasnji dan. 

Sutradan poslije svete potvrde, kad su prvi Ijudi iz sela bili 
pred biskupom, da mu se pokJone, pohvalio je visoki gost Marijana, 
Maricina otca, spominjuci seljanima, da im moze uzor biti covjek, 
koji se je na malenu imutku veiikim trudom otimao, da je sad opet 
med prvima u selu. 

Marijan mu je smjerno odgovorio, da mu je pokojni otac cesto 
spominjao, kako je biskup negda i njega upucivao, i da su ga u 
najtezjem poslu bas biskupove otcinske rieci kriepile. 

Kad su gosti sjedili za stolom, cula se pjesma pod prozorom, 
a to su pjevale djevojke, kraljice, slaved narodni obicaj »kraljica« : 

Evo mi dodjosmo pred najbolje dvore, 
Pred najbolje dvore, pred najbogatije . . . 

Prve med kraljicama bile su Marica i Eva u odielu od Antu- 
nova, samo su mjesto crnih obukle plave stampane suknje i imale 
na glavama muzke sesire, oblozene dukatima, a izkicene capljinim 
perjem. 

Kad je biskup dosao k prozoru, da se djevojkama zahvali, 
uslobodi se Marijan, koji je bio s nekim odlicnijim seljanima k zup- 
niku pozvan na cast. Pridje biskupu i pokaza svoju kcer s pro- 
zora. Rece: 

— * Oprostite, Preuzviseni, ovo je moja. 

A biskup ju pohvali s prozora, rekavsi otcu: 

— Medju svima je najljepsa, a po otcu sudeci bit ce joj i 
srce plemenito. Cista, cedna i umiljata usrecit ce i muza i sav 



90 



njegov rod. Ja blagoslivljem nju i roditelje, a blagoslivljem i onu 
sretnu ku6u, u koju se ona bude udala, 

Narod hvata svaku biskupovu riec, a ovdje su svi pod pro- 
zorom i svako slovo razumjeli. 

Markova mati stojala pod prozorom blizu biskupa. U cas joj 
se razkajalo srce, a opet joj se u oka tren razblazi dusa. Kad biskup 
ode s prozora, a kraljice dovrsile svoju igru, koraknu ona da 6e 
k MaricL To spazio mladi sumar Dretvid, pa ju pretece. Rece dje- 
vojci, da je svekrva mogla cuti: 

— Marice! Jedinu tebe biskup pohvalio, a nisam ja jedini, koji 
znam, da neduzna trpis. Zaboravi na sve, §to je bilo, a ja se nikad 
ne 6u sjecati, da si za drugog htjela. Neki dan sam te zaprosio, a 
ded sad skloni se, kad si najvise hvaljena. Obedaj mi . . . 

Djevojka probliedi, uzdrhta, rece: 

— Hocu, gospodine, ali sada ne. Imala sam momka, njemu sam 
se klela. Da za vas podjem, eto mi mjesto biskupova blagoslova 
bozje kletve. Pricekajte, kad momak moj ne bude vise svoj. Cim 
on iz crkve s drugom, odmah ja u crkvu s vama. 

Lugar ode, a Kata pridje k djevojci: 

— Marice duso, ako mozes zaboraviti, mi 6emo gledati, da 
sve popravimo. Budi nasa. 

A djevojka se prignu i pred mnogim svjedocima poljubi sve- 
krvu u ruku. 

— Pricekaj, zeljo, tu, dok dovedem Marka, — rece Kata i 
ode po sina. Nadje ga med momcima. Prizva ga 
na stranu. Veli: 

— Marko, sinko, pomirila sam se s Maricom. 
Ajde, pa s njom i Evom proseci . . . 

* 

I danas se secSu njih dvoje skupa, al sad se 
zovu svoji. 

Koiiko put rekne selo Marici: 

— Malo je srece, kao sto je tvoja. 
A ona odgovara: 

— A za sve to zahvaljujem samo Bogu i 
blagom snu u oci biskupova dana. 




Djakooo. 



Gjena Looretic i Josip Looretic. 



ZVONAR. 



I prva jata 
ijeh zraka hrupe — 
Pa se oko kriza zlata 
Djakovacke crkve kupe. 

Joste nikad takim sjajem 
Iznad grada sjao nije . . . 
Steta tek — Sto cielim krajein 
Ljudsko oko tvrdo snije. 

Samo zvonar eno stari 
U nj 3 visoka shoda zuri: 
Pogled mu se s cuda zari, 
Lice stajne groze tmuri. 

iNe dohitam* — ko izi sna 
U bradu si sa.p6e siedu — 
• Sto si poput sunca jasna 
Na tesku nam zasjo biedu, 

Ne znas 1i za sjecu kobnu 
Na poljanam kraj Mohaca: 
Gdje u jamu pade grobnu 
Silna vojska s turskog maca ? 



I vladika tu nam moro 
Lee u krilo vjecnoj sjeni — 
A tebe te. jaoh, skoro 
Polumjesec da zamieni! 

Zato ti u sunca slicnom 
Plamu zasjo obraz, je li, 
Kao pogled ocu dicnom 
Od djecice kad se dieli?* . . . 

I zvonaru suza vrela, 
Gle, niz suho lice kanu - 
U njoj mora doma ciela 
Tesku da je krio ranu. 

I nad oci saku nadnie 
Pa na mutan sjever gviri: 
Kao da bi htio zadnje 
Srca zelje da umiri. 

AH gto je sada drhtno, 
Za naslonom tvrdim segno - 
Kao uzas da mu smrtno 
U grudima srce stegno. 



92 



Vara li ga staro oko? 
Hi mozda masta ziva? 
U dnu kraja, gle, duboko 
Polumjesec blied svanjiva. 



I sve brze i sve blize 
Kroz rosnu se maglu vije 
A za njim se sjena klize 
Ako turska vojska nije! 



Zvonar bulji sa visine 
Da uoci jasnu sliku — 
Sada hrlo shodom mine 
I iscezne u zvoniku. 



II. 



Zvono jeci na pogibo 
I odmnieva krajem muklo . . . 
(^itav grad se, gle, uzbibo 
K6 da pod njim dno je puklo. 



Casak jos — i u to drevno 
Svetiste ce, jaoh, pasti, 
Da te grjesnom rukom gnjevno 
Na oltaru obescasti. 



Ulicama Ijudstvo leti 
Na utvrde gradskih medja — 
Oruzje se bojno svieti 
Kao da za krvlju zedja. 

Cuj ! sad topa grme usta, 
Diljke ricu, sablje zvece . . . 
Pod koprenom dima gusta 
Mora Ijudska krv da tece. 

A u crkvi ko od vjetra 
Kandioca luc paluca — 
Fred oltarom svetog Petra 
Stari zvonar bolno muca: 



S tobom 6e mi zica svete 
Uspomene sve razorit: 
Tu sam prvu kao diete 
Molitvicu stao zborit. 

Tu se vjerom zakleh zeni 
Tu jedinca krstih svoga — 
Oboje mi ve6 u sjeni 
Groba trune zudjenoga. 

Ali kad pod siedim vlasim 
Nisam domu nego sjena — 
Ajde, da bar tebe spasim, 
Sunce mojih uspomena!« 



>. . . Kada li ce, prvi svece, 
Svrsit jadi doma, vjere ? 
Turcin nas vec gradom siece, 
I na mjehe djecu dere . . . 



I on drscud eno snima 
Omiljeli kip s oltara . . . 
A mrazna mu pri torn zima 
U grudima srce hara. 



93 



§to 6e ? Gledaj, mukom teskom 
Dize s tala plocu kamnu — 
I kip sveca s bolnim smjeskom 
U dubinu spusta tamnu . . . 



U svetiste evo banu 
Janjicara mrka ceta . . . 
>Tu si, je r de?« — jedan lanu 
Ȥto na bunu zvonis svieta!< 



Ali sto zatutnji mirom 
Drevne crkve? Ploca? Vrata? 
Zvonar oci valja sirom 
I za lomnu grud se hvata. 



I poteze handzar dugi, 
Da mu glavu skine s vrata . . 
»Cekaj!< — sikne zmijski drugi - 
»Njega bolja ide plata.« 



I vezu ga, gle, u biesu, 
Iz svetista biju6 vuku . . . 
Sva se okna s groze tresu 
K6 na pakla smieh i bruku. 



III. 



Sunce zeze s neba plava 
K6 u gnjevu bozje oko — 
A pred crkvom podrhtava 
Svaka Ijudska grud duboko. 

Na lomaci zvonar s tija 
U mukama smrtnim stenje . . , 
Plam drhturi kao zmija, 
Pa se sve to vise penje. 



» 



Ne placite, braco draga,« 
— Sapce tiho poput duha — 
»Sto se s vaseg dielim praga 
Vec odavna grana suha! 

Moj 6e pepo vjetar prvi 
Domovinom razniet svuda — 
I s nase ce jednom krvi 
Zaplamsati svaka gruda. 



A rulja se janjicara 
Kao pjana virom vije — 
Pa se eno na zvonara 
Strasnu sliku brukom smije. 



Plamen ce se k nebu vinut, 
Polumjesec s njega pasti , . . 
Krst ce casni opet sinut 
U svem sjaju . . . Rajske slasti! 



Ali on kroz oblak dima 
Tek u jadno roblje gviri 
Za njim sto u okovima 
K6 za ocem ruke siri. 



I zvonaru ko u smrti 
Mine licem posmjeh boni, 
Oko mu se samo vrti 
U buducnost ko da roni. 



94 



»Ah, sto vidim?« — opet muca 
Trzajuci tielom s tija — 
»Po duljini zemlja puca, 
Iz pukoti hram izbija . . . 



A nutrinja Ijudstva puna 
S udivljenja svetog preda 
Sa visoka eno truna 
Sam vladika propovieda . 



Sad angjelska kao sanja 
U sunca se sjaju kupa . . . 
Svetog Petra kip izranja 
I na divni oltar stupa . . , 



I cio ga narod slusa, 
Gdje za dom i vjeru gori - 
Ali, jaoh! kakva tmusa 
Na oci se moje sori?« . . . 



I zvonaru klonu glava, 
Nad nju sukne plam visoko 
Siince zeze s neba plava 
K6 u gnjevu bozje oko. 



Zagreb. 



Gjuro Arnold, 



i 



POMLAD. 



ilobe pomladi nisera nikdar in nikjer tako obcutil, kakor 
nekdaj v neki Notranjski vasi. Revna krajina in v njej ie 
I bolj revna vasica. S slamo krite nizke koce, skoraj vse v 
strEin nagnjene, sredi vasi staro oglodano korito, okrog pa 
blato in blato. Suho goved so priganjali do luze, da se je napila 
kalne vode, in rod, ki je zivel v tej vasi, ni nosil pomladi na svojih 
obrazih: zima stradanja, pomanjkanja in jedinsctne je ticala na lacnih 
teh obrazih. Nad vso to Notranjsko revscino pa je cvetelo jasno 
pomladansko nebo, in sredi njega tista orijaska rumena solncnica, 
koje svit nam nigdar ne usahne. Pa solnce ni bilo, in tudi ne jasno 
nebo, ki je razveseljevalo mojo duso tisti dan. 

Nad vasjo na holmu rastla je breskev pri breskvi. In te breskve 
30 bile tedaj vse v cvetju, v rudecem, roznatem, nepopisnem cvetju. 
Ali to cvetje je bila pomlad, prava, deviska pomlad. Pod tem cvetjem 
dobivala je svoj posebni car zapuscena vasica s podrtimi svojimi 
kocami, car, kakor ga daje zarja mracnemu gorovju, Pred tem cve- 
tjem morala je v stran stopiti lepota vesoljnega neba in krasota 
svetlega solnca. 

Po holmu nad vasjo klila je pomlad, prava, deviska pomlad ! 

Gospod Anton, ki je v teh krajih bil cuvar bozje besede, pa 
je zdihnil proti meni: »Narava je zopet v pomladi! Ko bi le clovek 
vedel, kdaj je njegovega zivljenja pomlad! Kdaj? Ali tedaj, ko ti 
temni lasje sencijo celo, ali tedaj, ko ti beli sneg venca glavo? 
Casih to ni sneg, casih je to cvet cresnje v zelenem logu, Kdaj je 
cloveskega zivljenja pomlad ?i 



96 

Nekdaj se je bila zemlja ogrela, in kar crez noc so se bile 
napolnile struge. In vrbovje okrog strug se je posulo s cvetjem. Kam- 
narjev Jurce, — sestletno rumenolaso in dobro rejeno otroce, — 
je sedel v sami srajcici in na golih tleh pred ocetovo hiso. Prav 
nic ga ni zeblo. Pac pa je celo pozornost otroske njegove duse 
vlekla na se stara obsekana vrba, stojeca tik potoka. 

In V otli vrh stare obsekane vrbe ste tisti dan neprestano priha- 
jali pepelnati dve senici, ter svigali sedaj v vrh, sedaj zopet z njega. 
Kaj sta hoteli? Za celi svet bi bil Jurce to rad izvedel. Ker pa je bil 
pogumen otrocaj, splezal je na vrbo in navzgor je silil po grcavem 
deblu. Koncno pa vendar ni vjel pepelnatih tic, pac pa je padel v vodo, 
in ker so domaci prepozno prihiteli, je vtonil in mrtev oblezal v potoku. 

Ko je stala mala bela rakev pred Kamnarjevo hiso, ko so se 
zbirali sosedje, da bi opravili pogreb, in ko so starsi zdihovali in 
soIz6 si brisali z oci, prisla je zadnja iz veze stara babica, ki je 
se komaj hodila, ki je bila pol slepa, pa popolnoma gluha. Prilezla 
je torej iz koce, da bi vzela slovo od svojega Ijubljenca, ki je toli- 
kokrat bil zaspal v njenem narocju. 

>Kaj boste jokali, kaj boste jokali, Ijudje? Umrl je v svoji 
otrocji mladosti in sel k Bogu brez greha, kakor je bil brez greha 
prisel od njega. Taka smrt je pomlad ! Nas pa caka ostra sodba 
in huda nam pojde za nebesa! Xikair ne jokajteU 

To reksi je polozila breskvino cvetoco vejico, Bog zna, kje jo je 
bila odlomila, na rakev ter dejala se jedenkrat: »Taka smrt je pomlad. c 

In tisto breskvino cvetje so z Jurcetom zakopali in zagrebli 
V zemljo. 

Tudi tistega dne se se zivo spominjam. Ni bilo sicer pomladi, 
ali V cerkvi svetega Martina je bila pomlad. 2e zunaj po vasi vla- 
dala je nekaka vzvisena zadovoljnost, vladalo je nekako obcno 
veselje. Zeleni mlaji so kipeli navpik in sopirili so se slavoloki z 
znanimi napisi, v katerih je skusal vaski poet svojo moc. V cerkvi 
pa je vladala pobozna radost. Staro in mlado se je bilo od vseh 
krajev nabralo, in ponos, da je dobila vas zopet ^gospodac, na- 
vdajal je vsako srce. Ponosne so bile mlade deklice, ki so pod 
svilnatimi ruticami skrivale svilnate svoje obraze, ponosne so bile 
stare zenice, ki so z jedno nogo ze silile v grob, ponosni so bili 
mladenici, kakor tudi starci, ki so istotako z jedno nogo silili v grob. 

In V svetisce je solnce zasijalo skozi veliko okno pri velikem 
oltarju, da se je vse bliscalo po stebricih, kapitelih, po svetnikih 



SV. KOZMA IN DAMIJAN. 

JURIJ SUBIC 



i 



_?7 

in pred vsem po svetem Martinu, ki je v skofovem ornatu sedel 
visoko tarn gori na svojem prestolu. In zasijalo je tudi pred oltar, 
kjer je gorela vsaka sveca, in predii so se solncni zarki okrog 
slabotne in sibke postave mladega duhovnika, ki je pel prvo svojo 
maso. Pri petju tresel se mu je glas in tresia se mu je tudi roka, 
V kateri je nosil orjaski sop umetnega cvetja. 

To cvetje je z bledim obrazom, ali z zarnim ocesom prinasal 
svoji nevesti, s katero je stopil tisti dan v odgovorno, nerazresno, 
dosmrtno svezo, ki je jarem za telo, a hladilo za duso, Bil je go- 
spod Anton, ki je pel svojo novo maso. Pred njega pa sta stopila 
zenin in nevesta, in hotela sta skleniti zakon, zakon za zivljenje, 
ki je vcasih jcirem telesu kakor dusi. Novomasnik je bil zenina rodni 
brat, in z novo maso se je zdruzila poroka. Ko je gospod Anton 
blagoslavljal to poroko, videlo se mi je, — sedel sem v zadnji klopi, 
— kakor bi se solnca zarki pred oltarjem spreminjali kakor bres- 
kvino cvetje. In to cvetje se je nabiralo in nabralo okrog masnika, 
okrog novoporocenih, okrog ovencanih druzic . . . 

>To je pomlad mladosti!< zdihnila je stara zenica tik mene. 
Pri tern pa ni imela v mislih novomavsnika, pac pa je imela v 
mislih novoporocenca, ki sta bila ravnokar sklenila zakon za 
zivljenje. 

V vas se je oglasil nepoklican gost in skoraj v vsakem kotu je 
tical ter kazal svoj z grozo obdani, grozo noseci obraz. Vascane 
presinjevala je neznosna vrocina, a skoraj z njo jih je pretresal 
mraz, da so klepetali z zobmi. Potem so umirali, umirali. in vsaka 
koca imela je svojega mrlica. Mlado in staro, vse je umiralo, a za 
mizo je sedel kosceni gost s koscenim svojim obrazom. Bleda smrt 
je gospodovala nad vasjo. 

i njo se je boril gospod Anton. Od strehe do strehe je hodil 
in opehanemu telesu ni privoscil miru : vsakega bolnika je spremil 
do vrat, pri katerih se vstopi iz zivljenja v vecnost, in ko so se ze 
odpirala grozna ta yrata, je skoraj vsako umirajoce in z mrakoni 
omoteno oko posiljalo mu se zadnje hvalezne svoje poglede. Njemu, 
ki je bil vojscak bozjega nauka. 

Naposled je legel gospod Anton sam. K sebi me je poklical 
v mracno in zaduhlo sobo, kjer je zivel kot puscavnik, skoraj brez 
potrebe, brez strasti, in sam Bog mi je prica, da tudi brez vsake 
bojazeljnosti. Pristopil sem k leziscu, a takoj sem videl, da se mu 
smrt zari iz razmucenega obraza. 

Spomen-cvie^o. 7 



98 

»Ti ves«, je spregovoril ponosno, »kako sem negdaj v neraz- 
sodni svoji mladosti gorko hrepenel postati vojak. Hrepenenje se 
mi ni izpolnilo, a sedaj sem vendar padel na bojiscu, sredi smrto- 
nosnega borenja. Sedaj umiram na bojiscu !« 

Dostavil je se : >Jeli se se spominjas Notranjske vasi in holma 
nad njo, kjer je cvetela breskev pri breskvi? Povsod ga gledam 
sedaj, na levi, na desni, nad sabo in pod sabo, povsod se napaja 
moj pogled nad onim breskvo-cvetocim holmom. Tam pri oknu pa 
se pricenja bela steza in vije se visoko, visoko tja gori nad svetove. 
Ali obrobljena je z ravnoistim cvetjem, roznatim, nepopisnim ! Vidis, 
o svoji moski dobi dozivel sem svojo pomlad in v pomladi umiram!* 

Res je umrl! 

Kdo ga ne pozna, dolgocasnega Ijubljanskega juzno-zeleznis- 
kega kolodvora? 

Na tem kolodvoru smo se zbrali jednega tistih poletnih, de- 
zevnih jutrov, ki so v Ljubljani skoraj se doigocasnejsi od juzno- 
zelezniskega kolodvora. Pricakovali smo brzovlaka, ki je imel pri- 
hiteti od Zidanega mosta sem. Bila nas je izbrana tolpa Ijubljanskega 
planinskega hrvatstva, Vecinoma mladi Ijudje, z mladimi idejali v 
mladih dusah. Oblekli smo se bili gbsposko, salonsko, in pobratim 
Ivan nosil je pod svojim srcem najlepsi, opiljeni in oglajeni govor, 
ki je bil pognal svoje kali iz najiskrenejsega navdusenja. Krog nas 
se je nakupicilo obilo obcinstva in z nami je nestrpno cakalo na vlak. 

Ko so se tezki vagoni jecaje ustavili, zahiteli smo na mesto, 
kjer je bil izstopil oni, katerega smo pricakovali. Ne recem, da je bil 
posebno bogato opravljen. Le kriz na prsih pricaJ je o visokem 
crkvenem dostojanstvu, obraz sam pa je govoril o velikem knezu 
duha, katerega beseda je veljala po celi Evropi za pristno, lepo 
kovano zlato. 

Bil je skof Josip Juraj ! Skoraj vsi smo takrat prvic ^-^ 
videli zorni njegov obraz in lice njegovo, rudece, " **' 

kakor je rudec breskvin cvet. Vtisk osobnosti nje- 
gove bil je mogocen, kakor je vsikdar vtisk moz, ki 
z vsemi svojimi silami koreninijo v svojem narodu. 

Ko pa je odhajal, bili smo soglasni o sodbi, da je 
taka starost pomlad. 

Ljubljana. 

Dr. loan Taodar. 




BISKUP STROSSMAYER U NARODU. 
NARODNO TKIVO I VEZIVO. 



'ilo je godine i86i. desetoga dana mjeseca veljace. Zemlju 
) je pokrivao snieg, a vladala neugodna, maglovita, vlazna 
zima, Nas vucansku djecu uhvatilo zlo: ogusavili smo go- 
tovo svi. Bilo tu liecenja sa ugrijanim vatraljem, sa usijanim meda- 
Ijicama; ali vise nego guse, vise nego gubitak sklizanja i sanjkanja, 
mucilo nas je, sto moradosmo cuvati sobu, pa ne vidjeti parade, koju 
je spremala Vuka svomu biskupu, svomu novoimenovanomu iupanu. 
Prvi put za zivota ugledah tada hrvatsku trobojnicu, a bila je njom 
zakidena svaka i nesetna ku(^a. Neko osobito svecano cuvstvo za- 
nielo mi dusu, kada sam ugledao tu nasu svetinju, o kojoj tada jos ni 
pojma nisatn imao, sto je ona momu narodu i sto te meni biti. Da, 
svaka kuca bila je zakiCena barjakom, tarabe prekrili su 6ilimi i 
sarenice, a svecano odjeven narod pokrio staze s obje strane druma. 
Vuka, sielo tada jos ogromne obcine, spremila se, da staroga svoga 
znanca, a jur narodnoga Ijubimca, sto dostojnije doceka i k bielomu 
Osieku propusti. Djed Jakov Kopljar, gazda prve zadruge ne samo 
na Vuki, nego u svoj Djakovstini (ku<^a mu imala 23 ozenjena covjeka, 
a i njega se dobro sjeiSain, bio je posljednji, koji je pleo pletenicu) 
otisao jtir u Cepin, da ga tamo sa deputacijom doceka i k Osieku 
doprati, a na Vuki 6e ga docekati nas nalaros, sada jur upokojeni 
Vfncek. — U brzo grmnuse topovi, po drumu kJice narod, i sto bi dla- 
nom o dlan, projurise viloviti zeravi, pronesose mladoga zupana, a za 
njim udarise druge kocije, prave zile i borije. I nisam vidio biskupa. 
Za nekoliko dana oveljio snieg, otoplilo vrieme, prosle guse, 
a ja diete med djecu, Bilo Je to nekoliko dana iza one parade, kad 



lOO 

opet grunuse drumom kocije, pa ravno odsjekose pred Kopljarevu 
kucu. Mladi zupan vrada se iz Osieka sa svoje instalacije u pitomo 
Djakovo, pa uz put staje kod Kopljarevih (iz njihove mu ku6e jedan 
»pedinter<), salazi sa kocije dolje, milo se pozdravlja sa gazdom, 
docim mu druzina Ijubi ruke, a on svima sladko progovara. Sada 
sam mu, kao sedamgodisnji djecak, ustampao sliku, da je vec nigda 
ne zaboravim. Prvi pogled, prva je pamet najvjemija, najtrajnija. 
Odsele sam ga vidjevao cesde, a bozja je Provid udesila, da sam 
mu kasnije postao duhovnim cedom, pace, da sam mu kao dva- 
desetcetirgodisnji mladid sjeo uz koljeno, uz koje tako rekuc i sada 
sjedim. Gledao sam ga, divio mu se svaki dan; ali mi je vazda bio 
najdivniji i najmiliji, kada sam ga gledao u narodu i med narodom, 
kada sam ga motrio, kako o narodu misli, kako za'narod radi, kako 
radi njega pregara, radi njega od usta svojih odkida. 



Biskup je vrlo rado zalazio u narod. Vec u ranom djetinjstvu 
bila je za njega prava poezija, bila je za njega svetkovina, kad bi 
ga otac za skolskih praznika uzimao sa sobom na kola, pa ga, ho- 
deci po svom poslu, povezao sad u ovo, sad u ono selo. Tako se 
on jos i danas sjeca, kako je u Gorjanima, a u zadruznoj kuci ple- 
mi6a Jankovica, koja je u ovom stoljecu dala virovitickoj zupaniji 
predsjednika sudbenoga stola, pri rucku iz jutra iz jedne zdjele sa 
ostalom druzinom kavu srkao; kako je sa otcem zalazio u Cepin, 
u Bielobrdo i t. d. — I kasnije, kao sjemenistni profesor, najugodnije 
je zabave sa prijateljem Matom Topalovi^em trazio i nalazio po 
okolnim selima, baveci se narodom i ziveci u njegovoj poeziji i sreci. 
Jer doista onda nam je prosti puk jos plivao u obilju svake ruke i 
zivio u pravoj poeziji. 

Kao biskup, vec po svom polozaju, zalazio je med narod, pa je 
barem sedam puta obasao cielu svoju biskupiju. Narod ga je vazda 
docekao otvorena srca kao svoga otca, pa su se natjecala sela, 
natjecale zupe, koja da ga sto sjajnije doceka. A njega je najvise 
veselio prosti puk, najvise ga uznosila Ijubav prostoga puka, pa bi 
u tom zanosu cesto puta (kako pise Miho Pavlinovid u svojim »Putima« 
R- 1875.) uzkliknuo: »Pro natione mea et anathema fieri cuperem!« 
Narod bi okitio sve prozore, sve kuce, sve tarabe dlimima i sare- 
nicama, znajuc^i, da biskup te narodne radnje jako voli ; a biskup bi 
mu opet otvorio svoje veliko srce i u crkvi i na sokaku i na putu, 
da ga poduci, da ga osokoH, da ga utjesi. — ^ivo se sjecam, kad 



lOI 

je godine 1883. jedne lipanjske nedjelje sa glasovitim narodnim eko- 
nomom, Belgijancem Emilom Laveleyem, koji je dosao proucavati 
nase zadruge, izletio u Sirokopolje i na Vuku, kako ga je narod ve- 
selo docekao, kako su se odmah inscenirale ^Ijeljec (kraljice), kako 
su se po sobama, u koje je s Laveleyem zalazio, na klupe i krevete 
prostirali cilimi i sarenice. Takovim sam prizorima cesto pribivao i 
za krizme i mimo krizme, pa mi se dusa raztapala od milja, sto narod 
ima biskupa, koji ga razumije, koji je podpuno >njegov«. 

Prosti nas puk osobito uziva i smatra se odlikovanim, kad dodje 
u prekrasnu stolnu crkvu, pa ugleda na jednoj od najuglednijih slika 
napisane svoje cilime, svoju Ijepojku djevojku u vezenim skutima i 
sarenom kozuscidu, svoga starca u gacama i pripHtanim opancima, 
kako iz svoje liepe torbe vadi grozdje i voce i njime dariva svoga 
Spasitelja. Narod se pred torn slikom najvise zadrzaje i razabire, da 
nije na odmet ni on, ni nosnja njegova, kad ju eto glasoviti biskup 
toliko Ijubi, kad ju je u najljepsoj crkvi naseg doma u slici ovjeko- 
vjecio. I zato narod smatra tu crkvu svojom i u nju najradije u 
svojoj slikovitoj odjeci zalazi. 

Ne mogu, a da ne spomenem, kako biskup, osim sto Ijubi 
nas prosti, ali dobrocudni i bistri puk i njegovu nosnju, uziva i 
u drugim rukotvorinama njegovim. Gotovo svaki put, kad sam se 
s njim u obliznja sela na setnju izvazao, sto je prijasnjih godina 
vrlo cesto bivalo, sav bi mi radostan pokazivao sad na ovaj, sad 
na onaj odzak sa liepo izradjenim i izrezuckanim drvenim siljkom, 
te liepom, izrezuckanim dascicama pokrivenom kapom; ili bi mi 
pokazivao upravo prekrasna procelja drvenih hambarova sa ukusno 
izsaranim stupovima i podriikama, ili kuce daskom ili trskom pokri- 
vene, koje bi uz liepi triem imale i liepe, na nasu rennaissan9u iz- 
radjene okvire oko prozora, sa ukusno namjestenim polickama povrh 
prozora. 2aliboze, sve te drvene radnje sve vise izcezavaju, pa se 
nas narod povadja za doseljenicima, te pravi sebi kuce i odzake od 
zemlje i cigle, i tako njegova sela i njegove ku6e gube danas svaku 
slikovitost i pricinjaju se covjeku putniku tako jednolicne, kao da su 
poredani zandari. Biskup uziva u tim radnjama ne samo doma, 
nego i po ostaloj svojti nasoj. Tako kad putujemo Zagorjem i Slo- 
venijom u rogatacku Slatinu, svaki put ce, kad ugleda nasu drve- 
njaru ili u obde nasu rennaissan9u, sa zadovoljstvom uzkliknuti: 
»Eto nam opet slavenskog doma, eto nam Slavena. Krasna li i na- 
predna li naroda, da je svoj!« 



I02 

Ali kud sam ja zasao ? Meni je castni knjizevni odbor cestite 
nase »Matice€ oznacio: da mu napisem clancic o tekstilnim radnjama 
pitome nase Djakovstine. Ali, kako i to opisati, kada je Djakovstina 
prostrana, kada je tih radnja vise struka, a svaka opet preobilno bo- 
gata, a meni odkrojeno samo nekoliko stranica u toj >Maticinoj« knjizi? 
Ele, kada sam vec nasega jubUarca u ovaj clancic unio, to 6u u njem 
ipak progovoriti nesto i o tekstilnim radnjama nase Djakovstine, i 
to o onim granama, koje su voljom miloga nam jubilarca unesene 
donekle i u prekrasni hram djakoyacki i koje nam inace u narodu 
najvise u oci udaraju, a to su: njegovo tkivo, vezivo i cilimi. 



I. 

Pocmimo dakle sa tkivom ili, kako ga ovdje obicnije zovu, 
sa tkalom. 

Temelj tkala, platna ili beza, beza xax' ecoyev, jest kudilja od 
lana, a u nestasici ovoga i od konoplje. Kako je kudilja priredjena, 
odnosno kako je predena i kako se tke, tako se razno nazivlje i 
tkalo. Tkala ili beza je u Djakovstini mnogo vrsti; ja cu ga podosta 
spomenuti, ali tek u najkrac^im citama. Vjestakinja tkalica ce me 
razumjeti, a za druge, za koje bih trebao homerickih opisa, dosta je, 
ako u njima uzbudim in teres za ovu narodnu starinu'i ako ih sklo- 
nem, da se poklone riedkoj vjestini, zamjernoj marljivosti i tankom 
ukusu nasih seljakinja. 

Tke se najobicnije u dva nita. Ako je osnova* i putka** od 
fine predje, spredene od povjesama kudilje, onda je to >cisti i 
pravi bez«. Ako nemaju dosta kudilje, onda uzimaju za osnovu 
pamuk, a za putku upotrebljuju predju od kudilje. Obratno bi do- 
duse bilo bolje, to jest, da je osnova od predje, a putka od pamuka, 
jer bi onda platno bilo jace; ali tako bi bilo tezko tkati, jer bi se 
pamuk kao putka uviek kovrcio. Takovo platno, smiesano od pa- 
muka i od predje, zovu »bez polutanc Oba ta platna upotreb- 
ljuju za rubine muzke i zenske, kao i za finije otarke. Ako se pako 
tke od predje, koja je spredena od odpadaka, dobivenih iza pera- 
jenja povjesama, onda se takovo platno zove »odnik«, od kojega 

* Osnova je dugapredja, koja se osniva i na vratilo navija. Kako je osnova 
dujjadka, tako je du»2^ i bez. 

** Putka je predja (od lana ili pamuka), koja se mota na cievi, sa 6unkom 
preko osnove, odnosno kroz osnovu, premice i saSinjava sirinu beza. 



i 



I03 

se §iju kosulje i gace svakdanjice. Ako se tke od predje, koja je 
spredena od krsi, to jest od kucina, dobivenih iza grebena i tepaljke 
(okruglog grebena), onda se taki bez zove »oplate«, koji se upo- 
trebljuje za kuhinjske otarke, vrede, torbe itd. Ako se napokon tke 
od predje, spredene od najgrubijih odpadaka, dobivenih iza tucenja 
sa stupom, onda se takovo pregrubo platno zove »petare« ili 
»fitiljace«. Negdje nepravom zovu i >hasure«. 

Ako sviet nema dosta predje od kudilje, ili u obce nenia ku- 
dilje, sto za sirotinju danas ob^enito vriedi, a beza treba, onda ku- 
puju pamuk, koji su negda na preslici pripredavali (»pripredanac«), 
a danas ga ve6 dobivaju pripredena u trgovini, pa od toga pamuka 
uzimaju, odnosno tku i osnovu i putku, onda se takovo platno zove 
^srednjec, a ima ga tanjega i debljega, kakav je ve6 pamuk. Ta- 
kovo se platno upotrebljuje za muzke i zenske rubine, i ono je 
danas najobicnije u narodu, jer Ian ne rodjava; ali nije trajno, kao 
cisti bez ili kao bez polutan. 

To su najobicnija platna i tku se najlaksim i najjednostavnijim 
nacinom u dva nita. — Ali imade platna, koja iziskuju posebnu teh- 
niku pri tkanju, pa se prema toj tehnici ili torn nacinu raznim ime- 
nima nazivlju, ma da su tkana bud cisto od kudilje, bud cisto od 
pamuka, bud od svile, bud mjesovito. Takovog je platna ili bolje 
tkala u Djakovstini sila bozja, a bit ce ga i po svoj srednjoj Slavoniji. 

Xajprije 6u spomenuti »legutacko«. Starinsko je to tkalo i 
umiju ga tkati samo starije zene, i to tek gdjegdje. Uvlaci se predja 
na vratilo na nacin jablanski. Tke se na cetiri nlte, dakle i sa cetiri 
podnoznika. Kada se izvodi sara, onda se dizu dvije nlte, to jest staje 
se uviek unakrstice na dva podnoznika, koji se spustaju, a onda na 
druga dva podnoznika, jedan do drugoga sa jedne strane, i sa 
cunkom se promoli jedna zica putke. Onda se stane unakrstice, to 
jest razstavno (pocam s druge strane) na druga dva podnoznika i sara 
se cetiri puta dize. To je tkanje ponajteze, jer zahtieva najvecu 
paznju. Strina Mara Simiceva iz Satnice veli mi: »Gospodine, ako se 
samo malo varnem ili komu progovorim, odmah se pobunim i izgubila 
je sara svoj pravac.f Nahodi se od toga tkanja bielih ponjava, stol- 
njaka i otaraka. U novije doba, ako i vrlo riedko, tku na legutacku 
takodjer i sarenice od vune, koje prostiru po krevetima i sanducima. 

Za >lensko« tkalo cuo sam u Viskovcima, a znade se za 
njega pod tim imenom i na Vuki, u Gorjanima i po brdima Djakov- 
stine. U Koritni zovu ga »sitnibor^<, au Djakovu i po drugim 
selima Djakovstine zovu ga »borano«. Starinsko je tkivo, a vrlo 



I04 

je liep posao i jako tkanje. Prave se od njega stolnjaci, ponjave i 
otarci. Mora se takodjer tkati na cetiri riite (cetiri podnoznika), pa 
se dizu cas dva, cas tri, a cas sva cetiri podnoznika. 

»U tri nite« tku se ponjave, stolnjaci i otarci. Uvadja se 
predja ili u tri nite ill se tke na dasku, to jest umice se uzka daska, 
pa cim se sa cunkom tri, cetiri puta provuce, izvlaci se daska i tke 
dalje, pa daska opet umice. I ovaj posao je vrlo spor, 

»2irici« se tku u cetiri nlte, dakle sa cetiri podnoznika. 
Staje se izmjenice na podnoznike i proizvodi sara po platnu. I to 
je tkivo starinsko, ali se njime sluzi i mladji sviet. Najvise se tkaju 
ponjave i otarci; ovi se potonji na samom stanu, a pri tkanju na 
krajevima razplidu, to jest prosiecaju. 

»Ubjerano — ulagano^^. Tke se u dvije n1te. Pritisne se 
podnoznik i onda tkalja provlaci (ubjera ili ulaze) s prstima zicu od 
debljega pamuka (vula) i proizvodi njome po platnu cvjetide ili saru, 
kakovu vec hoce. Dakako, da iza svakog ulozenog redka leti cunak 
i provlaci putku jedan put, dva puta itd. (kako vec figura zahtieva), pa 
se opet ulaze. Posao je mucan, ali liep i u Djakovstini obicajan. Cielo 
je tkanje njezno, otmeno, pa se upotrebljuje i za osnovu i za putku 
finiji pamuk. Bez se upotrebljuje za rukave na finije djevojacke i 
momacke rubine. Moze se tkati i sa putkom od svile, a zlatnom zicom 
ubjerati. Drugdje — osobito po Krajini — zovu ovo tkalo >klecano<, 

»Cuncano platnov. Posao je donekle slican onom ubjera- 
nomu, samo sto se ovdje geometrijske sare proizvode sa cunkom 
samim, to jest sa cunkom se provlaci kroz tanku' osnovu i putku 
odeblji vul, kako to vec sara zahtieva. Platno se upotrebljuje za 
finije otarke, finije stolnjake, a najvise za oltarnjake. 

»Lukato«. Tako se to tkanje zove po cieloj Djakovstini, samo 
sto sam u brdima povrh Vuke, a u selu Podgorju, cuo od pravo- 
slavnih zena, da ga zovu »u susret«, sto samom tkivu vrlo zgodno 
odgovara. Tke se u cetiri nite. Uvadja se po cetiri puta (to jest po 
cetiri zice) tamo i po cetiri puta amo, i onda opet dva puta (to jest po 
dvije zice) do polak. A uvadja se takodjer i tri puta preko svega, a 
jedan put do polak. Vanjskim oblikom nalici to tkalo dosta legutackomu 
tkivu. Od platna kroje se najvise ponjave, stolnjaci, otarci, muzke 
dvogace (gornje gace) i torbe ; a stari su od njega rezali i pavlake * 
na vanjkuse. U novije doba tkaju ovom tehnikom i vunene sarenice. 

* Inia, jrdje kazu i navlaka, ali ta rie5 nije korektna. Navlaka je prvo platno, 
koje obuh\a(3a perje, da se ne razleti, a pavlaka ide preko te navlake, dakle je 
druga ponavlaka pavlaka. 



r 



105 

»Cetverociep« je platno, slicno lukatom, samo sto mu sara 
ide poput prutaka cielom duzinom beza, a ne kao kod lukatog i du- 
zinom i sirinom. Tke se na cetiri nite, pa se staje na skrajnji i po- 
lovinji podnoznik s jedne strane, pa tako opet s druge strane. To 
je najjaci bez. Upotrebljuje se za ponjave, za otarke, za muzke 
dvogace, za kuhinjske otarke, za prtenke (torbe). 

»Jablan8ko« ili »u devet eblemac. Obicno bielo platno, 
ali nije gladko, nego su po njem poredeine cas uzdignute, a cas 
ulegnute razne geometrijske figure. Navija se na vratilo i pelja u 
cetiri n te posve jednostavno, a geometrijski likovi proizvadjaju se 
s podnoznicima (4). Stane se na prvi, treci i cetvrti podnoznik i 
onda se promoli sara, to jest deblji pamuk smotan u cunku; onda 
se stane samo na jedan podnoznik (sada drugi) i promoli se putka, to 
jest obicni pamuk odredjen za tkanje, a smotan na drugom cunku itd. 
Platno je danas u velike uslo u volju nasim seljakinjama, a upotreb- 
ljuje se najvise za stolnjake, otarke, pokrivace na krevetima i t. d. 

»Na casice* ili *sitno jablansko*. 1 ovo se tke u cetiri 
nite. I ovdjeje postupak pri tkanju slican onomu u devet eblema, 
samo sto se u sari nalaze sitni cetverokuti, ulegnuti kao casice. 
Danas se obicno tke od raznobojne (plave, erne, crvene i biele) 
pamucne predjice, pa se proizvode upravo krasni sareni pokrivaci 
na krevete, sanduke, oltare i tomu slicno. 

Sve do sada spomenute vrsti beza — osim ubjeranoga i cun- 
canoga — losije su vrsti, za koje se moze i losiji materijal upotre- 
biti; ali sliede6e, koje cu spomenuti, ubrajaju med finije platno i 
upotrebljuju za uglednije predmete. Srodnici su tako zvanoga »sred- 
njega«. Da me se bolje razumije , pocet cu sa >sotosem« ili 
>merimom«. To je najtanje tkalo od najtanjeg pamuka, merim 
zvanoga. Gotovo kao da je od paucine satkano. Tke se u dvije nite i 
platno je cisto, bez figura. Upotrebljuju ga kao rukave na najfinije 
zenske i muzke kosulje, pa na tim rukavima vezu »katore i taborec. 
— Od sotosa je nesto deblji, a od obicnog >srednjeg€ tanji »gra- 
ditorc. Upotrebljuju ga za oplecke na djevojackim rubinama i za 
momacke kosulje. 

»Svileni sotos« ili »svileni merim«, takodjer i »tancica€ 
zvan. Osnova mu je najtanji merim-pamuk, a najfinije svilene niti 
su mu putka. To je najelegantnije tkalo, najfinija creme-svila 
nasega naroda. U Djakovstini ga nose gizdave i imucnije djevojke 
kao rukave na kosuljama, po kojima najradije vezu zlatnom zicom, 
dakako jeftinijom bosanskom. 



Jo6 

Ovamo spadaju i »6enari< (u Djakovu >dereklije<), kojih je 
u Djakovstini sva sila vrsti, navlastito med onima, koji su se prije 
150 godina iz Bosne doselili. Cenari svi imadu duz ciele duiine 
odeblje prutke, izmjenicno gusde ili rjedje, sire ili uze, gladke ili vo- 
rane, koji izmed fine osnove i putke osobito u oci udaraju. Najfiniji 
denar jeste »svileni cenar*. Tke se na jedno vratilo, a dvoje riite. 
Osnova mu je fini sotos (merim), sibe (prutci ili usnov) su prisu- 
kana svila, a putka je fina svila. Uz svileni sotos to je najfinija vrst 
platna i ja ne znam, komu bih prvenstvo dao. Mio mi je jedan kao 
i drugi. I ovaj nose samo bogate djevojke na rukavima. 

»Sibas cenarc. Tke se od sotosa na dva vratila, u dvije nite. 
I to je finija vrst 6enara. Upotrebljuju ga za zenske rukave, oplecke 
i mrtvacke pokrove. 

>Cenar po dvije zice«. Tke se na dva vratila (razumije se, 
mimo donjeg vratila, na koje se gotovo platno navija) i u dvoje nite. 
Zove se zato cenar po dvije zice, sto iza svake druge zice obicne 
osnove sliedi prutak od krupnijih dviju zica. 

»Turski cenar«. Tke se na dva vratila u dvoje nite. Sibe 
(prutci) su mu sitne i vrlo simetricno porazmaknute. To je obicni 
bosanski cenar. 

»Cenar pantlicar*. Prutci su mu krupnije, na sire osno- 
vani. Ako su prutci (pantlike) gladki, onda se tke na jedno vratilo; 
ako pak ima prutaka i voranih, onda se tke na dva vratila. 

»Divji 6enar« (u piskorevackoj zupi ^prutanacc). Prutki su 
mu odeblji, divji. Tke se na jedno vratilo. 

I s time neka je o denarima i ostalim vrstima tkala u ob6e 
dosta. Sve sam ove vrsti tkala pokupio tekar u pet sela Djakov- 
stine. Bit ce ih jos i vise, ali toliko je sigurno, da sva ova tkala 
postoje, da se rade, negdje ova, negdje ona vise, kako ih vec sviet 
vise zavoli ili kako ih moda donese. Jedino bih rekao, da tkalo na 
>legutacku« po malo gine, i to najvise radi svoje zamrsenosti i tez- 
ko6e samoga posla. Sva ova tkala kazuju i dokazuju, kako namje 
zenski sviet pun ukusa, kako je radin i kako je bezprimjerno uztrpljiv. 

Ako me tko zapita: da li ce u obce tkanje u nasem narodu 
prestati? Odgovorit cu mu: da ne ce. Ono ce prestati sa narodom 
samim, to jest, kada nasega naroda kao naroda nestane, onda ce ne- 
stati i tkanja. Potreba tkanja u nasem prostom narodu zahvatila je 
duboko korenje, i on bez njega kao da ne moze biti. Svako tkanje 
ima svoju historiju, svoju poeziju, Vec kad zena prede fino povi- 
samce, ona znade, kakovo ce platno od njega tkati. O torn danju 



I07 

misli, o torn nocu sniva. Nema li kudilje, nije li joj urodio Ian ili 
konoplja, ili ga radi premalo zemljista nije u obce sijala, to je pri- 
nuzdena kupovati pamuk i za osnovu i za putku; pa netom prodje 
Bozic, ne da mira muzu, makar bio i najsiromasniji, da joj kupi 
pamuka. Njoj je u krvi, njoj je kao dio zivota, da najkasnije o po- 
kladama sjedi kod stana i da tke. I muz, u najgorem slucaju, uzet 
6e kod trgovca zudije na veresiju pamuka, samo da zivotnu po- 
trebu zene smiri. Oh, kako je s jedne strane utjesljivo gledati, kako 
muzevi u vrecama ili u prtenkama vuku na ledjima pamuk, iduci 
kroz Djakovo, a zenice im vedra lica uz nje koracaju, kao da im 
Bozic svice; a kako je s druge strane zalostno, sto taj veresijski 
pamuk kraj obcenite ekonomicke i ine obvezalne nedace i kraj mu- 
zeve nebrige gomila dug, koji se u brzo poput erne oblacine na 
rodjeni dom nadvije, pa svoj poeziji i preko nade izmice tvrdo tlo 
izpod nogu . . . i onda se vise pod tudjim krovom, a uz tezku svak- 
danjicu nadnicu naravno ne tke. 



II. 

Ako su vec u Djakovstini tako mnogobrojno zastupana tkala, 
koja tek zreliji i razboritiji sviet tke, sto da kazem o vezivu, koje 
gotovo svaka djevojcica vec sa osmom godinom pocima vezti? Ono 
je tako obilato, ono je tako raznovrstno, da se za njega hoce po- 
sebna studija, podpuna knjiga. Ja mogu o njem ovdje samo trkimice 
progovoriti, a citatelj tek maglovitu sliku, tek nepodpun pojam o 
njem uhvatiti, pa pustiti masti, da sanja, kako nam je narod tanko- 
6utljiv, kako neizcrpiv u vilinskim ukrasima odiva i bjeliva svoga. 

Veze se tek po gladkom platnu, koje nema nikakove sare 
(mislim biele utkivane), dobivene pri samom tkanju Dakle na legu- 
tackom, na boranom, ulaganom, lukatom, jablanskom i cuncanom 
platnu, kao i na cenarima u obce, veziva nema. — Vezu se otarci, 
pavlake, samije, pregace, ali sve to rjedje, gotovo nikako; a stalno 
i neprekidno vezu se rubine, jer ih i nase seljakinje, navlastito dje- 
vojke i mlade snase, i Ijeti i zimi svednevice, a starije zene mimo 
zime takodjer svednevice nose. Drugacije rubine (to jest drugaci- 
jega tkiva i vezivaj nose starije zene, drugacije mlade snase, a dru- 
gacije opet djevojke. Pa i opet drugaciji je vez na rubinama svak- 
danjicama, drugaciji na rubinama posvetackim, a drugaciji na rubinama 
svetcanim. Tolikog ukusa jedva ce se igdje naci, koliki je u Dja- 



io8 

k(jvstini, navlastito u nizem kraju, jer \e6 gore u brdima Djakov- 
stine, gdje je katolicki iivalj miesan sa pravoslavnim, vezivo kao 
da jenjava. Na rubinama nasih seljakinja ne ce oko nikad zamjetiti 
kakova nesklada, bilo da je rubina raznobojno vezena, bilo da je 
biela — razplitana. Svaki posao ima svoje mjesto. Drugaciji vez 
dolikuje skutama, drugaciji za dolnji kraj rubine, drugaciji na ramena, 
drugaciji uz rukave, a drugaciji na obsivaljke. Svaki uzorak ima 
svoj predmet, pace na jednom te istom predmetu svoje mjesto. Nase 
vezilice razumiju, da svoje poslove osobitim ukusom u sklad i ele- 
ganciju dovedu. One znadu, gdje i uz koji motiv ide crna, gdje 
plava, a gdje crvena predjica ili svila, i kako se one u vezu medju- 
sobno miesaju. One znadu, na kojem platnu i na kojem ce mjestu 
vezti zlatnom zicom, na kojem opet probijati »katore« i muciti se 
sa »taborima«. One znadu, gdje im je i kakvi im je razplit upotre- 
biti na rubinama; pace i monotoniju jedne vrsti veziva umiju raz- 
biti zgodnim i njeznim uplitajem veziva druge vrsti. Sve je to sve- 
zano elegantno i ukusno, i oko nema cemu da prigovori. 

2enske su rubine u Djakovstini sasivene od jednog komada 
od vrata pa do tala. Dakle cio i podpun kos, odatle valjda i kosulja? 
U Krajini vinkovackoga kraja vec nije tako. Tamo se dieli oplecak 
od skuta, tamo je oplec^ak posebni dio, kao kakva rekla, a skuta opet 
kao kakva suknja. Cujem, da u starini nije bilo tako, a poprimljeno 
je po svoj prilici od sjevernog susjeda iz prieka, u cemu me utvr- 
djuje osobito ta okolnost, sto u Krajini gradiskoga i gomjo-brodskoga 
kraja nose rubine, kao i u Djakovstini, od jednoga komada. — 2enske 
rubine, madasujedna cjelina, ipak imadu svoje dielove. Oko vrata 
je jacica, vezana obicno uzkim >opackom« ili »stigama«, ili >legu- 
tacki<^. Od jacice odmah neposredno, a preko samih ramena, padaju 
siroki rukavi, koji se dolje povrh sake u nizu snizuju. I ta niza 
skupljena je uzkim pletivom, koje se »tkanicica« zove. Tkanicica se 
svrsuje vezaljkama, koje rukav izpod dlanova vezu. Preko tkanicice 
produljuje se jos komadic rukava (platna), obrubljena osirokom 
cipkom, pa se taj dolnji kraj rukava, koji se poput paunova repa 
razsiruje, zove »repete<. 1 bas te »repete« daju neku otmenost ru- 
kavu, bez kojih bi rukav slicio muzkom rukavu, i ruke bi izlazile 
nekako velike, neugledne. Ako je rubina za vezivo, ili u obce ve- 
zena, onda ima ili nad svakim ramenom po vienac veziva, koji vienci 
obuhvacaju sirinu rukava i zovu se )>uramci«, ili ima duz duzine ru- 
kava jedan ili dva reda veziva, koji se redovi opet zovu »uzruce«. 
Xa finijim kosuljama, to jest kojima su rukavi od finoga sotosa 



I09 

(merima), vezu se po tima rukavima kao >uzruce« bieli »katori« ili 
»tabori«. Vezivo svoje vrsti, od svega veziva najfinije i najintere- 
santnije, koje trazi za cigla dva rukava strpljivu vezilju od Bozica 
do Miholja, radedi dakako pri torn i ostale poljske poslove. Ili vezu 
na takim finim rukavima, kao i na svilenim rukavima, zlatnom zicom 
fine, gotovo filigranske cvjetice i grancice. — Trup kosulje, to jest 
onaj dio od vrata do pojasa, zove se s prieda >njedra« i na njima 
nema veziva, a onaj straznji dio s ledja zove se »opledak«, i ako je 
rubina u obde za vezivo (vezenica), onda ima na opledku okomita 
dva reda veziva, koja sa vezivom na skutima u najboljem skladu 
stoje. Ta dva reda veziva zovu se »poledjaki«. Oplecak se pri po- 
jasu zavrsuje u nizu, a isto tako i skuta, pa tu zajednicku nizu, onu 
gornju od ople6ka i onu s dola od skuta, ujedinjuje tkanicica (drugdje 
i ijacicac, >obsivaljka«), na kojoj se obicno veze ili uzki opacak, ili 
dimitak, ili stige, ili legutki. Tu tkanicicu redovito prekriva, zasebice 
od vune tkana, tkanica, pa se tako tkanicica na zenskom celjadetu 
ni ne vidi. — Dolnji dio rubine zove se skuta, koja se straga skite 
na sitne zaloge (nize, roze, falte, skale) i med tima zalogima nahode 
se po tri, po cetiri, pace i po sest stupova, to jest redova veziva, 
koji idu od dolnjeg veziva »izozdol« sve do pojasa. (Na Vuki zovu 
stupove: >vez u nizic, drugdje »vez u zalogima*.) Ima rubina, ko- 
jima stupovi ne idu cielom duzinom skuta, nego odozdol samo do 
polovice, i zovu se »stupovi do pol pola«. Dolnji dio skuta zavr- 
suje vez tako zvani »izozdol«, i taj vez >izozdoU ima sirinom ciele 
rubine verugasti, vrlo uzki prutak, vedim dielom legutacke tehnike, 
povrh koga su prutka njezno vezeni »listi6i od dvi stapke«, ili vi- 
jojlice, ili veliki ili mali vinkovac, ili veliki — mali pisanac, ili ptice, 
ili kolesani i t. d. Izpod toga veziva »izozdoU nahodi se redovito 
njezan i vezivu ciele rubine i stasu mlade mome odgovarajuci 
razplit, koji razplit svrsuje porub, a porub opet obrubljuje ili liepi 
zubranac, ili uzka i njezna cipka. Na tom dolnjem ukrasu rubine 
kao da pociva sve vezivo rubine, a ipak je on najnjezniji zavrsetak 
toga liepoga odiela nasih zenica, koji zavrsetak rubinama Djakov- 
stine, po mom mnienju, za pravo prvenstvo i eleganciju med svima 
rubinama nase kraljevine daje. 

Ako rubina nije vezena, nego razplitana, onda ce joj rukavi biti 
ili na stanu ulagemi (cuncani), ili izprobijani >katorima« i »taborima*, 
a na skutima de biti razplitani tek uzi stupovi, i to samo do pol pola. 

Nacin veziva je u Djakovstini najobicniji tako zvani »zabo- 
dacki« (napustani). Taj im je nacin, kako vele seljakinje, dostu tezak. 



no 

Zatim je laksi nacin »provlaknica« (negdje 3>provlakca< , >podlakca<, 
ill »za zicom«, ili »pozlatinski vez«), koji nacin veze motive ciste i 
milovidne. Pa nacini : ipisanic (knjizevno >pisanac«), >srednjipisanac« 
(izmiesano pisano i napustano), »podpisivani« (to jest filigransko 
vezivo sa zlatom), >opacak« (iz opaka), ilegutackic i »stegnuti kr- 
stakovi.c Takim se nacinima vezu sarena veziva bud predjicom, bud 
svilom, bud zlatom. Ako je rubina ili opledak biel, to se vezu, kako , 
jur rekoh, na finom platnu a sa vrlo finim koncem >katori« i >ta- 
bori«. Tehnika je ovoga veziva najteza i radi se sa cetiri igle. Tam- 
buriranog veziva zenske rubine u pravoj Djakovstini ne poznaju. 
Ja l)ih u dugo zasao, kad bih nabrajao sve vrsti, odnosno nazive 
motiva i uzoraka veziva, kad bih crtao nacine razplita i nazive 
njihovih »pocima« i »prigleda«.* 

Neka bude o torn dosta, a uz put da tek spomenem, kako i 
muzke rubine u Djakovstini imadu svoje vrsti veziva i razplitanja. 
Vec na ramenima, gdje se sastaje prsna pola sa polom iza pleda, 
spojene su te pole sa spljetom, koji se zove >ramesnjaci<, a unutra 
su toga spljeta obicno: jabuke, ili >segumet€, ili »iverski< ili 3>legu- 
tacki« i t. d. Rukavi se zavrsuju obsivalkom, koja je vezena opackom, 
i to obicno crvenom ili plavom predjicom, ili mjesovito. Ako je ru- 
bina od vrlo finog beza, onda ce rukavi i u momka biti vezeni 
zlatom, ili »katorima«, a obsivaljka i jacica doista zlatom. Na prsima 
muzke kosulje nalaze se nize (falte), koje medjusobno razstavlja ili 
liepi razplit, ili otmeno vezivo sa zlatnom zicom, ili bieli tamburi- 
rani bez. Osim toga nose mladi momci i mladi gjuvegije uzku, emu, 
svilenu ili barsunastu posu oko vrata, koja je posa izvezena zlatnim 
grancicama i listidma. 

Ono, sto sam rekao o tkivu, to valja i o vezivu. Ako je tkivo 
poezija i zivotna potreba vriedne domacice, to je vezivo najveca 
radost i skoro jedina zabava hrvatske djevojke. Ona nema ve6e 
radosti, nego kad se moze o velikim svetcima, o Ijetnim nedjeljama, 
o godovima obuci u svoju liepo vezenu rubinu, o vrat objesiti koji 
dukat (a sirotinja skudu krizaru, ili malu cvanciku), pa na pleca 
preko ramena zabaciti svilenu maramu, bud crvenu sibaricu, bud 
mrku krizaru, bud plavu ili mrku »s granama«, bud kakovu »nove 
mode*, pa tako obucena i u tri ili u pet skala pocesljana podi u 
crkvu. Ona zna, da ju gledaju druge, da ju gledaju zene; zna, da 
na njoj sknadjenoj >divi« pocivaju oci mnogih, pa joj nije zao, sto 

* Ja sam u samim Viskovcima, gdje do 600 Hrvata boravi, za ciglu jednu 
uru pokupio 52 naziva za 52 motiva veziva na zenskim rubinama. 



Ill 

se je sa svojim vezivom mucila dugo, jer o njem ce se po selu go- 
voriti, ono 6e biti historija njene dobe, a druge ce se otimati, kako 
da do >prigleda€ njenog veziva dodju. Sva je blazena, sto joj rad 
hvale; a srce joj raste, sto je sva sknadjena. — To, sto o »divi«, 
to vriedi i o mladoj nevjestici. I ona ce nastojati, da u cistom i liepo 
vezenom ruhu u crkvu dodje, osobito prvih mjeseci iza udaje ; a naj- 
veca joj briga, da joj samija, zlatom i sitnim pulijama liepo vezena, 
na glavi zgodno savijena stoji, jer dobro zna, da ne 6e biti stvora u 
crkvi, da ne ce biti oka na ulici, koje ne bi na njenu samiju pogledalo. 
I dok je tako, dok nam je narod, to jest nas zenski sviet, u svoje 
vezivo do glave zaljubljen, dok s vezivom svu svoju dokolicu iz- 
punjava, dok u njemu svoju najve6u radost i zabavu nalazi, dotle 
se ne bojmo, da ce nam vezivo propasti. Ja sam ovog Uzkrsa bio 
u Tomasancima (blagosivao sam kao vicearhidjakon obnovljenu 
crkvu), pa vidio sliku, kakove jos nikada vidio nisam, koje nikada 
zaboraviti ne 6u, Sabralo se naroda na hiljade iz cetiri zupe. Za- 
crnio selo Niemac, a bilo mnogo i Magjara; ali sve elegancijom i 
pitominom svojom nadkrilio golubinji hrvatski narod. Njegovih »diva«, 
njegovih snasa sabrale se stotine, pa sve u najljepsim vezenim ru- 
binama. Divi im se i klanja im se i Niemac i Magjar; sili ga na 
to onaj sklad, ona milina i elegancija narodnih kostima. I ja, koji 
sam diete toga naroda, bio sam potresen sa toga prizora. Zasuzile 
su mi oci i pozelio sam iz sve duse, da su mi tada svi prijatelji 
ondje, koji Ijube taj narod, pa da vide tu divotu, pa da se poklone 
tom seljackom elementu i odluce jos ?.ivlje raditi za njega, pa uz 
spasavanje naroda spasiti i ono, sto ga karakterizuje i cuva 
kao narod, sto je on jos iz one sretne slavenske zajednice kroz 
stoljeca i stoljeca ne samo donio i sacuvao, nego i do neke savr- 
senosti dotjerao. Oh, kad bi nasi muzevi seljaci bili tako radini 
i tako brizni za svoje, kao sto su to nase seljakinje, ne bi se tre- 
bali bojati za vezivo , jer ono nikada, dok nam je vlastitoga krova 
nad glavom, propalo ne bi. A kad bi opet nase gospodje, koje se 
inteligencijom nad seljakinje dizu, imale toliko Ijubavi, toliko cuvstva 
za svoje, koliko ga imaju te proste seljakinje, to bi mi u mnogom 
pogledu drugacije stajali : nase bi vezivo, nase bi narodne radnje ne 
samo poplavile nase domove, nego bi svojim ukusom, svojom samo- 
niklom umjetnoscu slovile Evropom i dizale nas moralno i materijalno. 
A ovako, kako je, bojim se : da ce biti domovine, ali bez hrvatskoga 
naroda, bez hrvatskoga obiljezja, Eno nam dolnjega Sriema, eno nam 
nekih krajeva srednje Slavonije, pa reci tko, da ne ce biti tako. 



112 

Mimo rubina i mimo zlatom vezenih samija naci cemo po Dja- 
kovstini jos i vezenih pregaca, te na muzkarcima vezenih prsluka, 
U starije vrieme vezle su nase seljakinje i pavlake na vanjkuse, i 
to prekrasnim motivima; a vezle su i njezni pisanac po otarcima, 
ali je to u novije doba posve zaspalo. Nema vise ni vezenih pavlaka, 
ni pisanih otaraka, ni vezenih prtenaka; a ako ih se i nahodi, to 
su doticne sare ne vezene, nego pri tkanju na stanu ulagane. I u 
torn pogledu mogu reci, kao sto se vezivo na rubinama u Djakov- 
stini dotjeruje, da se tako u novije doba dotjeruju i ti otarci sa na 
stanu ulaganim krajevima. Ima ih razlicite tehnike : sa iglom ili cunkom 
ulaganih, sa duhanskom iglom provlacenih, na daske dizanih, ili po- 
mocu trske (iza nita umetnute), saranih i t. d. A ima ih i u vrlo raz- 
licitim motivima. Oni su i za doseljenike Niemce i Magjare tako za- 
mamni, da ih rado kupuju i s njima svoje stanove kite. 



III. 

Imao bih jos da progovorim i o nasim cilimima, ali mi eto 
ne dotjece prostora. O njima, o starim svojim znancima, rado bih 
govorio, ali se za to doista ho6e knjiga. Oni zasluzuju, da se ocrta 
tehnika njihova tkanja, da se opisu njihove boje, da se pokupe i 
opisu recepti bojadisanja vune, da se popisu mnogobrojni nazivi 
tolikih vrsti vunene radnje i t. d. Na to sada ne dospievam, pa cu 
tek letimice spomenuti, da narod u Djakovstini »dilimima« ili »car- 
safima* nazivlje samo one vunene radnje, koje se ili posve ili barem 
s vedega diela prstima rade. Sve je ostalo njemu, gdje cunak ili 
daska ili igla saru vodi, sarenica. Pravi i podpuni cilim je onaj, 
na kom je svaki komadic sare (raznobojne vune) prstima na osnovu 
namitan ili klecan. Dakako, da se i taj posao obavlja na stanu, da 
se vuna, smotana na 20 i vise klupasca, s prstima umice na osnovu, 
koja je na vratilo navijena. Posao doista spor i mucan. Najobicniji 
dilimi ciste takove tehnike jesu oni na jabuke, to jest kojima je fi- 
gura u sredini velika kosa cetvorina (velika jabuka), a kojoj se opet 
na stranicama, odnosno u coskovima dilima nalazi po jedna omanja 
jabuka. U svem dakle jedna velika i cetiri manje jabuke, Takovi su 
cilimi vrlo milovidni, jer se boje obicno vrlo harmonicno jedna uz 
drugu vezu. — Zatim su tako cisti dilimi i oni pirotskih motiva, 
koje su u Djakovstini prije 20 godina naziyali »srbskima«, a ko- 
jima danas Backa (dakako u anilinskim bojama) poplavljuje gotovo 



"3 

cielu monarkiju. — Isto su tako cisti dilimi i tako zvani »cupavci« 
(♦gunjavic, ^izvlacitic, iii na >sibke tkani«), kod kojih takodjer saru 
prsti proizvode. Cupavci se, kao i svi ostali cilimi i sarenice, tkaju 
na stanu, samo sto se za svakom zicom piitke stavlja na osnovu 
siba, pa se preko te sibe prstima provlaci vuna, od koje toliko malih 
klupaka imade, koliko 6e u obde boja na cilimu biti. Kad se je citav 
red raznobojne vune — ved prema figuri cilima — preko sibe pro- 
vukao, onda se s cunkom provuce jedna ili dvije zice putke, pa se 
siba izvlaci i opet dalje namjestava, Mimo tih cistih dilima nazivlju 
— kako rekoh — cilimima i cilimase, u kojima prevladjuje klecana 
radnja, ali ima u njima i ciste pretkivane radnje i radnje na daske. 
Takovi su 6ilimi oni na frcice (otvorene i zatvorene frcke), koji su 
doista najkrasniji, pa oni na jabuke, na rascice, na titrice (iskrice), 
na stupove itd. Sve ostale vunene radnje nisu dilimi, ni dlimasi, 
nego su >sarenice€, kojih saru proizvodi na stanu ili cunak, ili 
daske, ili igla, pa se prema odnosnoj svojoj tehnici nazivaju: sare- 
nice na daske dizane, jablanske, legutacke, ubjerane, lukate, vezene, 
vezenci u dvije nite itd. 

Svi ti dilimi i sve te sarenice, sto su starije, to su bolje i Ijepse, 
jer im je boja milija, mimija i naravnija, satvorena od raznoga bilja, 
i jer im je radnja cistija. Na novijim pako radnjama krici i vice 
anilin. Negda su zene same bojadisale vunu, a danas se ni jedna 
ne ce tim da bavi, pa sam se ja uzalud trudio i trosio, da ih na to 
priviknem. Izgovaraju se, da ne dospievaju, sto im vjerujem, jer su 
se razdielili, pa je tako na svaku pojedinu pao teret ciele kuce, koji 
se je prije u zadruzi liepo dielio i zenice na sve dospievale. Danas 
farbaju samo bojari, a ti se ne ce da bave travama, nego jeftinim 
i hitro bojadisucim anilinom. 

Drago mi je, sto mogu redi, da ima gotovo u svakom selu po 
koja zena i djevojka, koja umije i koja doista radi klecane cilime, 
samo je zaliti, sto nije na tim dlimima nasa samonikla boja, kojoj 
se i stranci toliko cude i dive.* Sarenice pogotovu znade skoro 
svaka tkalica tkati. I tako se moze reci, da sarenica u nasem na- 
rodu ne 6e nestati sve dotle, dok i jedne ovcice po nasim njivama 
i po nasim brdima teklo bude. Cilimi i sarenice dika su nasih ze- 

* Svi umjetnici, koji su na djakovafikoj crkvi radili, nisu se mogli nadiviti 
nasim (Silimima i nasem narodnom vezivu. Poimence stari i mladi Seitz, a navla- 
stito moj prijatelj slikar Franjo Cremer, koji sada u Dtisseldorfu pise kritiCke 
umjetniSke studije, pa u tima djelima vrlo rado iztiCe ukus i vjestinu nasih 
2ena, Ijepotu nasih boja itd. 

Spomen-cvieie. ^ 



114 

nica, — i one su svoju sobu, svoj kiljer, kako misle, najbolje ure- 
dile, ako su krevet, ako su klupu, ako su sanduk diliinom ili sare- 
nicom pokrile. 

I tako sam ja eto u najkracim crtama, za pravo govoreci, tek 
spomenuo najvaznije tri grane tekstilnog obrta hrvatskoga naroda u 
Djakovstini, koji je obrt u velikom srcu nasega biskupa vazda na- 
lazio Ijubavi i odziva, koji je on obrt, navlastito c^ilime, ne samo u 
svoje sjajne dvore uveo, nego im i u velebnoj crkvi svojoj odlicno 
mjesto dao. Vidjeti ih je tamo sirom crkve: i pred oltarima i na 
oltarima i po sakristiji; a vidjeti je na velikom oltaru, osobito kad 
on sluzbu sluzi, i krasni pisancem vezeni oltamjak. Narod to zna, 
i cim tko Ijepsi dilim na prodaju ima, zuri se u biskupske dvore, 
da ga tamo ponudi. I tako je nasih dilima po gostima biskupovim 
mnogo otislo u Francuzku, u Njemacku i ostale zemlje, da tamo u 
kojem salonu, ma i niemi, govore o ukusu i vjestini hrvatskih zena. 
U nasega biskupa imalo bi se prvo ugledati nase syedenstvo, pa 
za svoje crkve nabavljati samo narodne dilime, narodne oltamike, 
narodne otarke, a okaniti se Linca i Beca; jer kad narod bude vidio, 
da mu crkva nekim nacinom posveduje njegove radnje, zanosit 6e 
ga dusa, pa 6e jos zivlje prionuti uz nje, jos 6e ih sa vecim pie- 
tetom cuvati i dotjerivati. Ali ni to nije dosta. Sva bi inteligencija 
imala da uz to prione. Nije dosta, da ona narodu samo u knjizi i 
u povjesti uspomenu cuva, da mu folkloristicko blago ocitoj propasti 
otimlje ; nego se hoce, da ona s narodom zajedno zavoli i ono, sto 
je narodu nekim nacinom najmilije, njegovo kudevno blago : njegovo 
tkivo i vezivo. Cuvajudi i spasavajudi ono, sto narod karakteri- 
zuje i cuva kao narod, spasila bi i narod sam. Nemojmo se varati; 
kako jur spomenuh, mi se nalazimo u ocigled jasne cinjenice : da 
nas nestaje. — Ali kako se ne moze zavoliti ono, sto se ne po- 
znaje, i kako se nasa inteligencija odbija od te narodne radje samo 
stoga, sto nije toboze »strucnjak« u njoj, to sam Slobodan zamoliti 
ovim sve prijatelje nase knjige i nasega n£U"oda, da sjeknemo vo- 
Ijom, pa da prigodom biskupskogajubilej a nasega veli- 
koga biskupa stvorimo ili bar pocnemo stvarati u Za- 
grebu muzej za tekstilija hrvatskoga naroda. To bi bila 
klica etnografskomu muzeju, kojega mi nemamo. U tom muzeju ucila 
bi se nasa inteligencija (i muzka i zenska) poznavati nase narodne 
radnje, poznavajudi ih zanosila bi se za njima, zanoseci se za njima 
Ijubila bi ih, a Ijubedi ih privadjala bi ih u zivot i u svom krugu i 



115 

u nizim slojevima, iz kojih je ona potekla, pa bi tako cuvala, spa- 
savala narod i njegovo narodno obiljezje. Svi smo bili zaneseni sa 
zagrebacke jubilame izlozbe (god. 1891.) ; svi smo s ponosom i sami 
isli i druge rado vodili u one prostorije nasega sveucilista, u kojima 
su bile smjestene radnje, o kojima ovdje govorim ; svi smo priznali, 
da su one bile »biser< nase izlozbe, a zazeblo nas je u srcu, kada 
smo culi, da se taj biser nahodi u pogibelji. Pa kad je tako, a ono 
pregnimo muzki, da taj biser sa ruba propasti u svoje ruke uzmemo. 
Pojedinac ne moze mnogo, ali mnogo njih moze uciniti, sto inace 
cio nemocan narod uciniti ne moze. Neka se nas nadje deset, dva- 
deset na raznim krajevima nase mile domovine, koji demo se time 
baviti, pa da vidite, kakav demo kvas zamiesiti, da vidite : kako cemo 
stvoriti i muzej i kako demo to blago u samom narodu spasiti. — 
»Ignoti nulla cupido«, stara je recenica, i doista je tako. God. 1897. 
bio me je na prolazu kroz Djakovo pohoditi prijatelj dr. Ante Kata- 
linic, profesor bogoslovije u Zadru. Pokazao sam mu moju sbirku 
veziva i zamolio ga, da mi posalje iz Dalmacije, ako na sto takova 
naidje. Odgovorio mi, da tamo veziva nema i da de mi zelji jedva 
udovoljiti modi. A kad tamo, mjeseca lipnja god. 1898. stize od dra. 
Ante sanduk i u njem vezivo, o kakovom ja ni sanjati nisam smio. 
Ja sam bio sav izvan sebe, da takova sta nas narod ima, pa to jos 
u onom kraju, koji je kroz stoljeda bio izvrgnut navalama lakome 
Venecije, — naime oko Nina, toga siela prve hrvatske biskupije. 
Ta su me veziva sjedala slicnih radnja Konavlja, Hercegovine, 
sisackog Posavlja, pace i nekih bunjevackih radnja iz srednjeg 
Podunavlja. Njih na zagrebackoj izlozbi nije bilo ; a ne bi 
do njih dosao ni prijatelj Katalinic, da nije kod mene 
five pobude nasao. 

Zato je moje mnienje, da bas prigodom 
biskupova jubileja pocnemo i na torn polju ra- 
diti. Jedanaesta je ura jur odbila. Na mnogim stra- 
nama nalazi se to blago naroda na umoru, pace 
ved i zakopano. Vadimoga iz svjezega groba, spasa- 
vajmo ga, i ucinit demo ^jezgric naroda najvede dobro ! 
Biskupu J. J. Strossmayeru bit de to najmilija cestitka. 

DjakoDO. 

Milko Cepelic, 




SIREN. 

(Legenda.) 

Jl^n raskosnim zenskim odajama bogata rimskoga doma u Sir- 
W^ffi miju lezala je Emilija Marcija na udobnu pocivalu, ure- 
^^^^ Senu srebrom i plocicama od jantara, a pokrivenu tigro- 
vinom, Desnu je ruku, naslonivsi ju na svilene jastuke, podvinula 
pod glavu, Ijevicu je s lepezom nehajno spusdla u krilo, dok je 
lijepu glavu sklonula na grudi. 

— Sto je danas moja krasna gospodarica tako nujna i za- 
misljena? — usudi se zapitati robinja miljenica, koja je nize Emili- 
jinih nogu na zemlji sjedila i drzala u met smotak papirosa, iz kojega 
je do cas prije citata. 

Emilija ne odgovori. Cinilo se, da i nije pfimjetila pitanja. Njene 
misli kao da nisu bile uz to stivo, — a ipak je x>ila sama nalozila 
grckoj robinji, da joj cita Plotina. Cemu je izabrala to stivo? A 
cemu ga nije pozorno pratila, kad joj se prohtjelo filozofije? 

Bilo joj je dugo vrijeme. Njen suprug Valentinijan boravio je 
3 carem Galerijem na vojni, koja je duze potrajala, nego li se mi- 
slilo, a mlada zena ostala sama u Sirmiju, gdje je njen muz imao 
velik posjed. Ropkinje su njene u to vrijeme imale mnogo da 
pate , . . Ona je bila kci vrlo bogatih roditelja — jedinica. Raskos u 
ocinskoj kud njenoj nije bila prosta i obicna; dolazili su filozofi, 
pjesnici, umjetnici. Imaia je izvrsne ucitelje, pa kad je odrasla, po- 
lazila je u Aleksandriji predavanja znamenitih muzeva. 

Danas joj se neobicnom silom namitale misli na proslost, na 
mladost njenu, i njoj se prohtjelo da se zabavi naukom, kojom se 
bavila za svoga djevojactva. Ali joj se misli otkJdale od knjige i 
bdravile u proslosti. 



^7 

Lijetale su vrtovima i bibliotekama aleksandrijskim, kojima je 
ozvanjala rijec bogoduhih mudraca. Tamo je ona upoznala pleme- 
nitoga mladoga Sirena . . . Ucinilo joj se, da su filozofi ljep§e go- 
vorili, otkad ih je slusala zajedno 8 njime . . . Kako je majstorski 
plasticno Porfirije tumacio Plotina . . . uvadjao ih u tajne novo- 
platonske filozofije . . . Sve vise se dizao glasoviti ucitelj : govorio 
je o spasu duse . . . o postu . . . proti kazalistu, pace i proti ze- 
nidbi . . . Sve vise i zanosnije slijedio ga Siren , . . A ona ? Ona je 
sve vise zaostajala . . . Postajala sve rastresenija . , . Ljubila je Sirena, 
ali ga je svakim danom sve to manje razumjela . . . Jednoga dana 
— biio je pred bibliotekom Serapeja — uhvatio ju za ruku, Skoro 
surovo. »Volis li me?« zapita. Cudila se tome pitanju, — ta on je 
znao . . . »Ako me voliS,« nastavi on, »obe6aj mi, da se nikad ne 
ces udati, nikad . . . razumijes li ?€ Onda je ona otisla, sva ogor- 
cena i nezadovoljna . . . Iza dugog vremena pohodila je opet biblio- 
teku. Kad je izlazila, opazila je na stubama Sirena . . . Priblizio joj 
se, ozbiljniji no ikad prije. Cekao ju . . . — Ti danas nisi slusao 
Porfirija, Sirene? — upita ga brzo. 

— Ne. I ne 6u vise. Hi mozda ... ali samo za to, da njegoye 
rijeci prispodobim s naukom, kojoj sam se od nedavna posvetio. 

— Sa kakovom naukom? — Nisi li bio ushiden s nauke Por- 
firijeve ? 

— Na§ao sam nauku savrseniju, nasao sam put spasenja duse, 
nasao sam pravu vjeru. 

Njegoye su oci uz to plamtile, kao dva plamena, pa ipak nije 
Emilija osjetila, da ju taj plamen grije; naprotiv, zazeblo ju pod 
tim pogledom i ona sapne pitajudi: 

— Zar . . . zar i ta nova nauka trazi, da se rastanemo ? 
On odgovori: 

— Za mene trazi, jer hodu da postignem savrsenstvo. 

— Rastanimo se dakle, — odvrati ona, — cuvali te bogovi! 
I opet htjede otici, no on je zadrzi. 

— Slusaj, — rece, — ja 6u i tebi pokazati put, kojim sam se 
uputio . . . jedini, koji vodi k spasenju. 

— Pusti me, ja idem svojim putem! — I ode. 

— Boli me dusa zbog tebe, stani! — vikne on za njom; ali 
ona se nasmijesi Ijutito i ne ogleda se vise na nj . . . 

Nije dugo jos mislila na Sirena . • . Srce ju nije vise vuklo 

k njemu ; skoro iza toga ona se udala za ponosnoga Valentinijana . , . 

Sve ove misli proletile joj duhom onom brzinom, kojom samo 



Ii8 

Ijudske misli letjeti mogu. Kao da su joj se sve misli u jedan mah 
nSdale, tako joj bilo. 

Ali uspomena ju nije razblazila : bila je razdrazena. U njenoj 
se dusi krila neka vrst osvete proti onomu covjeku. Jer njen se je 
duh doduse nekad bistrio na zaru visokih znanosti, ali njeno srce nije 
se jos otvorilo suncanoj toplini . . . pravoj Ijubavi, pravoj plemenitosti. 

— Ne 6emo dalje citati! — rece Emilija naglo, kad se prenula. 
— Neka se sve spremi za setnju: nosiljka, pratnja, sve! 

Robinja je bila navikla na hire svoje gospodarice, no ipak si 
je dozvolila da opazi: 

— Ali sad, gospodarice . . . nije ni podne . . . ovdje nije obicaj . . . 

— Obicaj!? §to je meni do obicaja? Idem. 

I vec je unisla u drugu sobu i sjela na srebreni stolac pred 
srebreni stoli<5, na kome je bila sila stvari, potrebnih za toaletu. 

Grkinja dade nalog radi setnje i pozove tri cetiri druge robinje. 
Bijedne se djevojke prepale, kad su opazile, da je gospodarica 
zle volje. 

Jedna joj pocne sva u strahu razvijati kosu, druga klekne, da 
joj veze sandale; druge su opet pripremale bjelilo, ruraenilo, pa 
crnilo za obrvice, i donasale odijela. Jedna ispusti iz ruke skupo- 
cjenu staklenu posudicu i razbije ju. Nesretnica pogleda gospoda- 
ricu s izrazom punim uzasa i zgiu*i se na tlu : je li molila milost, ili 
je cistila pod? — a plemenita ju Rimljanka gurne nogom i zapovjedi 
Grkinji, da je dade tuci po golim ledjima, sve dok cesljanje traje. 
A trajalo je dugo, dok su kosu iscesljali, savili je u visoki svitak, 
nakovrcali je i udesili, kako ce tastoj zeni najbolje pristajati. Onda 
su je obukli, a dvije robinje stale su namjestati nabore na tananom 
plastu, pribiru6i ih i gladeci stapidma od slonove kosti. Ogrnuli 
su plast oko svoje gospodarice tako, kako bi se bolje istakla pla- 
stika savrsenog joj tijela. 

U to su javili, da je nosiljka spremna, a pratnja poredana. 

Emilija sidje iz prvoga sprata u peristil, prodje trijemom kroz 
vrt, pa kroz atrij na ulicu. U atriju su razgovarali nekoji klienti 
s upraviteljem ku6e. Pozdravili ju s pocitanjem ; a upravitelj podje 
za njom do nosiljke. Nadzornici su robova sa sibom u ruci vrlo 
pomno razredili citavu njima povjerenu mnozinu: najprije robove 
tkalce, onda crnu druzinu kuhinje, iza nosiljke ostale robove, kojima se 
pridruzila cijela fukara iz susjedstva. Gospodja, s tankom koprenom 
oko glave, sjedne u nosiljku, kojuje sest krepkih robova na ramena 
uzelo. Povorka stane prolaziti ulicama i prostranim trgovima, gdje 



je sve bucilo i vrvilo od zivoga prometa. Tu su okretni trgovci 
razvikivali raznovrsnu robu pred otvorenim vratima svojih ducana, 
a svijet se gurao i gomilao pred njima; tu se zurili brzi glasnici, 
tu letili teklici, da prave mjesta gospodskim kolima, koja su bez- 
obzirno jurila kaldrmom. U metezu zavade se Emilijini robovi s ne- 
cijom pratnjom, koja je poput razbojnicke cete okruzivala kola 
svoga gospodina. Emilija zapovjedi, da ostave tu vrevu, da podju 
pred grad. 

Pred gradskim vratima otvorio se vidik na Frusku goru, koja 
tako nalici Sabinskim planinama kraj Rima. Emiliji se ote uzdah 
ceznje za velebnim gradom, ali ju za cas zaokupi kraj, kojim su 
prolazili. I s desna i s lijeva ceste, koja je vodila prema gori, bili 
su grobovi bogatih stanovnika grada Sirmija. Po koja mramoma 
klupa nasla se na terasi, na kojoj su bili smjesteni spomenici, a iza 
njih cvao po gdjekoji grm : bjelina se mramora i cvije6a pre- 
krasno isticala sa modrila cistoga proljetnoga neba. Krasota je pri- 
rode sve vise razdrazivala Emiliju. Nedaleko grada, s lijeva cesti, 
bio je velik vrt; vrata, do kojih su vodile nekolike stube, bila su 
sirom otvorena. U dnu vrta vidjela se velika jednostavna ku6a . . . 
nisu je rijesili ni stupovi, ni drugi koji nakit, kao da je sve suvisno 
odstranjeno bilo . . . 

— Kakva je to ku6a? — zapita Emilija vodju robova, koji je 
kraj nosiljke isao. 

— Ne znam, gospodarice, — odvrati rob, — cini mi se, da 
je nekakvoga pogrebnoga drustva. 

— Stanite! — zapovjedi znatizeljna gospodja. 

Robovi spustise nosiljku, a ona izidje i podje u vrt, zabranivsi, 
da ju iko slijedi. Bilo je u vrtu ponesto zapusteno. Uz puteve opa- 
zila je postamente, sa kojih su bili otkinuti kipovi, a na zidu vidjela 
je citave povrsine zbuke izbijene: valjda su tu nekad stajali relijefi 
ill slikarije . . . Kroz cvijecem ili mladim lis6em osuto granje stabala 
probijalo svjetlo suncano, a sjena i svjetlo cudno se pod njima 
igralo na svjezoj zelenoj travi . . . 

Emilija podje jednom stazom i stigne na suncem obasjanu ci- 
stinu, zasadjenu prekrasnim ranim cvijedem. Covjek neki bio je 
sagnut nad gredicu i okapao je cvijece. Emilija prodje mimo njega 
i pogleda ga. Drhtne s neke slutnje. On je nije opazio. Ona se vrati 
istim putem, a on se uspravi. Stajao je u punome suncu. Otme joj 
se usklik. Taj plemeniti mir na celu, na citavom lieu, neki osobiti 
zar u oku: sve je to u jedan tren Emilija prepoznala; sve joj se 



120 

cinilo uvedano od onda, otkad nije vidjela toga covjeka. Ustavi se 
pred njim. 

— Sirene, — zapita u cudu, — poznas li me jos ? 

— Emilija! §to te nosi amo ... pa u ovo doba? 
Ona se nasmijesi: 

— Demon kakav . . . ili bogovi . . . 
Siren sabere obrve. 

— Kakovi demoni, kakovi bogovi!? Zar ti nije nekad jos 
Porfirije razbistrio pamet svojom naukom, koja je morala dovesti 
do prave vjere svakoga, tko ju je dobro proniknuo? Ali ti ga i 
nisi cula, nastavi, ti si gledala one, koji su ga slusali. Bila si povrsna, 
isprazna, kakova si i danas . . . inace ne bi u p6 bijela dana dola- 
zila, pa zametnula razgovor s tudjim covjekom. Odlazi odavle, ostavi 
me; odavna vec ne veze me k tebi nista! 

Emilija se uzbuni. 

— Tjeras me!? Znaj, i ja sam tebe davno zaboravila, ali 
danas . . . danas dosli su mi u pamet prosli dani ; a kad sam te 
ovdje prepoznala, nestalo je iz moga srca ogorcenje prema tebi . . . 
probudili se davni osjecaji . . . Sirene, ne mrzim te . . . Jest, demon 
mi saptao one misli, demon me doveo amo . . . 

— Ah, — plane Siren, — jos i to! Odlazi, necista prikazo! 
Cari tvoji ne ce me zatraviti, jer ti si smrt, a ja sam se napio 
vode zivota vjecnoga! Odlazi i ne bacaj pod noge cast matrone 
rimske, a mjesto tim prozimim odje6ama kiti se pravim zenskim 
uresom: cednosti! 

— Ali, Sirene . . . htjede ona. 

— Nosi se od mene, sotono! — vikne Siren, prekrizi se i 
nacini tri puta znak kriza prema njoj. 

Emilija se uplasi. Vjerovala je cvrsto, da ce ju Siren s tim 
znakom ure<5i. Uhvati se brzo za amulet od korala, sto ga je na 
vratu nosila, i pobrza na cestu. Bila je preved nervozna, a da se 
dade nositi kuci. Potrci prema gradu, a uplasena ceta robova za 
njom Za malo — i pade na klupu, napola onesvijestena. Uzasno po- 
nizenje, koje je dozivila, porazilo je oholu Rimljanku. Sva mogu6a 
cuvstva vrzla se u njoj, ali najjace bijase mrznja. Tim se covjekom 
u zadnje vrijeme toliko bavila u dusi, kao da ju bas neka telepatija 
upucivala, da je on u blizini, pa ju napokon dovela k njemu. A on? 
Sva se tresla od jada i uzasa. U grlu i najeziku upravo je osje<5ala 
gorkost. Jedva je disala. Robovi su zaplaseni stajali podalje i nisu 
se usudili ni pisnuti, da se ne bi mozda ova bura slegla na jadne 



121 

njihove glave-. . . All se dogodilo protivno. Iza p6 sata sabrala se 
Emilija, ustala i mimo sjela u nosiljku. 

— Ku6i! — zapovjedi kratko. 

Vodja je robova vracao povorku kroz postranicne ulice i kroz 
nuzgredna vrata Emilijine ku<5e. Ona je posla u svoje odaje. Svukli 
su ju, sjela je u naslonjac i ostala dugo nepomicna. Napokon skoci 
i zapovjedi, da se iznova spreme na izlazak. Ne mignuvsi okom, 
izvrsise robovi hir gospodaricin, ali na ulici stade hihot i graja, kad 
se opet redala povorka pred kucom. U to izadje upravitelj i na- 
redi, neka se svi robovi razidju, tek sestorica da prate gospodju, a 
sestorica da ju nose do prefekta. Kao da se neki sjaj prostro oko 
nje, kad se proculo, da ide moznom gospodaru pokrajine. 

Prefekt je bio prototip visoka cinovnika rimskoga, kako ih 
je Dioklecijan vjestim okom vladalackim znao izabrati, da preko 
njih ravna sudbinom dalekoga carstva. Pouzdan znacaj, bistar i 
ozbiljan, vrstan upravljac i pravnik, mogao se svako u nj uzdati, jer 
je njegova rijec bila od kamena. 

On se osje6ao sudac u svem i svacem, jer je uvijek saslusao 
mnijenje i onoga, koga je tko htio oklevetati. 

Njegove su se odluke uvijek temeljile na poznavanju Ijudi i 
prilika. Zapovijedi careve nije drzao samo na oko, vec i po smislu 
i nakani. Tim su rimski veliki cinovnici cesto jace nego vojska dr- 
zali na visini i u potpunoj snazi rimsku drzavnu misao. 

Bio je malo zacudjen, kad mu javise, da dolazi k njemu Emi- 
lija Marcija, glasovita Ijepotica, supruga centuriona Valentinijana. 
Nije mu bilo osobito ugodno. Smatrao je zene djecom, koje treba 
da rade uvijek pod nekim tutorstvom, a jos vise, ako su lijepe i 
razmazene, jer mu se cinilo, da su bas tada najvise raspolozene, da 
ucine sto nepromisljeno. 

Emilija mu nije sve po istini pripovijedala, ye6 mu jednostavno 
kazala, da je isla setati u stanoviti vrt, koji je drzala javnim, a 
tamo da ju je neki covjek, imenom Siren, uvrijedio, otpremio ju 
vrlo surovo, rekavsi joj, da otmenoj gospodji ne dolikuje setati se 
tudjim vrtovima, i prekorio ju s necednosti. Zahtijevala je, da prefekt 
kazni toga bezobraznika. 

Prefekt joj prijatno, ali ozbiljno rece, da <Se stvar ispitati i 
pravedno suditi. Emilija ode nesto potistena. Nije sasvim zadovoljna 
bila s tim, kako ju je prefekt primio. Bilo joj tesko oko srca. 

Prefekt se drzao nacela, da se takve malenkosti rjesavaju 
same sobom, pa se nije puno brinuo za stvar. Kad je Emilija vi- 



122 

djela, da njena prituzba ne donosi zeljena uspjeha, pisala je svome 
muzu, a on je od cara ishodio pismo za prefekta, kojim se ovomu 
nalaze, da ima kazniti Sirena. 

Prefekt dade Sirena potraziti i preda se dovesti. Siren je bio 
osvjedocen, da su ga uhvatili za to, jer je krs<Sanin. Predao se 
dakle i mimo stupio pred sud, znaju6i, da nije nista zla ucinio. 
Snebivao se od cuda, kad je razumio prefektove rijeci: 

— Kako si smio uvrijediti suprugu tako otmena muza, kakav 
je Valentinijan ? 

— Ja da sam ju uvrijedio ? Kako bih mogao uvrijediti suprugu 
Valentinijanovu? — rece. — Ne poznam je. 

— Ne lazi! — otresito ce prefekt. — Gospodja je sama izja- 
vila, da si ju obasuo uvredama u vrtu one vile, u kojoj stsuiujes. 

Kod ovih rijeci uvidi Siren, o cem se radi. Odlanulo mu. 

— A, — rece, — to je? Gospodja je zbilja dosla u vrt, a 
ja sam joj predocio, da se ne pristoji rimskoj matroni razgovarati 
s tudjim covjekom u istom kakvom vrtu, da ne smije svoju krjepost 
na laku ruku uzeti, pa dati povoda neumjesnoj kakvoj sumnji. 
Pozvao sam ju na red. 

— I to je sve? — zapita upravitelj. 

— Po prilici. Vrijedjati je nisam htio; zelio sam, da se ne 
zaburavi. 

— Idi kudi, Sirene, — rece prefekt, — nisi kriv. 

Tim rijecima bude Siren otpusten, I ved se okrene da ode, 
kadno se prefekt sjeti, za sto li je Sirenu toliko stalo do vladanja 
tudje zene, pa se domisli, nije li mozda krscanin, jer se samo oni 
brinu za tudje krjeposti, za tudji spas, kako vele. 

— Sirene, koje si vjere? — zapita prefekt. 

— Ja slijedim vjeru, koju nauca Gospodin Isus Krist, — od- 
vrati mimo Siren. 

Prefekt se promijeni u jedan cas. Nije davno, dosle su od Ga- 
lerija stroge zapovijedi, kojima se nalaze, da se krsdani imadu tra- 
ziti i progoniti, pa ne ushtjednu li zrtvovati bogovima, da se imadu 
smaknuti. 

- Pa ti, krsdanin, ti se usudjujes koriti rimske gospodje? Ti 
smijes da ih ucis pristojnosti ? 

— Pa bilo ti je pravo malo prije, — rece Siren. 

— §uti! — prodere se na nj nekoliko surovih Ijudi, koji su 
oko govomice stajali, Prefekt odredi, da ga odvedu u tamnicu. 

Sutradan dovedu Sirena opet pred prefekta, kojemu nije bilo 



123 



drago, da ma koga radi vjerskih pitanja bas na smrt osudi ; za to je 
pozvao Sirena, da zrtvuje pred kipom carevim ; tako je mislio pre- 
nijeti pitanje na politicko polje. 

Siren odgori mimo, ali odrjesito: 

— Samo Isus je moj kralj ; ne 6u da zrtvujem ! 

Ve(S od jucer je ovaj slucaj zanimao citavi Sirmij , zato je 
sad bazilika bila puna svijeta. Na Sirenove rijeci podize se uzasna 
graja. Odjekivalo je svodovljem, cinilo se : bazilika se trese od vike. 

— Propast krs6anima ! Smrt Sirenu ! — razabiralo se od casa 
do casa sred silne halabuke. 

Napokon dadose znak i svi'etina se u tili cas umiri, a prefekt 
dosudi, da se Sirenu ima odsje(5i glava. 

I Emilija je posla gledati, kako ce Sirena smaknuti. Bila je 
otupila za krvave prizore u cirkusu, gdje je i ona cesto znala drzati 
palac dolje, pa je time i ona na smrt odsudila nespretnoga pobije- 
djenoga gla^ijatora. I ovdje je htjela sjati jakoscu duha. Krscani 
su prostrli na zemlju bijelo sukno, na koje ce Siren kleknuti. Emi- 
lija bila je ohola i okrutna, sve dok nije Sirena ugledala ; ali kad 
ga je opazila, gdje slavodobitno kao triumfator koraca prema bije- 
lome suknu, na kom 6e primiti smrtni udarac, sva joj krv navrije 
cas u lice, cas k srcu, i ona osjeti, kao da se mrmor prisutnih krs- 
6ana sabire i kruzi oko nje i tesko pada na njenu dusu. Kad su 
Sirena doveli na stratiste, mrmljanje se pojaca, kao valovi, kad ih 
bura uzbiba, culi se dapace usklici : »Ubijte i nas ! I mi hodemo da 
umremo!< Medjutim je Siren kleknuo, pokrivsi lice rukama, a krvnik 
mu jednim zamahom odrubi glavu. 

Takove smrti Emilija jos nije vidjela. Mnogi su krsdani iz 
mnostva potekli, da zamoce nesto haljine svoje 
u krv mucenikovu, ili da si prisvoje komadic onom 
krvlju natopljenoga sukna; razlijegali se usklici 
krscanski, dopirali do Emilije i neodoljivom ju silom 
privlacili k muceniku. Pristupi k mrtvome tijelu, 
klekne i poljubi rub njegova odijela . . . Kao iz- 
mijenjena vrati se ku6i i pade u duboku, neiz- 
Ijecivu tugu. Za pol godine predje i ona medju 
krs(5ane, a ne dugo posHje pretrpi mucenicku smrt 
na istome mjestu, gdje se je prolila krv Sirenova. 




Zagreb. 



Stefa Iskra. 



ZAKON SVRSNOSTI U PRIRODI. 



Masim osjedalima opazamo, da u prirodi nastaja vjekovite 
promjene : sve se radja, preradja i priradja, Sto je nasim 
jezikom Itjepo receno: priroda. Svaka od ovakih pro- 
mjena ima svoj uzrok, prema kojemu je ona ucin. Ako svakoj 
promjeni ili pojavi i ne mozemo svojim osje^alima uvijek uzrok 
zamjetiti , no kako smo zamjetili pojavu kao ucin, moramo da 
zakljucimo i na uzrok, slijedeiSi zakon logike : bez uzroka ne ima 
ucina. Kad sam, izasavsi na setnju, ostavio u sobi otvoren prozor, 
a povrativsi se kudi nasao ga zatvorena, nepobitan je zakljucak, 
da je ovaj prozor netko zatvono. Kad malo dijete u koljevci 
place, mora toj pojavi, placu djeteta, biti neki povod ili izvan dje- 
teta, ili u njegovu nutarnjem organizmu, Vided drozda u krletci, 
mora da ga je netko unutra zatvorio. Pa tako bismo mogli neiz- 
mjernim nizom promjena u spoljasnjem svijetu materijalne prirode 
i u nasem nutarnjem svijetu i zivotu postupati, te demo uvijek do 
istoga zakljucka dodi: do ucina i uzroka. Zakon uzrocnosti i 
savez Lzmedju uzroka i ucina postoji u svemiru kod svakoga stvora 
i bida, od najmanjega do najvecega, od najjednostavnijega do naj- 
savrsenijega. 

Sa uzrokom spajamo cesto pojam: silu ili mod; ne pozna- 
vajudi naime nekoj pojavi uzroka, velimo: to je izvela neka sila. 
Sila i mod zamjenjuju se kao istovjetni izrazi, obicno se ipak pri- 
mjenjuje mod djelovanju razumna bida, docim silu prenosimo na 
djelovanje fizikalnih zakona prirode. 

Uzrok, koji djeluje prama stanovitomu ucinu, kao jasno predvi- 
djenoj svrsi, zove se namjerni uzrok (causa finalis). Odnos na- 
mjerna uzroka prema stanovitoj predvidjenoj svrsi zovemo svrsishod- 



125 

nost ili svTsnost, a zakon, kojim se taj odnos izrazava, jest zakon 
svrsishodnosti ili svrsnosti , takodjer princip teleologicki (grcki : 
telos svrha, cilj, i logos nauka). Da zakon svrsnosti svoj izvor moze 
imati samo u takovu uzroku, kao zakonodavcu, koji je svrhu unaprijed 
predvidio i sve tako udesio, da se ta svrha poluci, dakle u inteligentnu 
bii^u, to je istina, koju razum coyjecji prema neoborivim zakonima 
logike kao takovu priznati mora, te joj dalnjega dokaza ne treba. No od 
ucina ne samo da smo slijedom logickoga zakona prisiljeni zaklju- 
citi na uzrok, nego i od kakvode ucinka moramo da zakljucimo 
na kakvo<5u uzroka. Dive6i se velicanstvenim tornjevima zagrebacke 
stolne crkve, ne moze zdrav razum zakljuciti, da su ih neuka i ne- 
stasna djeca sagradila, kao §to se ne moze zakljuciti, da je divnu 
Homerovu Iliadu izpjevalo neuko dijete. Isto tako ne moze se zdravim 
razumom ustvrditi, da je ikada neumno zivince krjeposno djelo iz- 
velo, jer ne ima slobodne volje niti spoznaje moralnih zakona. Na 
osnovu dakle ovih neoborivih zakona moramo da zakljucimo ne 
samo od ucina na uzrok, nego i od kakvote ucina na kakvocu 
uzroka. Nakon ovoga kratkoga uvoda da primijenimo princip teleo- 
logicki iliti zakon svrsnosti pojavama bioloskoga, t. j. organickoga 
svijeta bilinstva i zivotinjstva u prirodi. 

Promatrajudi ovaj svijet dolazi covjek do uvjerenja, da je tuj, 
sve pocevsi od neugledne diatome do libanskoga cedra, od si- 
i^usnih vorticella pak do vijeka stvorenja covjeka u tijesnom odnosu 
i medjusobnom savezu prema odmjerenim svrhama tako uredjeno, 
da su bi<Sa najnizega organizma podredjena biiiima visega, a ova 
najvisega. Neorganicki svijet sluzi kao sredstvo svrhama organic- 
koga, u ovom opet bilinstvo zivotinjstvu, a sve opet kao sredstvo 
svrhama najsavrsenijemu clanu prirode, covjeku. Temelj ovoga me- 
djusobnoga saveza je zakon svrsnosti, iz kojega slijedi, da svaki 
nizi stvor svojom svrhom sluzi kao sredstvo svrsi visega, a ovo 
svrhama najvisega bi6a. 

Proucavajudi predmete organickoga carstva, opazit demo ovaj 
uzrocni savez svuda i na svakom bidu. Ja 6u se samo primjera 
radi zadrzati kod nekojih. 

Svako organicko bide sastavljeno je od vise cesti kao organa, 
od kojih jedna sluzi drugoj kao sredstvo svrsi i ova svrha je sred- 
stvo drugoj svrsi, a sve cesti kao svrha sredstva su konacnoj svrsi. 
Uzmimo primjer na covjeku, Anatomija, t. j. nauka, koja nas uci 
poznavati pojedine cesti, od kojih je covjecje tijelo sastavljeno, i 
fiziologija iliti nauka, koja nas uci, cemu sluze i kako vrse tu sluzbu 



126 

pojedine cesti, pokazuju nam divnu, cijelomiy sastavu tijela odgo- 
varajudu harmoniju pojedinih cesti, koje su prema svrsnosti tako 
uredjene, da sluze covjeku kao sredstvo za pojedine svrbe ani- 
malnoga zivota, a sve ove napokon za polucenje uzvisenih umno- 
moralnih svrha. 

Jedan od najsavrsenijih spoljasnih organa na covjecjem tijelu 
je oko, koje covjeku za polucenje jasnoga vida sluzi. Promatra- 
judi njegove kako vanjske sastavine: bjelocicu, rozenicu, cijevnicu 
(Gef^rshaut), sarenicu, tako i nutarnje : vodenu tekudinu, lecku, caklo- 
vinu, pa sve do mrijeznice, sastavljene od najosjetljivijih zivaca: 
sve je to mudro udeseno prema zakonima lamanja svjetla tako, da 
se na mrijeznici sastavi pasivna slika vanjskih predmeta. Istina, ima 
u divnoj poiavi vida tajna, koje Ijudi ne mogu protumaciti; kako 
se naime sastavljene na mrijeznici slike spoljasnih predmeta vidnim 
zivcem centralnomu organu svih osjecanja, mozdjanima saopce, a 
od ovud covjeku povrate; ali ipak funkcije pojedinih spoljasnih ill 
nutarnjih cesti moze covjek slijediti i protumaciti: kako sve kao 
sredstva k op6enitoj svrsi, izvedenju vida sluze. Medju vanjskim 
cestima oka ima i takovih, kojima covjek u prvi mah ne vidi svrhe, 
te bi ih drfao suvisnima; ako ih ipak pomnjivije promatrati uzme, 
mora da se divi mudrosti, kojom su i ove, na prvi pogled neznatne 
cesti prema zajednickoj svrsi udesene. Zasto su n. pr. oku vedje, 
trepavice ili obrve? Docim nutarnje sastavine sluze kao sredstva 
za neposredno izvadjanje slike primanjem, lamanjem i sakupljanjem 
svijetlih zraka, pokriveno je oko spolja smjestenim spravicama, 
koje mu nutarnje osjetljive organe stite od vanjskih nezgoda. 
Vedje, od njeznih misica i zivaca sastavljeni poklopci, na svako 
oko po jedan, imaju zadatak, da prednji nutamji dio oka, kada 
svjetlo ulazi, neprestanim pomicanjem ciste i ovlazuju, da bude tim 
prozracnije. Trepavice, tanki vlasci na obrubu vedja, odstranjuju 
prah i drugu necist, koja bi u oko mogla ulaziti; a s druge ruke 
stoje kao na strazi, jer kosnuvsi se i o najmanju skodljivu stvar, 
povedu vedje, da se zaklope i tim oko proti opasnosti zastite. 
Jutrom, kad se covjek umiva, moze opaziti, kako se na trepavicama 
nalazi kqjekake necisti, koja se stranom ispod vedja, stranom spolja 
ondje nakupila, te je tako oko od nje sacuvano. Obrve, koje su 
poput dva vlasnata luka iznad svakoga oka namjestene, pobiru 
prah i znoj s cela, te ne dadu, da se na oci spustaju. Uz tolike jasno 
vidljive prema zakonu svrsnosti udesene sastavne cesti oka ima 
u njem svojstava , kojih ne vidimo , ali ih iz ucina spoznajemo ; 



127 

jedno od takovih svQJstava je akomodacija iliti prilagodjivanje. 
Prema zakonima optike odaljuje se slika predmeta od staklene (op- 
ticke) le<ike tim vecma, cim blize se predmet le6ke primice tako, 
da se slika nalazi u neizmjernoj daljini, dakle se za oko posve iz- 
gubi, kad predmet dodje u zariste (focus) le6ke. Iskustvo nas uci, 
da zdravo oko sliku, dakle i sim predmet razmjeme velicine (n. pr. 
noz, pero, ili pismena) najjasnije vidi u daljini od 20 do 35 centi- 
metara, koji razmak se zato i zove normalnom daljinom. Pa 
ipak vidi covjek takove predmete u manjim i vecim daljinama jasno. 
Ovo svojstvo oka zove se prilagodjivsmje. Ucenjaci kusali su ovo 
svojstvo svaki na svoj nacin protumaciti, ali mu jos ne znamo za 
pravi uzrok; toliko je nedvojbeno, da mu izvor lezi u neizmjernoj 
mudrosti, koja je tim oko za predsudjene svrhe usavrsila. Bitne sa- 
stavine oka su u svih zivotinja kicmenjaka (kraljeznjaka) u bitnosti 
iste, samo sto su priudesene prema okolisu i sredstvima, u kojima 
takove zivotinje zivu. Prema tomu su drugacije udesene sastavine 
oka u riba, koje u razlicito gustim vodama i u razlicnim dubinama 
zivu, te se u tim promjenama svjetlo drugacije lomi u oku, nego 
kod kopnenih i onih zivotinja, koje se mnogo zadrzavaju u visinama 
atmosfere. Koli razlicita od drugih zivotinja mora da je udezba 
kod ociju onih, koje izlaze6i no6u na plijen vide u mrkoj tami naj- 
manje zivotinjice, kojima se hrane ; a kakova tek da je akomoda- 
cija ociju kod americkoga kondora, koji kruze(5i visoko iznad oblaka 
u visinama, do kojih se nijedna krilatica ne digne, vidi na zemlji 
plijen, koji trazi. Kao sto kod oka, ovoga najsavrsenijega optickoga 
instrumenta, razabire se divna udezba prema predsudjenim svrhama 
i kod drugih organa covjecjega tijela, a osobito kod gljoti iliti ja- 
bucice i uha, koji organi su uredjeni za govor, pjevanje i slusanje. 
Kao sto je oko najsavrseniji opticki instrumenat, tako su gljot i uho 
najsavrseniji prema zakonima akustike uredjeni organi, od kojih 
svaki imade s jedne strane svoju posebnu, s druge sluzi i kao 
sredstvo drugomu za obdenitu svrhu. Velimo, da je jezik organ go- 
vora, no to je u potpunom smislu samo u savezu sa gljoti, jer bez 
ovoga saveza i zajednickoga djelovamja jezika i gljoti bilo bi gi- 
banje jezika nijemo i nerazumljivo. Ovakav princip telicki iliti zakon 
svrsnosti vidi se nedvojbeno iz uredbe svakoga organa i cijeloga 
sustava covjecjega tijela i ostalih zivotinja; s toga ne cemo se o 
tom dalje zadrzavati u zivotinjstvu, vec demo dokaze tomu potra- 
ziti sa nekoliko primjera u pojavama bilinstva. 

Uzmimo promatrati razvitak drveta. Ako covjek i ne moze 



128 

oznaciti svrhu svakom organickom bicu, svakoj zivotinjici i svakoj 
biljci, ali ne moze pobiti obdenitu valjanost gore spomenutoga me- 
tafizicko-filozofskoga nacela, da je sve u prirodi tako postepeno i 
u medjusobnom savezu uredjeno, da bica nizega organizma sluze 
za svrhe bidima visega, a ova bicima najvisega i najsavrsenijega 
organizma. Da drvo toj opcenitoj svrsi sluziti moze, valja najprije 
da dodje do. svoje posebne svrhe, do potpuna razvitka, do zrelosti, 
da se moze rasplodjivati i drugim opdenitim svrhama sluziti. Za po- 
lucenje njemu posebne svrhe treba drvetu citav niz kauzalnom svezom 
spojenih cestih i organa, gdje jedno drugomu kao uzrok ucinu 
sluzi. Promatrajudi prema fitotomiji (biljevnoj anatomiji) i fiziologiji 
organe drveta, zabavimo se u kratko samo stablom. 

Otkopamo li stablo potpunoma narasla drveta (oraha, duba, 
javora itd.), na6i 6emo spodnje organe, kojima je drvo zemlji pri- 
raslo : debelo, daleko pruzeno zilje, koje bude tanje, cim dalje je 
od sredista prema obodu, dok se napokon zavrsi tankim zilicama 
iliti brandusima. Debelo zilje sluzi drvetu za sigumost, da ga 
jaki vjetrovi i vijori ne prevmu; zato je zilje tim deblje i tim dublje 
i dalje pod zemljom razgranjeno, cim je drvo stablom i granama 
vise i obseznije, docim mu nebrojene tanke zilice sluze samo za 
upijanje hrane. Hranivo, koje bilje upija, je ili kapljevno teku6e ili 
poput uzduha plinovito. Prvo upija bilina brandusima iz zemlje, a 
drugo lisbem iz atmosfere, Ne mozemo ovdje dalje ulaziti u fiziolo- 
giju bilja, da razjasnjujemo, koliko mnostvo imade u bilju raznih 
cjevcica, jazica i spravica, kojima ziljem iz zemlje upijana hrana 
uzlazi, a lis<5em iz atmosfere usisana silazi bilinom ; dosta budi spo- 
menuti, da su na oko neznatne zilice na korijenju, a lis6e na gra- 
nama tako bithe jazice, kojima se hrana bilinom razilazi, da 6e se 
drvo posusiti i propasti, ako bi mu se zilice na korijenju poodre- 
zale, ili lis6e opetovano ocupalo. Da je tolika vaznost ovih sidusnih 
cjevcica i jazica za hranu, dakle za opstanak biline, vidi se i stoga, 
sto su ovi za hranidbu tako nuzni organi razlicito uredjeni prema 
okolisu, u kojem bilina zivi. Drugacije uredjene su zilice i Usee na 
bilju, koje raste u vodi (bijeli i zuti lopoc, povodni orasak) ; druga- 
cije na onom, koje raste na kopnu, na kamenitom stijenju, na zraku 
itd. Ovu divnu udesenost pojedinih sastavina bilja prema posebnim 
svrhama opazamo osobito jasno u cvijetu i plodu. Promotrimo 
pup, u kojem pocivaju plodila i zametak ploda. Plodila: prasnici, 
pelud (zaplodni prasak), pjestid sa njuskom i plodnicom (ovarium), 
obavita su kozuskom, sastavljenim od mekanih, vise manje dla- 



Dr. FRANJO RACKI. 

RUDOLF VALDEC ZAGREB. 



129 

kavih Ijustica, sve njeznijih i mekanijih, cim se vecma priblizuju najnjez- 
nijim cesticama plodila. Ovaj kozusak je divnom primjenom svrsi biline 
prema podneblju i ostrijem uplivu atmosfere razlicito udesen tako, da je 
gusci i topliji u studenim stranama svijeta, docim je tanji, dapace ga kod 
mnogih bilina u vru<5em zemaljskom pojasu niti nema. A kako njeznim 
pokrovcima je zasticen tek dospjeli plod pocam od najnjeznijega 
zametka — klice, pa do skrajnje Ijustice, kojom je sjemenka obavita. 

Prilagodjivanje, o kojem govorasmo gore kod covjecjega oka 
i drugih zivotinja, nalazimo takodjer i kod bilja, najocevidnije kod 
povodne biline zuti lopoc (auphor luteum). Ova lijepa biljka, koja 
svojim krasnim zutim cvijetom nase ribnjake i lagano tekuiie vode 
ukrasuje, ucvrscena je na dnu podankom, docim se list petljom, a 
cvijet stapkom digne na povrsje vode. Petlje i stapke ravnaju se 
vazda prema dubljini vode tako, da su u plicoj kratke, u dubljoj 
duze. Isto svojstvo prilagodjivanja opazamo i kod zabogriza 
(hydrocharis morsus ranae). 

Princip teleoloski jasno se vidi takodjer iz geografskoga sirenja 
bilinstva i zivotinjstva. Promatrajuci bioloski svijet sa ovoga gledista, 
vidimo neosporivu cinjenicu, da su oba ova carstva, bilinstvo i zivo- 
tinjstvo, po cijeloj zemlji od jednoga stozera do drugoga udesena 
prema toplini, vlazi, hrani, u opde prema onim uvjetima podneblja, koji 
njegovu zivotu i napretku odgovaraju. Drugo je n. p. odijelo zivinstva 
i bilinstva na dalekom sjeveru^ i jugu, drugo u umjerenim, a posve 
drugo u vrucim pojasima. Badava ces prenositi pome sa polutnika u 
nase, a badava nase vocke i zelje s nasih u obratnicke strane. Isto 
vrijedi i za zivinstvo. Jedno i drugo ce pod vedrim nebom ovdje i 
ondje kuburiti i krzljaviti, napokon ce ipak podleci prevelikoj promjeni 
podneblja. Istina, da se gdjekoje biline i zivotinje promjeni donekle 
mogu prilagoditi, ali su medje te prilagodnje odvise tijesne, a da bih ih 
organizam prekoraciti mogao. To su cinjenice nedvojbene, koje nam 
jasno govore, da je svakoj skupini bilja i zivotinjstva za stalno pre- 
bivanje odredjeno na zemlji ono podneblje, koje njegovom orga- 
nizmu, njegovoj svrsi odgovara. Primjera za to navadjati bilo bi 
suvisno; jednu ipak zivotinju spomenut <Su, koja se, otkad Ijudski 
rod u medjusobnom saobracaju stoji, kao najjasniji primjer za ude- 
senost organickih bica prema predvidjenim svrhama navodi, a to je . 
deva, gamila ili dromedar. Ovomu dvopapkaru je domovina 
sjevema Afrika, Egipat, Arapska, Abisinija, juzna Tatarska, cak do 
Indije. To su ponajvise suhe, pjeskovite, tropskim suncem isprzene 
zemlje, kuda covjek moze vise dana putovati, a da ne nadje hrane 

Spomen-cvie6e. 9 



130 

niti vode sebi niti zivotinji. U tim daleko protegnutim zemljama 
ne bi bilo Ijudskoga drustva, saobradaja, prometa, niti trgovine, ovi 
krajevi bili bi pusti i mrtvi za ostali svijet — bez deve. Ona je 
stvorena za covjeka u onim zemljama, te su joj prema toj svrsi i 
sve cesti tijela udesene, da bude u istinu 1 a d j a pustare. Dugacka 
je do 19 mt., a sprijeda do 13 mt. visoka, srijed hrpta ima veliku 
grbu, vrata je podugacka, nogu tankih, papaka malenih. Noge su 
joj u opce tako udesene, da moze na suhu, pijeskom zasutu ili ka- 
menitu tlu lako i sigumo stupati, a nozdrve moze zatvoriti tako, 
da joj vru6i, vjetrom raznasani pijesak ne moze u nos ulaziti. Na 
koljenima prvih nogu i na grudi otvrdjela joj koza u ozuljine, te 
moze klececi na se uzeti jasioca i teret. 2eludac joj je produzen u 
posebnu spravu, u kojoj moze pitku vodu cuvati i vise stotina 
engleskih milja proputovati, a da joj je ne treba. Tako uredjena tijela 
moze deva, opterecena sa 300 do 400 klg., u vru6im africkim pustarama 
proputovati na dan i 30 engl. milja, docim one, koje samo za ja- 
hanje sluze, a nisu odvise optere6ene, mogu i dva puta toliki put 
provaliti. Njoj ne treba bica niti ostruga, jer joj dostaje samo glas 
gospodarov. Glazba joj godi, pa kad je umorna, zasvira jasilac ili 
zapjeva svoju arapsku pjesmicu, na sto ona zumije i veselije kora- 
cati stane. Putujuci stupa tako, da joj se koracanje niti najmanje 
ne cuje, jer su joj stopala obrasla nekom elasticnom tvari. Uz to- 
like koristi, sto ih covjek od ove zivotinje ima, valja dodati, da mu 
i za hranu sluzi, uzivajudi od nje meso, mlijeko i sir, docim mu 
dlaka sluzi za odijelo, a posuseni gnoj za gorivo. Spojivsi sva 
svojstva ove krotke i dobro^udne zivotinje sa snatrenjem i zivom 
mastom Arapa, nije cudo, da se od nje mnogo zanimljivih prica i 
istinitih cinjenica pripovijeda. Ja 6u jednu od takovih pripovijedaka 
navesti, kako ju pripovijeda glasoviti arapski putnik Fatalla Sayeghir 
u 2. knjizi Lamartinova putovanja na istok. 

Putujudi u vedem drustvu Arabijom u Hedzas, pripovijeda Fa- 
talla: »Peti dan, posto smo prenodili pod satorima El-Heradia, di- 
gosmo se sa svima, da sedlamo svoje dromedare, koje na veliko cudo 
nadjosmo, kako su glave u pijesak zatisnule, te ih iz ovog polo- 
zaja nismo mogli maknuti. Beduini, prizvauii u pomod, protumacise 
nam tu pojavu instinktom zivotinja, kojim osjecaju dolazak uzasnoga 
vjetra si mo una, toga strasnoga bica africkih pustara, koji pro- 
pas6u prijeti Ijudima i zivotinjama, ako ih nezasticene na otvorenoj 
pustari zatece.« Dromedari osjecaju instinktom dvije do tri ure 
unaprijed ovaj strasni elemenat, okrenu se od vjetra i zakopavaju 



131 

se glavom u pijesak. Niti glad niti zedja, niti ikakova sila ne mogu 
ih iz ovoga polozaja krenuti, dok uzasno nevrijeme potraje, pa 
trajalo to tri i vise dana. Da se spase od toga ubitacnoga vjetra, 
nadarila ih je providnost instinktom, koji ih nikada ne prevari, te 
nije samo njima, nego i Ijudima za sigumost, »Vide6i,€ nastavlja 
pripovjedac, >o cem se radi, obuhvati i nas strava, te se pobrinusmo 
za nuzne mjere sigurnosti. Ne dostaje, da se konji smjeste u si- 
gurnost, valja ih pokriti i usi zacepiti, inace ih zadusi sikia vijavica 
sitna vruca pijeska, sto ga vjetar proti njima tjera. Ljudi se sakupe 
u satorima, zatrpaju pomnjivo najsitnije pukotine i rupice, postavivsi 
vodu samo tako dedeko od sebe, da ju nikom dosed uzmognu, 
a onda legnu na tie i pokriju se machtama (arapskim pokrivalima). 
Tako ostanu cijelo vrijeme, dok taj uzasni vijor traje, Jedva sto 
smo ovako sebe i zivinstvo osigurali, gili eto ti svih uzasa toga 
smrtonosnoga elementa, Uz strasno zvizdanje digose se oblaci vruca 
rdjasta praha, obaraju6i na tie sve, sto mu je na putu, te za cas 
dignu se na ravnini brezuljci pijeska, pod kojima lezase sve poko- 
pano, sto se vijoru protiviio. Ako je koje udo tijela bilo odgaljeno, 
sprzeno je kao od vruca zeljeza. Uzasno ovo nevrijeme trajase 
deset sati strasnom zestinom, a onda popustajuci silom jos sest 
sati: joste samo jednu uru vise i eto nas podusenih. Voda, koju 
smo za pilo pripravili, zakipjela je, a u satoru bijase veca vrucina, 
nego u vru6oj turskoj kupelji. Odvazivsi se napokon iz satora, eto 
nam uzasna prizora pred ocima: petero djece, dvije 2ene i jedan 
muskarac lezahu mrtvi pod pijeskom jos goruce vrudim, a nekoliko 
je Beduina bilo sasvim pocmjela i sprzena obraza, Kad vjetar simoun 
kojega nesretnika zahvati u glavu, krv mu udari curkom na nos- 
nice i usta, obraz mu nabuhne, pocrveni i za cas zadusen izdahne.* 
Svoj spas imgdo je drustvo zahvaliti devi i njezinu instinktu. 
Instinkt je zivotinji prirodjeni nagon, kojim potaknuta cini i ne zna- 
juci keiko, vec samo nekim predosjedajem bez znanja i shva6anja 
mekanicki, no vazda istim nacinom ono, sto je njoj iU vrsti joj za 
stanovite odredjene joj svrhe, u op6e za hranu, rasplodbu, dakle 
za opstanak i spojene s njim svrhe bitno nuzno. Dakle je i instinkt, 
ova nerazrjesiva tajna prirode, telickoga znacenja, jer je nami- 
jenjen nedvojbeno predvidjenim svrhama. Prema sastavu i uredbi 
tijela i prema svrhama udesen je i instinkt svakoj zivotinji. Drugim 
nacinom ocituje se on n. pr. u slona, drugim u deve, drugim opet 
u ptice i insekta. Ovaj provodid, ovo ravnalo zivotinja za polucenje 
odredjenih im svrha kusahu gdjekoji protumaciti iz iskustva i navike 



132 

zivotinja. Nu kako protumaciti plivanje tek iz jaja izvaljenih pataka, 
koje vode jos nisu nikad vidjele? Ucenjak Gratiolet pripovijeda^ 
da su se mlada steneta, koja jos nikad nisu vuka vidjela, stala grce- 
vito tresti, kad su onjusila komad vucje koze. otkud im iskustvo? 

Iz uredbe dromedarova tijela vidi se, da su u njega neki po- 
sebni organi udeseni za posebne svrhe i prema posebnim zemljama. 
Ne mogu propustiti, a da ne spomenem jos jednu divnu uredbu druge 
vrsti zivotinje tobolcara (marsupialia) : klokana iliti kengurua, iz 
koje se vidi, da je predvidjenoj svrsi namijenjena. Mlado klo- 
kance rodi se nezrelo i nedoraslo tako, da bi dosav na sviet po- 
ginulo, da ne bude posebnom uredbom hranila i zastitnih organa 
doskoceno. Kao sto je poznato iz zoologije, imade klokan-zenka 
na trbuhu osirok tobolac ili vrecicu, u kojoj mlado klokance duze 
vremena hrani i cuva. Cuveni prirodoslovac De le Souef opisuje 
slucaj, kako je zenka kengura mlado polegla. Osjecajuci polozaj 
sjedne mati na tie, oslanjajud se na korijen debela repa, uhvati vre- 
6icu prvim sapama, prihvati mlado i metne ga nutar. Nu mlado ne- 
doraslo klokance ne moze prihvatiti sise, koja je vre6ici prirasla, jer 
mjesto potpunih doraslih ustiju ima tek okruglu rupu. Tuj mu mati 
pomogne, jer mu bradavku od sise utisne i pricvrsti u rupu. Nu da 
to uspije, te bude zivincetu sisanjem osigurana hrana, udesena je 
bradavka osobitom spravom. U tu svrhu ima na bradavici posebna 
misica, a misici pripojena je posebna kost. Posto je ovako u usta 
mladomu uvedena bradavka, ostane mu tako pricvrsdena cijelo vri- 
jeme, dok je u vredici, jer kad bi se jednom otkinula, ne bi je ve6 
niti mati mogla namjestiti, te je mlado poginulo. Da se pako ucvr- 
s6ena bradavka ne otkine, tomu je spomenutom uredbom doskoceno. 
Uz ovakovo sisanje, gdje su usta cijelo to vrijeme zatvorena, moglo bi 
se zivince, zaletiv mu mlijeko u dusnik, zadusiti. To je opet kod ove 
vrsti zivotinje tim zaprijeceno, da je dusnik posebnim kanalom sa 
vanjskim zrakom spojen, kakova kbd drugih zivotinja ne ima, pa i kod 
klokana ga nestane, cim mlado doraste i ostavi materinu vredicu, te 
ga mati samo onda opet nutra metne, ako mu s polja pogibao zaprijeti. 

Pod svrsetak ovoga promatranja da spomenem joste jednu po- 
javu u zivinstvu, koja se takodjer samo sa stanovista telickoga pro- 
tumaciti moze. Ima naime zivotinja, koje da budu zasticene proti 
mnogim neprijateljima, bojom tijela nalikuju na okolis, gdje zivu. 
Tako nalikuju ptice koke (gallinaeae) svojim tijelom na zemlju, 
jer na zemlji zivu, kao n. pr. sljuke, seve, prepelice, prutke, zalari 
i dr. Nekoji sisavci mijenjaju boju prema dobi godine. Alpinski 



133 

zee (lepus variabilis) je Ijeti suro-sive dlake, a pocevsi od mjeseca 
studenoga je sasvim bijel, isto tako je granostaj (hermelin) Ijeti sure, a 
zimi sasvim bijele dlake do male kitice na repu. Ribica antennarius, 
koja zivi u Atlantskom oceanu, nalikuje svojim pjegavim tijelom posve 
na morske haluge. O njoj veli prirodoslovac Osbek: :>Nju je pro- 
vidnost bez sumnje zaodjela bojom nalik na lisce zato, da ju gra- 
bezljive ribe drze za halugu.c 

Oponos iliti mimikra u uzem smislu je pojava, gdje zivo- 
tinja namjerice ne samo bojom, nego polozajem i cijelim drzanjem 
tijela oponasa drugu zivotinju, koja je posebnim, samo njoj vlastitim 
svojstvom zastidena od neprijatelja, pa se tako ovim tudjim svojstvom 
i oponasanjem spasi, jer ju neprijatelj drzi za oponasanu zivotinju. 

Instinkt, zastitne boje i oponos mogu se dakle takodjer pri- 
brojiti gore spomenutim pojavama u bilinstvu i zivinstvu, gdje um 
covjecji iz udezbe pojedinih cestih prema cijelomu sastavu orga- 
nickoga bica logickom silom kauzalnoga saveza mora da zakljuci, 
da je to sve uredjeno prema teleoloskom principu, prema zakonu 
svrsnosti za polucenje jasno predvidjenih i odredjenih svrha, da 
se iz ove divne uredbe, pocevsi od najnizega pa do najvisega i 
najsavrsenijega bica, jasno i nesumnjivo vidi u cijeloj prirodi divni 
sklad, a iz sklada jasna inteligentna namjera. Ima Ijudi, koji ovaj 
prema inteligentnoj namjeri udeseni sklad hode da protumace me- 
kanickim djelovanjem materijalnih sila; no proti ovoj izcezavajudoj 
manjini stoji savkoliki inteligentni svijet svih vijekova, koji u neiz- 
mjernom nizu pojava prirode, jer osnovanih na savezu uzroka i 
ucina, vidi nedvojbeno ocitovanje neizmjeme inteligencije, zacetnika 
svemira, svega vidljiva i nevidljiva, — zacetnika, »koji, kako veli 
sv. Augustin, nije takove sustine, da bi se Ijudskim ocima mogao vidjeti, 
a cudesa su njegova, kojima sve stvoreno upravlja, svagdanjim vidje- 
njem tako slabo uvazena, da divna i nedokuciva djela njegova i u 
svakoj klici sjemena nitko ne opaza.c Nikad se ne ce ovaj svijet, 
njegove pojave i promjene, djeluju6e sile i zakoni, a to sve u 
skladu prema predvidjenim i odredjenim svrhama, inace 
shvatiti i protumaciti modi, nego poklonivsi se neiz- 
mjernoj inteligenciji bida, o kojem, odusevljen njegovom 
prirodnom objavom, pjeva psalmista u io3. psalmu: 

»0 Gospode, kako su velicanstvena Tvoja djela, sve 
si premudro uredio, sto je na zemlji, bogatstvo je Tvoje « 

Zagreb. 

Josip Torbar. 




GOSPODIN S KAPTOLA. 



nrije kojih desetak godina stajase na Kaptolu zagrebackom 
tek nesto dalje od >cme skole* starinska kanonicka ku- 
rija, za koju se po cieloj Hrvatskoj znalo i koju je domaci 
kajkavski sviet svojom sladkom rieci i dobrodudnim nacinom kratko 
tek nazivao »gospodinova* (s akcentom dugim na slovu i) kurija, i 
tim ju mislio razluciti od svih trideset i toliko kanonickih kurija. 
S ulice nije se mogla vidjeti ku6a, jer je bila sagradjena duboko u 
dvoristu medju vrtovima i zavrtnicama, a do ulice drzale se s jednog 
kraja ogromnih dvokrilnih vratiju staje i ekonomske zgrade sa svojim 
zadnjim stranama, na drugi pak kraj vratiju vukla se duga i visoka 
zidana ograda, koja je na dva tri mjesta imala uzidane svetacke 
slike i kipove, pred kojim svakim je za staklom visjela crvena lam- 
pica. Na kraju te ograde, tik do susjedne kurije, bila su jos manja 
vrata za pje^ake i prihodnike svakdasnje. Na jednim i drugim vra- 
tima bio je iz kamena izklesan nekakav opatski ili biskupski .grb. 

U toj je kuriji mnogo vise od cetvrt vieka nastavao kanotiik 
Tomas Tobancic, ili kako ga svi voljeli nazivati: >reverendissimus 
Tomica*, — poznat rodoljub i dobar covjek. 

Kad sam ga ja upoznao, bio je veC u velikoj starosti, no niti u 

• prvi taj cas, niti ikada poslije nisam ma ni u cem morao osjeiati starca. 

Kretnja mu bila gotovo zivahna i laka, riec i jasna i brza, a lice uviek 

vedro. Cisto kao da je strujila oko njega i radost i Ijepota zivota. Zato 

ini se mozda jos jace usjekla u dusu spomen na prvi nag susret. 

Bio me umolio susjed i prijatelj, neka idem umjesto njega na 
Kaptol k reverendissimnsu Tomlci, da mu izporucim njegove po- 
zdrave i izvinem, sto ne iSe mo6i k njemu u Zagreb na Tomasevo. 

Naravski, ja sam rado primio na sebe tu zada(iu, jer sam go- 
tovo od djetinjstva slusao pricanja o »gospodinu Tomici*, o njegovoj 



135 

veseloj dudi, dobrom srcu i umnoj glavi. Od nekada zelio sam, da 
ga upoznam, no — dok je starac izlazio jos iz svoje kurije i Kap- 
tola, bio sam diete, a poslije desio sam se izvan domovine ; odkada 
se pak povratih, nije vise stari gospodin. polazio u pohode k prija- 
teljima i negdasnjim znancima, ved je glavno skupljao druf tvo u svom 
domu, kamo me nije prilika dosele dovela. 

Bas kad sam dosao k visoko zidanoj ogradi na Kaptolu i htio 
zakrenuti na mala vrata u dvoriste, bila su velika vrata sirom raz- 
tvorena i za cas je izasla kocija s kocijasem i inosom u pandurskoj 
modroj monduri na kozlicu. U prvi cas pogodih, da je to ekipaza 
re verendissimusa ; potuzih se u sebi na svoju zlu srec^u, jer u istinu 
u kociji je sjedio starac kanonik. No stari je gospodin opazio, da 
sam bio na malim vratima, te je odmah dao sustaviti kociju i poslao 
inosa k meni, da me upita, sto zelim. 

Kad je starac doznao za moje ime i moju nakanu, dao je skre- 
nuti kociju i rukama davao mi znakove, neka podjem u dvoriste. 

Kad se pred kurijom izrukovasmo i zakrenusmo u stubiste, 
gledao sam starca srednje visine, dosta krepka drzanja u odebelu 
tielu ; lice bilo mu je svjeze boje, ponekle zaiiveno rumenilom. Sitne 
staracke oci cuvale su svoju tamnost i zarko se jos kriesile, kad bi se 
riec zivlje povela. Gusta, sasvim biela kosa pokrivala je dosta ve- 
liku glavu, isto i obrve nad ocima bile su sasvim siede i guste. Nije 
imao na sebi reverendu, ve6 dug kaput i uzke hlace u cizmama, a 
to odielo bilo je brizno uredjeno i ni traga ni najmanjoj zanemare- 
nosti, u koju stari Ijudi tako lako zapadaju. 

Primio me je tako Ijubezno i usrdno, da sam gotovo osjedao 
dragost i ugodu domadeg kuta. Bio on stari i dobri prijatelj ciele moje 
obitelji i cieloga roda, pa je cisto veseo bio, sto sam dosao k njemu. 
Da sam mu jos na hodniku morao obecati, da cu ostati na objedu, 
po sebi se razumije. 

Ku6a mu bila puna Ijudi. Imao je kod sebe sestru udovicu 
s cielom mnogobrojnom obitelji, koja se sastojala iz djece i unu- 
cadi. Osim toga bila tu jos prijateljica i drugarica sestrina, sirota 
stara na p6 sliepa i gluha, koja nije na cielom svietu imala nikoga 
svoga, pa ju kanonik iz smilovanja uzeo u dvor, da sa sestrom 
igra u karte. Osim toga je jos drzao cetiri siromasna djaka na stanu 
i kosti, a drugoj cetvorici davao je objed i veceru, strogo pazeci, 
da se od njih u to ime ne iste nikakova pomo6 u kudnim poslovima. 

Ja sam prekrasan dan probavio kod njega. I tako mi je ugodno 
i voljko bilo, da je ve6 davno zamracilo, kad sam ostavio gostoljubnu 



136 

kucSu. Da, — nisam tek ja bio kod objeda. Reverendissimus Tomica 
u tili je casak bio slozio citavo druztvo. 

Mene dakako najvise je od sviju on sam zanimao, — gotovo 
zanosio. Bilo u njem u isti cas i nesto od zapadno-evropskog pre- 
lata i nesto od onih negdasnjih hrvatskih kanonika iz vremena tur- 
skih ratova, koji su u potrebi znali i sablju opasati, — a svakako 
najvise je bilo u njem one prave korenike hrvatskog negdasnjeg 
»gospodina«, koji je ponosit, da je Hrvat, kojemu su vazda na umu 
pravice kraljevine Hryatske i koji osjeca u sebi duznost, da mu bude 
ku6a svakom gostu draga i mila. 

Kod stola upravo je elegancijom i finocom kakovog staro- 
francuzkog crkvenog dostojanstvenika >ancien regim-a< nastojao, da 
bude zabava ugodna, a kad je stoloravnatelj, u osobi mladog nekog 
prevendara, poceo sa zdravicama, — eto iz starca naseg hrvatskog 
veseljaka, koji se je prepustio veselju i radosti. Osobito rodoljubne 
zdravice uznesose reverendissimusa Tomicu. Kad se je nazdravilo 
domovini, pa onda uspjehu narodne borbe za narodna prava, pa vla- 
diki Strossmayeru, — onda je starac cisto zarom mladica hvatao pokal 
i zanosnim riecima preuzimao zdravicu, pa gotovo prvi intonirao rodo- 
Ijubnu pjesmu. Bio on naime jos iz garde starih Iliraca. Pavao Stos, 
Josip Kundek, opat Krizmanic, biskup §rot bijahu mu prijatelji i dru- 
govi u mladosti. Onaj zar i potreba dusevna, da se iz svoga naroda 
ucini u istinu narod i da mu se izvojsti sloboda, sto je u ilirsko vrieme 
tako zarko plamtilo u hrvatskim grudima, u starca reverendissimusa To- 
mice nije nista popustilo nakon tolikih narodnih neuspjeha i gubitaka. 

Starac je sveudilj ostao vjeran svojoj zastavi i svojim idealima. 
A nije se to tek pokazivalo na riecima i kod vesela stola. Svako 
narodno rodoljubno nastojanje nalazilo je uviek u njem vjerna i 
pozrtvovna pomagaca. Uza sve liepe dohodke kanonicke on je bio 
gotovo bez imutka, jer pokraj uzdrzavanja i podpomaganja cieloga 
si roda, on je ipak pritekao kod svake narodne potrebe znatnim 
svotama u pripomoc. A u narodnoj borbi jos u velikoj starosti nije 
nikad propustio, da se ne zauzme za narodnu stvar makar osobnim 
uticanjem. Ma da je bio veliki crkveni dostojanstvenik i starac, opet 
se nije ugibao ni zacao, da ne preuzme na sebe koji korak, koji pohod 
ili inu kakvu duznost, sto ju zahtievala korist narodne borbe. 

Meni je starac tako omilio, pa i sva njegova ku6a, da nisam 
mogao doci u Zagreb, a da njega ne potrazim. Zadrzah li se pak 
dulje vremena u gradu, dogodilo mi se cesto, da sam svak dan sate 
i sate probavio kod njega. Ah, ona njegova duga, na po tamna 



137 

soba pod starinskim dubokijn svodom sa starinskom stukaturom, — 
svi zidovi pokriti policama s knjigama, uvezanima u starinske koze, 
— u jednom kutu klecalo, pocmjelo od starine i postavljeno pred 
propelom, u drugom kutu starinski pisadi stol-sekretar, — sve, sve 
jasno mi pred dusom ostaje, a najvise u dubokom naslonjacu sjedo- 
glavi starac rumenih obraza, zagrnut u kucnu kabanicu, obsivenu 
krznom, koji me je toli cesto sjecao na DUrerove portrete, a koji me 
je vazda i svaki put prisilio na dobru volju i radost, gledajud mu u 
vesele oci i smieskom osvietljene obraze ! Pak onaj njegov dragi nacin 
pricanja, ono dobrodusno posmatranje uz umne i duhovite pripomenke! 

Tako sam iz vlastitih njegovih rieci upoznao svn kroniku nje- 
govih dana, — dana, koji se nisu ni u cem izticali kakovim neobicnim 
doziyljajima, nu koji su me ipak sa svake strane zanimali, jer su 
bili jednako puni dobrote i po tom uviek puni radosti i Ijubavi k zi- 
votu. U velikoj svojoj starosti on je dapace pomirno i dobre volje 
gledao na zivot, podnasao lako teret, sto ga po sebi donose mnoge 
godine, — i za svaku sjenu, bacenu na sjaj zivota, on je nasao iz- 
prike i utjehom si ju tumacio. 

— Dragi mladi amice, perillustris ac spectabilis domine ! — 
tako je redovito pocimao i nagovarao mene, dvaestgodisnjega mla- 
di6a, sladko se i tiho nasmiesio, podignuo prst s opatskim prstenom, 
kimnuo glavom i zazmirio postrance ocima, pa potiho zapoceo svojom 
Ijubkom kajkavstinom : — Lepa su im to bila vremena, kad sem jos 
bil parvista, makar sem moral kanoniku Prelcu — vidiju v ovoj istoj 
kuriji — svaki den cizme snaiiti i dobro naglancati, a to im ni bilo 
za onda lehko, kajti josce nisu ludi zmislili biks, a stari je gospodin 
samo od mene imeti htel taj posel, ar ja sem to bolse znal, kak 
negov inus. Hm, rad me je imel zato, i nemu se imam sve zafaliti; 
doklem goder sem bil v skolah dijackeh, on me je pri sebi derzal 
i onda on mi je poglavito pomogel, da sem dosel v seminarijum, a 
poklam on mi je pribavil kapelaniju v Bistrici, i pak onda brzo 
sem po negovoj pomodi dobil faru. Pak vidiju, kulikrat mi je znal 
re6i, kad me je lekciju predi skole spitaval: »Tomica, ako se bus 
dobro vucil, mores jos tu v istom dvoru, gde i ja, sedeti kak gos- 
podin c ; pak vidiju, milosdu bozjum, to im se za istinu dogodilo! 

I starac uzeo bi mi pricati povjest svoje »kanonicije«, koju je 
u vrieme Jelacida bana zasluzio svojim rodoljubnim i covjekoljubivim 
djelima i nastojanjem oko podizanja puckih skola. Tako sam ja uza 
nj u duhu prozivljivao svih zadnjih sedamdeset godina nasega i 
javnoe i sukromnog zivota. Starac imao je za cudo dobro pamcenje, 



138 

a uz to, kako rekoh, znap je preljubezno pricati, gotovo drazestno cavr- 
Ijati. A butilja s najstarijim bukovcem i moslavcem nije smjela manjkati. 
Govorio je izkljucivo kajkavski. Jednod mu to iztaknem — njemu lUrcu ! 

— Je, kaj oceju — dragi mladi spectabilis — , onak, kak ih je 
mati navcila govoriti, itak je najslajse. Ja znam, da je morebiti lepse 
po slovnici govoriti, ali — vender — mojemu srcu najiepse je po 
domaci. — Kaj ceju, kad je vise Horvatov, koji govoriju taj vas 
»sto«, — pak smo morali dati prav Gaju, kad je pocel pisati ovak, 
kak Granicari, Slavonci i Bosnaki goyoriju. Sve za slogu ! Ali zato 
itak ostane nas gorni govor — nam najdragsi. Pak, dragi amice, ta 
nasa kajkavska rec, to je kakti mati svih dijalektusov slavjanskih. Em 
dobro veli fabula, da su Ceh, Leh i Meh iz Krapine ! Kajkavca razme 
i Rus i Ceh i svaki Slavjan. Morebiti, da su negda svi Slavjani govo- 
rili tak kak mi ! Gdo bi to znal, da ni tak bilo ? A segurno im je, da 
tu na jugu i drugac se s pocetka ni govorilo. Tejam tam v Pelopenezi- 
jusu moreju najti imena sel i gora, koja glasiju kak nasa v Zagoiju. 
Vidiju, da nemaju prav, kad se cudiju mojoj lubavi za kajkavsku rec, 

Cesto i precesto ne bude, da smo ostali sami. Stari je go- 
spodin suvise imao i prijatelja i znanaca u gradu i u svoj zemlji, 
a da ne bi gotovo uviek imao posjeta. I onda ostavili bi njegovu sobu, 
koju je nazivao bibliotekom, pa bi se selili u >palacu€, a inos Jankic 
taj cas bi dosao, da na stol postavi vino sa casama. Dakako, kod 
toga nije ostalo. Stari gospodin poslao bi po koju od rodjakinja, 
da glasno pita, ne bi li se mogla prirediti mala ijuzinicac, kod koje 
bi sestri ili kojoj necakinji opet glasno stavio pitanje, ne bi li se 
naslo gdje »malo perzolice, ali pisane pecenke, ali druge kakve pecen- 
kice?« — I iz ijuzinicec razvila bi se prava pravcata obilna vecera. 

— Ah, vi mlada dendenesna gospoda nekakvi ste pesimiste, 
gledite na ceme ocale na ovaj lepi svetli svet ! — znao bi cesto re6i. 
— A nemate prav; gospodin je Bog bormes znal, kaj dela, kad je 
isel stvarjati nebo i zemlu, i borme mu je lepo zislo sve, sve ! Lepo je 
ziveti, samo treba oci odpreti i spametno okolo sebe pogledati, pak 
ja kriv, ako ne bu svaki brzo pregledal i videl, kak je lepo! A ne 
govorim ja tak zato more biti, kajti je z menom gospodin Bog bil 
milostiv i naredil z mene zagrebeckog kanonika i abasa; ja sem tak 
govoril, kad sem bil siromak ; ja sem i onda videl i znal, da je lepo na 
tom bozjem svetu! Zato i rad zivim, pak je Bog i Majka bozja opet 
z menom i daju mi ziveti i daju mi mojih osamdeset i tuliko let lehko 
podnasati. Eh, kad bu vura dosla, bu dosla, nek se vrsi bozja volja! 

Pa u istinu u velikoj svojoj starosti reverendissimus je Tomica 



I39_ 

znao jos uviek nadi uzitka u pogledu na Ijepotu prirode oko sebe: 
njega je kao kakva mladida znao i mogao uznieti liep cviet, sjajno 
nebo, — dapace nije mogao slusati poj slavuljev, a da ne bude 
ganut i zadivljen. Isto se tako u svakom druztvu veselio i radovao 
kao najmladji od nas, a svaki liep i plemenit dogadjaj u svietu 
uznietio bi njegov entuzijazam. »Lepo je — lepo zivlenje!« znao 
bi re6i. >I moja najveksa je sreca, da dugo zivim!« 

Istina — nije ni ta mirna i vesela du§a ostala dugim nizom 
godina postedjena od oblaka i gromova, sto ih zivot svakome donese, 
a donese najvise po covjeku. Pretrpio reverendissimus Tomica dosta 
toga od Ijudske zlobe i Ijudskog jala. Znao mi je koji put slicne do- 
zivljaje spomenuti, no uviek bez ikakve srcbe. Naprotiv citav mi je svje- 
docio, kako se je uviek znao didi nad nizkim takovim napadajima i nije 
dopustio, da mu se kvari veselje k zivotu i da bi tek caskom dobrota 
morala u svem prepustiti mjesto drugom kojem protivnom osjedaju. 

— Naj mi dostoju veruvati, — nigdar se nisem srdil radi ta- 
kovih bedastoca. Znal sem, da ni istina — znal sem, da samo jal 
more takvoga kaj re6i i zmisliti — pak mi je zal bilo — ne mene 
— kajti ja nisem nis zgubil — neg mi je zal bilo — onoga bedaka, 
koji se je srdil i negdi necemumo v sebi grizel i tak si je kvaril 
sam svoje zivlenje. Bogcec! — 

I starac bi uviek kod toga svrsio zeljom, da bi dobri Bog 
oprostio zabludjeloj ovci pa bi okrenuo razgovor na veselu kakvu 
stvar, — obicno kakvu saljivu pricicu o torn ili onom znancu, 

Kada je stupio u devedeset i prvu godinu svoga zivota, nekako 
samo se od sebe desilo, te je taj rodjendan bio dan velikog slavlja. 
Sa sviju strana dosli prijatelji i postivatelji, da se vriednom starcu 
poklone. Stari kanonicki dvor cisto sumio i ozvanjao 
od veselja i radosti. 

Starac si nije dao uzeti te ne bi bio sluzio na taj 
dan veliku abacijalnu misu. I meni ne moze nista osla- 
biti onaj veliki dojam, sto mi je dusa primila, kad sam 
vidio starca u dubkom punoj katedralki pri oltaru, te 
ga slusao gotovo krepkim glasom zapjevati: >Sur- 
sum corda!« Cisto sam slutio svu svetost, sto ju 
starost sama po sebi nosi, i vidio u starcevu lieu 
duboku i vrucu zahvalnost, da dozivljuje taj cas ! 

Door Gredice. 

Ksaoer Sandor Gjalsbi. 




SAMSONOV GENIJ. 

Samson: 



ienja, kje se dalec skrivaS! 
m mlad, napojen cvetnih nad, 
" napojen cvetnih nad in mlad, 
;ga se cutim, mocnega, 
_ _ la zmogel bi mogocnega, 
Da tigra zmel bi krvolocnega, 
Da oslov celo credo bi prevpil, 
In ko hi se kricali z vsoj mocjoj, 
Z oslovsko bi celjustjo jih pobil. — 
O jaz sem mlad, napojen cvetnih nad, 
In nikdar nocem biti samo svoj 
In vedno hocem le pravicen boj. 

Genij: 

Vecer zivljenja, kje bi bil se tvoj? 
Morda, morda ni dalec pred teboj. 
Kazalci na zivljenski kratki uri 
Premikajo se kakor blisek hitri, 
In solnce se po vzhodu ze zataplja. 
Telesni clovek, kaj si? Kaplja, 
Ki trepeta na tenki, slabi vitri 
In precej kane, ko se vitra zgane. 



141 



Tvoj dan koncan? — O ne! Nikdar! 
Ni takrat, ko se zgubis siv in star, 
Ni takrat, ko zapres poglede trudefi. 
Tvoj srcni duh ne bo imel vecera. 
Ime bo tvoje vekomaj slovelo, 
In glas o tvoji moci bode slul, 
Ko dayno ti ne bos ga v grobu cul. 

A le na delo brz, le brz na delo, 
Da bode lepse, preje praznovan 
Naroda tvojega vstajenja dan! — 



Koddica pod Kumom. 

Anton Mcdoed. 



HORVATI I NJIHOVI GOSPODARI. 

(1238.— 1481.). 

\jakovu na iztoku prostirase se u srednjem vijeku neki posjed 
' (terra, predium, possessio), koji ae u latinskim spomenicima 
'C Cro ac, Urvati, Choruati, Horlwati, Horwaty, 
Horvaty, Horuaty, Horwathy, pace i Hurachy i Arroad! 
Gdje je bas taj posjed bio, ne moze se jos posve izvjestno ustanoviti; 
all je vrlo vjerojatno, da se je sterao u okolisu danasnjih Starih 
Mikanovaca. Ti su Mikanovci svakako staro mjesto, jer se jol u 
izvjestaju Petra Nikolica od god. 1660, kaze, da je »in pago Micha- 
novczi* crkva sv. Bartolomeja apostola; a u popisu Djakovstine od 
god. 1702. citamo doslovce: »(Selo Mikanovci) crkvu imadu zidanu 
dobro stoje6u, koja jest na slavu sv, Bartula ugradjena; u staro 
vrime ovdena bilo je misto taborsko kod sela od zemlje ugra- 
djeno, Mikanovacki sanac zvani, od kojega temelji do sada 
s e nahode.«* 

Prvi put spominju se Horvati god. 1338. U ono vrijeme bili su mu 
vlastnici vitezovi sv. Ivana ili Ivanovci (domus hospitalis Jerosolymi- 
tani, cruciferi), koji su drzali prostrana posjedovanja po citavoj Hr- 
vatskoj i Ugarskoj. Pomenute godine potvrdio im je kralj Bela 
s privolom svoga brata, kralja i hercega Kolomana, sva njihova 
imanja, medju njima i »terram ad decern aratra, nomine Croac, a 
castro de Walkoy exemptam, quae est contigua terrae eiusdem domus, 
quae vocatur Magna villa, cum silva pertinente ad ipsamc.*' Kad je 

• Siri£iklas, Dvijestogodisnjica oslobodjenja Slavonije, 11. str. n, 71, 333. 
— " Fejer, Codex diplom. Hung. IV. r. str. 104. 



143 

malo godina poslije, naime 1244., isti kralj Bela bosanskomu biskupu 
potvrdio darovnicu svoga brata Kolomana za Bliznu i Djakovo, 
spominju se pri opisu medja djakovackih ne samo Horvati, nego 
i Veliko selo ili Magna villa (Nogfolu = Nagyfalu) kao posjedo- 
vanja vitezova sv. Ivana. Iz opisa medja u povelji razabiremo, da 
je Magna villa (Nagyfalu) stajala negdje kod danasnjih Kesinaca, a 
Horvati (Urvati) kod Starih Mikanovaca.* 

Po oskudnim izvorima ne mozemo znati, kako su dugo vite- 
zovi sv. Ivana drzali mjesta Veliko selo i Horvati. No svakako je 
vjerojatno, da su oni ondje podigli, ako ne gra.d (castrum), a ono 
barem dvorac (curia) i crkvu, mozda onu, koja se jos na pocetku 
XVIII. stoljeda spominje kao crkva sv, Bartola. Stalno je medjutim, 
da je ved u prvoj polovici XIV. stoljeda u mjestu Horvati, kao i u 
susjednom Velikom selu obstojala crkva, kojom je upravljao sve<5enik, 
i da je ta crkva spadala na arcidjakonat >de Ossiagt (Oziag, Ozi- 
uagh, Ozynag), apo njemu na biskupiju u Pecuhu. Go dine 1333. — 1335. 
spominje se u Horvatima (Hurachy, Choruati, Arroad) neki sve- 
<5enik >sacerdos Fabianus*, a u Velikom selu (Magna villa, Nogfalu, 
Noglfelw, Noglfelwi) neki >sacerdos Blasius«, koji su rimskoj stolici 
davali po 30 do 50 banovaca na godinu.** 

Malo zatim nalazimo kao gospodare mjesta Horvati neku ple- 
midku porodicu, koja je po tom mjestu primila pridjevak >de Hor- 
wathyc, te koje su clanovi brzo stali zivo utjecati u povjestnicu ne 
samo Hrvatske, nego i Ugarske. Ve6 i. travnja 1348. spominje se u 
jednoj povelji »n obi lis vir magister Petrus filius Pauli de 
Horwaty« kao odlican vlastelin u Vukovskoj zupaniji, kojemu po- 
vjerava kralj Ljudevit, da provede diobu imanja izmedju supruge 
magistra Ivana Gyleta i supruge Stjepana Morovickoga.*** Taj se 
Petar Horvat, sin Pavlov, iztice i drugim prigodama. U rujnu 1351. 
boravi »magister Petrus, filius Pauli filii Thome dicti Aranyas de 
Horwatic blizu grada Baca (prope civitatem Bachiensem), gdje je 
palatin Nikola Konth bio sazvao sabor onih zupanija iztocno- 
slavonskih i juznougarskih, koje su od pol stoljeda bile privaljene 
banovini Macvi. Na tom je saboru Petar Horvat u ime sviju pie- 
mica vukovske zupanije (pro universitate nobilium comitatus de 
Walkow) ustao na obranu svojih drugova, koji su se protivili ne- 
komu'*ugovoru izmedju grofa kraljevske komore i ostalih zupanija 

* Theiner, Vetera Monum. Slav, merid. I. str. 297 — 298. — ** Monum. 
Hung. Vaticana I. str. 245, 270, 280, 288, 299, 314. — *** Klaie, Povjest Hrvata, 
n. Prilozi, str. VI— VII. 



144 

glede placanja dobitka kraljevskoj komori (lucrum camere regis).* 
Jamacno se je plemstvo vukovske zupanije, koja je jos nedavno 
pripadala Slavoniji, opiralo nastojanju kralja Ljudevita, da ga iz- 
jednaci s ugarskim plemstvom.** U veljaci 1355. nalazimo Petra Hor- 
vata u Budimu, gdjeno kao »procurator< (odyjetnik) Elizabete od 
Nijemaca (de Nempti), supruge bivsega bana macvanskoga Andrije 
Lackovica, pred sudcem kraljevskoga dvora Nikolom Drugethom 
zastupa pravo svoje stranke proti sinovima i unucima Stjepana 
Morovickoga, koji bijahu Elizabeti i suprugu joj Andriji Lackovidu 
ugrabili sva imanja njezina roda u vukovskoj i srijemskoj zupaniji.*** 
Parnica bi 18. veljace rijesena u prilog Elizabeti i suprugu joj Andriji. 

Magistar Petar Horvat ostavio je za sobom tri sina: Pa via, 
Ivana i Ladislava. Oni bastinise iza otca ne samo Horvate u 
vukovskoj zupaniji, nego takodjer Orahovicu (Orehouch) u pozezkoj 
i Banca (Bancha) u backoj zupaniji. K tomu se posljednjih godina 
vladanja Ljudevita kralja podigose do velikih casti: Ivan postade 
god. 1376. banom macvanskim, koju je cast obnasao do god. 1381. ; 
a Pavao zasjede god. 1379. stolicu zagrebacke biskupije. Cini se, da 
su oba brata bila u osobitoj milosti kod kralja Ljudevita, jer im je 
povjeravao vrlo zamasne zadace. Bana Ivana (Ivanisa) poslao je 
1380. s vojskom u Napulj, da pomaze Karla Drackoga proti kraljici 
Ivani, a biskupa Pavla rabio je u diplomatskim poslovima, narocito 
u Italiji, gdje je biskup Pavao zastupao svoga kralja, kad su utana- 
cili mir u Turinu 8. kolovoza 1381. 

Upravo blize poznanstvo s napuljskim kraljem Karlom Drackim 
doprineslo je najvise, da su se brac^a Pavao, Ivan i Ladislav Horvati 
po smrti kralja Ljudevita Velikoga okupili oko stranke, koja je ra- 
dila proti njegovoj kceri Mariji i zarucniku joj Sigismundu, a u 
prilog napuljskomu kralju. Jamacno bilo je i razmirica izmedju Gor- 
janskih i brace Horvata u zavicaju njihovu, u vukovskoj zupaniji, 
gdje su bili najblizi susjedi. Poznato je dovoljno, kako su brada 
Pavao i Ivan Horvati doveli Karla Drackoga u Budim, te ga posa- 
dili na prijestolje; zatim kako su nakon silovite smrti njegove (24. 
veljace 1386.) stall na celo hrvatskoga pokreta proti kraljici Mariji, 
majci joj Jelisavi i palatinu Nikoli Gorjanskomu. Znade se takodjer 

* Nag}^, Codex Andegavensis V. str. 516—518. — ** U dekretu kralja Lju- 
devit.i od ir. prosinca 1351. Citamo u artikulu 12. >Liicrum etiam camerae nostrae, 
nobiles inter fluvios Drava, Sava, ac de Posega, et Valko, cum aliis viris no- 
bilibus regni nostri unanimiter solvere teneantur« . . . Corpus iuris Hungarici, 
Budapest 1899. I. str. 174. — *** Nag)^, Codex. Andeg. VI. str. 262—267. 



^45 

i za pokolj 25. srpnja 1386. izmedju Djakova i Gorjana, gdje su 
bra6a Horvati osvetili smrt svoga Ijubimca kralja, te zarobili obje 
kraljice i ubili omrazenoga palatina Nikolu Gorjanskoga. Braca 
Horvati mogla su se zajedno sa svojim drugovima pripraviti za tu 
odmazdu upravo na svom posjedu Horvati, koji je, kako znademo, 
tnedjasio s Djakovom, a valjda i s Gorjanima. 

Za zestokih bojeva, koji su slijedefie godine 1387. bjesnili iz- 
medju privrzenika kraljice Marije i supruga joj Sigismunda s jedne 
atrane, a pristalica napuljskoga kralja s druge, stradala su vrlo 
mnogo imanja braiie Horvata ne samo u vukovskoj zupaniji, nego 
takodjer u pozezkoj i backoj. Vedina velikasa u tim zupanijatna 
bila je uz Mariju i Sigismunda protiv braiSe Horvata. Ne samo 
Gorjanski, nego i Treutuli od Nywne, zatim Korogji, Morovici, pace 
i neki plemidi od Bance digose se na Horvate, koji bijahu primili 
pomofii od Bosanaca 1 Srbalja. U tim bojevima pogibe Ladislav 
Horvat, a Ivan Horvat spase se jedino tako, da je pobjegao u Bosnu, 
Tada izgubise brata Horvati sva svoja posjedovanja, te jos god. 
1387. darova kralj Sigismund posjede Orahovicu u pozezkoj zupa- 
niji i Bancu u backoj Nikoli i Ivanu Gorjanskomu, sinovima pala- 
tina Nikole.' Vjerojatno je torn prigodom rod Gorjanskih dobio i 
posjed Horvati u vukovskoj zupaniji, te je tako 
porodica Horvati bila lisena svoje djedovine, od 
koje je prezime primila." Jos god. 1408. polvr- 
djuje kralj Sigismund Gorjanskima sva njihova 
imanja i posjede, a medju njima spominju se >Hor- 
vathj'f u vukovskoj zupaniji,**' Rodu Gorjanskih 
ostadose Horvati do izumrta njihova godine 1481. 

" Fejer, Codex dipl. X. 3, str. 312—322. Starine ju- 
gosL akad. V. str. no. — •• Fejer, Codex dipi. X, 4. 
str. 672. — *'• O porijetlu porodice, pro^vane »de Hor- 
vathyt, vidi dra. RaCkoga u Radu, 11. str. II3 ; zatim £la- 
nak dra. M. Wertnera: »A Horv^tiak elei< u Sasopisu 
>Szazadok< od god. 1897. (teCaj XXXI. str. 514— 518.J. 

Zagreb. 

Vjehoslao Klaic. 



NOC KOD CRKVE. 



ijepa me noC izvabila iz delije. S krUnicom u ruci podjem 
tamnim i tajinatvenim samostanskim hodnicima u malo dvo- 
riste sv. Ivana Kapistrana. Razbijeno kamenje starih spo- 
menika, tamne stijene crkvene, zazidana vrata grobnice, — a sve 
to zavijeno u mjesecevo polusvjetlo, magneticki uplivase na mene, 
te i nehotice sjedoh na kameni stup . , . Za malo prestali mi prsti 
pomicati zrnje krunicino, a misao se zavezla na krilima maste ne- 
preglednom pucinom proslosti . . . 

Preda mnoin tamna i hiadna grobnica. Vijekovi zakapahu di- 
vove u nju. Ne ima pod suncem rumenih usana, koje hi ma i 
saputati znale iz svoga pametara o njima — njeznim i krvavim, 
a vaznim u tragicnim partijama povjesti hrvatske . . . Zakopase ih 
vijekovi, da u mirnom snu zaborave na krvavu haljinu svoju, koju 
su casno nosili za cijela boravka svoga medju svijetom. Zakopase ih 
u taj jedini azil mira, da pocinu i da se tek katkad na p6 prenu 
pri pomisii na koju svjetlije upisanu godinicu rodjene biografije . . . 
Hladne stijene, veliijajni stupovi i sve druge ved oiteCene sasta- 
vine umilne gotike na crkvi mrtvi su svjedoci siavlja njina i ku- 
kanja. One su stara, otrula zalosna vrba, koja se nijemo oborila 
k zemlji, te valjda jedino za vrijeme bajoslovne noCne vladavine 
umije da prica u elegijskim stihovima o slavi truleza, koji je u 
grobu . . . 

Laki vjetriii propuhavase mjesecevo bljedilo, koje se prosulo 
otajnim tim krajem, noseci iz juznihkrajeva uz svoju carobnu pjesmu 
u njedrima smjesu mirisa. Ucini mi se u prvi mah, kao da sam kraj 
necijega odra u crnoj, sjajno rasvjetljenoj dvorani, punoj rascvala 



147 

cvijeca. Prividi mi se, kao da vidim i cujem zene, koje mole za is- 
pokoj duse. 

. . . U pobocnoj kapelici, pred zatvorenim zeljeznim lijesom 
skromna redovnika, a slavna junaka, Ivana Kapistrana, nepomicno 
kleci pognute glave imenovani kralj Bosne: Nikola Ilocki. Nemimi 
plam svijeda kao da silom prodire velo dima i posve neobicno po- 
igrava visokim celom Nikolinim. Cini se, kao da taj plam od dra- 
gosti Ijubi celo, u koje su toliko puta kao u znak spasa prozirale 
nade vaskolikoga kraljevstva; pred kim je tanmio sjaj oyjencanoga 
polumjeseca, koje je zavrijedilo, da mu se namijeni kruna izdisuceg 
kraljevstva bosanskoga . . . Oci su mu zaklopljene, kao da ne mogu 
da gledaju nemile zbilje, porusenih ideala. Stekao sjajan ugled, silnu 
moc, ime mu se na daleko znalo, ali se ipak nije osjecao sam dosta 
jak, da poluci, §to je naumio. Da uskrisi slavu svoje domovine, htio 
je da ucviljenoj ropkinjici Bosnoj skine suzama orosene verige, htio 
je, da na ratistu krsta i polumjeseca sebi podigne prijestol, visoki 
prijestol, a s njega da klikne cijelom hrvatskom rodu : tSvanulo nam W 
Toga nije mogao sam, trebao je Boga, njegove pomo6i. I nasao ju 
u Ivanu Kapistranu . . . Ali kada je ve6 mislio, da je siguran u 
svomu naumu, — sve njegove nakane padose, ne od topova ili sa- 
balja: ledena ih smrt spravi s Ivanom u lijes . . . 

Dugo je klecao nepomican junak, uzdisuci katkada : tPropade 
sve!« . . . Napokon otvori suzama nakvasene oci, a lice mu se zasja, 
odavaju6i neku nadu : »Ne, nije propalo sve ! Tvoja spomen, Ivane, 
mora prosjati vijekove, jer si Ti svjetlo s neba, a u krilu Tvoje uspo- 
mene ne ce izumrijeti ideali moji i moga narodalc . . . 

. . . Tajinstveni susanj lisca rasplinu ove misli i masta prodje 
godinama, kao brz potocid livadama, dok se ne ustavi na krvavim 
stranicama. tBijeda i nevoljac naslov je tomu poglavlju. U zadus- 
Ijivom zraku vlasti otomanske orisana je sila bolje, nego li ju ikoji kist 
moze izraziti. Nemila je vanjstinom, srcem je pohlepna i krvi zedna. 
Kada se njena ruka pruza, da pokaze nahuskanim slugama cilj na- 
kane svoje, kleca i sijedi starac, drsce i cedo u utrobi majcinoj, 
Nitko je slomiti, nitko joj se pribliziti ne smije i ne moze do siro- 
tana fratra, koji ju zaklinje ganutljivom rijecju svojom i bozjim po- 
slanjem te odvrada od groznih zamisli. 

Nejednako se pise epilog . . . Kod gdjekojih je mnogo krvi, 
a kano stijeg, kano znak da je sila pobijedila Ijubav, povrh dimedih 
se trupli jedno strsi u vis, truplo fratra, ujaka, oca. Lice mu je 
blijedo, izraz blag, usta kao da de progovoriti: kako je slatko 



148 

umrijeti za Boga i svoj narod! . . . Kod drugih u lisnatoj sumi — 
crkvi naravnoj — pri svjetlosti mjeseca, uz tihi i topli sapat vijer- 
nika — koji kao da se bori sa susnjem lisda i oladno^om no6i — 
sluzi ujak misu zahvalnicu. Pred njim kleci nekoliko nesudjenih 
zrtava — kleci, da uz spaseni zivot tjelesni utvrdi i duSu kruhom 
yjecnoga spasa . . . 

Spas! Vjecnost! Uronih se u te misli, a one me dovedose do 
beskrajnosti. Bacih u nju jedan pogled, ali se izgubi posve, kao kad 
pane kap kise u more . . . Prenuh se ; preda mnom pocrnjele zidine 
crkvene, tu i tamo popucane. Ucini mi se, da su to usta, koja bi 
htjela reci: >U svijetu ne ima vise ponosa! Ljudi, preopteredeni ma- 
terijom, ne mogu da slobodno dahnu dusom svojom. Amaneti su im 
hrpe staroga kamenja, — kosti djedovske supstrat fosforov ... Mi 
stajasmo ponosito, uscuvasmo junacku spomen vijekovima, a na nas 
se nitko ni obazro nije. Jedino je pronicavo oko velikoga biskupa 
na nas zapelo, samo je vatrena njegova rijec o Ijubavi nas potresla, 
pobudila u nama nadu, — i mi otvorismo usta svoja, zavapismo 
za pomod . . . Obilje praznih rijeci bio je odvrat nama, — suplja 
bazga zacepila nam usta, pa tako mozemo sada tek da sapucemo 
zalost svoju, kada svijetom zacarstvuje tisina, okidena zvijezdama^ 
a zastrta na p6 prozirnom koprenom maste.t 

. . . No6 je gluha ! Zato ona i ne cuje ocajnih rijeci 
crkvenih zidina. Da cuje, pripovijedala bi svome 
cedu zori, a ova Ijudima . . . Ovako ginu uzdasi 
zidina, kao zvijezde pred suncem . . . 

Pogledam na zvijezde, puno ih nebo . . . 
Ostavim tajinstveno dvoriste. Vratim se u 
deliju. Dugo se jos vrzle slike proslosti po 
glavi, te ne mogoh usnuti. Uzdahnuh nekoliko puta: 
>Kada li ce ciknuti zora, — zora hrvatske samo- 
svijesti na uspomeni slavne, junacke proslosti ?« . . . 

Ilok. 

0. Miaden Barbaric. 




PRIVID. 

(HoUd iz franiecaSbe crkce u Jajcu.) 



o, tajno, sveto 
lu od pahulja 
jise, lako Ijulja, 
amjan razapeto . . 
uska i sapude, 
A pod grlo nesto plije, — 
Ah, kroz suze, vidim, dvije 
Sad 6e dahnut srce vrude! 

. . . Gle, evo je! Carski, slavno 
Ide Vila moga soja: 

— Draga moja, Ijubo moja, 
Sto mi nisi dosla davno ? — 
»Ne mogoh ti, dragi, prije ; 
Na kamenu, na daleku 
Trazah tvoju suzu neku, 

Iz proljeCa mladosti je!' 

— Poznajem ju, zarka vjero; 
Iz dalekih li je dana, 

Kad pjesnickog malisana 
UtSila si drzat pero. 
Kad u cvjetnoj vieka dobi 
Ve6 je sluso topa riku, 
1 kad prvom na vidiku 
Usjecene glave skobi! 



A treb6 je, da se vozi 
Na labudu, a nad njime 
Da golubi hlada cine, 
Po obalam plesu bozi! — 
». . . Suti, dragi, casom suti: 
Da ti nikad suza ne bi, 
Sutila bi groblja tebi, 
A ovako — pjevaju tilt 

I podmota krila laka 
I izginu u cas sa mnom 
U podzemlju vlaznom, tamnom, 
K6 mrtvacka da je raka. 
Tu na trunu usred groba 
Bez lubanje kostur sjedi, 
Pokraj njega s reda oba 
Ni tko zbori nit besjedi! 

Bezglave se njisu pledi 
Kao sablast amo tamo, 
Polagano, polagano, 
Ne cujuci, ne videti, 
Jos iz zemlje oko njega 
K6 iste ga rieci plase: 
Zadnji bjese krvi va§e, 
Oplacte ga, opiacte ga! 



I50 



Ali k trupu ona st^nu, 
§to mi pjesmom srce opi, 
I rece mi: >De oskropi 
Svqjom suzom smrtnu ranu! 
Nek se cuje slava homa, 
Zasto kamu na daleku 
Trazah tvoju suzu neku, — 
Ah, evo je zivotvorna!« 

I kostur se dize nama' 
Pla§t se carski niza nj vije, 
A puno mu lice sije 
K6 nekada, u pjesmama 
Niz livade kad je rosne 
Razigravo dobra dora, 
Uz pozdrave s zelen-gora 
Liepe svoje Herceg-Bosne. 

Sarajepo. 



Odjasismo ko vitezi, 
Sve uza nas kralji, bani . . . 
Odjasismo k onoj strani, 
Gdje trobojni, gordi stiezi 
Mahase nam sa visina. 
A od mora i dubrava 
Orila se pirna slava: 
»Liepa nasa domovina!« 

I sred slavnog onda pira 
Jos osjetih cjelov vjerni, 
K6 od bostva — neizmjerni, 
— Pak sve zginu dno svemira. 
A kroz saru prividjenja, 
Iz nejasne iz daleci 
Sumile su samo rieci: 
»Zbogom, dragi, do — vidjenja!« 



Siloije Strahimir KranjCeuic. 



JOSIP JURAJ STROSSMAYER 
IN „SLOVENSKA MATICA". 



30 so slovenski rodoljubi pod vodstv'om dra. L. Tomana 
1. 1863. snovali »SIovensko Matico*, so na svoje pocetje opo- 
zorili poleg slovenskih veljakov tudi slovanske, zlasti jugoslo- 
vanske. med njimi v prvi vrsti dicnega Strossmayerja. Prav ra- 
dostno je pozdravjl on njihovo rodoljubno misel in med prvirai je 
priskocil mladi 'Matici>, se predno je stopila javno na pozorisce, 
z zares bogatim darotn. Postal je njen ulemeljiteij, postal je njen 
velik dobrotnik. 

Odtlej nahajamo med njima ves cas prav tesno svezo. Skoro 
da ni minulo nobeno leto, v katerem bi se ne bila ta zveza manj 
ali bolj vidno pokazala. Vedno je bila pa znak globokega sposto- 
vanja in odkritosrcne hvaleznosti na eni, prisrcnega prijateljstva in 
blagohotnega zanimanja na drugi strani, Spominski dnovi bisku- 
povi: 4, iebruvarij, 19, marcij in 8. September so bill tudi za nase 
drustvo vedno praznicni dnovi. 

Predalec bi segalo, da bi se podrobno dotikal vseh prilik, ob 
katerih se je omenjena zveza pojavljala. To ni moj namen in zgresil 
bi tudi stavljeni cilj, 

Pac se mi pa zdi sedaj, ko siavi jugoslovanstvo svojega naj- 
vecjega sina, opozoriti na one trenutke, v katerih se njegove vrline 
prav vidno razodevajo tudi napram nasi ».Matici*. 

Ko je drustvo biskupu septembra 1875 1. castitalo k skofovski 
petindvajsetlelnici, mu je poklonilo licno adreso s primemim bese- 
dilom. Slavljenec se je drustvenemu odboru zahvalil s pismom sle- 
dece vsebine ; 



tSlavnomu odboru >Matice Slovenske« u Ljubljani. Sa ra- 
doscu i uprav uzhicenjem procitah list Vas od dana 2. rujna 
t. g., ter evo hitim izraziti Vam najsrdacniju zahvalnost na pri- 
jateljskoj uspomeni i iskrenoj cestitci prigodom moje biskupske 
dvadeset i pet godisnjice. 2ele6 bradi Slovencem u svih ple- 
menitih nastojanjih obilni bozji blagoslov, ostajem sa odlicnim 
stovanjem toga si. odbora ponizni sluga Strossmayer 1/r. biskup. 
U Djakovu dne lo. rujna i875.€ 

Ko mu je Matica dn6 4. februvarija 1. 1885. castitala brzojavno 
k njegovi sedemdesetletnici, je prejela od biskupa sledeci odgovor : 

tSlavnoj )>Matici Slovenskoj« na cestitci, povodom moga 
70-godisnjega rodjen dana, budi vjecita hvala. Bog dao, da luc 
i snaga, koju >Matica Slovenska« tako dicnim i uztrajnim na- 
cinom goji i siri, Vas narod slovenski na visju prosvetu, na 
novi rad, na novu snagu i zivot probudi i privede. > Matica Slo- 
venska« i »Matica Hryatska* dvie su sestre, koje za jednim ter 
istim cieljem teze i krasne plodove svoga djelovanja po svemu 
narodu hvalevriednim uspjehom razprostiru. Ja sam clan i 
jedne i druge, i tiem se upravo ponosim, te i jednoj i drugoj 
na slavnom uspjehu cestitam i zelim iz svega srca, da jim i 
u budu6e uviek rad bude plodovit, uspjesan i slavan. Ovim 
cuvstvom nadahuut piseoi se sa ponosom clanom slavne »Matice 
Slovenske.« Strossmayer 1 r. biskup. 13. veljace i885.« 

Novembra 1882. 1. se je »Matica« spomnila slavljenca s pismeno 
cestitko povodom zgradbe nove prestolnice in je prejela za to ces- 
titko sledeco prisrcno zahvalo : 

»Velecienjeni gospodine predsjednice ! Prigodom minule 
svetcanosti. posvete nove stolne crkve moje, izvoljeste me na 
ime »Matice Slovenske« pocastiti srdacnom cestitkom. Na toj 
bratinskqj Ijubavi iz dna Vam srca moga zahvaljujem. Bog 
dragi blagoslovio i Vas i >Maticu« Vasu na korist i slavu naroda 
slovenskoga, a na radost bratimskoga Vam naroda hrvatskoga! 
Sa odlicnim stovanjem zahvalni Josip Juraj. U Djakovu dne 
8. listopada 1882. « 

Novembra lani je »Matica* biskupu cestitala k biskupski pedeset- 
letnici pismeno in prejela v odgovor sledeco pismeno zahvalnico te 
le vsebine na adreso predsednikovo : 



SVECANI DAN. 

ROBERT *UER 



153 

»Velestovani prijatelju! Cestitka »Matice Slovenskec u 
velike me razveselila. Na toj Ijubavi i uspomeni najtoplije se 
zahvaljujem, zeleci slavnoj »Matici« u njenom prosvjetnom 
radu svaki napredak, svaku milost i svaki blagoslov Bozji. 
Ja se i u buduce svim clanovima njenim, t. j. 
prijateljstvu, a ponajpace poboznim molitvam, 
njihovoj Ijubavi najtoplije preporucujem, ter 
ostajem vazda privrzeni prijatelj J. J. Stross- 
mayer l/'r. biskup.« 

Iz vseh tu navedenih pisem veje isti pleme- 
niti duh, isto toplo, custvovanje, katera tako krasno 
dicita velikega Jugoslovana, kojega nam Bog 
ohrani se mnogo, mnogo let v veselje i ponos! 

Ljubljana. 




Eogen Lah. 



BEZ SLU2BE. 



Il^^ropalo i to . . . 

K7^ Toto je Malinarid prestao bid opdinskim redarom, on 

"^ ^ nije vise >komunjski fanat*, kako ve6 narod u Puhar- 
skoj nazivije svog organa javne sigurnosti. Sto je bilo — bilo je; 
sad je sve svrseno. Jos tecajem danasnjega dana moral 6e Toto da 
svome sretnome nasljedniku, Talijancu Luviju, preda i mundir i sablju. 

Dk, i sablju ! A kako se on njome dicio — torn svojom sa- 
bljom — hej! Cetrnaest mu godina visjela o bedru i kroz cijelo to 
vrijeme bila mu nerazdruzivom drugom, pa i u noCi, kad bi lijegao, 
da c&sak trene, ovjesio bi ju na duvar vise glave, da mu u slucaju 
potrebe odmah bude na ruku. Protuha i kavgadzija ima i na pretek, 
a tko da se brine za red i mir u opcini, ne ce li on, mjesni »fanat«? 
Zakon je jasan: ne gleda se tuj ni lijevo, ni desno, — red mora 
da bude, ma odprhnula i Oija glava , . , 

Tako bi od prilike umovao Toto Malinariii svakog puta, kadgod 
bi pozirnuo na svoju krivusu, koja je, mimogrece budi spomenuto, 
vrlo rijetko izlazila na svjetlo bozje, a ako bi ju starac u kojoj 
prilici i izvukao iz krivudastih njenih korica, ucinio bi zato, da ju 
malo protare ili osvjetia, pa da uziva, gledajuci ju, kako se na suncu 
blijesti i Ijeska. 

— Ej, majdeda* — naljutnuo se stari ifanat*, kad su mu 
dojavili, da je dignut iz sluzbe. — Ej, majdeda! Al im se zurilo! 
Kao da bih im bio smetao do vijeka; a ne znaju, da prva, koja 
dodje, bit iSe po mene sezdeset i peta. 

' Do bijesa! 



Pa i svijet pozalio starca. §to ne bi! Dobricina. svakomu usrdan 
i valjan, a u sluzbi kao ura. Rijecju, dican starina. Trebalo ga samo 
vidjeti u izvjesnim zgodania, kad bi prolazio glavnim trgom i mjesnim 
ulicama! Ej, to je bio decko! Onaj njegov odmjereni, dostojanstveni 
korak, ono pravilno udaranje sablje o plocnik, ama cijelo ono nje- 
govo marcialno drzanje, — sve se to Ijudi, a navlastito djecurlije, 
doimalo nekuda neobicno, a taj je dojam bio to dublji, to jaci, sto 
je Toto bio i rastom zamasit delija, a pocrnjelo mu i od sunca iz- 
gorjelo lice sa svojim mreskama i naborima, te sa ono stetinjaste, 
cvrsto izrasle sijede brcetine, govorilo glasno i jasno, da s puhar- 
skim »fantom€ nema sale. 

Nego sad je i to minulo. Svrgli ga i turili u zapedak. On ne 
ce vise paliti muzare ni na Tijelovo, ni na carev-dan, a ne 6e ga 
se vise vidjeti ly na shodu pod >turnicem«, otklen je kroz toliko i 
toliko godina i nedjeljom i svecem iza prve mise cvrstim i zvucnim 
svojim glasom oglasivao sabranu narodu najnovije odredbe kotar- 
skog i opcinskog poglavarstva. 

A navlastito za ovaj potonji posao bio Toto upravo kao stvoren. 
Ponajprije bi se gore na shodu uspravio kao vojnik. Lijevu bi ruku 
prislonio na balcak svoje krivuse, dok bi desnom nekuda nestr- 
pljivo gladio sijedi brk. Po torn bi za trenutak poniknuo glavom, 
kao da nesto premisljava, pa bi se ujedared trgnuo, i presavsi okom 
niz ono bucno more muskarackih i zenskih glava, zagrmio: 

— Cujte malo, postovani Ijudi! 

Sav onaj zamor, buka i mjesavina mnogobrojnih onih tako 
razlicitih glasova u jedan bi mah kao za cudo utihnuo, umuko. Sve 
bi uprlo ocima u opcinskoga »fanta« i svak bi brizno nastojao da 
mu ni jedan njegov mig, ni jedna njegova rijec ne izmakne, ne 
propane, jer badava: rekao tko, sto mu drago, u starca ako i nije 
bila svaka Bog zna kako promislfena i promozgana, ali opet nije 
bila ni na odmet. Osobitom se pak izvjedljivostu iscekivao zavr- 
setak njegova klicanja, koje bi starac svakog puta zasladio ili ka- 
kvom saljivom doskocicom, ili pak time, sto bi sabranu musku 
celjad upozorio na krcmu, u kojoj ce se toga dana tociti bolje vino. 

— A sad idite s imenom bozjim, — rekao bi im na kraju 
svoga govora, a po tom kao da se preumio : — A dn, ne zabora- 
vite svrnuti k Petrini: kapljica k6 kordijal, i mrtav bi je pio! — 
Pozdravio bi na vojnicku i otisao, dok bi svijet, slijedeci savjet is- 
kusnog Tote, nagrnuo k Petrini, da okvasi grlo. Druge bi pak ne- 
djelje poslao Ijude k >Mimici« ili »Maticu«, samo da ne bude za- 



156 

mjere, ni zla srca. I za to je Toto bio svim mjesnim krcmarima i 
krcmaricama u volji, pa ma u koju se yinaru svratio, nikada mu 
nije trebalo da seza u spag, A bilo to ponekle i poradi toga, sto 
bi starac u prilici umio da zatvori jedno oko, a za potrebu i oba 
oka, navlastito nocu, kadno bi uskos strogoj odredbi vise oblasti 
nasao gdjekoju krcmu otvorenu i preko odmjerenog sata. 

— Dajte, Ijudi, nemojte zaBoga! Ala dosta je toga... zakon! 
priduseno bi govorio stari tfanatt kroz pritvorena vrata krcme. 

No pri tome bi i ostalo. Da ih prijavi, bili bi kaznjeni, a cemu 
da se zamjerava sa svijetom za ova dva tri dana, sto mu jos pre- 
ostaju. Ne, toga mu ne dopusta srce, ono njegovo dobro i siroko srce. 

Evo, takav covjek bijase Toto Malinarid, pa je svijetu zao, sto 
ne ce biti za »fantac. On je poznavao svaku kudu, svaki kutic; on 
je znao tocno, koliko ima u opcini >lumera«, dapace je dostajalo, 
da mu se koji od tih »lumera« tek napomene, i on je vec znao, 
cija je to ku6a, koliko ih imade u obitelji, kako su im se zvali sta- 
riji ... a nije to bogme nikakva sala: — ta koliko ih imade u puhar- 
skoj opcini, pa i drugud po Istri, koji ne znaju ni svog prezimena, a 
nekmo li svoj kucni broj. No on to sve znade: — on, Toto; a nije ni 
cudo : razumije se covjek u pismo, a pored toga je obisao i vise od 
po svijeta. A cita i novine — »Nasu Slogu« iz Trsta, pa zna, sto 
se u svijetu zbiva, te ga je upravo milota slusati, kako u izvjesnim 
zgodama, navlastito nedjeljom i svecem poslije podne, gore pod 
>lodonjicom« preklapa sakupljenu narodu o svjetskim dogadjajima. 

Kako se vidi, covjek na mjestu, pa ga je stoga svijet vanredno 
volio i zamjeravao novim gospodarima na opcini, sto su ga tako 
iznebusce otpravili i lisili sluzbe, korice hljeba. 

Toliko svijet; a sto 6e Toto, koga je ta nenadana odluka 
zgodila upravo posred srca! 

S prva mu se cinjase, da je sve to samo tlapnja, sala, sto li ? 
Tek po tom, i to sa spoznajom zbiljske svoje bijede, uvuklo se u 
njegovu nutrinju nekakvo pusto malodusje, klonulost i neopisiva 
tuga. Kasnije, mnogo kasnije nastupilo na mjesto tih osje^aja cuvstvo 
dnboke ogorcenosti i Ijute srcbe. 

— Sve mi je to »zafrigao« onaj zlodej, onaj >niskoristi< ... on 
on, da tko drugi? Da si nije samo skrhao vrat prije, nego li se 
ikada na mene namjerio, puska ga . . . 

To je islo Joska, sina pokojne Andrijane. Jao njemu, dopane 
li kada Totovih ruku: nn, ovako ce ga samljeti, smrviti ... I starac 
stiskao pesti i skripao zubima. 



157 

A slucilo se to ovako. Dugo je ve6 vremena, te se Talijanci 
iz Labina spremali, da se podadu u bliznju Puharsku, ili kako su 
novine pisale: nella ridente citt^ delladi Monventoso,*pa 
da tuj sred starodrevnih zidina, iznad kojih se nekoc nadvijala krila 
rimskih orlova, pozdrave svoju vrlu bra6u puharske Talijane, koji 
su za posljednjih opcinskih izbora ustrajnom svojom borbom i po- 
zrtvovnoscu pokazali, da u njihovim zilama nije joste prestala kolati 
plemenita latinska krv, i da im u grudima jos uvijek zanosno bije 
junacko ono srce, sto je nekoc slavnim njihovim pradjedovima na 
Tibru omogudio, da pod svoje mogude zezlo skuce vascijeli svijet. 

>Pradjedovi na obalama Tibra«, »plemenita latinska krvc, >ju- 
nacko srce<, — to su sve bila sama otkrida za dobrodusne pucane 
puharske opdne. 

No sve te silne hvale nijesu se nikoga doimale tako duboko, 
ko sto novoizabranog nacelnika Jerolama Hrvatina, koji je svima i 
svakome odusevljeno dokazivao, kako je duznost svih pravih Pu- 
harana, da to junacko svoje srce sirom otvore i da bratski doce- 
kaju labinske Talijane, s kojima ih veze plemenita latinska krv i 
zajednicke uspomene na slavne pradjedove na obalama Tibra. 

I to je dostajalo, da se sve, sto u Monventosu misli i osjeda 
talijanski, uzvrpolji i uskomesa za docek Ijubljene brace iz Labina. 

Narucili glazbu, nabavili zastavice, kojima ce okititi ku6e, i 
baloncine za vecernju rasvjetu, i vatromete, rakete i petarde, 
sagradili dva slavoluka sa simbolicnim napisima, nakupovali marga- 
retica, pa svu silu s tell a d' Italia** i crveno-bijelo-zelenih vrpca, 
iscistili ulice, naucili niz govora, deklamacija i pjesama, naputili de- 
rancad, kako ce cijeli dan klicati: evviva! — u jednu rijec: napra- 
vile se pripreme, kakovih jos nije Puharska cula ni vidjela. Kod 
svega toga naravski da nije ni »fanat« Toto mogao da ostane 
skrstenih ruku; na njemu bijase, da pazi na red. Samo sto bi cuo 
koji »zivio!« ili drugu takvu »demonstrativnu« rijec, zapovijest je 
bila, da doticnika uapsi i odvede u opcinski toranj. 

Osvanuo dan dolaska zeljno iscekivanih Labinjana. 
Vidi se ve<5 i parobrod, eno ga tamo — taman je zakrenuo 
za »rt«. Puharska sva na pristanistu. Ljubopitnost primamila k moru 
i vise domadih Hrvata >nemirnjaka«, kako Jh ono zvao nacelnik 
sior Jerolamo Hrvatin, koji sada, uspravivsi se kod prvog slavo- 
luka, nekuda zabrinuto pozirkuje na svjetinu, a navlastito najoska, 
poznatoga inemirnjakac prvoga reda, kako se ono neprestano vrze 

* U milovidni grad Puharsku. — ** Zvijezda Italije. 



158 

oko muzara. Upozorio na to i Totu, no ovaj se opravdao, rekavsi, 
da mu je tesko samome, pa da mu decko pomaze. Sam mu se — 
veli — ponudio, da de mu biti na ruku, i Bog da hoce, jer badava : 
ni u njega nema sto ruku: prigledaj ovamo, prigledaj onamo, 
tko bi svemu dospio ? A decko, zustar i spretan, sam je nakrcao 
muzare i nalozio vatru, dok je on, Toto, ve6 nekoliko puta prosao 
kroz svjetinu, da redi i miri, gdje ustreba. 

I eto parobrod se ve<5 primakao. Uzduhom zaorio ostar zvizduk. 

Toto se uspravio do muzara, u ruci mu dugacak prut. 

— Evviva r Istria italiana! Evviva Monventoso! 
— zaorilo s paroplova. 

— Evviva, evviva! odazivali se oni s kopna. 

Nacelnik sior Jerolamo mahnuo Toti rukom. Trebalo ispaliti 
prva cetiri hica. 

— Natrag, Ijudi! — zagrmi starac, primaknuvsi razareni prut 
najblizem muzaru. 

Prodje cas, dva. a to u mjesto hica stao iz muzara sukljati 
dim, sto je u jedan mah poput bijela oblaka obavio i staroga >fanta« 
i one, koji su mu stajali blizu. 

— Ej, majdeda, sto je to? 

Zgrabi prut i zurno ga primakne drugom muzaru, pak tre6em 
i cetvrtom, no ko da je u njima slama, iz njih ne 6e no dim i samo 
dim . . . Urnebesni smijeh zaori svjetinom, a prisutni Hrvati udarili 
u silan pljesak. 

— 2ivio Toto, zivio! 

Toto stoji kao ukopan; sav je smucen, ne zna, sto bi, ni sto 
ne bi. Ogledao se naokolo, ne bi li gdjegod uocio Joska. No Joska 
nestalo, ko da je u zemlju propao. 

— Da nije ona hudoba . . . 

I starac pohiti k vredci i turi u nju ruku, a to u njoj puscani 
prah sav skvasen. 

— Sve strijele nebeske . . . 

Dohrlio nacelnik, planuo na ^fantac, ispuknuo psovku, zagrozio 
mu se, i ne htijuci da slusa njegoye obrane, otrci u susret izletni- 
cima, nemalo zacudjenim i zastidjenim od silna smijeha i porugljivih 
poklika, sto se jos uvijek razdavali medju svjetinom. 

To se slucilo prekjuce, a kad je starac juce u jutro k6 po 
obicaju ulazio u opcinski ured, srce mu se stiskalo od straha, jer 
je slutio, da ce biti bure. No kad tamo, ni nacelnik, ni tajnik, ni 
itko od opcine da bi i pisnuo ob onom dogadjaju, ama ko da nije 



159 

bilo nista. I u starcevu se dusu poceo vradati predjasnji mir i spo- 
kojnost, doklen ga nije, kao iz vedra neba grom, osinula danas u 
jutro ona zlosretna odluka opdinskoga poglavarstva, po kojoj ga 
digose sa sluzbe opdinskoga tfantac 

Tezak je to bio udarac po starca, koji se odjedanput nasao u 
moru novih briga, novih kusnja, borba i okapanja za zivot, koji 
mu se doslije pokazivao kao obezbijedjen. Otuda njegova sumor- 
nost, otuda i njegov jar i njegov gnjev protiv Joska, koga je on 
smatrao prayini i jedinim krivcem svoje nedade. 

Ponajprije se iskalio na necakinji Dalici i nekoliko joj puta gotovo 
pred samim nosom potresao hartijom, sto ju je dobio od poglavarstva. 

— Vidis li, kakovu mi je poparu skuhao onaj deran? Pogledaj, 
sto ovdje pisu! Izagnali me ko psa, a sve radi njega. Unesrecio 
me, raja ne vidio, upropastio me, ubio . . . ubio ga . . . uh ! 

I starac se hvatao za glavu i tresao zivotom i zgrcenom pesti. 
Djevojka se s prva posve osupnula. Ono njeno mekano i savrseno 
zaobljeno lice, na kom se je natjecalo mlijecno bjelilo s ruzicnim 
rumenilom, ujedared problijedilo, a oci, one njene plamene i sjajne 
oci s dugim crnim trepavicama, nekuda se prestraseno uzvrtjele. 
Tek kad je uvidjela, o cemu se radi, usplahirenim je njenim licem 
polegao mirni smijesak i ona je blagom rijeci uzela mladica u 
obranu. Ona je, veli, uvjerena, da mu namjera ne bijase zla, — 
tako se valjda slucilo. Nego svakako zlo je ucinio, odista, ona ce 
mu vec kazati . . . i prekorit ce ga. 

— §ta? Kazati? Prekoriti ? . . . Da ja tek docujem, te si ti 
s njime probijelila samo rijec, ciglu rijec . . . 

— Ali, barb a,* kako to govorite, kad i sami znate, da smo 
zaruceni. 

Starac skoci, ko da ga je guja ujela. 

— Zaruceni? A tko vas je zarucio? Zarucili ste se usprkos 
mojoj volji! 

— Da, usprkos, — ponovi Toto, lupivsi nogom o tie, — jer i 
sama znades, da meni onaj »niskoristi« nije nikada bio podudan. 
Pa kad bi i bilo to, sto ti velis, sada mora da je sve svrseno, i 
moja de biti skrb, da mu dojavim, nek se drzi daleko od moga 
praga, Dasto ! Nije dosta, — grmio dalje starac sav zazaren u lieu, 
dok su mu iz ociju siktali plamenovi, — nije mu dosta, te me je 
bacio na prosjacki stap, jos bi htio, da mi otme i tebe, posljednje 
uporiste u starosti mojoj. 

* Uja5e. 



i6o 

Sad je i ona naskocila. Ljepusasto joj se lice zalilo zarkim 
rumenilom, u ocima zaplamsala vatra, obrve se stegle, celo namracilo. 

— Ja sam njemu vjeru dala, on je moj, a vi mi ne razarajte 
srede ! Ja sam sirota, ja do njega nemam nikoga, tko bi se za mene 
brinuo . . . 

Briznula u plac i pregacom otirala krupne suze, sto su joj se 
ronile niz mladjano lice, na kome je drhtala svaka zilica. 

— A Josko nije bas los, — govorila ona dalje kroz suze, — 
dobro je u njega srce, ja bib s njime sre6na bila, a vi hodete da 
ga otkinete od mene ... i . . . 

No dalje nije mogla, plac ju u grlu davio. Glava joj se tresla, 
lijepi crni uvojci padali joj u neredu niz bijelo celo i niz sljepocice, 
a njezno zaobljena ramena podrhtavala joj na mahove. 

On ju casak gledase, gotov da se opet na nju izadre ; no pred 
onim je suzama ipak suspregao svoj gnjev, koji mu se sada zbio i 
stisnuo sav u srcu, gdje ga je to vise mucio, sto nije mogao da 
mu dade oduska. No malo po malo i u njemu je bijes stao da po- 
pusta. U srcu tek ostao mu osjedaj duboke gorcine. 

— Kako ga brani, — saptale mu usne, kad ga je, udaljivsi se, 
ostavila sama, — kako ga brani . . . 

I dojakosnjem osjeciaju gorcine prikljucilo se sada cuvstvo 
glube came i mucne osamljenosti. Udje u svoju sobu, mracnu i vlaznu 
odaju. Pod njegovim nogama skripale i praskale popucane daske 
trosna poda, a taj prasak i ta skripa cinjahu se starcu jedinim zvu- 
cima, sto ve6 od godina i godina amo sami odmnijevaju u toj pustoj 
odaji. Otkad mu ono pred kakovih dvadeset godina preminula sta- 
rica majka, pod tim krovom nije nikada zazvucila slatka rijec prave i 
istinske Ijubavi, sve je tuj bilo i ostalo pusto i nijemo i hladno, kao 
sto je i prije bilo, a tako je sada u njegovom srcu i u njegovoj 
dusi i pusto i nijemo i hladno . . . 

Necakinja? I suhi se smijesak pojavio na uvelim njegovim 
usnama. Netom je mogao uvidjeti, koliko moze i smije da racuna na 
nju. Druguda su, a ne kod njega njene misli, njeno srce, njena 
dusa . . . On je sam, sam kao onaj Isukrst gore na Jelicinu ras- 
krs6u . . . 

A moglo je i njemu biti drukcije. On se spomenuo mladjih 
svojih dana, Sjetio se svoje djevojke, koja ga je tako zarko Ijubila, 
a on ju napustio s uzroka, sto su mu ju zlobnici ocrnili, te on po- 
vjerovao vise njima, nego li njoj, koja ga je sva blijeda i satrvena 
uvjeravala o svojoj neduznosti pred Bogom i pred njime, svojom 



i6i 

jedinom sredom. Bio se upravo vratio s duga puta, kad mu nalagase, 
da mu je oko djevojke obilazio mladi neki »financier«, s kojim da 
se i ona sama lijepo razumijevala . . . kap po kap otrov je tih krvnih 
potvora padao na njegovo srce, kao ulje na rasplamsalu vatru. 

Sastavsi se s djevojkom on ju zgrabio za ruku i pridusenim 
ju glasom silio, da mu polozi racun o svom vladanju. Ona se bra- 
nila i branila, ali sto de i najljepsa i najbolja obrana protiv bezraz- 
loznosti i zaslijepljenosti grdne strasti — Ijubomora ! Jos i sada mu 
je pred ocima onaj krajnji prizor, — i svakog puta, kad ga se spo- 
mene, bude mu stidno i grusno. 

— Kako sam se mogao onako zaboraviti, — stenjala mu vise 
puta dusa u kasnijim godinama, — kako? 

On ju je naime udario . . . udario ju grubo i Ijuto, da je siro- 
tica od boli zavrisnula i ridajudi utekla. Tako su se rastali; on je 
otisao na more i punih deset godina nije se vradao u rodni kraj, 
a za cijelo to vrijeme ni majka, ni itko drugi ne znadijase, kuda se 
sve skita, dok se na posljetku, zeljan doma i majke, rijesio na po- 
vratak u domovinu. Tu je saznao, da mu se djevojka godinu dana iza 
njegova odlaska rastavila s ovim svijetom i da je na smrtnoj postelji 
oprostila njemu i opakim Ijudima, koji su ju ucinili ovako nesrecnom. 
Dapace rekla je i to, ako se on, Toto, ikada vrati u dom, da mu 
kazu, kako ga je Ijubila i da je od tuge za njim i za izgubljenom 
svojom sredom umrla, no on da ne tuguje, da se ne zalosti radi 
nje, ofia da 6e i onako za njega moliti Boga, gore iznad zvijezda, 
A ostavila mu i kitu ruzmarina uz zelju, da je se kadgod spomene . . . 

Sve je to Toti dojavila stara Mimica, koja je do njena uzglavja 
drzala u ruci tanku kandalorsku svijecu i molila molitvu svetoga 
Martina, da bi sirotici smrt bila laksa. Ona mu je predala i onu 
kitu ruzmarina, koja se doduse prometnula s vremenom u prah, no 
grubi ga je momar brizno cuvao u posudici vise kreveta, jer mu 
se cinjase, da iz njega prsi nesto tiho i blago, kao oprost daleke, 
a podjedno tako bliske duse. Ona mu je oprostila, no on znadijase 
dobro, da je njegov grijeh tezak i da ga ne ce minuti tesko okajanje, 
pa je na njenu grobu prolio potok suza, on je za njom uzdisao danju 
i nocu, on je proklinjao sebe, svoj udes, svoju dud, i sav svijet. 
Kasnije se smirio, ta sta ce? Glavom o zid? 2enio se ipak nije ni- 
kada , . . ostao samotan, a iza majcine smrti kao otkinuta grana . . . 

No dogodi se, te mu pred neko petnaest godina umrla jedina 
sestra, udova Ane, ostavivsi iza sebe nejako dijete, malu Dalicu. 
Kud de sada ubogo siroce bez oca i majke, ne ce li pod krov ujaka 

Spomen-cvieie. ^^ 



l62 

Tote ? I eto je odjednom u kuci staroga nezenje. Toti se dijete van- 
redno mililo, a jer mu je to bila jedina nada u skoroj starosti, on 
ju pazio i njegovao kao oko u glavi, a da ju uzmogne nadgledati 
iz blizega, odluci, da de se sasvim otkinuti od mora, to vise, sto 
mu se upravo u to doba nadala lijepa prilika, da se utvrdi na kraju. 
Bilo se naime netom ispraznilo mjesto opcinskog redara, pa je ta- 
dasnji nacelnik sior Toncid toliko navaljivao na nj, dok ga je na 
posljetku sklonuo, te je opasao sablju i postao op6inskim redarom, 

Lijepih je dana prosao u toj svojoj novoj sluzbi. A sta ne bi, 
glavar k6 kruh, sto se jede, rabota ni teska, ni laka, a sto je glavno, 
nije mu trebalo da izgleda zalogaja iz tudjih ruku. Tako islo sve 
do posljednjih izbora, kadno je naime sior Toncid bio svrgnut sa 
casti nacelnika, a na njegovo mjesto postavljen Talijanas Jero- 
lamo Hrvatin. Sada je Toto mislio, da je i njemu odzvonilo, ali jer 
je bio kod izvanjskog puka silno obljubljen, to su ga novi gospo- 
dari pridrzali, samo da se odmah na pocetku ne zamjere narodu. 
No uza sve to staromu je >fantu< bilo odsele nekuda tijesno: on 
sam nije znao, kako da se snadje, on bi bio volio otidi, ali kuda? 
kamo? Opet na more? Da, kad ne bi bilo hvatati »tarcarole< !* Po- 
savjetovao se sa sior Toncicem. On mu je rekao, nek i nadalje 
ostane u sluzbi, — bolje on, no kakav tudjinac. I ostao. No ubrzo 
uvidio, da ga ti novi gospodari ne trpe, da ga poprijeko gledaju; 
u kratko, on je dobro dutio, da im smeta. 

I grubo se vladali spram njega, i grdili ga i psovali, no on jft gutao 
i gutao, sta de? Komu se je moliti, tomu se nije groziti . . . utaman! 

A on ih slusao, slusao ih pokorno i ponizno, ispunjao svaku 
njihovu zelju, svaku zapovijest, pa i onomadne, kadno mu nalozise, 
da priredi muzare i ostalo za docek izletnika, on je bio voljan da 
sve to prema zadobivenoj zapovijesti §to tocnije obavi i izvrsi, 
premda ga je u dusi morila misao : sto li de na to njegov dobrotvor 
sior Toncid i pop Mato, kad doznadu, da je pucao u cast i slavu 
Talijanaca. Nego via! Oni bi ga bili za cijelo ispricali i sve bi bilo 
ostalo pri starom . . . i stara ona sablja bila bi mu joste visjela o 
bedru. Sablja! Sad lezi tamo na stolu u omotu, u komu je umotan 
cjelokupni njegov mundir . . . sve su mu oteli, pa ga cak i svukli . . . 
A on eto ostao u ovim dronjcima, sto su ved godine i godine lezali 
na dnu trosne starinske skrinje, izglodani i izjedeni vlagom i cr- 
vima. Gle, kakav mu je samo iznoseni i poblijedjeli kaput, pa siroke 
sa nebrojenim zakrpama hlace, i zguzvana i pljesniva obuda, i stari 

* Uzeta na jedrima. 



i63 

onaj na vise mjesta probuseni sesir iz povostena platna! A kako 
sve to na njemu visi i jadno i traljavo ! 

I po stoti ga put naskocilo pitanje: 

A sada ? §to sada ? Kud 6e ? Cega da se uhvati, kamo da se 
baci? Jer badava: od samoga se bozjega zraka ziyjeti ne dal A 
takove i slicne misli salijetale starca cio dan, cijelu tu dugu srijedu, 
kojoj nije nikako mogao da vidi konac. 

O podne nije okusio ni zalogaja, premda ga je mala, poka- 

javsi se, sto je sa starcem bila mozda preostra, sa suzama u ocima 
molila, da zalozi stogod. 

— Mani ! — mljasnuo i ostao nadalje mrk i kao zakopan u sebe 
i u nerijeseno pitanje, sto mu je od nekoliko sati amo razdiralo moz- 
djane ! Kuda li 6e i kako li de ? . . . 

Vec se smracilo. Doba je, da podje u opciinski ured, da u na- 
celnikove ruke preda mundir i sablju. Uzeo sa stola omot i izisao 
iz ku£e. 

Ljudi, sto ih je sretao ulicama, kojima je prolazio, smudivali ga 
i stjesnjavali. Njemu se cinjase, da su svacije oci uprte u njega, u 
onaj omot, sto ga nosi pod pazuhom, i u odrpano ono njegovo 
ruho, pa da ga svi nekako cudno gledaju : jedni sa zloradim i pod- 
rugljivim smijeskom na usnama, a drugi s izrazajem duboke su6uti 
i samilosti. Koliko ga ovo potonje mucilo, toliko ga ono prvo srdilo 
i Ijutilo. Ah, sto ne bi on sve zrtvovao, da mu je jos samo jednom 
navu6i na sebe mundir i pripasati sablju, pa se takovim pokazati 
pred ovu glupu svjetinu, da jednim mahom rastjera i rasprsi onu 
njenu zlobnu i glupu radoznalost! Ali ovako: dusu u se, pa pregaraj ! 
Skucenih ramena i zastrta pogleda stupio Toto u opciinski ured 
i sutedi polozio na sto pred nacelnika omot s mundirom i sabljom. 

Sior Jerolamo nije se mogao suzdrzati, a da ga ne pecne. 

— Sad ce vam biti bolje, jel te? 

Toto skoci kao podboden. Grunuvsi rukom u prsa, izpukne: 

— To je, sior, moja stvar; a vi se sa mnom ne rugajte, jer 
znate li sto ? Ako se sa mnom i obracunalo, ne mislite vi, da se ne 
6e za to ni vama kraja na6i ! Danas meni , sjutra tebi . . . stara 
je rijec. 

Glavar ostao casak kao zapanjen, no odmah se po tom sabrao, 
pa prekrstivsi na prsima ruke, proderao se na starca: 

— Jeste li ga culi, bezocnika? Tako li se govori svome pogla- 
varu ? Mars ca! — uzvikao se nacelnik, pokazujudi rukom prema 
vratima. — Mars c a, hrvatsko ! 



164 

Starcu planuli obrazi. Sav se ustresao, celo mu se namracilo, 
usne stisle i groznicavo podrhtavale, vidjelo se, da se s trudom sa- 
vladjuje. On se uspravi, pa uprvsi prstom na carevu sliku, sto je 
visjela na stijeni vise glavnog pisacieg stola, ispuknu prema na- 
celniku : 

— Da nema onoga ondje, bio hih ja veci tebi pokazao, kako 
se vrijedjaju stari mornari. 

I otisao starac. No kad je na povratku prolazio glavnim trgom, 
njegova je lijeva ruka uzalud trazila balcak duge sablje, a zaman 
mu i lice poprimalo izrazaj obicajnog dostojanstva, jer mu se glava 
sama oborila, ledja sagnula, a noge, prije tako uspravne i ravne, 
sada mu se neprestano Ijuljale, a na njima cijelo staracko mu tijelo. 

I nad sve okolisne stvari polegle mrke sjene, na jasnom nebu 
zabijelila prva zvijezda, zazvonilo na >Zdravu Mariju*. Starac po- 
spijesi korak. Vjetar, sto je dolazio sa suprotne strane, nekuda 
mu voljko hladio usijano celo, — ali unutra, u glavi bilo mu jos 
uvijek mutno i tmumo. 

No onaj prizor u opcini proizveo u njegovoj nutrinji nemaleni 
preokret. Sav se njegov jal okrenuo sada suprot nacelnika sior Jero- 
lama. On se u ovaj mah sjetio svih onih uvreda, sto ih je njegov 
novi gospodar od posljednjih izbora ovamo sipao na sijedu njegovu 
glavu. Nikada da bi ga nazvao pravim imenom, vec uvijek ili »starim 
magaretom* ili »starom kozom<, a nazivao ga tako i pred svijetora, 
pa cak i pred samom djecurlijom. Istom sada osjetio je stari »fanat« 
svu tezinu tih uvredljivih naziva, pa se cudio, kako se je mogao 
toliko suzdrzati, a da nije nacelniku vec doslije pokazao zube. No 
napokon mu ih je ipak pokazao . . . jest; a koliko je trebalo, da ga 
nije scepao za vrat ... 

U takovim se mislima priblizio domu. Kroz priprta vrata do- 
pirao na ulicu zivahan razgovor. Josko je, pozna ga po glasu. I za 
trenut zatomljen jal izbio opet na povrsinu. I nehotice stisnula mu 
se pest i vec je starac bio gotov da provali u ku6u, no u isti mah 
ostane kao prikovan na svome mjestu, tako ga je prenerazio drugi 
poznati glas, sto se sada tako Ijubezno i tako utjesljivo sirio nje- 
govim domom. 

— Ded, Dalice, — govorio taj glas, — ne placi, bit ce opet 
dobro . . . vidjet ces! 

Bila to gospa Delina, zena sior Tonci(ia. 

Toto se jos vecma skvrcio i skucio u ramenima. 

— Dalice, daj smiri se! — moljase Josko blago i mekano. 



165 

— Ali mogao si ipak kakogod drukcije, — odazivala se pri- 
jekorna rijec ozaloscene djevojke, — ta evo cio sam dan u suzama, 
i ne znam jadna, kome bih ugodila; ali svakako on mi je barba, 
a koji bi otac ucinio za svoju kder, sto je on za mene sirotu? 

I iznovice briznula u plac. 
Mladid ju mirio. 

— Eto i opet . . . Bog s nama ... sto bi to uvijek plakala! Cuj 
dakle! I ja znam, sto je sve tvoj barba ucinio za tebe, pa mi 
je iipravo stoga i dvostruko drag i mio. I ja volim njega i postujem 
ga, znas li? Pa upravo poradi toga nijesam mogao da dopustim, 
da onakav coyjek, onakav starac, koji je tako dicno i casno sproveo 
sav svoj vijek, pod stare svoje dane dozivi toliko ponizenje, da 
puca u slavu Talijanaca! Ne, ni srce, ni dusa nijesu mi toga do- 
pustali . . . eto ! 

— Vidi hudobu, kako umije! — smrsio starac, i u jedan ga 
mah ko za cudo minuo sav jal protiv decka, to vise, sto je sada i 
gospa Delina povladjivala mladidevim rijecima. 

— Da, da! Vidis, Dalice, tu ima pak i Josko pravo! 

— Ali kad je ono bila starcu jedina privreda, — javila se opet 
Dalica, — on je od onoga zivio, — dodala odmah po torn. 

— E pa dobro, zivio je ! A zivjet 6e on jos, i kako da hode ! 
Hi mislis, da je meni Bog uzalud dao ove dvije ruke? No benj: 
sto bude nase, bit 6e i njegovo! — Pa u drugu ruku, nebogi se 
starina napatio svoga vijeka dosta; doba je, da i otpocine zeru. Je 
li tako, siora Delina? 

— Tako je! — odobrila gospa. — A sada da vam kazem, 
cemu sam veceras dosla ovamo. Poslao me muz ! »Idi«, veli, »do Tote, 
da ne bi pomislio, da je njegov nekdasnji glavar zaboravio na njega; 
idi veli, i reci mu . . .« 

No starac nije mogao dulje da izdrzi. Rastvorio vrata i sa se- 
sirom u ruci usao u kuhinju. 

— §iora Delina cete oprostiti, ali sto dete . . . izvinjavao se 
starac, smeteno i nespretno se klanjajudi vremesnoj gospoji visoka 
rasta, polusijede kose, punahna, no dobrodudna lica. 

— Dobra vam bila vecer, Toto! — Ijubezno mu se nasmije- 
sila dobra zenica, pruzivsi mu ruku. — Dakle, znate li, — produ- 
zila s istim blagim smijeskom, — moj vas muz lijepo pozdravlja i 
porucuje vam, da se nicega ne plasite, sve ce biti dobro; i da 
je bolje za vas, da ste se za dobe otkrizali od onih nesreda tamo. 
No njihova nije do vijeka, a medjutim imat dete vi ved, dime da 



i66 

razbijete svoje vrijeme. Eto, pop Mato i moj stari kupili vam u sli- 
jepoga Marka barku, znate li, guc »Danicu« . . . 

Starac nije znao, a ni mogao da stogod odgovori. Previse se 
toga odjedanput u njemu uskomesalo; on nije mogao da yjeruje 
svojimusima: njegov da je onaj lijepi, veliki, modro i bijelo oliceni 
guc, s kojim se bijedni Marko toliko ponosio! Ama da mu nije, 
da uvrijedi koga, rekao bi, da ne yjeruje. »Danica< kao lastavica... 
leti, brate, kao da ju vile nose , nema joj u puharskoj luci premice 
ni na jedru, ni na veslu. I gle — njegova je! A kako se sve to 
cudno slucilo. — I eno — umjesto sablje — veslo! . . . Neka je, 
bolje tako. A kako de se oni na opcini gristi, kad ga budu vidjeli 
u barci, u kojoj 6e biti sam svoj gospodar ... Orajt . . . sve u redu! 
I starac se siroko nasmijesio. 

— Kako da im platim, siora Delina? To je odvise, odista 
odvise. A ti, Josko, — okrenu se starac spram vitka, crnokosa mla- 
dida, koji je stajao do ognjista i s blazenim smijeskom na usnama 
pozirao sad na starca, sad na gospoju, — a ti, Josko, odmah sjutra 
da si mi pretrazio sve skrinje n^ tvom tavanu, na6i ces tamo po- 
vraza svake vrsti, pa i mreza, sto su ti ostale od pokojnoga oca. 
No d2l, ajde, ne posmjehuj mi se, huncute nijedan, ved daj ruku, nek 
te voda nosi ! Nisi zao, a sto je bilo, bilo je ! 

— Ah, drag! barba, — kliknula djevojka, skocivsi s pri- 
krajka, gdje se je doslije pritajivala, — ah, dragi barba! — I 
ovila mu ruke oko vrata. 

— A gle, i ona! No, neka te . . . ih! 

Gospa se Delina od srca smijala, gledajuci, kako se starac 
nespretno otimlje milovanju svoje necakinje. Joste je casak popo- 
stala i po torn se oprostila i izisla. 

— A kad bude obilnijega lova, Toto, — doviknula mu ona 
izvana, — da nas niste zaboravili, ej ! 

Starac se uzvrpoljio. 

— Siora Delina, sto to govorite, Ijudi bozji! 
Ta kako bi to bilo! Nego vi mi lijepo pozdra- 
vite sior Toncica i recite mu, da mu od srca 
zahvaljujem, njemu i popu Matu, i da mi je 
sada veoma draoro, sto nisam onomadne pucao. A 
za ribu se vi ne boite: prve lokarde bit 6e vase! 

Volosko. 

Viktor Car Emin. 




RODBINSKA SREfiA. 



ko golobca dva, 
in srecna in mlada oba, 
ivec, ona perica, 
o zvestost si obljubila st 
In V cerkvi se porocila sta 
In prica je bila nebeska Devica , . , 

Xad njima je begal strogi cas, 
Uvel je zeni cvetoci obraz 
In mozu je delo moci izpilo. 
Mnozila se je beda in glad, 
Mnozil se je v srcih obup in jad, 
Stevilo se jima otrok je mnozilo. 

In prisia je zima in mraz in led 
In kupil je moz, izstradan in bled, 
Za zadnje denarje premoga. 
Zakuril je v sobi podstresni pec, 
Molila je vroce in sla je lee 
Na trdo lezisce druzina uboga . . . 

Takrit pa po svetlih prostorih je, 
Po lepih, razko^nih dvorih je 
Veselje vladalo, vladala sreca. 
In mesec je bledi po nebu veslal, 
V podstresno je sobico trepetal 
Ko vclika, mrzia mrtvaska sveca . . . 



Ljubljana. 



i68 



In vstane moz in k peci gre 

In V bolnih mu prsih drgece srce 

In cev zapre in vratca otvori . . . 

In duh moreci se plazi od tarn 

In polni, napolni mrtvaski hram, — 

Vsi srecni so biU ob zlati zori . . . 



Engelbert Gangl, 



PRIGODNI SPISI STROSSMAYEROVIM 
PRETHODNICIMA. 



? uiom pape KlementaXIV, bila je god. 1773. biskupija bosanska, 
koja je u Slavoniji brojila zapravo samo osam zupa oko Dja- 
kova, ujedinjena s biskupijom srijemskom, koja je imala cetr- 
naest zupa, Taj je cin bio od historijske znamenitosti, jer je obiljezavao 
prvi korak nekog naseg ujedinjivanja. U prvoj polovini XVIH. vijeka 
bila je katolicka crkva u Slavoniji raskomadana na biskupiju zagre- 
backu, pecujsku, ostrogonsku, kalocku, djakovacku i srijemsku. Prvi 
biekup zakonito sjedinjenih biskupija bosanske i srijemske bio je 
hrvatski Primorac Mato Franjo Krtica (od god. 1773,-1805.). Za 
njegovog biskupovanja bili su gradovi Osijek i Varadin istrgnuti 
(god. 1776.) ispod Ostrogona; nekih 27 parokija pripalo je Djakovu 
od zagrebacke i pecujske biskupije, a isti je Krtica osnovao jol 
preko 20 zupa vedim dijelom u Krajini. I take je biskupija djako- 
vacka, koja je prije ujedinjenja imala samo 22 iupe, narasia do 
broja 70; dakle je u glavnom ved pod konac XVIII. vijeka bila 
dosegla velicinu, koju ima i danas. 

Krticini nasljednici na istoj biskupskoj stolici bili su: Antun 
Mandic {1806.-1815.), Emerik Karlo Rafaj (1816. — 1830.), Matija Pavo 
Sucid (1830. — 1834.), Josip Kukovic (1834. — 1849.) i Josip Juraj Stross- 
mayer (1850. do — bozje volje). 

Nesto prije biskupa Krtice zapocela se je razvijati slavonska 
knjiga, koja je za cijeloga vremena zasebnoga svoga iivota leiala u 
rukama gotovo jedinih redovnika i duhovnika. Slavonski Franjevci 
Bosne Argentine, koji su za turskoga gospodstva bili jedini narodni 
uciteiji, ocijepise se god. 1757. od svoje bosanske matice, kako su 



I70 

to ucinili dvadeset godina prije njih i dalmatinski Franjevci, te po- 
cese pod imenom provincije sv. Ivana Kapistrana zivjeti krepkom 
samostalnoscu. I oni nastavise svoj crkveno-knjizevni rad. Gotovo 
svi knjizevnici slavonski iz druge polovine XVIII. vijeka i prve ce- 
tvrtine XIX. bili su redovnici reda sv. Kapistrana ili duhovnici dja- 
kovacke biskupije. I u torn periodu morali su djakovacki biskupi 
kao najblizi predstavnici duhovne oblasti i stozeri, oko kojih se 
kretao kulturni zivot Slavonije, stupiti aktivno ili pasivno u sredinu 
dusevnoga slavonskoga nastojanja. 

Poznato je, da su neka glavnija djela toga vremena stampom 
ugledala svjetlost uz direktnu potporu djakovackih biskupa, a iz 
ove cemo crtice razabrati, da su i same licnosti djakovackih biskupa 
zadahnule svojim zivotom ili smrcu dvadesetak prigodnih spisa, 
kojima se u doba knjizevne uspavanosti slavonske ne moze poreci 
znatna literarna i kulturna vaznost u historiji cjelokupnoga ple- 
mena hrvatskoga. 

I. 

Dne 29. srpnja god. 1805. drzao je negdasnji biskupov tajnik 
Frano K o 1 u n d z i c , zupnik ivankovacki, u stolnoj crkvi djako- 
vackoj »Govorenje pokopno« u pomen pokojnog biskupa Krtice, 
te nam je taj govor i stampom sacuvan*. Govor je ovaj jedan od 
najznatnijih i najzaokruzenijih crkvenih govora, sto nam je u opce 
ostavilo ono doba u hrvatskom knjizevnom jeziku. Kolundziii se u 
tom govoru prikazuje kao svecenik siroke naobrazbe, koji je umio 
uza sav svoj retorski i teoloski pribor sacuvati individualnost svoje 
osobite licnosti. Uza svu objektivnost, kojom je nastojao prikazati 
neporocni i odredjeni znacaj Krticin, ipak je umio da ostane na 
svom licnom stanovistu, te je govorio o Krtici kao o covjeku, koji je 
njega — Kolundzica - potpomagao kako djaka; koji ga je primio 
u svecenicki red; koji ga je svojim troskom poslao na nauke u Italiju 
i kao svoga tajnika drzao uza sebe pet godina ... Pa kako da mu 
onda ne bi bilo mucno i tegotno »pripovidati o njegovu zivotu, 

* 3>Govorenje pokopno, koje o sprovodu Mathe Frane Kertizza, stolnih 
crk\n bosanske iliti djakovaCke i srimske zakonito ujediiijenih biskupa, njihova 
cesaro i cesaro-kraljevskoga Veli^anstva zbiljnoga i unuternjega vicinika, u stolnoj 
crkvi djakovaCkoj sv. Petra apostola na 29. dan miseca srpnja godine teku(5e 1803. 
obdrzavanomu reCe Frano Kolundzid, istc biskupije misnik, Ijubomudrosti i 
sv. bogoslovice nauditclj i par ok u Ivankovu. U Osiku slovinia Ivana Martina 
Divalta, c. kr. utistenika.« 



171. 

pri njegovoj smrti, u zboru tolikih slisaoca?« — Ali, kad su mu 
vec navalili duhovni poglavari to breme na ledja. Kolundzic se oda- 
zivlje njihovoj zapovijedi, premda priznaje, da mu ova cast ne pri- 
pada ni »radi maline struka njegova, ni radi spletena jezika, a niti 
radi plitkoce nezrile pameti*. — I tako nam je Kolundzid crtajuci 
pokojnoga svoga dobrotvora, uz put dao nekoliko cednih podataka 
i o samom sebi, §to nam je tim milije, sto su nam vijesti, koje su 
sacuvane o vecini obrazovanih slavonskih Hrvata i sve6enika iz 
pocetka nasega vijeka, tako blijede i nedostatne. 

Prema Kolundzicievu govoru rodio se je biskup Krtica god. 
1726. u glasovitom »varosu na kraju horvatskoga kraljevstva, pri 
moru, imenom Riki«. Roditelji su mu bili priprosti, ali posteni. Zaredjen 
za svecienika bude pozvan od pecujskoga biskupa Gjure Klime za pro- 
fesora u tamosnjem sjemenistu. Poucavajuci ondje dvadeset godina, 
napunio je »dugu onu i siroku biskupiju mudrim i vridnim redo- 
vnicima, da je po svuda bio — Krtica*. Doskora postane kanonikom 
pecujskim. Dabome da carica i kraljica Marija Terezija, sjedeci na 
visini kraljevskoga prijestolja, nije mogla, a da svojim ostrovidnim 
ocima ne smotri ovako izvrsnog muza. I kad je umro posljednji 
biskup djakovacki, Josip Antun Colnic, postane Krtica god. 1773. 
prvim biskupom sjedinjene biskupije bosanske i srijemske. I tu je 
biskupovao potpune trideset i dvije godine. Cim je prispio u bisku- 
piju, gledao je, kako ce brze bolje urediti svoje stado, kako ce 
parlog iz vinograda bozjega dignuti, divljad pripitomiti, zlocu isko- 
rijeniti, a poslenike vjerne najmiti, da se udari tvrda ograda, koju 
nikoja sila ne bi mogla prodrti. 

Izvrsujudi po dusi svoje biskupske duznosti, nastojao je Krtica 
jos i o tome, da se sirom njegove biskupije dizu sto Ijepse crkve. 
Svoju stolnu crkvu »providio je trostrukim ruhom, srebrnim cirja- 
cima, novim krovom i jakim stupovima utvrdio«. Sta vise, bio je 
odlucio zidati novu crkvu, osnovu stvorio te pripravio ve(3 i novce 
za zidanje. Ali ga od tog nauma odvratise silni ratovi, koji su care- 
vinom potresali, a onda i glasovi, koji su se raznosili, da ce se bi- 
skupska stolica prenijeti u Osijek. Od kralja je izmolio dozvolu i 
dohotke za prosirenje djakovackog kaptola, koji je od tada imao da 
broji sest kanonika i dva prebendara. 

U iskrenosti svoga govora nije Kolundzii mogao, a da se ne 
dotakne jedne strane Krticine duse, za koju je i sam slusao a i raza- 
birao u ocima nekih svojih slusalaca, da se bore s odbijanjem neke 
misli, koja je pozljedjivala svecanost trenutka. Z a biskupa se Krticu 



172 

naime pogovaralo u obavijestenim krugovima, da je bio — »skrt i 
vrlo stisnutih rukuc. I Kolundzicu je bila poznata ova verzija, te se 
nije zacao, da se nje tako red jos nad toplim tijelom pokojnikovim 
dotakne. I u torn dijelu svoga govora digao se Kolundzid za cast 
biskupove uspomene upravo do zestine i direktnosti starog beckog 
govomika Abrahama a Seincta Clara. Stavio se je ponovno na 
»ja<-stanoviste, te odatle grmio na slusaoce, braneti »svoga< biskupa. 
Pokojni moj biskup, veli, davao je punim rukama na sve strane, 
ali se je pri tome drzao onoga stavka evangjeliste Matije : sto de- 
snica dade, da lijeva ne znade. A da su biskupove zaduzbine bile, 
kako narod veli, posvuda »probubanec, onda bi se opet drugi nasli, 
te bi ga prekoravali, da sve to cini radi svjetske slave, te bi mu 
tako — >placa kod Boga, a cina kod Ijudi ludo propalac Biskup je 
pomagao ubogare i novcem i hranom, a onima, koji nisu imali, a 
stidjeli su se prositi (»navlastito krajiska gospodac) primali su po- 
tajno i bez >odicene stvari darovitosti njegovec Kolundzic se i 
osobno pozivlje na neke pitomce biskupove, koji su od njega pri- 
mali izdasnu pomo6. Pa i on sam — »jer mu mucati zahvalnost nije 
pripustala* — kad je polazio u skolu u Zagreb, dobivao je od bi- 
skupa pomo^i, a kad je u Italiju isao, dobio je »i tamo i amo« od 
biskupa putninu. S Kolundzicem je u Trnavi bilo petnaest djako- 
vackih pitomaca, koji su svi prema potrebi od biskupa dobivali pomo6. 
A, sto sada mnogi od tih pitomaca muce o torn, zar je za to — 
pita Kolundzid — biskup kriv, sto mu oni nisu zahvalni ? Kad je u 
Kamenici parok pogorio, namirio mu je biskup sav kvar, a za to 
dobrocinstvo ne bi, veli, ni sam Kolundzic znao, da mu to parok 
kao svome prijatelju nije pouzdano pripovijedao. Ali, sto da go- 
vomik vrijeme gubi, besjedeci svima poznate stvari, kad ce, veli, 
za kratko vrijeme s groznim suzama u ocima sva gornja strana 
spahiluka biskupova na sva usta pripovijedati o dobrocinstvima po- 
kojnikovim, jer je — ne samo u gladno vrijeme — nego i svake 
godine biskupova zivota bila providjana i kruhom i smokom, a 
zaodijevana i prtenim i suknenim potrebama. 

Osim toga doveo je biskup Krtica na svoj trosak, a na golemo 
dobro svoga spahiluka, u Djakovo Ijekara, davsi mu stan i hranu, 
a osim toga i iza smrti odredivsi kamate od tisucu forinti za lije- 
kove siromasnome puku. Za zidanje sjemenista odbrojio je dvadeset 
tisuca forinti, a da ga smrt nije zatekla, jamacno bi pripravio sav 
trosak za ovu zgradu. Za vrijeme zestokih ratova pritekao je car- 
skom dvoru u pomoc sa znatnom svotom, a podanicima svojim 



173 

oprostio je dug od neko pedeset tisu6a forinti. Jednom rijecju, cinio 
je, koliko je mogao, a precasni slusaoci — tako ih je molio Ko- 
lundzi6 — neka vise ne slusaju opake jezike biskupovih opadaca, 
nego neka zacepe svoje usi, cimgod bolje mogu, te neka ne raz- 
nasaju dalje, sto su mozda protivno culi, nego neka nastoje, da to 
sagnjije u njima, znajudi da im ne de zdravlju nauditi . . . 

Sto se tice krsdanskih i crkvenih svojih duznosti, tu se je 
Krtica drzao svih i najsitnijih propisa. Tako je i u svojoj dugoj bo- 
lesti izvrsavao propisani post, te ga za okrepljivanje nemocnoga 
tijela nije htio prekrsiti ni — »mrsnom corbicom«. I tako je Krticu 
vise »zrelost njegovih kreposti za blazenstvo, nego ii starost godina 
i nemoci bolesti krenula na vjecni pocinakc. Umro je od kapi, koja 
mu je vec davno prije posljednjega casa bila oduzela noge i 
lijevu ruku. 

Zbijenost i puno6a krasnog govora Kolundziceva imat ce malo 
slicnih vrsnjaka u nasira starijim lokalnim knjizevnostima. Poprecni 
pokopni govori, koji su nam sacuvani, redovno su ispunjeni obicnom 
crkvenom retorikom, a nacickani sentencijama biblijskih i evangje- 
oskih knjiga, tako da se ti govori poprijeko ne odlikuju nikakvom 
zasebnosciu, te bi se jedan govor, koji je danas izgovoren nad 
lijesom ovoga.pokojnika, mogao bez velike promjene sutra govoriti 
nad drugim lijesom. Sasvim je drugaciji govor starog ivankovackog 
paroka. I on je ukrasen prirjecicama iz svetih knjiga, ali te prirje- 
cice nisu — kao sto su u mnogim drugim prigodnim govorima, sto 
su ih govorili pripadnici svecenickog staleza — pomocni cavli u 
retorskim nezgodama, gdje se pojedini govornici izvlace iz nesta- 
sice individualnih ideja zaokruzenom Ijepotom posvedenih sentencija. 
U Kolundzicevu su govoru latinski citati samo ukras i potkrepa 
obilju izvornih i jakih govomikovih dedukcija. Kolundzic se u svom 
iPokopnom govorenju« , sto ga je besjedio o sprovodu biskupa 
Krtice, sta vise, dotice redovno samo takih pitanja, kojima se go- 
vomik obicne spreme ne bi usudio ni pribliziti. On je u istinu 
govorio o pokojniku, dok bi se obicni govomik izgubio u konven- 
cionalnim recenicama o vjecnom blazenstvu, o sudbi, kojoj nitko ne 
utjece, o nistavosti svjetskoj i t. d. I Kolundzic se dabome dotice 
ovih stvari, ali samo kao uz put. On je sam sobom bio tako pun 
vlastitih misli, da se nije morao utjecati idejama, koje su bile svim 
njegovim slusateljima zadosta poznate. I za to nam se cini ovaj 
prigodni govor Kolundzicev od zasebne knjizevne i kulturno-histo- 
rijske vrijednosti. Med stotinama nasih starih kajkavskih i starih 



174 

slavonskih prigodnih knjiga, u kojima poprijeko ne nalazimo nikakvih 
ili vrlo malo individualnih crta, koje bi tadasnjem nasem kulturnom 
zivotu podavale u danasnjim historijama zivlju boju i svjezinu, ovaj 
se govor Kolundzidev znatno istice. Po njemu nam se objavljuju u 
izrazitim obrisima dvije krupne slavonske licnosti iz pocetka XIX. 
vijeka; biskup Krtica i — parok Frano Kolundzic. Jedan je objekt, 
a drugi — subjekt; Krtica treba da se fotografira, a fotograf nam 
u subjektivnosti svoga rada nehotice ostavlja uz tudju fotografiju i 
svoju. Ovakav rad napose dolazi do knjizevnog uvazenja u doba 
impresionizma, u kojemu nas zanima onaj, koji govori, gotovo upravo 
toliko, koliko i onaj, o kojemu se govori. 

U drugoj polovici svoga govora dotice se Kolundzid jos nekih 
znacajnih osebina Krticinih. 

Krtica se je osim svojih biskupskih poslova mnogo zabavljao 
i svjetovnima; a to su mu mnoge maljusne duse zamjeravale. Ko- 
lundzic je i ovima odgovorio. Ako je biskup, veli, izvr§avajud po 
dusi sve svoje biskupske duznosti, bio toliko okretan u mozgu i 
brz u poslu, da se svagdje mogao naci i sve posvrsavati, sto mu 
onda imas da zamjeris ? To mu je sluzilo samo na slavu a niposto 
na sramotu. — Mnogima se nije syidjelo ni to, sto je Krtica sve 
htio sam da radi, kao da se — rekose — nije na svijetu nitko na- 
lazio, na koga bi se smio osloniti. Ali Kolundzic nalazi i za ovu 
toboznju grijesku biskupovu vjesto opravdanje. Poznajudi biskup 
sebe, a ipak ne osudjujuci drugoga, volio je tesko breme poslova 
i brigi na sebe samoga uzeti, nego da mora kasnije »ispravljati 
grbotine« tudje nespretnosti. 

Napokon nije mogao Kolundzic, a da se ne dotsikne jos jedne 
znatne osobine biskupove — njegovog parnicenja. Biskup se je Krtica 
naime kao covjek tvrde i prkosne glave mnogo utjecao sudovima, 
kadgod je osje^ao, da mu je i najmanja nepravda ucinjena; trazio je 
pravicu po svim sudovima kraljevstva. — I ovo umije Krticin po- 
smrtni odvjetnik vjesto da opravda. Da od sta su, braco — pita on 
— tako vam Ijubayi, u kraljevstvu sudovi nego da pred njima trazimo 
pravicu ? Nisu oni tu samo za one, koji podnasaju krivicu, nego i za 
one, koji dobro ne vide pravicu. Veliki i naucni Ijudi cesto imaju 
pogresku, da ono silom izvrsavaju, sto sebi u glavu uvrte. A Krtica, 
stogod je zapocinjao, sve je na dobro mislio. Ako se je radi granica 
svojih polja i livada tako cesto upustao u parnice, mislio je, da je 
to duzan raditi, jer ona dobra, koja je primio u posjed, nisu bila 
njegova, te ih je morao predati svojim nasljednicima onakva, kakva 



175 

ih je primio. — Ali se med vrstama Kolundzi^eva »obranbena go- 
vora< ipak razabira, da je Krtica u svojoj zestokoj 6udi istjerujuci 
parnicu cesto prelazio granice >blagostivne covicnosti*. 

Strogost i naglost Krticinu osjetali su najbolje oni svedenici, 
koji su pali u nemilost biskupovu. Za Krticu se je naime govorilo : 
Ako je karao, karao je Ijuto ; kad je pedepsao, pedepsao je nemilo, 
a koga je progonio, progonio ga je do smrti. — Ovo je bio i 
samom Kolundzi6u najskakljiviji odlomak, jer se je radilo o nje- 
govoj sveiienickoj brad. Nije mogao da osudi ostrinu oca, a da se 
ne takne — nepokornosti sinova, Al se on ipak sjajno izvlaci iz ove 
neprilike. Mi bismo, dabome, veli, voljeli takve starjesine, da budu 
poput onih laznih bogova, o kojima se pjeva, da imaju usta, a ne <ie 
da govore, imaju oci, a ne 6e da vide . . . Svakoj je vlasti dano 
pravo, da se prema potrebi milom ili silom posluze za op6u korist, 
pa da nije dano duhovnim pastirima? Kakav bi to bio Ijekar, ko- 
jemu bi bolesnici nalagali, sto 6e im prepisati? Mi bismo zeljeli, veli, 
da se rane samim uljem lijece, a milosrdni je Samaritanac nasao za 
dobro, da s uljem smijesa i vino. Pa ako Ijekar razabere, da treba 
ranu gvozdjem isjeci, zar da mu mi onda preporucujemo, da ju 
maze kakvom blagom travom? 

Ako je biskup i imao koju pogresku, zar da mu se radi toga 
zamjeri? Bio je covjek. §ta vi u op6e — pita govornik — od bi- 
skupsl hodete? Zar da udilj po zraku lijetaju kao neke rajske ptice, 
i da se nigda ne spuste na zemlju? Ne imaju li i veliki Ijudi jednak 
razum s nama, te su primorani piti iz iste case, koju im pruzaju 
varljivi osjedaji tjelesni? A, sto se mi u opce brinemo za tudje 
pogreske? Zar mi mozemo biti suci Ijudima, mi koji u tudjem oku 
vidimo prasak, a u svom ne vidimo brvno ni grdobu? Zar cemo 
Bogu davati racun za tudje grijehe? 

I tako se zauzimlje Kolundzic zivom rijecju, zdravom logikom 
i plemenitom srdacnoscu za blagu uspomenu biskupa Krtice, koji je 
za dugoga svoga biskupovanja utro mnogu suzu sirotinjsku, a mus- 
karackim i tvrdim svojim znacajem digao biskupiju intra et extra 
muros do neke snage i jakosti. 

II. 

Drugi po redu med biskupima sjedinjenih biskupija bosanske i 
srijemske bio je Antun Man did, Pozezanin. Na biskupskoj stolici 
sjedio je jedva osam godina (1806.-1815.), ali se broji med one pastire 



176 

svoga stada, koji su prije biskupa Strossmayera biskupiji najvise pri- 
vrijedili. Bio je covjek bistra i prakticna uma. Utemeljio je u Dja- 
kovu bogoslovno sjemeniste s filosofskim fakultetom, na koji je po- 
stavio vrlo ucene profesore, koji su kasnije sjali i na pestanskom 
sveucilistu. Biskupiji je ostavio mnoge fundacije, za koje je sam dao 
oko 250.000 for. On se je prvi ozbiljno zabavljao mislju, da se u 
Djakovu sazida nova katedrala i osnuje javna bolnica. Za samu 
sjemenisnu biblioteku ostavio je preko 18.000 for. Bio je velik i kao 
biskup i kao patriota. Umro je dne 11. sijecnja god. 1815. 

»Pokopno govorenje«* drzao je Mandiciu dne ii. ozujka iste go- 
dine poznati slavonski pisac Karla Pavid, Tovarnicanin i tada zupnik 
mitrovacki. Najvece pako stihovano djelo, sto ga je donio treci de- 
cenij ovoga vijeka slavonskoj knjizevnosti, izdao je znameniti literat 
slavonski Adam Filipo vid (rodj. 1792. f 1871.), a zabavlja se : »2i- 
votom velikoga biskupa, privelikoga domorodca i najvecega prijatelja 
nasega, Antuna Mandi<ia« ; bilo je »ispisano po Radoslavu od Pano- 
nije savske«, a stampano u Pecuhu god. 1823. — Trecie i najmanje 
djelo, koje je zadahnuto pohvalom na uspomenu ovoga biskupa 
napisao je (1822.) M. Mihaljevi<5, parok drenjanski, pod naslovora: 
>Mandi6evac iliti novi vinograd u brdu pridvorackomu po uredbi 
biskupa Mandida z^sadit«, te se u torn djelu na nekoliko stihovanih 
stranica pjeva slava biskupova, koji se je toliko brinuo i o eko- 
nomskom procvatu svoje biskupije. 

Biografiju Mandidevu i ocjenu njegova rada ostavio nam je 
Pavic u pomenutom govorenju, kao sto je Kolundzic ostavio za 
prvoga biskupa sjedinjenih biskupija. 

Antun Mandic rodjen je dne 16. kolovoza 1740. u Pozegi** od 
majstorskih roditelja. Ovaj se je grad dugo vremena mogao diciti med 
slavonskim gradovima, da za svoje svjetovne i duhovne poglavare 

* Potpuni naslov glasi: >Pokopno govorenje, koje o sprovodu priuzvise- 
noga, prisvitloga i pripostovanoga gospodina Antuna Mandi^ia, boijom i apo- 
stolske stolice milos(^om stolnih crkvi bosanske iliti djakovaCke i srimske zako- 
nito ujedinjenih biskupa, zlamenitog reda sv. Stipana kralja apostolskoga komen- 
datora i njihovog posvetienog cesaro-kraljevskog VeliCanstva zbiljnoga i unuteir- 
njega vi6nika u stolnoj crkvi djakovadkoj sv. Petra apostola, na dan jedanajesti 
miseca oiujka god. 1815. obdriavanomu, rede Karla Pavici, istih biskupija misnik, 
opat blazene Marije Divice u Biharu, mitrovafiki i stoba slavne regimente petro- 
varadinske parok, okolisu mitrovaCkoga vicearhidjakon i plemenite Tsrimske var- 
medje asesor. — U Osiku slovima bastinika Divaltovih povlasCenoga knjigo- 
utistenika. i8i6.< — ** Pozega je imala prvu gimnaziju g. 1709.; druge su osno- 
vane g. 1766. (u Osijeku i Varadinu). 



177 

nije trebao traziti Ijude iz drugih krajeva; svojim skolama i pri- 
rodnom darovitosiSu svojih sinova mogao je dostojno popuniti sva 
javna svoja mjesta, a osim toga slati ispod svoga krila raznim bi- 
skupijama biskupe, kanonike i provincijale.* Svrsivsi nize latinske 
skole u svom rodnom gradu, posao je Mandid u Bee, a odande u 
Bolonju i u Zagreb. Zgu-edjen god. 1763. postade regensom u po- 
zeskom sjemeniStu, gdje je ostao samo dvije godine, dok nije postao 
zupnikom u parokijama gradiSke regimente (u Kobasu, a onda u 
Lipovljanima). Kao coyjeka vanredno nadarena i obrazovana ( — go- 
vorio je sedam jezika — ) nije mogao biskup z^rebacki, Josip Galjuf, 
da ga ne opazi, i on ga zaista iza desetgodiSnjega zupnikovanja 
posalje u Bee za vicerektora na tamosnjem kolegiju hrvatskih pito- 
maca. Ali i ovdje ostade samo dvije godine, jer ga je biskup Galjuf 
trebao kao svoju desnu ruku, te ga jos kao mlada covjeka ueini 
zacasnim kanonikom zagrebackog kaptola. A kad je god. 1781. biskup 
Galjuf bio s drugim biskupima pozvan u Bee u povjerenstvo, koje 
je u to doba udaralo granice biskupijama po Hrvatskoj i Siavoniji, 
te rad velike starosti s&m nije mogao po6i, poSalje onamo kao 
opunomodenog svog zastupnika, kanonika Mandida. U ovoj misiji 
bio je Mandid tako savjestan i vjeran, da nije htio pristati uz osni- 
vanje nove, poze§ke biskupije, koju su u Becu htjeli osnovati samo 
radi toga, da Mandida ondje postave za biskupa. Njegovom brigom 
u prvom redu rasirena je djakovacka biskupija, koja je do toga vre- 
mena sastojala iz samih deset zupa. Biskupiji je bila pridodana eijela 
biskupija srijemska (na koju je spadao okolis varadinski i mitro- 
vaeki osim zupe kukojevacke, koja je spadala na tovarnieki distrikt), 
dio zagrebacke biskupije (distrikt brodski i babinogredski), pecujske 
(tovarnieki, vinkovacki i posavacki dekanat) i ostrogonske (gra- 
dovi Osijek i Varadin). Bivsi Ijut na tadaSnjega biskupa djakovae- 
koga, prkosnika Krticu, dodijeli Mandid Pecuhu dva dekanata (valpo- 
vacki i miholjacki), koji bi takodjer imali pasti pod djakovacku bisku- 
pija, za sto se je sam Mandid, kad je kasnije postao djakovackim bi- 

* Biskupi Pozeiani biJi su: Antun Matkovi^, biskup bosanski (^1573.), Antun 
od Poiege (1613.) i Nikola OlovCanin, koji je ubijen u Djakovu g. 1701. — U djako- 
vaSkoj biskupiji bili su kanonici: Nik. AbranCikovici i Marin Perviz; u zagre- 
badkoj : glasoviti latinista i pjesnik Fr. Sebastijanovi^, Jos. Teisperger i Ignj. 
Pokeisen; u kalo5koj: Antun i Franjo GaseviC; N. Norsi<i, parok u Novom 
Sadu i Emerik Tucid, parok u Hanzabeku. — Pronncijali driave kapistranske : 
Ogranid, LipovCiC i Pavi§evi6 — Kanonici : Kolundzi<^, Lipljaniii, PalesCak, Ga- 
vranfiiC i t. d, 

Spomen-cTiete. '^ 



skupom, Ijuto pokajao, Kad je car Josip poyjerio Urmenyi-u uredjenje 
magjarskih i hrvatskih skola, pozva Urmenyi Mandita u Budim, gdje 
je dugi niz godina MandiiS zasluzno djelovao kao konsilijar, Kad ga 
je car Franjo dekretom od 6. kolovoza g. 1806. imenovao djako- 
vackim biskupom, bio je on prior vranski i veliki prepost zagre- 
backoga kaptola. Dne 6. ozujka g. 1812. otvorio je sjemeniste u zgradi 
fratarskog manastira, izradiysi prije u visokom konsiliumu, da se 
Franjevci presele iz Djakova u Brod. 

Mandic je svoj kaptol rasirio na dva prava kanonika, a sest 
naslovnih, te razdijelio biskupiju u cetiri arhidjakonata i devet vice- 
arhidjakonata. Svoju je rezidenciju popravio i ukrasio ; u Djakovu 
otvorio Ijekarnicu, a sazidao svilanu i pivaru. Popravio je zvjerinjak 
i namaknuo za nj zvjerinje sa svih strana. U Djakovu je sazidao 
silu novih ku6a i pootvorao mnoge nove ulice tako, da se je staro 
Djakovo gotovo moralo traziti u novom. 

Kad se je god. 1809. raspirio strasni rat s Francuzima, pritekao 
je Mandic caru u pomoc i savjetom i novcem i oruzjem i najmlje- 
nicima. Postao je ujedno kraljevskim komisarom za utvrdjivanje sla- 
vonskih gradova, te je za taj posao bio odlikovan komendatorskim 
redom sv. Stjepana. 

Iza svoje smrti ostavio je Mandid 74.000 for. na raznolike fun- 
dacije. Med ostalim 2000 for. na udavanje dviju dobrih siromasnih 
djevojaka; 4000 for. na casnicke udovice u brodskoj i varadinskoj 
regiment! bez razlike zakona i t d. Kako je bio postivan i 
Ijubljen, vidi se po biljeski, koju navodi Pavid, da je mitropolit Stra- 
timirovic, cuvsi za Mandi6evu smrt, zaplakao, te ne pustajuci nikoga 
onaj dan k sebi, zapovjedio, da se u svim crkvama njegove arhie- 
piskopije po tri dana zvoni. 

Ipak je naznatnije stihovano knjizevno djelo, sto je napisano 
u cast i slavu Strossmayerovih prethodnika, spomenuti »2ivotMan- 
di6ev« od mladog svedenika Adama Filipovica. Djelo iznosi 183 
stampane strane, a razdijeljeno je u 52 clanka. Tu je u pjesnickom 
obliku opisan zivot, znacaj i rad Mandicev od njegova poroda do 
smrti. Djelo je vrlo zanimivo s nekoliko pogleda. Onaj, koji ga je 
pisao, bio je knjizevnik po zvanju, pa premda na naslovnoj strani 
stoji zapisano, da je djelo spjevao neki »Radoslav od Panonije 
savskei i da ga je Filipovic samo prikazao narodu, ipak je gotovo 
ujamceno, da ga je spjevao Filipovic, koji je u to doba jedini u 
Slavoniji pisao i izdavao pjesme ovakova znacaja i opsega (vidi 
njegov »Razgovor priprosti*, sto ga je izdao godinu dana prije u 



179 

u Pecuhu). I stih i jezik i duh i format djela, sve upuciuje na Fili- 
povi6a. Cak su i citati u djelu zabiljezeni onom tocnoscu i minu- 
cioznoscu, kako je u torn deceniju jedini Filipovi6 popracivao clanke 
u svom >Slavonskom kalendarut. 

Ono, sto smo saznali o zivotu Mandi<5evu iz govora Paviceva, 
nalazimo sedam godina kasnije parafrazirano i rasireno u Filipovi- 
6evu djelu. Da je Filipovid morao upotrebljavati Pavi6ev govor za 
pojedina data Manditeve biografije, razabira se i po torn, sto sam 
Filipovic govori u prvom clanku svoje pjesme, da je Mandi6a >s ocima 
umrlim gledao samo kratki cas« i da moze opjevati samo ono, sto 
je cue od drugih i nesto, sto je sam mogao razabrati, jer ga je go- 
dinu dana poslije Mandi6eve smrti tek biskup Rafaj primio u sjeme- 
niste djakovacko. Osim toga vidi se po rasporedbi cijeloga gradiva, 
da se je Filipovid drzao Pavideva originala. 

Opisujud Filipovic ( — da navedemo radi karakteristike cijeloga 
djela samo jedsm momenat — ) odlazak djecaka Mandica u Zagreb 
na skole, daje nam malu kulturnu sliku Slavonije, gdje se je u pro- 
slom vijeku bilo ustalilo misljenje, da mladi6i — cim pocnu uciti 
— za kucne poslove prestanu valjati, a posto ih roditelji redovno 
ne mogu davati na daljne nauke, to ono malo, sto su naucili, za- 
borave, a za ku<ine poslove vise nisu, I tako je po shva6anju sla- 
vonskom najbolje, da sin plete kotac kao i otac, te da se ozeni sto 
prije, da se uzdrzi koljeno, imaju6i uvijek na umu: »Najbolja je di- 
do vina, ma kokosji bio grad*. Drugacije je, veli Filipovi6, sa sla- 
vonskim Nijemcima; oni salju svoju djecu u svijet na nauke, da 
luzmognu domovinom upravljati, kao sto su i dosad upravljali*. — 
Jedan stih glasi: »Slavima je zemlja (tlo) draga, Slavin voli sluziti*, 
te ove aksiomatske rijeci popraduje Filipovid komentarom — iz Her- 
dera. Evo, sto veli Filipovicev komentar: Slaveni su zaljubljeni u 
svoje kuianstvo; kad imadu dosta zemlje za oranje i trave zarad 
marhe, onda su najblazeniji; rado pla6aju harac i gotovo puzajuci 
sluze svojim gospodarima, suprot kojih uvijek govore, ali ako im 
ovi gospodari dadu samo jednu lijepu rijec, onda ih opet odvise 
hvale ... A Nijemci su, veli Filipovi6, sasvim drugacijega soja ; u 
Nijemce se ugledala, a ne u Slavonce, i majka Mandideva, kad je 
svoga sina pustala u svijet.* 

* Kako je MandiCeva majka bila odrasla u varoskim tradicijama svoje 
Poiege, najbolje Ce razjasniti ova pri5a, koja se do danas spominje u u2im kni- 
govima slavonskim. Kad je starica majka pohodila svoga sina biskupa u njeg:ovu 
dvoru, i kad joj je on pun veselja pokazivao sjajne dvorane, odvrati mu ona: 



i8o 

Mandi6 je podupirao i knjizevnost, te su njegovom materijalnom 
i moralnom potporom izasla oba znatnija djela Kanizliieva: >Ro- 
zalijac i >Kamen pravi«, zatim Mik6czy-eva: >Otia Croatiaec i Se- 
bastijanovideve latinske pjesme. Dosenu je sam sastavio nadgrobni 
epitafij na dubovickom groblju. 

Filipovid je ovom svojom knjigom o biskupu Mandidu pruzio 
slavonskoj literaturi u prvoj cetvrtini nasega vijeka znatnije djelo, 
nego sto bi se to (potpanim zabasurivanjem) htjelo prikazati u obicnim 
nasim literarno-kultumim prijegledima. >2ivot Mandicev« nije obicni 
prigodni spjev, jer se pjesnik u njemu lagodno i na siroko dotice 
mnogih slavonskih knjizevnih i kulturnih prilika, te mi danas treba 
da uzimamo ovakve spise u ruke kao dragocjen materijal za raz- 
bistrivanje nase provincijalne proSlosti. Adam Filipovid posljednji je 
izdanak stare knjizevne Slavonije, te je osim nekoliko prigodnica 
napisao za lijepu knjizevnost jedini >Razgovor priprosti ili vrtlar 
s povrteljem se razgovarac, u kojemu je stvorio opsezno »botanicko- 
pjesnicko« djelo.* Knjiga o zivotu Mandidevu, na prvi pogled prosta 
prigodnica, mnogo je znatnija i u pjesnickom pogledu od »Razgo- 
vora<, Knjigu su ovu jamacno mnogo citali i visi i nizi knigovi 
slavonski. I mogli su je citati s velikim zanimanjem. Nizi su u ori- 
ginalnosti ove knjige nalazili pouke i zabave kao u knjigama Rel- 
kovidevim i Dosenovim (koje Filipovid nekoliko puta spominje i 
fotografira ih momentnim slikama iz njihova zivota), a visi : pobude 
i naobrazovanja, jer je pisac umio, da pod crtom poprati svoje op- 
cenite misli citatima velikih mislilaca, kao sto su bili Montesquieu, 
Herder, Panonnius, Tacit, Ciceron i t. d. Dakle je »2ivot Mandicievc 
djelo, koje u nasoj knjizevnoj povjesti jos nije doslo do pravog 
uvazavanja. A sva krivnja lezi u tome, sto se kod nas do danas 
prigodna poezija — kako u kajkavskoj, tako i u stokavskoj knjizi 
— s nepravom dosta omalovazavala. Kad se u pojedinim knjizevnim 
periodima jednog bistrog i otvorenog naroda kao sto je nas, sva 
dusevna sila zbijala i odrazavala gotovo u jedinim prigodnim spi- 
sima, onda treba u tim spisima traziti i nalaziti ono, sto je u njima 
jako i snazno, ma s kojega pogleda, 

Sve je to lipo, sine ! ali, da si ti mene slusao i otisao u fratre, ti bi veC odavna 
bio — gvardijan u Pozegi ... 

 Na 85. strani »2ivota Mandi<^evac nabraja Filipovi<i profesore, sto ih je 
Mandici dozvao u Djakovo za prve uCitelje sjemenisne, te svakome — u stilu 
svoga vrtlarskog »Razgovora« — dodjeljuje ime iz botanike. Karacsonyi mu je 
ru^marin, Mihali(^ zumbul, Hartmann gjurgjic, Fischer ruzica, Crndid muskat, 
Smilosevi(i koviJje i t. d. 



i8i 



III. 

Na posljednjoj strani >2ivota Mandi6eva< govori Filipovi6 vec 
i o nasljedniku Mandicevu. Car Franjo — veli Filipovic — sjede da 
izabira dostojnog nasljednika Mandicu i odluci se ovako : Onaj, koji 
je bio Mandi<5ev nasljednik na stolici priora vranskoga i preposta 
zagrebackog, neka mu bude nasljednik i na stolici djakovacke bi- 
skupije ! I tako bude u sijecnju god. 1816. carskim dekretom, dati- 
ranim u Veroni, imenovan biskupom bosanskim i srijemskim Emerik 
Karlo Rafaj (Raflfay). 

Rafaj se je rodio god, 1752. od vlasteoske plemidke porodice 
u selu Kopcevcu kod Bozjakovine. Kako su mu roditelji imali mnogo 
djece, odrede najmladjega sina Emerika (koji je bio dosta ruzan) i 
brata mu Franju dati u sve6enike. Tako je god. 1768. Emerik kao 
mladi(i od sesnaest godina skupa s bratom Franjom (koji je kasnije 
umro kao kanonik zagrebacki) stupio u hrvatsko sjemeniste u Becu, 
a ve6 god. 1769. otisao u Rim na daljne nauke. Odatle se vrati 
kao doktor teologije u domovinu, te je domala postao zupnikom 
u Krapini, a kasnije kanonikom, pa je kao kanonik bio rektor hr- 
vatskog zavoda u Bolonji. Kao opat blagoslovio je god. 1804. bol- 
nicu milosrdne brace u Zagrebu, te nam je njegova kajkavska pro- 
povijed, koju je tom prilikom drzao, stampom docuvana. Ta je pro- 
povijed uz onu, sto ju je drzao god. 1826. (>0 uzvisenosti misnictva«) 
prigodom svoje zlatne mise u Djakovu, jedini hrvatski knjizevni 
rad, koji nam je poznat od ovoga biskupa.* Kao biskup prisus- 
tvovao je god. 1822. provincijalnoj sinodi ugarskoga episkopata u 
Pozunu, gdje je stekao sveop6i glas, da je prvi bogoslov i govornik 
te sinode. Biskupski arhiv djakovacki ima obilje akata i naredaba, 
pisanih njegovom rukom, sto ga sve odaje, da je bio radin i agilan 
covjek. Inace mu je drzanje bilo aristokratsko. I on je ostavio znatan 
novae na razne fundacije. Uz biskupa Colnica i Mandica ostavio je 
on u vlastelinstvu djakovackom vidnih i trajnih tragova svoga uma, 
svoje volje i svoga rada. Med ostalim djelima zasnovao je i danasnji 
biskupski park u Djakovu. 

Biskupovanje Rafajevo ostavilo nam je u knjizevnosti vise pri- 
godnih spisa, nego li biskupovanje ikojega od pet prethodnika Stross- 
mayerovih, Vec sam odlazak njegov u Djakovo razvezao je krila 

* Kasnije je stampom izdana njegova krasna okruznica proti »psovki«, koja 
se i danas 5ita po svim iupama djakovaCke biskupije na »Glusnicu«. 



I82 

trojici prigodnih slavonskih pjesnika: Pozezaninu Jozepcu, Ilocaninu 
Mihalicu i Tovarnicaninu Pavi6u. Slucaj i knjizevne prilike slavonske 
u pocetku vijeka htjele su, da su sva tri ova pjesnika zasjela na 
svoje Pegaze i deset godina kasnije, kad je Rafaj slavio pedeset- 
godisnjicu svoga misnikovanja. 

Od ovih se pjesnika najmanje proslavio svojim pjesmama Jo- 
zepac, koji je je u to doba bio zupnik nutamjega grada osjeckoga. 
Pjesma, kojom je god. 1816. pozdravio dolazak Rafajev u Djakovo,* 
kao i ona, kojom je htio god. 1826. da uvelica jubilej zlatne mise 
Rafajeve,** ne isticu se nicim nad prigodnicku stihovanu prozii naj- 
primitivnije vrste. Stihovi ukoceni, ideje konvencionalne tako, da se 
u nasoj prigodnickoj poeziji jedva nalazi tako supljih pjesama poput 
Jozepcevih. Cetiri godine kasnije cestitao je Jozepac u slicnim sti- 
hovima jos cesaru Franji, — i to mu je cijeli knjizevni rad. 

Josip Mihali6, parok sotski, i stariji brat dr. Antuna Mihalica, 
petrovaradinskog paroka, koji je takodjer spjevao jednu odu Rafaju 
i >San« prigodom uvadjanja biskupa Suciia — spjevao je, kako 
rekosmo, takodjer dvije pjesme u slavu Rafajevu, koje se i opsegom 
i svojom knjizevnom vaznos<5u toliko izdisu nad Jozepceva djela, 
da se Jozepcevo ime kao ime pjesnika-prigodnicara jedva moze i 
napomenuti pored imena Mihaliteva. Prva Mihaliceva pjesma (od 
god, 1816.) nosi ime >Fisma pastirska*, te se u njoj — po pseudo- 
klasickom obicaju predjasnjih vijekova — razgovaraju Koridon i 
Lycidas, pastiri sotski, sto se cuje o biskupu, koji ima da dodje, te 
napokon Koridon zapjeva pjesmicu u slavu biskupovu, a Lycidas 
mu stane otpj^vati. Cijela je pjesma (koja je dosta velika: u svemu: 
29 strana) zadahnuta zdravom idilskom poezijom, te se kao pri- 
godnica to ugodnije doimlje citaoca, sto se ime slavljenikovo i 
njegove vrline spominju tek pod konac pjesme, pa se tako tri ce- 
tvrtine djela cita kao zaokruzena i zasebna idila, kojoj tek naslovna 
strana i zavrsetak djela daju prigodnicki Hk. To nije prosti panegirik. 
Pjesma je ova topli i umiljati pozdrav fruskogorske vile episkopu 
djakovackomu. Stampana je u Novom Sadu. 

* »Raffay Imro, biskiip bosanski iliti djakovaCki i srimski, u postadku, sa sla- 
vonskim slidnoriCjem na vikovitu uspomenu ilirskomu narodu pozdravljen po 
Ivanu Jozepac iz Pozege.« Pjesma od 8 strana. — ** »Jubilaeum sacerdotale, 
to jest: Petdeseto misnidko godistvo Njihovog biskupskog gospodstva gosp. 
prisvitloga i pripostovanoga Imre Karle Raffay od Raven, po bozjoj i apoStolske 
stolice milosti stolnih crkvi bosanske iliti djakovadke i srimske zakonito ujedi- 
nitih biskupa. « Pjesma od 6 strana. Obje stampane u Osijeku. 



i83 

Druga Mihalideva prigodnica* biskupu Rafaju ostavlj a u cita- 
telja i svojom spoIja§njos6u i svojom unutarnjosdu sasvim drugaciji 
dojam. Spjevana je u heksametrima^ a iznosi 27 sitno pisanih i 
ogromnim komentarom popra6enih strana. One podrobnosti, koje 
pjesnik nije mogao izloiiti u odmjerenosti svojih poletnih stihova, 
dodao je u dnu strane pod crtom. Pjesmu je ovu nakrcao Mihalic 
bogatom zalihom svoje klasicke nacitanosti i naucenosti, te se u torn 
pogledu podudara ova pjesma s »Elegijom<, sto ju je isti Mihalic iste 
godine spjevao u cast Krticina slavitelja i braniteija Frana Kolun- 
dzida, kad se je ovaj ostavio djakovackog kanonikata i posao u 
redovnike drzave sv. Kapistrana. 

Spomenuti mitrovacki zupnik, Karla Pavic, koji je u ozujku 
god. 1815. drzao »Pokopno govorenje* biskupu Mandi^u, pozdravio 
je godinu dana kasnije dolazak biskupa Rafaja iZborom pivalica 
Fruskoj u gori pribivajucihc. I ako je ovo djelo spjevano istom pri- 
likom i stampano iste godine, koje i Mihaliceva >Pisma pastirska«, 
ipak je Pavidevo djelo moralo biti prije odstampano i rasprostra- 
njeno nego Mihalidevo, jer se Mihalici u svom djelu poziva na po- 
jedina mjesta Paviceve pjesme, te u biljeski hvali pjesmu, koja je 
>puna mudroumja i osobite vistine«. Tu se Apolon razgovara 
s jekom, koja mu na svako pitanje odgovara drugom polovicom 
posljednje rijeci Apolonove, sto svaki put daje razboritu i duhovitu 
misao. Na pitanje Apolonovo, da li jeka zeli, da on s vilama p r o- 
slavi biskupa, odgovori jeka: Slavi! I Apolon poce sada pjevati 
u slavu Rafajevu, a zatim stane svih devet vila (Klio, Kaliope, 
Erato i t. d.) jedna za drugom udesavati diku novoga biskupa. 

Prigodom pedesetgodisnjice Rafajeva misnikovanja spjevao je 
Pavi6 >Milu Sanjku«**, u kojoj nam pripovijeda, kako je usnio polu- 
bozanskog starca, gdje sjedi u crkvi >bilom svitom zaodivenc, a uz 
njega tri djevice, koje stadose pjevati o vjeri, ufanju i o Ijubavi. Iza 
njih stade skupljeni narod slaviti onoga starca, i tako sanjalac sa- 
znade, o kome se radi, ali se u to probudi, te svoj san »izriza u 
kamenu, vikovitu za spomenu«. 

U slavu Rafajeva ustolicenja spjevao je i Marko Ant. Horva- 
tovi6, zupnik zagrebacki: »Obradoscenje biskupata djakovackog*. 
Pjesmica je ova izasla stampana s latinskom pjesmom istoga pje- 

* »Pisma prisvitlomu i pripostovanomu gosp. Em. K. Raffay i t. d., u vrinie 
petdesetolitnice njihove ... 31. dan miseca prosinca 1826. u Djakovu svedano 
drzane.« Stampano u Biidimu god. 1826. — ** >Emerik Karla, biskiip, petdeset- 
litnu irtvu slaved, sritan i veseo punog vika prozi\no!« 



i84 

snika, a jer je i haslovni list knjige* slozen latinskim jezikom, 
tesko se hrvatska prigodnica Horvatovideva nalazi. Pjesma se inace 
nicim ne dize nad poznate Jozepceve versifikacije. 



IV. 

Cetvrti po redu biskup sjedinjenih biskupija bosanske i srijemske 
bio je ugarski Hrvat, Matija Pavo Suci6 od Pacera, bunjevacki 
plemic. Rodio se je god. 1765. u Subotici. Bivsi kojegdje kapelanom i 
zupnikom postao je iste godine (1816.), koje se je Rafaj zabiskupio, 
kanonik u Kaloci, dok nije g. 1827. otisao za biskupa u Stolni Bio- 
grad. Cetvrtoga lipnja g. 1830. bio je iza smrti Rafajeve imenovan 
djakovackim biskupom, pa je god. 1831. primio kao klerike u bi- 
skupsko sjemeniste: Strossmayera, Tordinca i Topalovi<^a. Bio 
je covjek vrlo dobre 6udi i plemenita srca. Klerike je sam poucavao 
u crkvenom pjevanju, pa je mnoge napjeve crkvenih pjesama — 
osobito bozicnih — upravo on donio iz bunjevackih krajeva u Sla- 
voniju. 2;ivo je nastojao, da priuci svecienstvo priljubljivati se puku. 
Bio je osobiti Ijubitelj cvijeca, pa je podigao biskupski park do 
znamenite visine. Od njega i danas ima djakovacka katedralka svoje 
najvede zvono »Paulus€. Umro je 13. travnja g. 1834. — I na samrti 
se je jos sjetio mladoga klerika Strossmayera, te mu je zapisao 
trosak za rigoroze i za promociju. 

U knjiznici Jugoslavenske akademije sacuvani su hrvatski i 
latinski govori,** koji su bili drzani dne 21. listopada g. 1804. u Su- 
botici, kad je Suci6 bio uvadjan u tamosnju zupnu crkvu kao parok. 
Uveo ga je i pozdravio Adalbert Vojnic, kanonik prvostolne crkve 
kalocke, i pozdravio ga govorom, na koji mu je Sucid odgovorio 
latinskim i hryatskim odzdravom, Govor Vojnicev nije bio nista 
drugo nego parafrazirani niz biblijskih recenica, dok je Sucid go- 
vorio narodnije i prigodnije. U tom se govoru pokazivao Suci<5 
kao rodoljubni i uvjereni Bunjevac, koji bi zelio, da se vremenom 
njegova Subotica uzmogne njime podiciti, kako se »Budim dici 
svojim Ljubicicem, Stojni Biograd Puretidem, a Pecuh Filipovidem«. 

God. 1828. stampana je u Budimu >u ime opstine naroda ili- 

* »Pro illustrissimi ac reverendissimi Domini Emerici Caroli Raffay in epi- 
scopum diacovariensem inauguratione anno Domini 1816., die 25. augusti.« Zagra- 
biae, Typis Novoszelianis. — ** Stampani god. 1805. u Segedinu slovima Urbana 
GrQnna. 



i85 

rickog budimskoga i njegove okoline« onom prigodom, kad je Sucic 
postao biskupom stolnobiogradskixn, ovelika pjesan pod imenom : 
»Narodkinja vilac. Pjesnik se djela skrio pod pismenima J. C. M. P. S. 
— I oblik i duh pjesxne zivo nas podsjecava na poznatu Mihalidevu 
>Pismu€ i »Elegiju< tako, te mislimo da se ne cemo prevariti, ako 
u pocetnim pismenima skrivenoga pjesnika procitamo ; » Josipa Cala- 
sancija Mihali^a, paroka sotskoga«. Ugodni zubor stihova, obilnost 
misli i mitoloske aluzije, kojima je pjesnik nacickao ovu lijepu pri- 
godnicu, upucuju nas na ucenoga Uocanina Mihali6a. 

Pod slicnim naslovom — >Domorodkinja vila« — i sa slicnim 
sadrzajem stampao je isti Mihalid tri godine kasnije u istoj budim- 
skoj stamparni (>kraljevske mudroucne skupstinec) pjesan, kojom 
je >u ime svega stanja crkvenogac biskupije djakovacke cestitao 
Sucidu, kad je presao na ovu biskupiju. Svjezina idilskog daha, sto 
provijava prvom Mihalidevom prigodnicom, kojom je pozdravio do- 
lazak Sucideva prethodnika Rafaja, ugodno se doimlje i u ovom 
posljednjem Mihalidevom djelu. Njim je Josip Mihalid zavrsio svoje 
knjizevno djelovanje, napisavsi — kako smo vidjeli — pet prigodnica, 
koje se dizu do znatne knjizevne vrijednosti, te se med svim spo- 
menutim prigodnicarima slavonskim upravo on moze nazvati pri- 
godnicarom per excellentiam, jer sve, sto je napisao, napisao je, 
pobudjen javnim narodno-crkvenim prilikama, a te je prilike umio 
oviti nekom umiljatosdu, spretnoscu i klasicnoscu svoje nacitanosti, 
da mi u op<^e u decenijima i u provinciji, koja niti je u to doba 
pruzala niti je mogla pruzati bog-zna kakvih beletristickih plo- 
dova, moramo ove Mihali(5eve prigodnice uvazavati i isticati kao 
znatne beletristicke radnje, koje se mogu i moraju ubrojiti medju 
najbolje radnje ove hrvatske pokrajine iz prve trecine nasega vijeka. 

Ni njegov mladji brat, dr. Antun Mihalic, vicearhidjakon i parok 
petrovaradinski, nije htio ovom prilikom da zaostane za bratom 
Josipom. I on napisa pjesmicu od dvanaest strana, koju izdade g. i83o. 
u Novom Sadu pod imenom »San u vrime Sucideva uvoda«.* Iz 
toplih rijeci i lagodnih stihova ovoga Mihalida razlijeva se Ijubav za 
njegov zavicaj, Srijem, kao i iz pjesama njegova brata Jose. Kad 

* »San u vrime sveSanoga uvoda prisvitloga i pripostovanoga gospodina 
Pavla SuCiCa od PaCer, u biskupiju stolnih crkva . . . sli6nori5no izveden i od 
strane srimskog biskupata pokorno prikazan po Antunu Mihali(5u, sv, bogo- 
slovja nauditelju, okolisa petrovaradinskog vicearhidjakonu i iupe gradske u Petro- 
varadinu paroku, — U novom Sadu, slovima Pavla Jankovica povlastenog knjigo- 
pritiskaoca god. 1830. « 



i86 

covjek stane proucavati ovu poeziju nasih Slavonaca s narodno- 
politickog stanovista danasnje nase ujedinjene knjizevnosti, ne moze 
pravo da vjeruje, kako je bio uzak politicki horizonat slavonskih 
literata u neposrednom periodu u oci ilirskog preporoda. Ljudi uceni^ 
evo kao sto je bio dr. Mihalici, ne z£igrijevaju se pravo god. 1830. 
jos ni za cijelu Slavoniju, kao za svoju domovinu, nego mu obu- 
zimlje srce — jedini Srijem. Slavonci su mu bra<5a i — Bunjevci 
su mu bracia. To su mu kao susjedi. 

Dolazak Bunjevca Suci<5a rasirio im je donekle obzorje, i oni 
su stali nesto intimnije pogledavati barem na sunarodnike ispreko Du- 
nava. Zagrebacki Hrvati bili su im jos vrlo daleko. Sto je tu uje- 
dinjenje ilirsko imalo da stvori! Oni su svi osje<5ali, da im nesto 
treba, ali nisu znali — §ta! Mihalic se je eto nadao, da bi Sucic 
kao mecenas mogao osnovati uceno drustvo — u Djakovu . . . To 
bi drustvo imalo po njegovu misljenju, da >slavonski jezik utvrdi 
i razna lipa i korisna znanja podigne; da razum prosvitli, a srce 
oplemeni, jednom ricjom, da narod nas ugladi . . .< Da, takova su 
drustva zaista trebala nasemu narodu, i ona su osnovana mukom i 
trudom jedne velebne generacije, koja je narod duhom ujedinila; 
trebala je stotinu dobrotvora, koji su doprinosili svoj kamecak, dok 
nije jedan jedini mecenas navalio ogromno mramorno kamenje, hez 
kojega danas ne bismo imali prosvjetnih hramova, u kojima se pri- 
nose zrtve Bogu Ijubavi, bratstva i jedinstvenosti. 

Prigodom Sucicieva dolaska spjevala su jos dvojica nasih po- 
znanika, Karla Pavic i Adam Filipovid, pozdravne pjesme biskupu. 
Pavi6 je spjevao »Miropripivku<, a Filipovi^ poklonio >Svoj bisku- 
piji na uspomenu uvedenja Suci6eva« pjesmu od jedanaest strana. 
Payideva je pjesma kraca, ali ponosnija i dostojanstvenija, a Filipo- 
vi(5eva iskrenija i intimnija. Inace se oye dvije prigodnice ne isticu 
nikojom zasebnom vaznoscu. 



V. 

Neposredni prethodnik Strossmayerov na biskupskoj stolici 
djakovackoj bio je Josip Kukoyic. Rodio sejeu Zagrebu od oca 
doduse plemica, ali obrtnika-gombara. Nastojanjem tadasnjeg zagre- 
backog kanonika, a kasnijeg djakoyackog biskupa Emerika Karla 
Rafaja, dao se je na skole, pa je u Zagrebu nekako iza god. 1810. 
redjen za svedenika, te je otisao jos vrlo mlad u Brdovec za zup- 



i87 

nika. Kad je Rafaj polazio u Djakovo kao biskup, poveo je sa sobom 
i Kukovida, te ga domala postavio u Djakovu zupnikom, a zatim 
i kanonikom. Iza smrti Rafajeve izabrase ga kolege-kanonici kapi- 
tularnim vikarom, a kad je djakovackim biskupom izabran Sucid, 
povukao se je Kukovi<5 — intervencijom mogu6ih svojih prijatelja 
— kao kanonik opet natrag u Zagreb. Iza smrti Sucideve imenovan 
je ipak 14. prosinca g. 1834. djakovackim biskupom. 

Kako je njegovo biskupovanje padalo u doba knjizevnoga na- 
sega preporoda, u doba politickoga probudjivanja, to je on otvo- 
reno pristajao uz preporoditelje hrvatske knjige i politike, ako i 
nije bog-zna kakvu rijec vodio u tom kolu. Pod njim je propjevao 
Tordinac (kojega je g. 1836. zaredio u sve6enike), propjevao Mato 
Topalovi<5 (zaredjen g. 1837.), a i mladi Strossmayer (zaredjen 
16. veljace g. 1838.) poceo se dizati u nauci i ugledu pod to- 
plinom Kukovidevih ocinskih krila. 

Kukovid je bio covjek vrlo finih manira, njezne dudi poput 
kakve aristokratkinje, a i vrlo ugodne spoljasnosti. On je poceo 
zidati zgradu sadasnjega samostana milosrdnih sestara u Djakovu, 
zeleci u nju smjestiti milosrdnu bracu, da rukovode bolnicu. 

Kad je god. 1848. buknula buna, i kad su seljaci poceli harati 
sume, uplasio se je Kukovic i pobjegao u Bee, pa kako je uza to 
bio jos i bolesljiv, to se je Ijeta 1849. odrekao biskupovanja, a za svoga 
nasljednika najtoplije preporucio dvoru mladoga carskog kapelana 
Josipa Jurja Strossmayera. U Becu je zivio u svojoj ku6i i od svoga 
imutka, dok ga smrt nije 17. travnja g. 1861. digla sa zivota. Sahranjen 
je u Djakovu u staroj biskupskoj kripti, dok ga biskup Strossmayer nije 
dao u studenome god. 1882. s ostalim svojim prethodnicima pre- 
nijeti u novu krasnu kriptu velicanstvene svoje katedralke. Stross- 
mayer im je sam prigodom prijenosa izrekao posmrtno slovo, pa tom 
prilikom spomenuo, kako ga je pokojni Kukovid zaklinjao, neka ne 
dopusti, da dugo lezi u tamnoj i vlaznoj staroj kripti, nego neka 
zida novu crkvu i pod njom dostojnu novu grobnicu. 

Biskup se je Kukovic zivo zabavljao mislju, da zida novu ka- 
tedralku i vec je dao napraviti nacrte, ali je na svu srecu buna 
osujetila gradnju, jer bi — sudedi po planovima — biskupija dobila 
namjesto katedralke, magazin upravo onakav, kakav ima Temisvar. 

Od prigodnih spisa, koji su bili izazvani imenovanjem Ku- 
kovidevim za djakovackog biskupa, poznate su nam samo cetiri 
pjesme. Prva — Stosova — kojom se je zagrebacki kaptol oprostio 
od svoga kanonika Kukovida, skrila se pod latinskim natpisom knjige, 



i88 

pa je zato izmakla ocima bibliografa §afafika i Kukuljevi6a.* Na 
prve tri strane stampana je latinska heksametarska pjesan Stosova, 
koju u drugom dijelu knjige pjesnik prevodi na hrvatski »da ne sfali 
miloj narodnosti nasoj, ter opdinskomu domoljublja trsenju ne po- 
menjka«. Pjesma je alegoricka, te bi se u oci novog preporodnog 
dana mogla danas shvatiti kao prorocka objava skorom velikom 
narodnom pokretu. 

»Izmed gor' zagrebeCkih danica se zdiie, 
I slavonskoj zemlji nosi trake bli2e . . .< 

Danica je novi biskup, sto ga Hrvatska salje Slavoniji, a »Da- 
nicac bila je zvijezda, koja je domala zaplamsala sa zagrebackih 
gora, da objavi cijelom narodu novo doba, novi dan, koji (Se sve 
sinove nadi zagrljene pred istim zrtvenikom. 

Stosova pjesma puna je proljetnog mirisa i sarenila cvjetnog. 
Njom je zagrebacko svecenstvo popratilo svoju »danicu<^ na istok, 
a na istoku docekase ju pjesnici slavonski kao — »Sunce od 
zapadac.** 

Pjesma anonimnog pjevaca osobito je lijepa. Tezina klasicnoga 
stiha, otvoreno srce za upijanje prirodnih Ijepota i neobicna spret- 
nost u tebnickom rasporedjivanju opisane gradje ugodno se doimlje 
citaoca. Putniku se u snu prikazuje Djakovkinja-vila, koja mu objav- 
Ijuje novoga biskupa, sto ga narod vec sam odavna zeli. Kad je 
to nas putnik zacuo, prene se i brze-bolje podje u Djakovo, da javi. 
A, kad tamo, a ono Djakovcani ve6 sve u sesnaest pucaju iz to- 
pova; zvona zvone, a puk se sav podigao na radost i divno veselje. 
Jedni ugadjaju gudalo, drugi me6u strune na gusle; tredi propiruju 
pisak, a cetvrti napinju gajde ili ciste dvojnice. Ve6 su zaculi, da se 
je biskup krenuo iz Zagreba, pa se svi pripravljaju, da ga sto Ijepse 
prime. Cobani donasaju granje i spravljaju svecane vatre. Djevojke 

* Potpuni naslov knjige od deset stampanih stranica glasi: »Flora suo 
flori seu Patria dignissimo iilio, illustrissimo ac reverendissimo Domino Domino 
Josepho Kukovich, Dei et apostolicae sedis gratia episcopo diacovariensi ; dum e 
custodiatu zagrabienai, generaJi vicariatu, atque sinu Croatarum divulsus ad capes- 
sendam sedem suam Diacovarinum discederet; Vale! canit, modulante Paulo 
St6osz, sacri officii dioecesani jurato vice-notario. — Zagrabiae, typis Francisci 
Supan 1834. « — ** Pod imenom : »Siince od zapada ili Sanjka vile djakovafike, 
obistinita, kroz jednog putnika proglasena i u junaCkom vezu prikazana biskupu 
KukoviCuc stampano je god. 1834. u Osijeku anonimno djelo. Na primjerku 
Jugoslavenske akademije stoji starim rukopisom zapisano, da je ovo djelo ispjevao 
Pavao Penji(S. 



i89 

pletu vijence i kite njima putove, a po stazama stem cvijece, da 
»miloljubni otac mirisnim dospije trsigomc. Jednom rijecju: ova je 
pjesma umiljata i njezna kao rijetko koja od prigodnica, kojih smo 
se doticali. 

Tre<5i pozdrav novom biskupu odaslase u susret klerici djako- 
vackog sjemenista pod natpisom >Razgovor pastira«, u kojem Miko, 
Pavo, Grga i Aleksa ocekuju dolazak novoga Dafnisa. Povodedi 
se za Vergilijevim stihom: 

Daphnis ego — hinc usque ad sidera notus, 
Formosi custos pecoris formosior ipse ... 

spjevao je nepoznati pjesnik u alegorickom obliku slavonsku eklogu, 
koja odise pastirskim dahom poput Mihalideve »Pisme<, spjevane 
u slavu Rafajeva dolaska. 

Napokon stampao je jos poznati Adam Filipovic »Dan radosni 
i veseli«, u kojemu nabraja nekolicinu biskupa djakovackih, koji su 
nosili ime >Josip« i koji su se iskazali mnogo zasluzni za svoju 
biskupiju. Tako je, veli, Josip Bezza (1428. — 1437.) prenio biskupsku 
stolicu iz Bosne u Djakovo; dnigi Josip sazidao je rezidenciju — 

Tre(ii pako Josip (Kukovi<3), novi, diku, slavu njoj Ce steci, 
Jer je ve<ii od obadva, i to svatko moi^e re(i . . . 

A cetvrtoga Josipa, koji je imao da stekne diku 
i slavu ne samo svojoj biskupiji, nego i na- 
rodu, iz kojega je potekao, i zemlji, koja ga je 
rodila, tek de opjevati zahvalni narod velebnim i 
besmrtnim spjevom vjecite zahvalnosti i ponosa. 

Zagreb. 

Nikola Andric. 




IZ VOJSKE. 

Crtica iz Djakovitine. 

^osao 2ivko! — svikivale se zene sokakom. 

— DoSao ! — I do mala bio ih citav roj na putu i gle- 
dale za kolitna, dok ne umakose u Bozanovo dvoriste. 

— Eto, sfco, — govorila Sofa Gajina svojoj drugi, — tri go- 
dine k6 tri mladine. 

— Ni Koleta ved nije soldatusa. 

— Svaka sramota za vremena. 

U nas je sramota biti zenom muza, koji carsku razovinu jede, 
— ma i nije svaka nepostena. Njih dvije joa su dugo na putu ola- 
ptivale, a onda se sfca povrnu u kui*u — valja da je reduia — a 
Sofa se zaputi dalje. I raoze. Danas je svetacac, mtadi petak, kod 
ku6e joj malo ne place, gazda negdje na marvenom vaSaru, a u 
kudaru samovati dodijalo. A raditi? Grjehota je. §to je posla, to je 
najvise, da zene idu u sisku, nakupe od podneva vredu i u trgovca 
seoskog dobiju po deset, po dvanaest grosa — zenama u osebac, 
a djevojkama u nakice, ali da bi koja ogrijesila ruku iglom ili pre- 
divom, ja nijesam nigda cuo. 

Sofa je svugdje, gdjegod je svijeta bilo, staia, dvije tri lanula, 
a u kadi Uvalina promolila glavu kroz prozor i viknula u sobu : 

— Udovice, cuj, Terezo, gdje si, medena? 

Iz kuiie pridje k prozoru mlado zensko celjade okrugia lica, 
jedra i rumena smijucavih, razbludnih ocica, uvezana kruto u samiju. 

— Pomazem materi veceru; dada otisao na meljavu, pa ga 
cekamo. 



191 

— Ajde u selo, — govorila Sofa. Za udovicom i mati prisla 
k prozoru. 

— Pa idi, djevo. Uzmi natikace. Na putu je rosno. 

Suace je ved bilo sjelo i jesenji hladak strujio prvom sumra- 
cinom, a dvije se druge zagrlile i ispod glasa gundiale. Iz crkven- 
skoga sokaka isao bas copor djevojaka. Svaka naprtila torbu ili 
vredicu. Isle iz siske. 

— Gle, verloka* se i u sisku nabjelisala, — ugrizla Sofa. 

— Prist ti skocio na jezik; za moj gros, ima jos! — jogu- 
nasto 6e verloka. 

— Cuj bahandare! — kliktale djevojke. 

Bahandara i udovica zahihotale i umakle, da ne bude grdjih 
rijeci, a verloka zavela, druge joj pomogle: 

>§to me grde, sve jedrija bivam, 
Sve jedrija, deblja i bjelija.« 

Kad su druge bile prema kud Bozanovoj, poviknula udovica 
na avlijska vrata: »Dodje gazda, Koleta, odje mladovanje.« 

— Prodji se, nebrigo, dok sam mlada, vijek je mladovanje, 
— odjavi se Koleta i izidje iz ku6e maljusna, bjelkasta zenica 
zdrava i lijepa lica. Svijet joj kaze »bjelotrepa«. Za njom dodje i 
jtivko, Snazan je to momak ! Koleta mu do ramena. U rubini je i 
mrkom kaputidu, a na glavi mu soldacka kapa. Naherio ju. Obrazi 
mu dugoljasti i sagorjeli, a ispod siroka cela i cmih obrva sive 
mu gledju oci. Bio je kratko ostrizen, malenih, ali finih, svionih br- 
cica. Od uvijek bio je jtivko Bozanov najpristaliji momak u selu, 
a i u skoli ga ve<i mestar hvalio, da je pametna glava, poslije je 
u op(iini neko doba pisao oglase i pozivnice, a kada je momcicu 
trebalo mjesecinu pla<5ati, onda gospoda uzese drugoga, a on opet 
ode k marvi. U vojsci je dotjerao do trede zvijezde. 

— Pa kako je bilo, baja 2ivko, u soldaciji? — pitale zene. 

— ^ivjelo se. 

On je dignuo nogu na klupu, podbocio se lijevom rukom, a 
desnom gladio brkove. Na ruci mu dva srebrna prstena — toga u 
nas ozenjeni Ijudi nigda ne nose — i dvared je na stranu pljunuo. 
Koleta je kojesta pricala, Sofa je vragoljala, a udovica pusto se 
na 2ivka osmjehivala i migala. 

U to je vec i no6alo, na crkvi je pozdrav Gospin kucnuo, a 
mati redusa zovnula i sina i snaju na veceru, a zene dalje u selo, 

* Verloka — pogrdno ime, jer je velika. 



192 

u no6. Bozanova kuca nije velika, al ni njih nije puno. Otac i tri 
sina: ^ivko ozenjen, Luka do zenidbe, a Jozo iz skole istom iziSao. 
Kdi im jedna u selo udana. 

Sjedose vecerati. Mati spremila izobila, zamijesila i pitu sa 
bundevskim sjemenom, a jer je danas mladi petak, ne omrsise se. 
Otac jos neki dan sazgao sudi6 rakije iz potaje. Iza zvona i naj- 
mladji brat dosao od ovaca. Deran je od trinaestak godina, ali 
zdrav i cvrst. Unidje u sobu, baci torbu na svoj lezaj i sjede pod 
pec. Imao je kapu na glavi i buljio u brata. Kad su poceli vecerati, 
pridje i on k siniji, skide kapu, tresne njom o koljena, prekrsti se 
i promrmlja: »A ti, baja, dosao « — i mrvo se nacerio. 

2ivko ga zapita, kako je sa ovcama. 

— Jos dobro, dokle je strnjaka, ali kada bude usijano, rdjavo 
<ie biti u sumi. — Joza izvadi svoj sklopac, odreze si kruha i zacme 
ga grizuckati, dok su drugi kusali corbu, a onda ce bratu: 

— A je li, baja, carska je corba dobra. Pripovijedd cica Ivan, 
zna§, iz kuce Antolideve, da ni spahijina u gradu nije bolja. 

— Ne des, momce, biti gladan, bit 6e profunta, kada te uzmu, 

— zlobio ga 2ivko i podsmijev6 se. 

— Hm, daleko je, jos bih se mogao jedanput od majke roditi, 

— mudrio Joza. 

Po veceri otac naredjivao sutrasnji posao: 

— U Rodinom cSemo polju sijati. 

— A jeste li ve6 podvojacili? — pitao ^ivko. 

— Svuda ; pokojni je djed Stipa govorio : kada dvojacis, drugi 
je, a kada trojacis, treci je kruh. A evo, sto du ja da kazem. Ja 
sam ve6 ostario, jos 6u jesenas da kruh zasijem, onda <5u k ovcama, 
a na proljece ti i Luka tezacite. 

Faba, tako se njihov otac zvao, nije bio star, polovinu vijeka 
jedva dokucio, ni osijedio nije. Nego nasi Ijudi rano se prezivu i 
sezdesetu malo tko prekoraci. »Izrade se«, »onemognu« i >posrnu 
ko staro kljuse*,. tako je bar Faba divanio. 

— Pa ne branim, — govorio je 2ivko. 

— A ja cu sutra na oranje, — kazuje Luka. 

— A jeste li, zene, procistile zita? 

— Za cetiri osmaka. 

Dotle je Joza dohvatio korsov ispod stola, nagnuo ga, kao da 
de mu dusu ispiti, onda izuje opanke, odmota obojke i legne na 
postelju, pa se sa starom svojom haljinom pokrije. Za njim se izgubi 
i onaj brat do zenidbe, Luka. 



_i93_ 

— Pripazi na konje! — vikne otac za njim. 

— Da-a. 

On je otisao u selo. Za malo svi su legli na pocinak i tisina 
je bila, samo bi gdjekada dopr'o vrisak, sto hi se nodna mladez 
nadcikivala i gdjekada bi nodobdija, trubedi nodni sat, kraj kuce 
prosao, a sarov bi poderano zalajao i rezudi na tarabu zaskocio. 
Luka se je vratio o p6nodi i posao u stagalj, da jos prigledje konje 
i do zore prospi. 

Jutro je osvanulo magleno i rosno. Faba ustao prvi, razbudio 
druzinu i molio na glas >Oce nas«. Kako se je tko budio, onako je 
prihvatio molitvu, jali u pol glasa, jali zievajuci. I ^ivko se pre- 
krstio. Gazda podje u staju: pred konj'ma je bilo ogrizotaka od 
sijena, sto je Luka jos nodas nabacao. 

— He, he, Luka, ustani, momce! Zvono je ved pozdravilo, 
treba napojiti marvu. 

Luka nesta promrmljao, protr'o oci, a Faba- otisao u trijem, 
uzeo iz kude cobanju, dva-triput se vodom zaprsnuo, otr'o otarkom, 
pa izisao na sokak i pomjerio nebo. Magia je pala upravo na toranj 
crkveni. Iz dvorista jecao glas Lukin grubom psovkom; on je po- 
vodcem udarao konja, sto se nije mirno napajao. Tezaci zabacise 
plug i zubacu u kola, potpregose konje i sunce se bas dizalo i kroz 
maglu prodiralo, kada su Faba i sin mu izisli iz sela prema Ro- 
dinom polju. Luka je tjerao konje, a otac grizao svoju lulu. 

Dotle je 2ivko sa bratom poranio na guvno, da istjeraju ovce. 
Imade ih neko osamdeset komada, do koji dan de ih stridi. Pastirce 
ostrim okom obaslo tor: >Sve su«, veljase, onda otkuci Ijesu, a 
jedan psid — nije ga bilo ni za pola jagnjeta — sav je copor drzao 
u hrpi. 2ivko se povrati u selo, rucao, malo nasjecao na drvnjaku i 
do podnevnoga zvona zijevao pri vignju seoskoga kovaca. Od pola 
dana pomogao materi i zeni provjetriti dvije vrede zita, protjerao 
po avliji dva zdrijepcida i napojio ih, u potkucnici nakosio djeteline, 
a u to i tezaci ved uljegli iz polja. Poslije vecere iza Luke izadje 
i 2ivko u selo, »malo de u strazu«, ali on nije na desno krenuo, 
nego na lijevo. Tu je bila peta, sesta li kuda, a pod njenim krovom 
na motki visio je borov vijenac. jtivko stao : unutra se culo dvoje, 
troje celjadi. Unidje. 

— Ho, ^ivko ! 

— A kada si stigo? Juce? — i sto pitanja. To je bila krcma. 
Soba bila nepomostena, dvije velike sinije u njoj, a za jednom 
sjedilo cetvero celjadi: seoski lugar, nadzornik lova i jos dvojica, 

Spomea-cvieie. ^3 



jedan mladji covjecicS slab i mutnih ociju, u selu ga zovu »pijani 
Peja«, — a drugi je neki starcic iz tudjega sela, pun rijeci k6 sipak 
kostica, pa danas, idu<5i iz kotara, zapeo ovdje, pa mu se nikako 
raskrpati i sve jednako grdi rakiju i krcmara. 

— Moric, Moric! — viknuo 2ivko. 

— Ho, ho, 2ivko, kada si dosla? — javi se crveni coyjecac, 
ni brijan ni ocesljan. 

— Imas li, Moric, cigara? 

— Imam. 

2ivko izabere dvije, izvadi koznatu kesicu i plati tri bakrena 
novcida, pa naruci polid rakije: — Dobre, eto djed te grdi sve 
jednako. 

— Da rau i miijeka dades, grdila bi. — Tako Moric uvijek svoju 
rakiju brani. I udarili u divem. Lugar je bio »frajt€ kod istoga >ba- 
taljona«, pitao je za >kom2indanta« i drugo kojesta, i veljase, da je 
mogao postati kapral, ali nije htio strazmestru peticu da plati. Starcid 
opet govorio, da je njegov otac — Bog mu dao lako! — stotinu 
bijelih skuda potrosio, damas takih nema, dok ga je iskupio. 

— Daj, cica, da se omocimo! — tukne ga lugar. Njemu ved 
dodijalo nabrajanje starcevo. Starac prihvatio poli6 i jedva se od- 
lijepio od njega. 2ivko je odbijao dimove i povrtio gdjekada sta- 
klenku. I Moric je sio medju svoje goste i tuzio se, da je koma- 
rina odve£ velika i zato da je rakija skupa (on nije pekao rakije, 
otkako je ziv). U divanu je bilo i pola nodi, kada se je Moricova 
druzba razasula. Starcid ode u stagalj, da onamo prespi. 

Tri dana kasnije 2ivko se opremio u pustaru, da trazi Madza- 
rice, koje de sisati ovce. Koleta mu pripravila rubinu, ali on za- 
iskao kaput i cizme. 

— Gros po ovci i za rucak polid rakije, — viknula mati za 
njim. Vita, tako se ona zove, radena je zena, malo odapeta, dosta 
puta i raljata, al »nje 2ivko« bio joj k5 svetac. Na druge bi iza- 
sula, sto bi na njem prozenula. 

2ivko se pod nod vratio i tezaci ved bili dosli sa oranja, U 
lieu bio ko duvar, a oci mu potmule, pa se naslonio na vratnice i 
gledao, kako reduse veceru zacinjaju. Mati bila zla i na snaju se 
okosila. 2ivko bez rijeci buljio, Koleta se smijuckala, dok nije onako 
supijan presao u dvoriste i zatvorio se u kudaru. 

— A zar 2ivko nije Jozi pomogao okupati ovce ? — pitao Faba, 

— Ma nije, momce, dijete samo zavmulo ovce na Josavu. 

— Pa rekao je, da de se cas prije vratiti. 



195 

— Ti mu, djevo, dajes svoje osebine, — prigovarala Vita snaji. 
Koleta je sutjela, a Faba nesta promrmljao. Sutra ved svi poboravili. 

U nasega seljanina nije vecega veselja, nego kada svoju Ijetinu 
svaza, a u boljega gazde, kada ovce §i§a: to je gotovina, lijepa go- 
tovina, a u njeg svega, samo te nevolje nije. Oni nigda ne doje 
ovaca, a sir, sto je velika zelja bolesnome celjadetu, idu pa istu u 
paroka i mestra i na Bozi<^, kada ni jedna ku<5a nije bez kriske bi- 
jela sira, ide gazda cak u Osijek, da ga namakne, a na stanu mu 
krdo od dvjesta ovaca i corda od pedeset glava krupne marve. 
Al tako ho6e stari obicaj, da teoci i jaganjci ne zakrzljave, 

Sutradan odmah po sisguiju vozio je Faba sa ^ivkom ono 
vreca vune, da unovci u gradu. U jednoga gospodara on uvijek 
trguje, >u gospodara Jakoba*. To je >posten coyjek«, on ne <Se 
ni za dlaku krivo, bogat je, ima »hambare i magazin ko palace«, 
a nije ni na >aljdumasu« tvrd. On svojim Ijudima pripravi dobre 
ribe, a dok se istovarljiva i mjeri, reda od jednoga do drugoga oka 
rakije. Tako je i danas bilo. Gazda Jadtob malo je prigovorio, da 
je vuna vlazna, a onda udario cijenu. Fabi je bila premala, ali su 
i drugi po to dali, a bilo je vise od desetero kola za vagu, najved 
s vunom, jer gazda Jakob trguje sa svacim, sto mu ruke dodje. 
»Da ides u Pestu, ne dobijes vise«, govorio trgovac. Faba kimao 
glavom, premisljavao i pitao 2ivka, sto li 6e. Nakon p6 sata utjera 
kola u dvoriste. Dok je na njih reda dosla, i otac i sin nakvasili se 
rakije, otac jos vise, jer kada mu je Jakob izbrojio novce na ruku, 
jon je jos tri puta prebrajo, jer se nije slagalo sa njegovim racunom. 
Onda zamota u otarak i vrze u njedra. Poslije se pogostise ribom, 
a nasem covjeku nista sladje od ribljega mesa. Utusiti se u ribi! 
Kada s Vuke ili s ritova ribari dodju, citavo se selo jagmi. Stuka 
na raznju — svetkovina je u ku6i ! Za zdjelu pljucaye ribe — pol- 
osmaku ciste psenice! 

BUo je ved od podneva, kada su Faba i sin krenuli iz dvo- 
rista trgovceva. Na kraj grada, tamo kod >jelena«, konji stadose 
sami. Bila je duboka nod, kada su otac i sin stigli u selo. 

S jutra nijesu bas tezaci podranili na oranje. Sunce je ved bilo 
visoko odskocilo, kad je Faba prekrstio se i poceo sijati, a Zivko 
ne bi ni deset brazda poorao, nego bi na plug sio, smotao papirid 
duhana i pocivao. Luka je za njima pjevuckao i drljao. 

Do Lucinja svrsili su ono sest jutara, sto su hrane usijali, a 
za ovo doba bio je 2ivko ved najbolji gost u Morica. Na vratima 
je imao dva reda rovasa; a sto ne bi njemu Moric davao, kada i 



196 

drugima gorima daje. Bozanova kuca nije rdjava, nije na njoj duga 
ni poreza, imadu tri osmine zemljista bez pasnjaka, a na ono sed- 
mero dusa, ako nije odvise, nije ni premalo. Rovasi su rasli, jer u 
zene nije bilo osebine. 2ivko je obidao, kada ispeku rakiju — ove je 
godine sljiva bila ponijela — namirit 6e i posljednji polic i cigaru. 
Moric je svoje poslove razumio . . . 

Kada se u nas zeze rakija, citavo je selo veselo. Gazda ide 
do gazde, uz njih se privuce i drugih, koji su jedva dozeljeli blazeno 
ovo doba. U zapusenoj pecari pri tihanom ognju posjedaju Ijudi i 
muce im casica reda od ruke do ruke, a na krpicu provire iz cijevi 
mirisava rakija i sav kraj odise zestinom iscijedjene sljive. Najved 
to u noc biva, kada su >financi« daleko. Gazda bdije dugo u nod, 
do u zoru, i na svome gunju spije ko zee otvorenih ociju, potice 
vatru, da bude tiha, e se kom bolje iznoji, jer ako je vatra nagla, 
ode sve u paru. Nasi seljani sada ve6 prodaju rakiju, al prije vre- 
mena! . . . U Fabinom selu jos nije nevolje. Kada je ono spahija 
pustio svojim kmetovima sume. zapalo je njegovo selo preko sto 
jutara zdrave i zrele hrastovine. Oni ju prodadose za glavnicu, pa 
od kamata namiruju gospoda porez, dakako najprvo za op6inu, a 
vazda pretekne stogodj i za carevinu, ostalo se lasno podmiri iz 
marve, iz vune, ako je ba§ rdjavo, iz rakije. 

I za 2ivka bilo je ovo blazeno vrijeme : od Lucinja do Sviju 
Svetih nije on poslom ruke nazuljao. Na Sve Svete velika je galama 
u selu. Toga se dana mijenja seoski strazanin, govedar, no6o- 
bdija, zvonar i svi sluzbenici, ili ako se ne mijenjaju, a ono knez i. 
selo iz nova uglavljuju, rasporezuju bilo po glavama, bilo po osmi- 
nama.* To bude pred strazom. U selu ve6 ima dosta tudjinaca iz 
prijeka, u kratkim su kaputima, hlace im se sjaju, papuce im koznate, 
obrijani su . svi i u zubima im lule. §aka ih je, al drze jednu 
stranu. Citav skup vice, dvojica, trojica se priju, a knez sa svojim 
stapom bije po zemlji : to je eto saboriste, gdje se za godinu dana 
odlucuje udes i proracun jednoga sela. Tu je i 2ivko 

Knez pita zvonara za zvonarinu, hode li pod nize ? 

— Tako je, kneze ! — javi se jedan glas. — Osamdeset srebra 
je puno, to je na glavu sestnaest bakra. 

— Drusko, ali valja po popa i6i i po vremenu i po nevremenu, 
treba ga posluziti, otkucavati u svako doba, — govorio zvonar. Augu- 
stinovi zvonare u selu, ima sestnaest godina, u dobrom su stanju, 

* Osmina : 8 jutara; 4 osmine — sjediste ili sesija. 



197 

ni od popa, ni od sela nikakog im prigovora: crkva je cista, je li 
je ukop, sve je u redu, je li treba na oblake zvoniti, a to je u na- 
sega svijeta glavno, nigda ne okasne . . . 

— Pa mi 6emo za sedamdeset, — ponudio jtivko, 
Aug Ustinov ga gazda pogleda, krivalo mu se, pa 6e: 
—• Ako je tako, mi demo i za sezdeset. 

jtivko se zazario: — Ljudi, neka bade i za pedeset. 

— Prosto vam, rece djed Augustinov i podje da donese klju- 
ceve od crkve. Od jarosti sve je posrtao. Tko je cuo zvonariti za 
pedeset srebra: kapelan dolazi svakoga mjeseca jedared da misi, o 
zornicama bude po tri dana u selu, o ispovijedi po osam dana, a 
kada u Ijeto udari najveci posao, zuri iz polja i otkucaj podne . . . 

Kada je Fabo cuo, da mu je sin uzeo zvonariju, od cuda je 
oci razvalio i sutio, al Vita — sve joj srce od dragosti igralo, 
i udarila, da je to na postenje i pred gospodom i pred selom, da 
nijesu oni gori od Augustinovih, da je ^ivko nosio carske nikavice, 
znat ce on i u crkyi duznost uciniti, — na koncu i otac odobrio. 
Danas su ^ivkove tri zvijezde u babe Vite vrijedile dvanaest velikih 
skola, i ona je ve6 premisljala, sto li 6e kapelanu pripraviti za prvu 
uzinu. 

2ivko je radostan dosao Moricu. On je u svojih mucaljiv, ali 
medju drugovima znade on i rijec i pjesmu povesti. — Aljdumas, 
aljdumas! — udarili svi na njega. 

— A za sto? 

— Za zvonariju. 

— Pa neka bude! Po polic rakije, Moric. 

Aljdumas se uvijek placa, trgujes li, uglavljujes li, a cesto puta 
se i vise popije, nego citav posao vrijedi. I Moricu je bilo pravo: 
u zvonara ce biti uvijek sitnisa, bio pogreb, bila druga zgoda. 

Pod vece nastupio je 2ivko svoju sluzbu. U ovu no6 — pred 
mrtvi dan — momci se, stogodj ih je, pokupe i pomognu zvonaru 
kucati. Knez im jednu oku rakije posalje, a oni sami zaredaju oko 
drugih gazda, naloze vatru pred crkvom, i piju i zvone do pola 
noci, a citavo se selo stravi sto od vike i naganjanja pijanih zvo- 
nara, sto od teskoga jecanja nocnih zvon^ ... A nocas su kucali i 
dulje. 2ivko je umio svoj posao i volio mu: ima u nas dosta svi- 
jeta, sto bjezi od posla ma i u crkvu. 

U zimu nas spahija daje sumu na krcenje i seljani uzimlju na 
trecinu. Nacine si u sumi kolibe od granja i kukuruzovine, i tako 
po nedjelju i po dvije ne idu u selo, a gazda im dobavlja zaire. 



198 

Faba sa Lukom uzeo pola lanca, da iskrci. Nije to lak posao, pa 
jos kada snjezina zavali! Sijeci i izvaljuj, rezi i cijepaj — a bridak 
vjetar sve usi reze i nokte. Faba u sumi onevaljavio, dosao ku6i i 
vukao se najveci podno peci, kaslje, oci mu krvave i gore. Nas 
svijet ne zna da bolesno celjade njeguje, nego kada ved na p6 
ohladi, zovnu kapelana, da ga ispovjedi i pomaze, i tjese ga, da staro 
mora, a mlado moze umrijeti . . . 

O Bozidu odje Faba u zemlju, a 2ivko osta gospodarom. 

Nije proslo puno godina. Jesen je bila. Ja sam ovim krajem 
prolazio. Mlado se i veselo jutro poraolilo. Sunce se jutarnje odra- 
zivalo o rosno drvlje blistavim zrakama, a moja su njedra bila ne- 
mirna, voze<5i si, gdje sam njegda boravio. Gledao sam prema ku6i 
Bozanovoj. Iz nje je bas Luka izisao s limenom trubom i zatrubio, 
— da, to je bio Luka. Luka . . . seoski govedar ? Meni krv stala. 

— Bozanovi su zar govedari? 

— Govedari, dabome, vmu mi covjek, koji 
je konje gonio. 

— Uz svoje stanje? 

— Kakvo stanje? Gospoda im sve prodala, 
osim te kuderine. 

— A 2ivko? 

— On ih i rasuo. Poznate ga, gospodine: nije 
bilo krcme od varosi do sela, gdje nije zarovasio. 
Poslije i zenu otjerao, pa u kuciu uzeo onu nevolju 
Uvalinu, ona ih jos vise rasula. 

— A gdje je sada? 

— Vele, da je poljar u spahije. 
Mene je zapeklo. To je sudbina nasega seljaka. 

Bed. 




Soetozar Ritig. 



POP IVE. 

I. 

svetoj kod bozjeg oltara 
se lipa Grujideva Mara 
Sa delijom Ivom, najlipiim u Nane, 
Sa ponosnim sinom Adamkove grane. 
A to pleme staro, rodoljublja cista, 

Biinjevcu za primjer jo5 i danas blista, 

I divojka Mara, ta ruiica rosna, 

I ona je bila na svoj rod ponosna; 

Bunjevka-Hrvatka, pravo znacaj-cedo, 

S toga ju i Ivo milim okom gledo, 

Tak 86 srca slicna. dva plemena dicna, 

Rodu cast i dike, sjedine na vike. 

Boze im pomozi u toj Hpoj slozi! 

Al na ialost muza, bunjevackog roda, 

Toj Ijubavi dugo Bog ne dade ploda. 

Tuzita je Mara uz vimoga muza 

I pocela venut, ko prid zimu ruza. 

Prodje prva, druga i godina treta, 

A Marina tuga uvik bise ve<ia. 

Iz oka je mutna gorke trla suze 

I ovako jadna govoriti uze : 

»Daj, nebeski oce, nek tne tuge minu, 

Ispuni mi zeiju, ispuni jedinu; 

Ne uskrati zeljna od srca mi ploda, 

Na veselje mufu i na diku roda.* 



200 

To je sluso muz joj, pa mu suza mala 
Na trepavci crnoj sjajno zatreptala. 
Na cas se savlada, ko da mrvi jade, 
I ovako Mari govoriti stade: 
>Drugo moja vima, jedina radosti, 
Bog nam ne <ie kratit ugodne milosti; 
I nas 6e jos snaci mozda srica bolja, 
Donde nek se vrsi bozja sveta volja!« 
Utisljive rici saslusa mu Mara, 
Saslusa ih, al mu nist ne odgovara; 
Neveselo svoga gledala je druga, 
I na casak ko da i nju minu tuga. 

11. 

ProlicSe je bilo, rane zore majske 
Skupio se narod kod »Vodice bajske* ; 
Kod Gospina kipa. zorom ozorena, 
Kleci ceta Ijudi i poboznih zena. 
Molitvu su slali k nebu pod oblake, 
Da ih Gospa cuva od nevolje svake. 
I Mara je dosla k Gospi s' svojim drugom, 
Svojom bolnom dusom, srca tajnom tugom. 
Ko angjeo bozji ponizna je, mila, 
Potajno je suze uzdisuci lila; 
Bog njezine znade prevelike jade, 
Pa se njenoj cistoj molitvi veseli, 
Znao je, sto Mara, sto joj srce zeli. 



Kad je opet cvide procvatalo milo 
I priroda novo dobila odilo, 
Najlipsi je cvitak lipoj Mari cvao, 
Na majcinoj njenoj grudi mirisao. 
Smilova se i njoj s neba Boze dragi, 
Ogrijali i nju srice traci blagi. 
Rodila je cedo, premiloga sina. 
Da joj bude ponos, utiha jedina. 
Blazenstvo se njenim blidim licem proli, 
Zaboravi jade, zaboravi boli. 



20I 



Krasno se sutrMan slavilo veselje, 
Dvim se mladim dusam ispunile zelje. 
Vesela rodbina u Marinih dvorih 

porodu zeljnom sada samo sbori; 
Nadmece se, kako 6^ ime cedu dati, 
Napokon se sloze : nek odluci mati. 
>Ivom 6e se zvati«, rece sri6na mati, 
»Ocevo je ime, nek se dici njime!« 

Porasao Ive, materinja sricia, 
Kao strucak mali orosena cvi6a; 
Cuvala ga mati, kao dar od Boga, 

1 Ijubila cilim zarom srca svoga. 
U krilu ga cesto razdragana njise, 
Radosnice suze iz oka si brise, 
Suze drobne liva i pismicu piva: 

»Paji, paji mirno, 
Moje cedo drago; 
Najvece na svitu 
Moje biser blago! 
Snazi se i rasti 
Na majcinoj grudi, 
Pa mi milom rodu 
Sjajno svitlo budilc 

Vrh cedanca svoga bile ruke siri. 
Da uspava Ivu i da ga umiri; 
Ceoce mu rosi suzicama blagim, 
Majcine Ijubavi tim kamenjem dragim. 



III. 



Hitilo je vrime, godine ko dani; 
Porastao Ive na veselje Nani. 
Dorastao hitro do mladica cila, 
Komu je i bila knjiga omilila. 
Roditelji brizni to su dobro znali; 
I po njegVoj zelji na skole ga dali. 
Ucio je Ive svim zarom i brigom, 
Po danu i noci bavio se knjigom. 



202 



Prosao je skole sve marljivo redom 
Okiti se znanjem, ko kosnica medom; 
Svaki mu se klanjo, rod ga mill stovo, 
Vrline mu lipe u zvizdice kov\ 
Bunjevcu se svakom dusa radovala; 
Casna j' majka rodu castan porod dala. 
Castan porod rodu, celik narodnjaka, 
Slavenskoga srca i znacaja jaka. 
Ta svakom je sveto narodno ognjiste, 
I Ive je znao, sta rod od njeg iste, 
Poznavo je dobro sve nsirodne jade; 
S tog posveti rodu svoje sile mlade. 
A da mu se zarko ispuni ceznude, 
Oca mu i majke stare zelje vru6e, 
Da obidje sridno sve stazice krive, 
Na veselje rodu zapopi se Ive. 



IV. 



U crkvici svetoj kod bozjeg oltara 
Klecala je sri<ina Ive majka stara, 
Kad je prvu svoju pivo misu svetu, 
Kad je postigao svojih zelja metu. 
A narod je oci k nebu gore dizo, 
Na milosti Bogu vruce hvale nizo, 
Mukotrpnom rodu sto se smilovao, 
Po srcu mu celik-svedenika dao. 
A za vrime malo, za tri lita kratka, 
Ispuni se rodu stara nada slatka : 
Sa svetim u ruci Evangjeljem Krista, 
Stupio je Ive na tlo rodna mista, 
Da proslavi crkvu svetim dilovanjem, 
Da prosvitli rod svoj uma svitlim znanjem, 
Da otaca starom stazom bra<5u vodi, 
K svetoj viri, srici, prosviti, slobodi ; 
Da ostanu stalni na kriposti putu, 
Da strpljeni snose sirotinju krutu, 
Tudjinstinom tudjin da ih ne proguta 
I dusmana srcba i sila mu kruta. 



Subotica. 



203 



Kao dobar pastir, rodu uvik mio, 
Evangjelja luc je hrabro raznosio ; 
To je Ivi bila uvik zelja sveta, 
Ta >Bog i rode biSe zivota mu meta. 
A na ovoj svetoj i trnovoj stazi 
Dusmanska ga sila ipak ne pogazi. 
Kao piramida postojan je stoj6, 
Pritnje, jala, srcbe on se nije bojo: 
Preziro je slavu i nudjene casti, 
Da u mrezu tudje ne upane vlasti. 
Stalan osta s toga na naumu svome, 
Viran Bogu, crkvi, rodu milenome. 
Dok je rodu svome vido Ijute rane 
I tribio zdusno sve krsi^anske mane, 
Dok je poducayo rod svoj ricju milom, 
Uvik je i svojim pridnjacio dilom. 
Opominjo j' rod svoj : da s' izdajstva cuva, 
Pa mu ime ne 6e biti grana suva. 
A za sveti rad mu, pritrpljene muke, 
Ljubio je rod mu dobrotvome ruke; 
Zahvalan je njemu blagoslove niz6 
NjegVo milo ime u zvizdice dizo. 



Iza teska rada, iza teSke muke 
Klonule su Ivi izmucene ruke; 
U hladnome grobu vicni sanak snije, 
Jedan narod za njim gorke suze lije! 



Miroljub. 



NEKAJ BOJNEM BRATSTVU SLOVENCEV 
IN HRVATOV. 



^nano je, kako so ustanovili notranjeavstrijski stanovi, tore 
zastopniki slovenskih zemelj, vojasko krajino, da 
' bi resili te >reliquiae reliquiarum regni Croatiae< pred 
navalom in poplavo osmanskih tolp. 2e 26. aprila 1. 1512. so vzeli 
kranjski, stajerski in koroski stanovi pribeglega Marka s Klisa 
V svojo sluzbo ter sklenili z njim pogodbo, da jim je organizoval 
poizvedovalno sluzbo proti Turkom. Ker se je vlada premalo bri- 
gala za obrambo notranjeavstrijskih dezela, zato so morali stanovi 
sami vso to stvar v roke vzeti in so prisli kmalu do spoznanja, 
da treba napraviti stalno strazo proti Turkom. Iz tega vzroka 
zaprosijo kranjski stanovi I. 1520, nadvojvodo Ferdinanda, »naj 
vzame Hrvate, te viteske Ijudi, ki se morajo za svojo domaco 
zemljo vsak dan boriti z dednim sovraznikom krscanstva, v stakio 
sluzbo za obrambo meje*. Kmalu potem (1522.) so uredili Kranjci 
poizvedovalno sluzbo ter vpeljali zlasti opticni telegraf z grmadami, 
pa tudi jahajoce in pes-sele. 

Poleg Hrvata Jurisica sta bila tudi Slovenca Ivan Kocjanar 
in Ivan Pihler (poglavar gosposcine Mehovo) Ferdinandova 
agenta med Hrvali po bitki pri Muhacu ter dosegia njegovo izvolitev 
hrvaskim kraljem na Cetinu dne I. januarja 1. 1527, Hrvasko-ogerski 
kralj Ljudevik II. je bil ze I. 1522, poveril obrambo hrvaske granice 
svojemu svaku Ferdinandu, in ze takrat so zaceli Hrvati kazati 
nagnenje k zdruzitvi s habsbursko Avstrijo. Za ureditev mejne 
obrambe proti Turkom so osnovali v Gradcu »notranjeavstriJ8ko bojno 



205 

svetovalstvof, ki je bilo glede granice neodvisno od cesarskega 
dvornega svetovalstva na Dunaju. Prvo svetovalstvo je imenovalo 
granicne poveljnike, ki so bill zaporedoma Nikolaj Salm, Nikolaj 
Jurisi6, Ivan Kocjanar in Ivan Pihler. 

L. 1537. se je pomnozila vojaska krajina tako, da je obsegala 
tudi Varazdin, Koprivnico, Belovar in Jurjevec (Gjurgjevac), kjer so 
se bill naselili 4e za Matije Korvina pravoslavni uskoki okoli samo- 
stana Marce kot verskega sredisca. Ta poslednja krajina se je ime- 
novala slovenska (windische) granica in za njo je skrbela sta- 
jerska dezela, ravno tako kakor kranjska za h r v a s k o (karlo vsko) 
granico v visoki Hrvaski in v priraorju okoli Senja. Sicer so pa 
vse tri notranjeavstrijske dezele navadno skupno donasale k stro- 
skom za uzdrzavanje vojaske krajine. Tako so postavljali tudi vr- 
hovne poveljnike ali generale nad obema granicama, med katerimi 
je bil po 1. 1578. sam nadvojvoda Karol. Izmed vseh krvavih bitek, 
ki so jib Slovenci skupno s Hrvati bojevali proti Turkom, naj 
omenim le oni pri Budaskem (1. 1575.) in sijajno zmago kristjanov pri 
Sisku 22. junija 1. 1593. 

§e pred turskimt vojnami nahajamo hrvaske plemice na slo- 

venski zemlji. Frankopani in Kurjakovi6i so bili v svastvu 

z goriskimi grofi. Elizabeta, hci goriskega grofa Alberta III. je bila 

zena Jurja grofa Li sk eg a in Krbavskega, sina Gregorja Kur- 

jaka. Temu je zastavil Elizabetin brat Majnhard na racun dote grad 

Rasp or (Raspurch) v Istri. Jurij je sklenil 1. 1358. pogodbo z Bene- 

cani, da ti ne bodo niti podpirali goriskih grofov, ako bi Raspor nazaj 

zahtevali, niti skusali sami prisvojiti si omenjenega grada. Majnhard ga 

je zopet zapisal za doto svoji hceri Ani, zeni Ivana Frankopana. Ko 

je postala 1. 1393. udova in bila zadolzena, je hotela v svojem in 

sinovem imenu zastaviti Raspor Benecanom, in res je sklenila 1. 1394. 

kupno pogodbo, po kateri je presel grad do 1. 1511. v benesko oblast. 

— Stranska veja nekdaj tako mogocnih Kurjakovicev so baroni 

Gusii^i iz Gusicgrada pri Otoccu. 

Grofe Frankopane nahajamo ze 1. 1320 na Kranjskem kot 
lastnike Ko stanjevice. L. 1437.— 1443. je bil Stefon grof Fran- 
kopan (iz brinjske vrste), a 1. 1444. — 1449. Trojan grof Frankopan 
glavar kranjske dezele. Najvaznejsi za naso zgodovino pa je Krsto 
Frankopan. Tega je imenoval cesar Maks i. sept. 1. 1496. »svojim 
sluzabnikom kot hisnim prijateljemc z letno placo 1000 for. renskih 
(Insbrucker Copei-Buch, Geschaft von Hof, Jahrg, 1496 , list 137.). 
L. 1511., 24. febr. podeli isti cesar Frankopanu glavarstvo v Postojni, 



2o6 

Senozecah in na Krasu, ter ga imenuje svojim poverjenikom v prvi 
beneski vojni na Krasu, v Istri in na Furlanskem. Kot tak je spravil 
benesko vojno se le v pravi tir in pregnal Benecane z vsega Krasa 
(tudi iz Devina). Iz Trsta se obrne Frankopan na Furlansko, kjer 
se je cesarju prijazno plemstvo bojevalo proti Ijudski stranki. L. 
1512. premaga Frankopan akvilejsko okolico, in 1. 1513. se polasti 
zvijacno trdnjavice Marano ob morju. Naslednjega leta pa je bil 

V bitki ranjen, vjet in v Benetke odpeljan (5. junija 1. 1514). Pozneje 
so ga izrocili Francozom in ti so mu dali priliko, da je pobegnil 

V Devin in sploh na avstrijska tla. Beneska vojna se pa ni vec vo- 
dila s tako silo in Frankopan ni dobil vec prilike, zopet poseci 

V bojevanje. 

Frankopanov naslednik v Postojni in na Krasu je postal 3. 
aprila 1. 1525. krajniski general Nikolaj Jurisi6 iz Senja (Oest 
Gedenkbuch, Bd. XXL, Blatt. 283. Innerost Hofkammerarchiv vom 
August 1575., Zahl 74.). Iz obcne zgodovine je znano, kako je po- 
magal 1. 1529. Turke izpred Dunaja pregnati in kako junasko je 
branil 1. 1532. Kisek. 2e 1. 1528. je bil izbran za cesarskega posla- 
nika na turski dvor, a prisel je samo do Metlike, in se le 1. 1530, 
je prispel z drugovi v Carigrad. Od 1. 1538. do 1. 1544. je bil dezelni 
glavar kranjski in kot tak se je zelo zanimal za reformacijo. Pisati 
je znal samo z glagolico in brzkone so kranjski stanovi po nje- 
govem prizadevanju ustanovili glagolsko solo v Metliki. Med kranjsko 
plemstvo je bil sprejet 1. 1538. s predikatom >von Giins*. 

Z 1. 1530. se je zacelo splosno preseljevanje Hrvatov na 
Kranjsko, n. pr. Uskokov, ki so prisli iz gorenje Cetine in povirja 
Une, in se naselili na Gorjancih, kjer so hoteli kompaktno bivati. 
Tudi Frankopani so naselili na svojih grascinah Postojna, Senozece 
in Podgradje hrvaske kmete, n. pr. v Potocah pri Dolenji vasi (Bieder- 
mann, Neuere slavische Siedlungen auf siidd. Boden, str. 19). Jed- 
nako so se naselili premnogi hrvaski plemici, n. pr. Blagaji, 
Bohori6i, P'abjanicii, Gusidi, Juri6i, Jurisi6i, Krizanici, 
Kruzidi, Lenkovidi i t. d. i t. d. na slovenski zemlji, si prido- 
bili tukaj posestev in domace plemstvo (mnogi med njimi tudi visokih 
dezelnih sluzeb), ter so naselili njih hrvaske seljake na Kranjskem. 

Blagaji (od levega brega Sane vzhodno od Novega) so do- 
bili od kralja Ferdinanda proti mali najemnini gosposcino Kocevje, 
ki se nahaja ob glavni poti turskih napadov (Kljuc, Bihad, Ogulin, 
Severin, Stari trg, Kocevje, Ribnica, Turjak, Ljubljana). Kljubu skoro 
vsakoletnih turskih napadov so Blagaji vztrajali skoro celo stoletje 



207 

V Kocevju in marsikateri iz njih rodovine je bil v tamosnji cerkvi 
pokopan. Stefan Blagaj se je ozenil z grofico Lambersko. Lambergi 
so bili sezidali Bostajn (Weissenstein) v letih 1549.— 1558., kate- 
rega je kupil Stefanov unuk grof Eberhard 1. 1637. In na Bostajnu 
je izumrl pred kratkim moski rod Blagajev. 

Juridi so zelo stari plemici na Kranjskem; 1. 1590. so bili 
sprejeti med zemljake s pridevkom »von Strugg.« Karol pi. Juried je 
bil gospod V Preseki, Semicu, Strugu in na Trziskem gradu. Njegov 
necak Volk Karol (1629. — 1687.) j^ prepotoval 1. 1649, — 1651. Italijo in 
zapisal svoje vtiske na tern potovanju (v Ajdoyscini n. pr. je videl 
mnogo starih nadpisov v grskem in hebrejskem jeziku!). 

Lenkovidi so prisli iz Like na Kranjsko z onim Ivanom, ki 
je pomagal 1. 1529. pri obleganju Dunaja in bil sprejet med dezelno 
plemstvo 1. 1530. L. 1539. je postal visji poveljnik vojaske krajine. 
Od 1. 1547. naprej je imel grad Pogance, od 1. 1549. — 1569. pa 
tudi Mehovo, ki je preslo potem na Karla Jurida. L. 1550. si je 
pridobil posestev v Podbrezju ob Kolpi in si postavil tam grad, po 
katerem je sprejela rodoviria svoj plemiski pridevek »von Freyen- 
thum und Werlt (Wordl, Otok pri Novem mestu). L. 1556, je postal 
poveljnik slovenske in hrvaske krajine, o kateri je poslal 1. 1564. 
obsirno porocilo na Dunaj, in 1. 1567. — 1569. se nahaja kot glavni 
poveljnik vseh cet na tursko-hrvaski meji. Umrl je 22. junija 1. 1569. 
in bil pokopan v franciskanski cerkvi v Novem mestu. Imel je za zeno 
Margareto pi. Egck in sina Ivana Jozefa, ki je bil 1. 1574. brizinski 
glavar na Bledu. Jurij Lenkovic se je odlikoval v bojih s Turki 
pred Bihadem in Klisom ter je bil L 1594. — 1595. visji poveljnik hrvaske 
in primorske granice, potem pa 1. 1595. — 1599. dezelni glavar kranjski 
(t 1. 1601. V Ljubljani, pokopan pri sv. Jakobu). Z Ivano Zrinsko je 
imel beer Sofijo (omozeno Somag), ki je bila njegova jedina ded- 
kinja in zivela se 1. 1632. (Mitth. des hist. Ver. f. Krain 1859. str. 81). 

V drugi beneski vojni se je odlikoval na slovenskih tleh stotnik 
Danijel Frankol »von Weissenthumc z Reke. L. 1615. je prisel 
s svojimi dobrovoljci na pomoc Jarneju Petazzu, lastniku grascine 
vStrmec (S, Servolo) nad Dolino v Istri. Kmalu potem mu je prisel 
na pomoc tudi polkovnik vojaske krajine Volk Frankopan s 3000 
vojaki. Tako zdruzeni Hrvati in Slovenci so popolnoma potolkli 
benesko vojsko, ki se je morala s klavrnimi ostanki umakniti v pri- 
morsko mesto Mile (Muggia). Zmagovalci so potem drli nad so- 
vraznikova posestva ter oplenili okolico trzisko (Monfalcone). Ko 
so zaceli Benecani 1. r6i6. oblegati Gradisce, skrbel je najbolj Frankol 



208 



za utrditev tega kraja s tem, da je dal napraviti predtrdnjavice, 
katere so branile sovrazniku priblizati se glavnemu ozidju. 

Od druge beneske pa do francoskih vojn niso imeli Hrvatje 
ved prilike kazati svojo hrabrost na slovenski zemlji. L. 1797 pa 
je vodil general Bajalic svojo divizijo pred zasledujocimi Francozi 
ob gorenji Soci navzgor skozi Bolec in cez Predel v Rabelj, kjer 
pa se je moral vdati francoski premoci. L. 1809. pa so branili hr- 
vaski granicarji od slunjske polkovnije trdnjavico na Predelu. Za- 
povedoval jim je stotnik Vitkovic, kateremu se je pridruzil se stotnik 
Jankovii istega polka, ki je opravljal s svojo stotnijo zadnjo 
strazo bataljona. Predelsko trdnjavico so branili Hrvatje kakor §par- 
tanci cele tri dni (16. — 18. maja), in so se rajsi dali od sovraznika 
posekati, kakor bi se bili zivi predali. Francozi so vjeli le nekaj 
ranjencev, med njimi vsega krvavecega stotnika Jankovi6a (Oesterr. 
milit. Zeitschrift 1843. : >Die Vertheidigung des Blockhauses auf dem 
Predil.«). 

Torej tudi na Predelu so povrnili junaski 
Hrvati bratovsko pomoc, katero so jim skazovali 
Slovenci ob casu * turskih navalov. Ceravno njih 
junaska smrt ni mogla resiti avstrijske vojske 
in osvoboditi Slovenije tuje vlade, * vendar sto- 
rili so svojo dolznost in zato naj jim bo med 
namL vecen castni spomin, a nasi mladini 
naj sluzi to v opomin k dostojnemu posnemanju! 




Ljubljana. 



Simo Rutar, 



STUDIJA. 



FERDO VESEL 



MEDJU VECEROM I NOCI. 

Silhuetta s obak Drave. 



y, apadno se nebo rasplamsalo zarkim rumenilom, u kojem je 
* nestajalo vatrene ploce sunceve. Sav se kraj jos jedanput 
^razasja i uzbiba raskosnim sarama pod posljednjim zlatnim 
cjelovom sunca. Dravini valovi potekose kao rastopljenim bakrom. 
Ritovi i vrbe ispreko rijeke sinuse kao krvlju obliveni. A onda se 
pomalo opet stao gasiti sjaj i svjetlo tmulo, 

Stisavao se radljivi dan, stisavala se prometljiva obala dravska. 
U nastalom se sutonu dizali s vecernjega neba kao sjene mrki obKci 
gradskih krovova i bedema. 2eljeznicki most visio u uzduhu i dizao 
se kao cma sablast s jasne pozadine nebeske. Drava potece dremlji- 
vije; na njoj se crnjele ladje i sajke, klopotale vodenice, cas po eas 
zapljusnulo veslo vodenickoga camca, vozedi mlivo iz vodenice, a 
ribarske se barke snatrivo poispruzile duz bregova. 

Pomalo se pozapale i sitne luci u vodenicama, na tumbasima 
i zitaricama, sto ih je Ijenivo vukao mrk parobrod, pa se titravo 
ogl^dale u talasidima rijeke. I na nebu izmiljese zvijezde, da se ve- 
lebnim mirom zagledaju u mrku zemlju. 

Ispred ku6ica, sto se nanizale duz bregova, mele tu i tamo 
djevojke, jer je sjutra nedjelja, Prolaznika bivalo sve manje, a gdje- 
gdje izisao covjek, pa sio pred kucom na klupu. 

Pred jednom takovom ku(iicom sjedio starac. Upravo kucnulo 
zvono Gospino i zvuci mu se pronosili preko vode tiho i upoko- 
jivo. Starac skinuo kapu, prekrstio se i poceo se moliti. 

Izjarugano mu je lice bilo mirno i spokojno; oci pod stetinja- 
stim obrvama i tesklm vjedjama nepomicno se zagledale u vecernju 

Sp<»n.ii.cvi«e., 14 



210 

sliku pred sobom. Kad prestane zvono, natuce kapu na glavu, upre 
se rukama o koljena, a glava mu osta nagnuta, kao da jos prislus- 
kuje zvono ili vjecnu pjesmu Dravinu. Bio je obucen u pleten modar 
zobun, nad kojim se opasao koznim zapregom, a na nogama imao 
opanke. Opanak na dovratku pokazivase, da tu zivi i radi opancar. 

Jos malo, i nad krajem se spustila vecer. 

Na ku6nom se pragu pomoli zena s rupcem na glavi, u suknji 
i roklji od modra platna. Nalik je na starca; sestra mu je rodjena. 

— Ajde vecerati, Andrija, bit <ie ti kasno! — zovne oporim 
glasom, u kojem kanda se krila njeznost, koja valjda nikada nije 
smjela da probije. 

— Cekat cemo jos, Rezo, — odgovori brat isto tako kratko 
i suhoparno. Bit de, da su obikli na ovakov kratki razgovor. 

Sestra osta jos cas prislonjena o dovratak, gledajuci na rijeku. 
Onda i ona sjedne na klupu pored brata. Sutjeli su i gledali preda 
se. A oko njih se stisavala vecer. 

O cemu su razmisljali? Rekao bi — ako su sta mislili — da 
misle iste misli. Da li o torn, kako im dani od prvoga teku bez pre- 
kida na ovom mjestu uporedo s talasima Drave. Bez promjene u 
istoj ovoj ku6ici na jedan prozorci6, na ocigled neumome rijeke 
s njenim vjecnim sumom, njenim klopotavim vodenicama, promet- 
Ijivim ladjama, ribarskim sajkama, sarenim tumbasima nalik na Noe- 
movu ladju — i to dan na dan, godinu na godinu evo vec daleko 
preko p6 stoljeda? 

Ta da, oni sebe i ne mogu zamisliti na drugom mjestu. Citav 
im je zivot neraskidljivo svezan s ovom lomnom grudom. Oni su 
ziv dio njen. I koliko ih puta derava Drava u svom bjesnilu gonila 
s ove grude i gutala im kucicu, svaki se put oni opet vratili, popra- 
vili razruseno gnijezdo i opet se nastanili. Ta kako ih je od sebe 
gonila, tako ih je opet k sebi pritezala, kad bi se stisana vracala u 
svoje korito. 

Ili mozda misle na djecu, sto su se tu negda u pijesku sigrala, 
ribe na udicu hvatala, Ijeti se kupala, kao i danas jos djeca sto love 
ribe, sigraju se i kupaju? 

Ili misle na mlade momke i mome, koji su se tu negda u suton 
sastajali, razgovarali, mladovali, vragovali i milovali se — bas kao 
sto i danas jos mladuju i vraguju? Kao i danas tako i onda bjese 
radosti i tuge, smijeha i suza, a koji u zivot ponese jedno, koji 
drugo: i jedni i drugi izvijahu nekako svoj vijek. Nestalo ih, samo 
bra6a ostase; kao zivi spomenici proslih dana; brat opancared, a 



211 

sestra sijuci rukavice za trgovca u gradu. A kad svane subotnja vecer, 
onda ovdje na klupi sjede i uporedo pocivaju . . . 

S gornje se strane kroz suton priblizi muz, nose6i nesto u naramku. 
Sestra pogleda i onda sva protme. Ta sjena muska na onoj sivoj vecer- 
njoj pozadini — Boze moj — ta to je ona ve<i jedanput dozivjela . . . 

— Hvaljen Isus, kume Andrija i kumo Rezo, — pozdravi momak, 
skinuvsi cedno kapu i stane pred bracu. U ruci mu bila tamburica. 

— Amen navijek! — odgovori stari. — Jesi Y se vratio s posla? 
pitala kuma Reza. 

— Jesam, — odyrati momak kao s nekom jedva pritajenom 
rados^u, — i da vam samo kazem: od ponedjeljka sam se po- 
makao u bravariji i placu mi je majstor povisio ! 

— Pa lijepo, neka ti je, pa bilo sretno, Nikola! — rece kuma 
kumcetu i dade mu ruku. — Nego, de sjedni . . . 

— Evo ovamo cu na prag, — pozuri se momak i cucne na 
povisoki kudni prag. 

Neko su vrijeme tako sutjeli. U to se desno pocelo nebo ve- 
driti. Izlazio mjesec. Mladic se nemimo ogledavao i prisluskivao u 
ku<3u. Napokon zapita oklijevajuii : 

— A gdje je Marica? 

— Eto, nema je jos . . . 

— §ta? Zar se jos nije vratila? A meni rekose kod rukavi- 
cara, da je ve6 bila i otisla, — prepane se momak. 

Boze moj, gdje je samo! — saptala Reza, ali se na njoj nije 
vidio nemir, samo ga je u sebi osjecala. I malo prvo bila protrnula, 
kad je dolazio momak, koji je sada stao tihano prebirati po zicama 
tamburice. A ti zvuci jos su ju vise uznemirivali. 

Da, bas tako je bilo dvadeset godina u natrage. I ono je vece 
sjedjela ovako s bratom, odmarajudi se na klupi. U susjedstvu netko 
udarao u tamburicu. Oboje je onda ve6 svrsilo borbu sa svojom 
sudbinom o sredu svoga ziyota, podlegli, pa smirili sebe i svoje 
puste zelje i nastavili besvijesni, drjemljivi zivot. Ona prenosed 
zensku svoju skrb i sestrinjsko smilovanje na brata, da mu naknadi, 
za sto ga je zivot prevario. A on — kao muz — primao tu zrtvu 
i tim svojim primanjem nagradjivao ju. Tako im pomalo na lieu po- 
venuo cvijet mladosti. 

I ono jedno vece u suton bjese osvanuo muz, nosedi u naramku 
sveznjid. 

— Hvaljen Isus! bjese rekao i onaj sveznji<5 polozio ocvaloj 
djevojci u krilo. Brat je bio skocio, pa na dosljaka, kao da ce ga 



212 

onim plamenim bijesom u ocima sazgati, dok je djevojka i ne zna- 
ju6i, §to se zbiva, odgmula plast i ugledala zaspali maK zivot. 

— Andrija, nemoj, tako ti Boga ! — bjese rekla bratu i povukla 
ga za kozni zapreg natrag na klupu. A dosljak kao umoran sio na 
prag, skinuo sesir i otirao znoj s cela. 

Dugo je sutjelo sve troje, a dijete je dalje mimo spavalo. U 
neke poceo stranac muklo, jednolicno, kao da ga se i ne tice, sto 
<ie red: 

— Htio si me zadaviti, Andrija; pa sta sam vise i zasluzio? 
Zgrijesio sam — ali ne tebi, Andrija. Ti hvali Bogu, sto te postedio 
rdjavom zenom. Budi s mirom ; i mene je smamila kao sto je i tebe, 
i covjeka svoga, a onda opet tebe. To je vrazje sjeme. Otrovala mi 
je zivot, sramotom ga pokrila, a sve zbog proklete gizde njene. Za 
sesire i haljine prodala sve nas — i tebe i mene i prvoga covjeka 
pa i sebe — jadnica! Oteh joj ovog crvka, da i njega ne otruje, 
donesoh ga tebi, Rezo, da mi ga cuvas od propale matere, da mi 
ga odgojis postenim covjekom, da bude, kao sto si ti — dobra, 
cestita . . . 

Tu mu se bio glas kao prelomio. Iza stanke nastavi sumomo, 
hrapavim glasom : 

— Da, tebi sam zgrijesio, Rezo, tebi zato i donesoh ovo moje 
dijete. Moglo je sad biti i — tvoje, da vrag kadgod nije jaci od 
Boga. Znas li jos, kako smo negda tu na klupi sjedjeli, za ruke se 
drzali, na Dravu gledali i dogovarali se, kako 6emo na svojoj sajci 
ploviti niz vodu, uz vodu, a zimi s ovoga prozora gledati na le- 
dene sante, kako se gomilaju . . . 

Reza sakrila lice u zivi sveznjic na svojem krilu, a ramena 
joj se tresla. 

— Mozes li mi oprostiti, Rezo ? — nastavi covjek jace i nemimo, 
pa se digne i stane pred rasplakanu djevu. — Toliko ti mogu reci, 
osvedena si, da ne mozes bolje. Deset godina pakla sa zenom, deset 
godina sramote, pokora i bijede svakojake. A sada je kraj sveiau 
— sjutra idem, da se stavim sudu, sto sam — ubio covjeka, koji je 
mozda isto tako neduzan kao i ja, a kamo srecie, da je moja sjekira 
pogodila nju . . . Ali, Rezo, kao sto rekoh, ne daj, da me dijete 
jedared kune ; uci ga, neka se za oca Bogu moli. A ti prosti — ako 
mozes, i ti, Andrija, i Bog s vama! 

Na to se polako okrenuo i zakoracio uz Dravu. 
Brat 1 sestra sutjeli su sve vrijeme. Andrija mrki zapiljio po- 
gled u nod, a Reza tiho jecala. Istom kad je stranac odmakao de- 






213 

setak koracaja, gane se djevojka i tiho, ali prodirljivo vrisne l^ao 
kroz planinu boli i jada: 

— Nikola ! 

Muz se ustavio 1 okrenuo napolak. U tren stajala djevojka 
pokraj njega. Dijete je bila metnula bratu u naramak. 

— Nikola, — opetovala kroz priguseno jecanje i prviput u svom 
vijeku prisloni glavu na musko rame. — Nikola, nastradat 6es — 
to je smrt! 

— Znam; i ne zelim drugo. 

— Da bjezis? 

— Ne cu ; posten sam covjek ; nek se vrsi pravda i bozja volja. 

— A sta 6u ja, jadna? — provali dugo potlaceno srce djevojacko. 

— Eno ti moje dijete, i moli se Bogu za me . . . 

Onda ju poljubi u tjeme i nastavi brze svoj put uz Dravu, a 
ona se vrati niz vodu svojoj ku(5ici, da se lati nove i cudesne svoje 
zivotne zadace . . . 

Dvadeset godina! 

2ice su sitno i tuzno zujale i sjetno se ispreplitale sa starim 
ispomenama. Onda najedared kao da su se prekinule. Momak spustio 
glavu, pa se i on, mlad, zavezao u misli — naprvo, dok se odje- 
dared ne trgne: 

— Kumo Rezo, dugo je nema. Kroz grad je opasno za mlade 
cure, vojnici, hajduci . . . 

— Ne buncaj, Nikola, — kazala Reza, a budne joj milo, sto je 
mogla glasno da izrekne ovo ime; — Marica je postena djevojka. 

— Ali mlada, neiskusna . . . 

U taj se cas s gomje strane micale dvije zenske sjene niz 
vodu. Jedna kao da je drugu podupirala. Isle su vrlo polagano. 

— Eno je, kumo! — klikne momak i odlane mu. 

Dodjose blize. Medju to je mjesecina posrebmila obalu, samo 
ku6e ostase u hladu. 

— Teto Rezo, — vikne vedro grlo djevojacko, teto, ne Ijuti se, 
sto sam zakasnila. Zabavila sam se putem. Nadjoh bolesnu zenu 
na cesti, jedva ju dovedoh. Nema gdje da stane, strana je u gradu, 
da joj damo konak? 

Sjedose na klupu. Strana zena u kukavnim dronjcima klone 
glavom o zid. Oci su joj bile sklopljene, lice nabubreno i izobli- 
ceno. Svi se u nju zagledaju. Tad otvori oci i stane se smeteno 
ogledavati. I sto joj se vise vracala svijest, to se i lice promijenilo 
pod dojmom sjedanja. I u bra<3i pocelo svitati. 



214 

Pogodise im se pogledi s pogledima strane zene. 

— Ninka! — izustise brat i sestra prestravljeni , porazeni i 
oboje uzmaknu. 

— Rezo, Andrija? Ta da, tu je, — drhtalo preko ispitih, pomo- 
drelih usana, i zena se stane ogledavati, pa preveze smetenim po- 
gledima preko lica, koja stajahu oko nje. 

Mlada se djevojka naslonila na Rezu, a drugom je rukom drzala 
starca za opreg. 

— Tko je ta zena? — zapita mlada djevojka tiho svoju tetku. 

Tetka za odgovor spopane djevojku za ruku i turne je k vra- 
tima. I starac je bio skocio, te je naglo privuce prema ku6i, okre- 
nuvsi se od strane zene. 

Ova kanda je cula djevojcino pitanje. Okrene glavu i rece pro- 
muklim grlom, ispruzivsi ruke prama bra6i: 

— Propalica je, djevojko, koja nije vrijedna, ni da pitas za nju. 
Ne trebate me se kloniti, Rezo i Andrija, idem ved i sama, da vam 
ne kaljam praga. A tebi, djevojko, hvala. Cuvaj se, kako rekoh 
kidenih sesira i svilenih haljina ; ono su ti vrazje zamke, u koje nas 
hvata necastivi, da nas zadavi. 

Tesko se dizudi s klupe zaokruzi jos jednom po ono troje na 
pragu, a onda podje, rekavsi hrapavim glasom: 

— Bog s vama i dobra vam vecer ! 

— Zar 6emo je pustiti u nod, tetko? Ta ona nema kamo, — 
progovori mlada djevojka s nekom nerazumljenom jezom. 

A teta i starac cas kao prikovani stajahu, gledajuci za odmaklom 
zenom, kao da pravo ne znaju, sto bi uradili. 

— Tetko, zovnimo je natrsig! — jace prione djevojka i hoce 
da potece za zenom. 

U to se i ona zenska sjena okrenula i ogledala. Tada starac 
cvrsde stisne djevojku za ruku i prestupivsi prag.rece oporim glasom: 

— Ajde u kudu, Marice . . . 

I Reza povuce djevojku yia vrata. 

Laku nod, Nikola! Sjutra demo zorom u Aljmas k Majci 
Boijoj, — rece kuma Reza momku, koji je stajao na strani snuzden 
i sutljiv. — Ako te volja, mozes s nama . . . 

— Hodu, i hvala, kumo! — odvrati veselije. Laka vam nod, 
kumo i kume, s Bogom, Marice! 

Marica se na pragu jos jedanput okrene, ali ne k momku, vec 
k onoj Ijudskoj sjeni, sto je vec daleko zamakla niz bijelu, mjese- 



215 



vrata za 



cinom oblivenu obalu. I spopane je cudno, neobjasnjivo cuvstvo 
smilovanja, te klone starici licem na rame, pa zajeca: 

— Eno je, teto, ode u nod sama! 

Bez rijeci odvukose je stari u kucu i zatvore 
sobom. 

Mladic jos ostao pred kudom i slusao one sitne 
korake, sto ih je s onim starim, teskim nestajalo niz 
kucni trijem. Onda pogleda na srebmastu Dravu, na one 
blistave crvene luci duz bregova, osluhne na saputanje 
talasa, na klopotanje vodenica i ode sjetno zvrndajudi 
zicama tamburice uz vodu. 

Sitni zvuci struna zujali tise i tise, zamirudi kao > 
vecernji dasak i rasplinjud se u tihoj, bijeloj mje- F 
secini, koja se sanljivo Ijuljala na Dravinim valicima. 




Zagreb. 



Jagoda Truhelka. 



HRVATSKI KRALJEVI. 

(Iz ..Pentalogije" drama iz doba naAih domadih Dladara.) 



Sva je nasa povjesnica 
Samo velik sbor pjesama. 



PROLOG. 

Zbiva se zorom na solinskom polju. 

OSOBE : 
Historik. 
P j e s n i k. 

Historik 

(dolazi u mislima): 

m te, ti solinsko poije ! 
i, kud mi oko seze: 
ra tebe more pere, 
;a gore nedogledne 
Li pogled u daljine. 
I'u je Mosor, klesan iz kamena, 
Gord, ponosan dize sijedu glavu, 
Tu Klis strmi, tu velebni Kozjak ; 
Modro ti je more, nebo modro, 
Ogledalo dvostruko, u kojem 
Biela tvoja ogledju se sela 
I kastela sedmero na glasu 
I Vranjica. malena Venec'ja, 
Pitom Poljud, Trogir u daljini; — 



217 



Ah, kraj ovaj raj em mi se cini, 
K tomu proljet svjefe cviece plete: 
Lovor cvjeta, granate i mirte, 
Krokus modri, plava Ijubicica, 
Dokle brSljan taman, gust, zamisljen 
Oko stupa starinskog se vije, 
Prosle slave trajno zelen vjesnik. 
Al ne dodjoh, u prirode carne 
Da na zemlji drugi raj si mastam, 
Vec pod prahom da odkrivam ovim 
Uspomene na viekove davne: 
Jerbo ovdje groblje nam je slavno 
I riznica skupocjena blaga . . . 
Dal'ko polje, ve6 u svietu znano 
Prije nego Spas mu se porodi, 
Gordi grade Dioklecijana, 
Ti svjedoce prvih mucenika, 
§to za vjeru umrli su svoju, 
U povjesti kako si mi slavno ! 
Tu jos rimske hodahu sandale, 
Al na kratko od kopita tvrdih 
Dal'kih Gota, Huna i Avara 
Ozvanjalo gluho tlo je tvoje, 
I ko vihor, samun u Sahari, 
Prohujo je tu barbarstva vjetar 
I razbio klasicne starine . . . 

(Iza male stanke): 

Al na ovim razvalinam' slavnim 
Opet slavni ponovi se zivot, 
Kad to polje, Bogom odabrano 
U svoj posjed primise Hrvati. 
I stog mimo velicine tvoje 
U proslosti, mimo spomenika 
Rimske slave i krscana prvih, 
Ti si meni sveto, polje ovo, 
K6 hrvatska pokrajina davna. 

(Sa zanosom): 

Polje sveto, polje domorodno, 
Sveto groblje svetih uspomena, 



2l8 



Vi kameni, poljem razasuti 

Spomenici, natpise sa kojih 

Tuzno vrieme vec je izbrisalo 

Suzam' svojim, placud za slobodom, 

Drago li si davno srcu mojem! 

Jer tu noga bana Tomislava, 

Prvog naseg krunjenoga kralja, 

Krocila je, tu Zvonimir vel'ki 

Krunio se, zborovo i umro. 

1 tu blizu kraljice Jelene 

Grob je slavan i Bihaca grada 

Rusevine, Knin je na domaku, 

Crkva gospe od sedam zalosti 

I hrvatska biskupija slavna. 

Tu kolievka roda velicini 

I grobovi njeg'vih velikana: 

Sva ta zemlja — spomenik je jedan. 

Ah, pa ipak, u proslosti Tone6, 

Duh mi nije vedar, tuga teska 

Grud mi mori, sto o rodu svojem 

Tako malo svjedocanstva nadjoh, 

I sto zemlja, meni Ijubomorna, 

U utrobi svojoj blago krije, 

Za kojim sam kukom i motikom 

Ja ved cesto pretrazivo polje 

I nasao iz davnine dal'ke 

I grobove; uspomene mnoge; 

Tek iz doba, koje srcu mojem 

Tol je blizu, ja ne nadjoh nista, 

Postojece da prosirim znanje, 

»Jer nam proslost nejasnog je raza, 

Jednolicna pustara velika, 

U njoj nigdje sacuvana staza 

Nasem svietu, nigdje spomenika!« 

Prah ih gusti, zavidni pokriva. 

Prah je ovaj, sto korice knjizi, 

Koje mudrost zasticuju njenu, 

Da nezvana ne skvrne ju ruka, — 

I od toga dusa mi je tuzna. 

(Klone zamisljeno na kamen, podboCivsi glavu). 






219 

Pjesnik 

(koji je veC prije do§ao i promatrao ga sa prikrajka, stupi sad bliie i stavi mu 

ruku na raine). 

Historik 

(se prene i, opazivsi pjesnika, pruii mu ruku). 

Pjesnik 

(sau5es(^em) : 

Ved odavna promatram te s dal'ka 
I uzdasim' prisluskujem tvojim! 

Historik : 

Druze Veljko, pobratime davni, 
Kako da me ne svladava tuga, 
Kada vidim, kako znanost moja 
Nikud nove ne stvara vidike, 
Da osvietli roda velicinu; 
Kako narod bolno oplakuje 
Zakopano kraljevstvo hrvatsko, 
Tek kraljeve poznavajuc svoje 
Po imenu, a ne pogadjajud 
2ivot njihov, nit grobove slavne, 
Ter se mnogi ved usudi drznik 
I podvojit o istini zivoj ; 
I iz gniezda vlastitog gavrani 
Ved se dizu, da nam zemlju skvrne. 

Pjesnik : 

Takvu zalost dieliti ne mogu. 
Ja svoj narod u srdascu nosim 
I iz srca njeg'vu povjest citam, 
Nit sam svoje izgubio vjere, 
Dokle gledam taj hrvatski narod, 
Kako li se novim Ijetom mladi. 
Izgubljenu krunu Zvonimira 
Zamjenjuje svietla aureola, 
Sto se kriesi nad glavama umnim 



220 

Onih slavnih nasih dioskura, 
Od kih jedan sa balcakom sablje 
Slobodicu pecata nam staru, 
Dokle drugi sa prosvjete zigom 
I nas narod u kolu Evrope 
Priveo je, ostvaruju(5 tako 
Davne sanke, koje neko6 ovdje 
Kralj Zvonimir snovao je vePki. 
Narod, koji sadasnjost si takvu 
Svietu kaze, u proslosti svojoj 
Nij' doista mogo malen biti, 
Jerbo hrast se iz korjena dize. 

Historik : 

Ti govoris, kako dud ti kaze, 
Al znanosti ne dostaju rieci, 
Ona kuce iz kamena gradi 
I iz cina povjesnicu pise, 
Da proslosti tako sud odmjeri 
I buducnost podkriepi u vjeri. 
Znaj, da povjest tek je luc istine, 
A u sluzbi majke otacbine; 
Stog me boli, sto ne mogu viSe 
Da svom rodu o slavi mu pricam, 
A pricanje da podkriepim svoje 
Izvorima i poveljam' starim, 
I sto eto povjest tog kraljevstva 
Tol je kratka, koliko je slavna! 

Pjesnik : 

I »oce nas« molitva je kratka, 
Bogu dragom ipak dosta vriedi. 

Historik: 

Al »biblija« sadrzaje mudrost. 

Pjesnik : 

Domu sluzi, koj ga najvec Ijubi. 



221 



Historik: 

Vise onaj, koj ga umno puti. 

Ne, moj Veljko, cienedi tvoj zanos, 

On mi ipak utjehe ne pruza. 

Pjesnik : 

Krivim okom ti taj sviet posmatraS, 
Milivoje, jerbo u cik zore 
Jos je tesko raspoznati stvari. 
Ali gledaj, kako iza gore 
Sjajni Febo dize zarku glavu 
I ved prvi sibaju mu traci 
Morske vale, zlatedi ih svuda. 
Sad se evo razlieva pucinom 
Sjajno svjetlo, i sto oku nasem 
Jos je pred cas zaklonjeno bilo, 
U dragome sad se svjetlu kaze. 
Gledaj ondje bezbrojne galije 
Biela jedra, labudova krila, 
Ponosno li nasim morem plove! 
I sto mrtvim kazala nam tama, 
Novim svuda odise zivotom, 
Kad sunasca osvietle ga traci ; 
Tako Ijubav zlati i nas zivot. 
Stog Ijubavlju domovinskom svetom, 
Tim vestalskim ognjem dusa nasih, 
Mrtvu proslost rasvietliti treba, 
I oku 6e duha naseg tako 
Mnogo tajno ukazat se jedro, 
Pa kad vjetar s prave strane dune, 
Odnieti 6e ladju nada nasih 
Toli davno zeljkovanom cilju. 

Historik : 

Kad tolika samosviest te prati, 
A ti snimi s mojih ledja breme 
I dovrsi u voljici vedroj, 
Sto zamislih u tugama teskim, 
Ti u radu bastinik mi budi 



222 

I kod roda proslosti tumacem; 
Ti mu pricaj davnu velicinu, 
Slavnu proslost i zalosni konac ; 
Ti mu pjevaj novu Ilijadu 
I Akile proslavi hrvatske 
I Jelenu opjevaj mu krasnu, 
Al i griehe praotaca teske, 
To zlokobno sjeme Efialta, 
(Ah i odved radja ih se u nas !) 
Da se narod u proslosti jaca, 
Dusu kriepi, a znacajnost uci ! 

Pjesnik : 

Primam rado, nit je djelo tesko, 
Koje vedre zapocinjes misli; 
Uspijem li, nije strah me slave, 
Propadnem li, nije mi sramota, 
Nit znam sladjeg svom imenu groba, 
No u majke pocivati krilu. 

Historik : 

Oj, pjesnice ! Ti sretnice svieta, 

Ti suzice pretvaras u biser. 

Vidim stoga: bit <^e tebi lako 

Tvim zanosom otvoriti dveri, 

Kojim kljuce ja badava trazih. 

Gledam znanost i pjesnictvo tako 

K6 sestrice ogrljene dvije, 

Od kih jedna — znanost — snaznija je, 

Pak za hranu mladjahnoj se brine, 

Dok joj druga pute cviecem kiti, 

Kaiuci joj time harnost svoju! 

Dat cu tebi, kol'ko imam blaga, 

Medju rodom da mu cuvar budes, 

On vec davno u pjesmama zivi. 

Pjesnik : 

Gdje se sloga na posao sprema, 
Tamo dvojbe o uspjehu nema. 
Tek pomoci ne krati mi tvoje, 



223 

Kod tog djela stitnikom mi budi; 

Ti mi pazi, da mi Ijubav k rodu 

Na tezulji srca ravnovjesje 

Sa istinom drzi! Da blagoslov — 

Novoga krizara — mene prati, 

Gdje u zemlju sad se svetu spremam. 

I tim primi harnost srca moga. 

§to mi otkri dusi perivoje, 

Po kojim' 6e blazena se setat, 

Da u sjeni od stoljetnih lipa 

Pjesmu slusa domacih slavulja, 

Da na visu rodoljubnog gaja 

Kriese pali roda velicini. 

Historik : 

Budi tako i da sretno bude! 
(Rukuju se.) 

A kad opet Gjurgjev danak svane 
Domovini, ko sto danas nama, 
Mi 6emo se opet sastat ovdje, 
Da mi pjevas, sto li tajni glasi 
S zice srca pricali su tebi. 
I Zajedno skovat demo tada 
Zlatan prsten, kojim demo rod svoj 
Bar u duhu, bar u nadi srca, 
Sa sretnijom vjencat bududnosti! 
A ti tada gusle sobom nosi, 
Sto od davna, eto razlupane 
Tuzno stoje, gusle djeda svoga ; 
Pa ako ti pjesma slave vriedi, 
A mi demo tamo prisluskivat, 
Da li strune tih gusala casnih 
Opet no vim ne zazuje zvukom? 
U tim strunam' narodna je dusa 
I tek taj je roda sinak vriedan, 
Kome one u pohvalu zuje! 

(SunCano ih svjetlo obasjava, a oiii se razilaze na razne strane.) 
Zagreb. 

Stjepan Miletic. 



/^ 



DJAKOVSTIM. 



#umoviti Dilj i tamna Kmdija lagano silaze prema istoku kao 
predposljednji ogranci alpinski. Niski ih Krstovi vrh spaja, 
pa zatvara s jedne strane ubavu pozesku dolinu, dok se 
na drugii stranu, t. j. prema istoku, iagamm odugim redom plosnih 
tavana spusta u nesto povisu ravan, Sto spaja Podravinu i Podunavlje 
3 Posavinom, Tu se prostrla izmed potoka Bidja i mocvarne Vuke 
Djakovstina. Kojih dvaest metara iznad Posavine i Podravine cini 
ona u neku ruku prema istoku okrenutu izbrezinu, koja spaja Dilj i 
Kmdiju sa Fruskom gorom, pa je samo kod Vinkovaca momentano 
prekinuta i tu nestaje pravoga razvodja izmedju Save i Dunava. 
Samu su djakovacku ravan isprekrizali potoci Breznica, Kaznica, 
Josava i dr. Njlhova korita leze dosta nisko; stojeci u blizini Dja- 
kova citav se kraj na oko prikazuje posve ravan, a cim se priblizis 
kojem potoku, otvaraju se duge zavojite doline sa dosta strmim sla- 
zovima, — izgledaju kao pravilne umjetno iskopane jaruge na polju. 
Za vru(^ega Ijetnoga dana u tim dolinama radt maloga pada zaostaje 
voda, potoci se isuse, tuj i tamo nadje se po koja bara, obrasla 
zutom travom i visokom suhom trskom, iz koje se od casa do casa 
dize kakva gladna mocvarica. U proljece i pod jesen, kad navale kise, 
potoci ne oticu pravilno, nego se voda na mnogo mjesta zaustavlja, 
prekriva luke, pa napunjuje ritove. Starinske vrbe t bijele topole 
redaju se uz plosne obale, koje sastoje veiiim dijelom od nepro- 
pustne crvene gline. 

Gore na ravnjaku tio je svakako plodnije, jer je crvena glina 
izmijesana sa praporom. Tu se redaju bogate oranice, posijane pse- 
nicom i drugim zitom. Cudno se pokazuju velika polia, sva posuta 
zutim cvijetom repicinim, sto Ijudi za fabrikaciju ulja siju. Tu i tamo 



225 

javljaju se hrastove sume, pa koja ta piista, sasma pravilno gradjena. 
Daleko na zapadu uzdize se duga, tamno-modra Krndija i sumoviti 
Dilj, do kojega se teren postepeno dize. Po horizontu razasula se 
bijela sela sa svojim zvonicima i vodnjacima, a sa koga god mjesta 
pogledas, svagdje ti se i opet javljaju viti tornjevi djakovacke stolne 
crkve. Kad se od proljetne zore zarumeni istocno obzorje, onda se 
kroz mlade zelene svrzi prekrasno pokazuje silhueta toga velebnoga 
brama. 

Slavnih je dana prozivjelo Djakovo osobito u XIV. stolje6u. 
Kako za mnoga mjesta i gradove, tako i za Djakovo ne znamo po- 
cetka, a ne znamo ni tumaca samom imenu. Je li Jakovljev grad, kako 
neki ho6e, je li nazvano po djakonima, kako drugi misle, tko 6e znati. 

Zgodna pozicija samoga mjesta ucinila je, da se mjesto vrlo 
brzo razvijalo. Eto kraj Djakova niza Savu puta iz Hrvatske u 
Srijem, niz Dravu iz zapadnih krajeva u juznu Ugarsku, pak putovi 
iz Ugarske u Posavlje i dolinom Bosne rijeke u samu Bosnu. Vec 
pocetkom XIII. stoljeda Djakovo potpada pod biskupa bosanskoga, 
tu on ima svoje imanje, pa su mu susjedna sela podlozna. Malo po 
malo dobivaju biskupi sve veca prvilegija, pa napokon zupan vu- 
kovski, pod koju je zupaniju Djakovo spadalo, nema nad njim nikake 
vlasti. Vjerske borbe u susjednoj Bosni prisilise biskupa bosanskoga, 
da se je ved pocetkom XIV. stoljeda preselio u Djakovo. Slavni bo- 
sanski ban, a poslije kralj Tvrtko, nasao je u bosanskom i djako- 
vackom biskupu Petru yjemoga druga. 

Sada je ved u Djakovu stojala katedralna crkva sv. Petra 
(g. 1355.)) a ve6 je i prije bilo dozvoljeno franjevcima, da podignu 
samostan. Svecane je svoje svatove junacki ban Tvrtko obavio u Dja- 
kovu (g. 1374.), a njegov ga je vjerni biskup Petar vjencao sa bugar- 
skom kneginjicom Dorotejom. Brzo iza ovih svijetlih dana nadvi se 
nad Djakovo tamno oblacje. Ljudevit Anzuvinac umre, velmoze se 
razdijele na stranke, pa dodje do Ijute borbe. U Gorjanu, na sjever 
od Djakova, stolovali Gorjanski, vjerni pristase kraljice Marije, a na 
istok imali su svoju vlast Horvati, kolovodje ustanka i pristase Karla 
Drackoga. Kraljica dodje u Djakovo, pa de odanle da se zakloni 
u cvrstom Gorjanu, ali ustase u jednoj uzanoj dolini ulove nju i 
njezinu mater, a pratnju poubijaju i polove. Kad je poslije sreca 
okrenula ledja Horvatima, onda se Gorjanski dokopase njihovih 
imanja, koja im kralj Sigmund Luksemburgovac za ucinjenu sluzbu 
potvrdi. Taj je vladar dva puta posjetio Djakovo, tu se je sastao 
sa svojom drugom zenom Barbarom Celjskom. Djakovo je onda vec 

Spomencvie£e. 15 



226 

utvrdjeno, te se uz katedralu dize biskupska palaca, a broj pucanstva 
je znatno narastao. Primaknu se medjutim prve gorke godine XVI. 
stoljeca. U odsudnom boju na mohackom polju pogibe biskup dja- 
kovacki, a za malo vrijeme zauzese Turci Djakovo. Pucanstvo se ili 
rasprsilo ili postalo jadnom rajom, Gotovo dva vijeka prodjoSe, dok se 
onaj sav kraj opet oslobodi vlasti turske. Ved g. 1687. ostavljaju Turci 
onu okolicu, ali za malo vrijeme i opet im pade Djadkovo u ruke, 
a tek g. 1699. zauzme ga konacno hrabra ceta slavonskih dobrovo- 
Ijaca. Tuzno je sada izgledao sav kraj : gospodski se dvorovi pre- 
tvorise u hrpu kamenja, od starih se crkava i samostana stvorise 
cma garista, od plodnih polja i livada jadna steljista i gusti ritovi, 
vinorodna se gora napunila sumom i hajdukom. Na mjestu stare 
katedrale digle se siromaske dzamije, a na uzvisenim mjestima strse 
razvaljene turske karaule. Takova je bila Djakovstina a i sva Sla- 
vonija, kad je car sa sultanom uglavio mir u Karlovcima. Tredina 
je starih sela sada napustena, — za stare se gospodare ne zna, 
a novi jos nisu doSli. Iz Bosne, koja je onda jadnih dana imala, 
naselise se neka sela ve6 g. 1697. Za malo vrijeme zemlja i opet pro- 
cvate, a gomji Krajisnici, koji su mucne dane zivjeli pod silom nje- 
mackih kapitana, stanu se seliti u Slavoniju, Srijem i pecujsku oko- 
linu (g. 1715.). Zemlja se uredi, pa kano da je krv za krst i slobodu 
prolivena blagoslovila zemlju — ona rodi trostrukim plodom. Prosla 
su vremena, kad je putopisac prosloga stoljeda F. W. Taube (g. 1777.) 
o Djakovu pisao : »Diacowar ist ein grosser, aber schlecht erbauter 
Marktflecken, welcher elende Hauser, unsaubere Gassen imd gegen 
tausend arme Einwohner hat.« 

Danas je Djakovo ugledno mjesto sa svoje cetiri hiljade zitelja. 
Uz zidove, kojima je nekada mjesto bilo okruzeno i koji se jos i 
danas vide u biskupskom parku, sazidase jos u proslom stoljedu 
novi biskupski dvor, a uza nj i drugu stolnu crkvu. Od jedne 
moseje u sjevernom dijelu gradu ucinise seminar i bogosloviju, uza 
to se podigne i zenski samostan. Ulice su uredne i nivelirane, lijep 
niz uglednih jednokatnica podize se u posljednje vrijeme, a od osam- 
desetih godina resi Djakovo velebna katedrala, sto ju podize na mjestu 
stare katedrale biskup J. J. Strossmayer. 



Djakovo se od dana do dana sve vise dize. Plodna okolina u 
jednu ruku, a u drugu pet velikih cesta, sto se sastaju u Djadkovu, 
podavaju mu znacaj nekoga centruma, U pogledu trgovackom i u 



227 

pogledu etnografskom djakovacki su sajmovi vrlo interesantni. Kako 
sva Slavonija, tako je i Djakovstina mozaik raznih narodnosti, sto 
se onamo doselise. Osim staroga pucanstva, koje je za turskoga 
gospodstva vec ondje bilo, doselise se u Djakovstinu, kako je spome- 
nuto, pravoslavni zitelji najprije (g. 1697.) iz Bosne, a onda (g. 1715.) 
iz Gomje Krajine. Ima mjesta, gdje ziteljima govor jako zanosi na 
kajkavstinu. Pred stotinu godina pocese se doseljivati Nijemci iz 
Wlirtemberga i Westfalske, a posUje njih Cesi i Madzari. Bas je u torn 
pogledu veoma zanimljiv vasar djakovacki. Svaka je od doseljenih 
narodnosti zadrzala svoju nosnju. Domadi zitelji nose se sare^o, 
a zene se odijevaju u duge suknje bijele boje, koje su prekrasno 
zlatom i sarenom svilom izvezene*, na grudima nose nizove dukata, 
— vele, katkad u vrijednosti od 1800 do 2000 kruna. Uz takove 
>starosjedioce« mimo koraca §vabica u svojoj cmoj suknji i crnom 
jaketu sa rupcem na glavi, a onda kraj nje njezin covjek, obrijan, 
sa malim crnim sesiri(iem na glavi, sasma kratkim haljetkom, dugim, 
uskim hlacama, koje su na vanjskoj strani glezanja rasporene, na 
bose noge navukao neku vrst posve izrezanih papuca sa jakim pe- 
tama, sto po plocniku neugodnu klepecu. Oni govore posebnim nje- 
mackim dialektom, a svi znadu hrvatski, poglavito njihova djeca, 
jer za njih nema posebnih skola. §vaba je dobar gospodar, pa j.e 
u torn pogledu dobar odgojni i regeneriraju6i elemenat za nasega 
seljaka. Ima mnogo primjera, gdje je »sokica< posla za »§vabu«.Jedno 
ili dva sela naseljena su skroz samim §vabama, u drugim su selima 
izmijesani. — Cesi se nose ve6im dijelom na varosku, pa govore 
hrvatski, tek tuj i tamo proviruje u njihovom govoru tudjinski 
akcenat. Madzari su zadrzali svoju domadu nosnju, svoj su tip posve 
sacuvali, ali zaboravljaju po malo jezik. Originalne su Madzarice 
sa svojim nosnjama; uz sareni haljetak nose suknje od vrlo sarene 
tkanine, koje dosizu do malo ispod koljena. Te su suknje neobicno 
siroke, pa ih pet zapremi sasma put, jer pod gornjom suknjom nose 
jos cetiri, koliko li sukanja. Vrlo sarene carape, ruzicaste, crvene, 
zute i vezene papuce, opet jakih boja, kompletiraju toaletu. U svakom 
je slucaju kod oblasti i u medjusobnom saobradaju izmed Madzara, 
Ceha i Svabe diplomatski jezik uvijek hrvatski. — Kako po nos- 
njama tako po kudama odmah upoznajes, kake je narodnosti gazda. 
Hrvati grade kuce po starinskom nacinu pokrivaju6i ih drvetom ili 
slamom. Osobito je karakteristican u tom pogledu dimnjak, koji je 
na krovnom sljemenu smjesten poput maloga siljatoga tornjica. Nje- 

* Koju same bilinskim bojama bojadi§u« 



228 

macke i madzarske kude okrenute su svojim zabatom prema cesti, 
pa kakogod su od prijesne cigle ili pletera gradjene, odlikuju se 
neobicnom bjeUnom ; madzarske su kuce obicno pod krovom i na 
podanku crvenom, zutom i zelenom bojom olicene. Kako je vec 
spomenuto, nasi seljaci mnogo primaju od stranih kolonista, pa su 
primili i nacin gradjenja kuda. Prema tome novije gradjena sela u 
Djakovstini kadsto izgledaju vrJo stereotipno. Duge su to i siroke 
ceste, obrubljene s jedne i s druge strane cislom jednakih bijelih 
kucica. Naokolo sela u ravni obicno se nalaze bogati sljivici, — jer 
sljiya slavonskom seljaku mnogo probiti nosi. Kako je bosanska 
sljiva trazena, a DjakovStina i Posavina je dosta proizvadja, to se- 
ljaci kriomice prevezu svoju sljivu preko Save, pa ju ondje trgov- 
cima prodavaju pod bosansku. 

Ono dvanaest sela, sto naselise grckoistocni zitelji, stisnulo se 
u doline pod Diljem i Krstovim vrhom. Ondje su kude gradjene od 
drveta, a pokrite su slamom. Kad zapanu jake kise, onda je pristup 
u sela dosta tezak, jer radi nestasice kamenja i sljunka ceste ostaju 
premekane, pa se tako iskvare, da kolo do glavine propada u zemlju. 
Za cudo, kako si seljaci i koloniste u tom slucaju pomazu : oni 
>izoru carev drum« po duiini i cesta se opet nekako uredi. Za dr- 
zavnu cestu, sto vodi od Djakova u Osijek, uzimali su kamenje od 
Gorjanskoga grada, a danas voze kamen za popravljanje i za gradnju 
cesta iz Bosne, poglavito iz Motajice. U samom Dilju i Krndiji ima 
doduse kamena, i to lapora, na kome dobro vinogradi uspije- 
vaju, ali za gradju ne valja miocenski morski vapnenac, koji je 
silno prhak. 

Sela u Djakovstini* vedim su dijelom postojala prije turske in- 
vazije, t. j. zadrzala su ista imena. Ima ih, koja svoja imena imaju 
od prastarih vremena. Vrlo je zanimljivo ime Ivanovci, sto svaJcako 
spominje, da je mjesto potpadalo pod posjed vitezova Ivanovaca, 
koji su imali crkvu i samostan u Mikanovcima ili, kako to selo stara 
dokumenta nazivaju, — Horvati. Jedno od najuglednijih mjesta citave 
Djakovstine je selo Gorjan, od koga poznata familija XIV. v. nosi 
svoje ime. 

* Kukuljevi(S i Sabljar htjedose izdati »Mjestopism rje6nik«, gdje bi svako 
ime za sebe imalo uza se 5lanak sa opisom historijskim i topografskim, pa u to 
ime pozvase one, koji bi mogli dati materijala, neka to putem novina uCine. Prvi 
se tomu odazvase iupnici u Djakovstini (Adam Filipovi<i Heldenthalski, Matija 
Grdjan, Matija Zubanovia, Josip Sticinger, Stjepan Marjanoviii, Antun Kellner, 
Ivan Maljevac i Mijo Skalar) te poslase svoje 61anke, koji su tiskani u »Gospo- 
darskim no\dnama« g. 1853. 



229 

Turska je invazija, kako svagdje, tako i u Goijanu mnogo stete 
nanijela. Danas se pokazuje cetvrt jutra velika cetvorina, kojih osam 
ili deaet metara nad poljem, gdje je nekada stajao Gorjanski grad, 
Vec je spomenuto, da su materijal za gradnju ceste u Osijek uzi- 
oiali iz obkopa toga grada. Pn'povijedaju pace, da su Licani, sto 
su kopali ovdje kamen, jednoga dana bez traga nestali, Mjesto samo 
mora da je bilo vrlo razgranjeno, a svakako okruieno zidom. 
Nedavno tek nadjose temelji spaljene crkve, koja je bila sva od 
cigle — a za cudo u gotskom slogu zidana. Umjetno pecena opeka, 
sto je saatavijala stupove, pak Ie6ato sareno staklo, vezano kosi- 
trom, baze za gotske stupove, crijep razno pecen : sve se to po 
malo nalazi. Nasli su pace i ostanke mrtvaca, sto su u crkvenoj 
raci lezali. Svakako 6e to biti crkva sv. Petra, jer se njezine ruse- 
vine spominju g. 1702., kad se je Slavonija oslobodila, U selu samom 
ima kapela sv. triju kralja, koja je prije bila turska karaula, pa je 
tek trtdesetih godina ovoga stoljeia pretvorena u kapelu. 

Uza citavu zapadnu atranu Djakovstine nalaze se starinski 
ostanci zidina, gradova i crkvista, tako u Trnavi, Levanjskoj varosi 
i dr. Znamenito je joste za okolinu krndijsku toplo vrelo kod 
Breznice, koje sadrzaje sumporovodika, ali jos 
nije nikako uredjeno. Cudnovato je, da su Turci, 
koji su na suhoj medji i Lici toliko nastojali 
oko vodogradnja, u Slavoniji veiiim dijelom to 
sastna pustili s vida. Godine 1840. htjede neko 
druztvo da ucini kanal od Retfale preko Ce- 
pina i Djakova do Svilaje na Savi, — ali se 
poduzede razbi. Tek u novije vrijeme stadose 
regulirati Vuku, sto 6e svakako mnogo zemlje 
plodnom uciniti, gdje sada samo sas i trska raste. 

Zagreb. 

Milan Senoa. 



MED HRASTJEM. 



•^olikokrat cujemo : >Cloveska beseda je mrh'a, ne more izra- 
ziti Onega, kar se godi v du§i!c 

O da, mrtva je, netna je cloveska beseda, ako hocete 
razloziti od rojstva slepemu nesrecniku, kaj je to — barva. A ne 
vidite li crnega flora, ki ovija besede: »S potrtim srcem javljamo, 
da nam je vzel Bog naso mater, sina, brata . . .<, ne cutite li, da 
so pombceni v zoic pekla besede: »Sovrazim te!<, ne slisite li har- 
monije neba v slovu: >Ljubim te!i . . .? 

Ne, beseda ni mrtva, ce pride iz — globin cutece duse ! . , . 
Vsemogocna, silna pa je, ce se je v njo zavila velika ideja, spo- 
ceta V veliki dusi . . . Ves svet je premagala, prenovila beseda iz 
duse Boga — cloveka. Kakor orjaski orel je plaval Njegov nauk 
crez svet, in njegove silne peruti so pihijale miru in tolazbe v clo- 
veska srca od stoletja do stoletja. 

Vsemogocna, silna je cloveska beseda, nesmrtna je, ce se je 

V njo zavila nesmrtna ideja ... In velike duse zive vecno iivljenje 

V teh svojih otrokih . . . 

In vendar nimajo vse velike duse otrok, nekatere so i nero- 
dovitne, vse ne znajo govoriti, nekatere so i vecno neme . . , tCe bi 
Rafael ne bil imel ni rok ni nog, bil bi vendar najveci slikar vseh 
dobi ... A kako bi bila njegova dusa prenesla, da bi bilo ostalo 
vse ono v njej, kar je privrelo nebeskega iz nje, ker je imel i roke 
i noge? . . . In vi, Presem, Gregorcic, ASkerc, da niste imeli >ni 
rok ni nogt, da vas niso dali nekdaj v solo, da bi vam prihajal 
okoren dijalekt iz ust mesto vasih divnih verzov, — kako bi bili 



231 

vi preboleli svoje >Luna sijec, »Soci€, »Caligulove igrace«? . . . Ti, 
Presern, bi bil sedel morda malce pred svojo koco z vivckom 
slabega tobaka v ustib, tako-le na vecer ... in mesec bi plaval po 
nebu ... in ti bi sanjal svoj »Luna sije« . . . potem bi se pa spomnil, 
da nisi se Rdecki polozil . . . pljunil bi, pa odsel v hlev ... In ti, 
Gregorcic, s tvojo duso, v kateri se je tako lepo zlila vedra visnje- 
vost planinskega neba in smaragdna jasnost planinskih voda, ti bi 
morda strmel zamaknjen v oni carobnozeleni pas, ki sumi pod tvojo 
vasjo, in v tej tvoji dusi bi trepetali isti krasni pozdravi »hceri 
planinc, ki trepecejo v tvojih verzih ... In ti, Askerc, bi stopal 
V potu svojega obraza v vrocih dneh za plngom, potem bi za hipec 
pocival tam pod kosatim orehom ob kraju njive in strmel v to tezko 
uganko, ki jej pravimo zivljenje, in ki je kmetu v pravem pomenu 
tezka uganka, v nedeljo pa bi rezoniral s sovascani v krcmi radi 
vedno novih naklad in davkov . . . 

Morda bi bilo tako, morda tiidi ne! A kaj bi vprasal, saj so 
vam bile dane »roke in nogec . . . 

Tam gori v koci med hrastjem pa je zivel nekdo, ki je imel 
tudi veliko duso, a »ni nog ni rok< . . . 

Prav sredi gozda si je bil sezidal svoj stan. Kmetje imajo radi 
svoje hise bolj na planem, da se vidi na vse strani. Najprej malo 
polja 8 sadnim drevjem, na to njive, tam zadaj pa se le gozd. No, 
stari Ivan je bil cudak, drugacen nego sosedje okrog . . . Dobro 
mu je bilo, ko so vrseli vrhovi prav nad njegovo streho. Moral je 
cuti bucanje teh velicastnih orgel, teh bajnih^ nevidnih strun tam gori 
med vejami, naj jih je ze ubirala mehka, gladka, bozajoca roka po- 
mladi, ali drevila na njih poletna nevihta svojo himno moci in sile, 
ali pa se jih je dotikala slabotna, tresoca se, media jesen . . , In po 
zimi, ko so bile vse potrgane, a tam v smrecju zamrzle, prisel je 
njegov prijatelj vihar, pa se mu dobrikal krog oglov . . . 

Prav sam je zivel v gozdu stari Ivan. Redko kdaj ga je kdo 
posetil, le njegov prijatelj Marin je vcasi pogledal k njemu, da sta 
pokadila ob starih spominih pipo tobaka, seveda Ivanovega tobaka. 
Bolji prijatelji pa, nego Mar6n, so bili Ivanu otroci iz bliznje vasi. 
Ti so prihajali proti veceru. Tedaj je sedel stric, kakor smo mu de- 
jali, pred svojo hisico z onimi starimi, cmimi citrami in zagodel jim 
je vsakrat, dve, tri. In pocasi so mu trepetali okorni prsti crez 
strune . . . nad njim pa so vrseli vrhovi . . . Otroci pa so silili: >Bolj 
hitro, stric, ne tako pocasi, eno polko dajte! . . .« Le tako pred 
kako nevihto so bili popolnoma zadovoljni z njim . . . 



232 

Ali je bilo tudi vam tako nekam cudno pri srcu, ko ste bili se 
otroci, pa je zacelo tarn v dalji bobneti, oblaki so se drevili drug 
proti drugemu, kakor posastne vojske, in drevesa so zacela nemirno 
drgetati? Skakali ste in kricali, neka sladka, omoticna razuzdanost 
se je vas polastila, in vendar vam je dusa drgetala tajne groze, ko 
se je jelo nebo lomiti nad vami, ko se je zacel blizati s cmimi peru- 
tmi mogocno letecih oblakov plasni oljcni dim, kakor bi hotel da- 
rovati svoj vonj silnemu elementu . . . Ko je divjala crez Evropo 
strasna kuga »crna smrt%, vdajali so se Ijudje blazni razkosnosti, 
plesali so in vriskali . . . Morda je bil tej prikazni isti psihologicni 
vzrok, kakor otroski razposajenosti pred nevihto ? . . . 

In vihar je bucal, vrhovi so se bicali in mrmrali, vrtinci pa so 
drevili v divjem plesu kaleidoskopicne slike iz davnih dnij lyanu 
pred duso. In roke so mu ozivele, prsti so hiteli crez erne strune, 
kakor da trepece v vsakem strto srce . . . Otroci pa so vriskali in 
skakali in plesali, kakor da jih je obsedel duh tajinstvene poezije 
vskipelega gozda . . . 

Jeziti ga pa niso smeli strica Ivana. Oni dan mu je neki pa- 
glavec skril klobuk, zato pa ga je pretepel tako, da se otroci vec 
casa niso upali v blizino njegove hisice. Sam jih je moral iti iskat. 
Potem pa jim je govoril: »Otrocicki, nikarte me jeziti ker sem tako 
hude krvi. Le lepo pametni bodite, in za Veliko noc Vam naredim 
lepe ropotace.« 

Da, hudo kri je imel stari Ivan. Ljudje pravijo, da je bil vedno 
najboljsa dusa, ce si ga pustil pri miru, ce si ga pa razjaril, zabliskal 
se mu je celo noz v roki ... Pa mi porecete : saj pravis, da je imel 
veliko duso. Eh, mar Heine, Lermontov, Puskin, niso imeli velike 
duse, pa so se vendar pretepali — v dvobojih . . . Vsak po svojem 
stanu! Ce se dva kmecka cloveka spreta v nedeljo, ne moreta boja 
odlasati na pondeljek. V pondeljek treba orati, porezeta se pa itak 
lahko V nedeljo . . . 

Hudo kri je imel stric Ivan nekdaj, gorko, strastno. In lep fant 
je bil, in nikakor ne onih Ijudij, ki jih imajo matere rajse nego hcere. 

Potem pa je zacela Petrova Tinica bledeti . . . rozice njenih 
lie so se osule ... in oci, te velike modre oci so dobile oni pre- 
straseni vprasujoci izraz, kakor bi slutile nekaj strasnega, a never- 
jetnega ... In njene oci so gledale zalostno krog sebe in prodirale 
so vsakomur prav na dno duse, da vidijo, ali mislijo vsi isto, kar ji 
je rekel grdi konjederec Lukec, — da mora umreti na spomlad, 
kadar vsklijejo roie na njenem vrtu, da bodo imeli s cim oviti njeno 



233 

speco glavico ... In ozrle so se te vprasujoce oci v Ivana ... in 
njeni pogledi so se omotali kot mehki, svileni, toznomodri trakovi 
okrog njegovega srca, pa ga stiskali bolj in bolj, da se mu je vcasi 
hotelo zapreti grlo mrtvaske tesnobe, neizrecene boli ... In nigdar 
jih ni mogel vec zabiti teh ocij, in ko so jih zaprli in ji ovili 
glavico z rozami, postal je cudak, samotar tarn gpri za goro v gozdu. 

Pa mi porecete spet: Nase Ijudstvo ni tako, nase Ijudstvo ne 
pozna take globoke, jokave Ijubezni! Gospoda! jaz ne govorim o 
Ijudstvu, nego o stricu Ivanu! Kaj je to — Ijudstvo? Videl sem v 
njem mnogo stricev Ivanov, videl pa tudi oceta, kateremu je umi- 
rala v sosedno hiso primozena hci, in ki je med tern umiranjem 
nosil kradoma perilo iz zetove v svojo hiso . . . Videl sem druzino, 
ki je stregla Ijubeznjivo en eel mesec smrtnobolni beracici, a videl 
tudi mater, ki je posodila sinu sto kron na sedemdeset od sto obresti. 
Videl sem moza, ki se je vrgel kakor blazen za svojim bratom v 
se odprto jamo na krsto, a videl tudi starise, katerim je umrl v dve 
uri oddaljeni vasi dvajsetletni sin, a ki so ob treh popoludne grabili 
seno, ces, da bi utegnil priti po noci dez . . . Kaj je to — ljudst\^o ? 
Res, zunanje zivljenje zive vsi nekako v isti maniri, celo svoje 
drage pogrebajo vsi z nekim podedovanim nacinom jokanja, — 
notranje zivljenje zivi vsakdo svoje . . . Celo Fauste dobite med tem 
Ijudstvom, Fauste, ki si stavijo ista vprasanja, kakor so si jih stavili 
ze Spinoza, Kant, Hegel, Schoppenhauer : »Odkod? Cemu? Kam?« 
in na koje je odgovoril vsak po svoje, vsi skupaj pa: »Ne vemo!« . . . 
I Fauste dobite med njimi, kojim greni poleg davkov in dolgov in 
druzine zivljenje i oni »Ne vemo!« Ne verujete? Prav imate! Med 
Ijudstvom ni Faustov! V nedeljo,. ce bo lepo vreme, pa ce imate 
godbo V svojem kraju, pojdite na promenadni koncert, tam jih boste 
videli! Blede obraze imajo, motne oci, zavihane hlace in brke, ne 
verujejo ni v hudica ni v Boga, — to so Fausti! ... Ce pa zapo- 
jejo fantje zvecer v samotni gorski vasi eno onih nasih narodnih 
pesmij, o kojih pravi Jokai, da so take, kakor bi jih bil vse zlozil 
jokajoc poet, ce jih zapojejo tako, kakor bi jih peli jokajoci, — ne 
verujte jim, vedite, da je vsa ta globoka melanholija, ki vam zveni 
iz pesmi >Je pa davi slanca pala«, le afektirana, neiskrena . . . Pre- 
pricate se lahko drugi dan, ko nosijo gnoj . . . Ha, ha, trubadur 
s kosem gnoja na hrbtu! . , . 

Ah, smejem se, a meni je hudo . . . Ta kos, ta tezki kos, kako 
tlaci cloveka! Je-li mogoce zleteti s kosem gnoja na hrbtu v zrak? 
In oni vzduh, ki se dviga iz gnoja, zacel je ze prodirati i v srca 



334 

nosilcev . . . morda bodo kmalu disala vsa ta srca po gnoju . . . 
Dajte, da nas »mili [narod* vsaj vcasi odlozi svoj kos gnoja! . . . 
Poezija, ki blazi srca, ne more strpeti tega duha po gnoju in potu . . . 
Uboga poezija, kam naj bezi, — po mestih je cakajo bledi deka- 
dentje s svojimi natezalnicami . . . in ti bledi dekadentje se parfii- 
mirajo z gnojem . . . 

Da, poezija se umika z dezele, pocasi, nevoljna zapusca te 
lepe zelene gozde, trate, bribe, in vendar mora! Vcasi so bili celo 
norci poeticni! Po tri, stiri norce je imel vsak okraj, redil jih je 
gostoljubno, oni pa so zato skrbeli za smeh, in se danes niso izumrli 
njih reki, ni se pozabljen njih humor. Ce danes znori kdo, — kako 
prozaicno! Obesi se, ali pa divja tako, da ga je treba spraviti v 
norisnico. 

Stric Ivan mi je rekel veckrat, da postaja vedno bolj >zalostno€ 
na svetu . . . 

Zacel sem se zanimati zanj ze kot petosolec na gimnaziji. Nek- 
daj sem prisel skozi gozd mimo njegovega doma. Prisedel sem 
k njemu, in zacela sva se pomenkovati. Tako dobro mi je bilo pri 
njemf Naslikala sva si, kako bi bilo, ce bi imeli Ijudje peruti kakor 
ptici. §e se spominjam, da mi je s cudovito fantazijo orisal, kako 
bi on poletel najprej k japanskemu cesarju, pa mu odrezal onih sedem 
dolgih dlak konec brade, kakor jih ima v gostilni >Pri posti«, kjer 
so naslikani vsi vladarji sveta. One kocine je rekel da ga vedno 
jeze, ces, japanski cesar naj si pusti brado, ali pa naj se obrije, ono 
s tistimi sedmimi ne velja nic. Tudi na luno h kralju Matjazu in 
na zvezde me je vedel s prav Jules Vernejevsko domisljijo. 

Od tedaj sva bila prijatelja^ O pocitnicah sem ga posecal po 
veckrat na teden. Donasal sem mu raznih listov in mu jih raz- 
lagal. Pesmi je cital posebno rad. Celo sam je zlozil kdaj kako 
stvarco, in vesel je bil, ce sem jo pohvalil. Pisal svojih verzov 
seveda ni, — cutil je pac sam, da so preokorni, da nima >ne rok 
ne nog« . , . Vcasi je strmel po vec minut tako pred se, kakor bi 
gledal globoko doli v svojo duso . . . Po tem pa se je stresel 
nekam nevoljno, — in bil je zopet segavi, dovtipni stric Ivan . . . 
Nosil je nekaj tezko v srcu, a tozil ni. 

Bil sem spet doma, in takrat me je presenetil s prvo svojo 
tozbo. >Vedno bolj se staram«, je zacel, »in moci pesajo. Vcasi, 
ko se vrnem truden s polja, bi tako rad, da bi bilo kaj gorkega ze 
pripravljeno, a clovek se le kuliaj. Pa se mi ne da, in spat grem 
brez vecerje, a to me se bolj slabi ... In potem pridejo oni dolgi 



235 

zimski veceri, pa mi postaja vsako leto bolj samotno . . . Clovek 
bi se rad pogovoril s kom, a nikogar ni. §e pred desetimi leti 
ko je umrla rajnka sestra, mi ni bilo tako pusto ; ko bi mogel dobiti 
primemo zenskolc .^. In pogledal me je bojece od strani, ali se 
mu ne zasmejem. Kako se ti bom smejal, ko se mi tako smilis, 
revez ! . . . 

— Res, najbolje bi bilo, ce bi dobili kaj pravega. Ali pa pro- 
dajte tu, in pojdite stanovat h kakim dobrim Ijudem v vas, da vas 
postrezejo in operejo ! 

— To pa ze ne! se je zavzel odlocno. — Tu ven iz te hise me 
ponesejo nekdaj ! Tu je najlepse ! In potem bi cakali tam doli v 
vasi, da se uganem, in da pograbijo za mano! Ne, le tu bom! 

Od takrat ga je zacel obiskavati njegov dobri prijatelj Mar6n 
vedno bolj pogostoma. Mar6n je imel necakinjo, — to bi bil rad 
spravil v Ivanovo hiso. 

Bila je to tridesetletna, velika ienska z nerodno, konjsko hojo. 
Obraz ji je bil tak, kakor jib vidite v »Interessantes Blatt-uc pod 
rubriko iKdo ve kaj ?€ . . . Ne, da bi ji bil mogel brati v oceh 
kako posebno grdo lastnost, brati si mogel v teh oceh toliko, 
kolikor v oceh kake ovce ; tudi so bila njena usta taka, da si mogel 
sklepati po njih na dober tek, ki je najgotovejsi dokaz mirne vesti, 
kakor mi je zatrdila nekdaj na gimnaziji mqja stara izkusena gos- 
podinja, ker nisem hotel jesti gnilega fizola. Sploh ni govoril 
obraz Mar^nove necakinje niti za njo niti proti njej. Proti njej bi bila 
morda govorila edino ona dva fanticka, ki jih ji je baje poklonil 
dninar Baloh v znak svoje Ijubezni v dveh obrokih, a tema dvema 
fantickoma so bili ze lani zaprli usta s crno, blagoslovljeno zemljo . . . 

Nic ni torej govorilo proti njej, a vendar sem hitel koj, ko 
sem izvedel, kaj se plete, k stricu Ivanu. 

Mar6n je bil pri njem . . . Jeza me je zgrabila . . . No, za to 
se Mar6n ni zmenil, nego mirno mi je zacel pripovedovati, kar 
sera slisal ze stokrat, — kako je cesarja strazil, ko je prisel v 
Trst. 

— Kaj so ga hoteli ukrasti? sem ga vprasal jezno. 

Tu je bil Mar^n ranljiv. Smel si mu vse reci, a zasmehovati 
njegov najlepsi spominl... Dejstvo, da je cesarja strazil, drzalo 
ga je V vseh mnogobrojnih nevihtah, ki so vrsele i nad njegovim 
zivljenjem, to dejstvo mu je bilo vise nego sam sv. evangelij, 
— kaj cuda, da me je divje pogledal, pa izginil takoj. 

To sem hotel. 



236 

— Stric, VI se tore] res zenite? 

Ona opekobarvna nidecica, ki je lastna starim Ijudem, mu je 
sinila v lice. 

— Saj sem ti rekel ze . . . tako po zimi . . . bi rad imel koga 
poleg sebe tu na peci . . . ko . . . — je zacel jecljati. 

— A za bozjo voljo, stric! Ce vzamete to zensko, sploh ne 
boste sedeli vec na peci, nego zunaj v snegu! Ta vrazji Mar^n je 
vas preslepil, da ne vidite vec, kaj delate ! To suro vo osebo vzeti ! 

Gledal je pred se in molcal . . . Pocasi mu je pritekla tezka 
solza iz ocesa in se izgubila v zasiveli bradi . . . 

— Stric, meni se smilite! Verujte, da vam hocem dobro. Ta 
Mar6n hoce le svojo slaboglasno necakinjo specati; ali ne vidite tega? 
Morebiti bi vas vzela Selanova? Ta je starejsa, a dobra zenska! 

— Noce me! je vzdihnil ubogi Ivan. 

— Tako? cudno! Pa ta Mar^nova Zalka, alije ze bila kaj tu? 

— 2e dvakrat . . . Saj morebiti ni vse res, kakor Ijudje pravijo . . . 

— §e premalo pravijo ! Tistega Baloha ima tudi se vedno 

— Obljubila je, da ga pus . , . pusti ... da bo skrbela za me . . . 
da . . . 

Spet mu je zdrhnila solza crez razkavo lice. 
Bal sem se, da bi se i meni glas tresel, zato sem malo po- 
molcal, potem pa sem rekel: 

— Jutri moram oditi ! Morebiti mi ne bo mogoce govoriti vec o 
tern z vami. Prosim vas, premislite dobro, predno storite tak tezak 
korak. Hudo bi mi bilo, ce bi vas videl nesrecnega ... Ce le 
morete — 

Vstal je naglo in stopil k meni, pa mi podal roko. 

— Bog plati ! . . . Nikdar vam ne pozabim tolike prijaznosti 

Beseda se mu je zopet ustavila . . . Stisnil sem mu roko, pa 

naglo odsel . . . Ko sem sel zunaj mimo okna, ozrl sem se se enkrat 
v sobo. Bil je sklonjen nad mizo, in obraz si je skrival v dlani . . . 

Drugi dan sem odsel. 

Crez mesec dnij so mi pisali od doma, da se je Ivan porocil 
z Mar^novo Zalko . . . 

Kako je prislo do tega? Vi bi zeleli, da vam opisem ves ta 
psihologicni boj, ki je privedel Ivana do tega usodepolnega odloka? 
Zdelo se mi je, da pridete s takimi zahtevami, zato sem se o pravem 
casu zacel pisati v »jaz-obliki< . . . Kajti pisatelj Sorli bi vam ta boj 
vsekako moral naslikati, kdo pa bo to zahteval od mene, ki sem 
gledal vso to tragikomedijo le od zunaj, a nikakor ne mogel pro- 



237 

dreti stricu Ivanu v dno duse, posebno ko sem bil sto milj od njega 
oddaljen ! Eh in ta psihologicni boj ! . . . Vcasi ga niti ni ! Tako v 
polusnu storimo svoje najviainejse korake, da sami ne vemo, ni kako 
ni zakaj . . . Dolgocasno mu je postalo revezu , staremu Ivanu, 
V samotni hisici, tezko mu je bilo kuhati po tezavnem delu, tezko 
prati, tezko pometati, tezko sedeti samemu vse dolge zimske vecere, 
— pa bi se bil rad ozenil, da bi imel koga, ki bi mu vse to oprav- 
Ijal, in mu delal druzbo ... In vedel je, da ni vec lep in mlad, da 
premozenje ni bogve kako, potrkal je tu in tarn, a zaman, Mar^n 
mu je prekanjeno prigovarjal, Zalka se mu je dobrikala, — evo, 
pa je storil, kar je storil . . . Malo so mu dala mlada leta, malo je 
zahteval in pricakoval od starih . . . 

Crez dolge mesece sem se vrnil spet domov. Drugi dan sem 
ga posetil. 

Dobil ga nisem doma . . . Ob ognjiscu je stalo ono zenisce, 
ki je bila sedaj njegova zena, na malen stolen poleg nje pa je sedel 
oni, — Baloh . . . Smejala sta se glasno, ko sem vstopil, z onim 
smehom, iz katerega so se se rezali umazani, pohotni fauni, otroci 
podlega dovtipa, ki ga nisem vec cul . . . 

Pogledala sta me neprijazno, in zenska mi je odgovorila na 
vprasanje po stricu, da je ze tri dni »za robomt, kjer dela ogljenico . . . 

Stopal sem pocasi po trdi kameniti poti . . . Ubogi moz, torej 
je vendax res, da se v svojo hiso vec ne smes, da ne motis onih 
dveh! . . . Raj§i, nego bi gledal ta dva ostudna cloveka, rajsi, nego 
bi poziral njih zbadanje, plazis se tam zunaj, da imas le mir . . . 
Gozd ti je ostal pac edini prijatelj ! . . . 

Za visoko strmo skalo, preko katere je sla le ozka pot, za- 
gledal sem ogljenico. Gost dim se je vil iz kope proti gabrovim 
vrhovom krog nje, ki so rumeneli bolj i bolj . . . Ob strani je sedel 
on. Brada mu je popolnoma osivela . . . Male, se lani tako zive 
oci, so mu strmele nekam v daljo ... Bil je odkrit in ustne so se 
mu premikale, — molil je . . . 

Stopil sem blize in zakasljal. Zdrznil se je in se ozrl naglo. 
Gledal sem mu naravnost v oci. Kaj takega se nisem videl: te 
bliskovne izpremembe cloveskih ocij . . . Najprej le biter, navaden 
pogled, . . potem pa se je nekaj zavrtelo v njih . . . in spet umirilo . . . 
in videlo se je globje ... in spet se je vsa ta globina zaprla . . . 
in iz nje so privrele solze . . . Prav s takim pogledom me je sprejela 
pozneje moja mati, ko sem jo prisel tolazit po smrti svojega brata . . . 
Takih pogledov clovek ne zabi nikdar ! . . . Dobro da so redid ! . . . 



238 

Stric Ivan je ihtel, kakor otrok. Mojo roko je drzal v svoji . . 
Hipoma se je nevoljno stresel, obrisal solze in me pogledal 
smehljaje. — Ne smehljajte se tako, stric Ivan ! . • . 

— Kdaj ste prisli? me je vprasal, kakor da se ni prav cisto 
nic zgodilo. 

— Ne tako, stric! Povejte mi vendar, kako se vam godi! Ce 
zaupate komu, meni lahko zaupate, to veste! 

— Kako se mi godi? zagledal se je za hip pred se . , , Ej, 
to vedo tudi drugi Ijudje, njih vprasajte! Cemu bi mucil se vas 
s tem! Kar je, je! Bog ze ve, kaj dela! 

Pocasi si je prizgal zopet ugaslo pipo. 

— A kako da ste tu sedaj, v tej sampti? 

— Saj je lepo tu, o, tu je lepo! Jaz sem bil vedno rad v gozdu! 
Tako lepo oglje bom napravil, da bo veselje! 

O svojih tezkih krizih prav nic! Crez dve uri sem ostal pri 
njem, a ni besedice ni zinil vec o tem. Jaz ga seveda tudi nisem 
hotel nadlegovati. Prav enake pogovore sva imela, ko tedaj, ko se 
mu se ni tozilo po zeni . . . Celo smejala sva se, kakor tedaj . . . 

Potem sem spet odsel. — Vrnil sem se o Bozicu. 

Spal sem prav sladko zopet pod domaco streho in vzbudil se 
se le zelo pozno, ko je solnce ze skoraj stopilo one ledene cvetice 
na okenskem steklu . . . 

Moja mati je vstopila . . . Bila je nekam bleda, prestrasena, 

— Kaj vam je, mati ? sem jo vprasal v skrbeh. 

— Neka nesreca se je zgodila sinoci gori v gozdu, je odgo- 
vorila pocasi. Vedela je, kako sva si dobra z Ivanom. 

— Pri Ivanu? Za bozjo voljo, kaj pa je? Ali je bolan? sem hitel. 

— Huje ! . . Nic se ne vstrasi ! . . Tisti Baloh je bil sinoci gori 
pri njih ... pa so se nekaj sprli . . . Saj ves, Ivan je nagle jeze in 
vdaril je Baloha s sekiro po glavi 

— Moj Bog! In ga zadel hudo? 

— Pravijo, da umrje 

Pozajutrkoval sem naglo nekaj malega in hitel potem tja gori 
V gozd. 

Na poti sem ze dohitel komisijo. Adjunkt, zdravnik, zupan, 
domaci zupnik in pisar. 

Gospodje so mi dovolili, da jih spremljam, in pomikali smo 
se pocasi navkreber. Govorili smo seveda le o ubogem Ivanu. 

Tiho je stal gozd . . . Solnce ga je obsevalo, in pocasi se je 
topilo ivje na njegovih vejah ... in kaplja za kapljo je padala po- 



239 _ 

casi z njih, kakor bi se gozd solzil, da mu odpeljejo zelezni mozje 

nelocljivega prijatelja . . . Crez vrhove je priletela pocasi crna vrana. . . 

Dospeli smo do hise. V vezi je sedel Ivan . . . Dva oroznika 

sta slonela ob vratih . . . 

Gospodje so odsli v sobo, jaz sem stbpil k Ivanu. Nic me ni 

videl . . . nobenega ni videl . . . Oko mu je bilo uprto v tia . . . 

Dotaknil sem se mu ramena. Ozrl se je na me s praznim po- 
gledom. Pokimal je z glavo, ki se mu je pa koj sklonila spet na prsi, 
in strmel je spet v tla, Ob kolena se mu je drgnil lep, mal macek 
in gledal kakor zacuden gospodarja, zakaj je pac danes tako tih. 

Pristopil je tudi zupnik. Tudi njega je pogledal Ivan in se zleknil, 
kakor bi se ga ustrasil 

— No, Ivan, nikarte se udajati tako obupu! Bog je usmiljen, 
in Ijudje tudi ne bodo sodili prehudo vase naglice — ga je tolazil. 

— TJbil sem ga, je odgovoril zamolklo, kakor da ne vidi Se 
vedno nikogar. 

— Ne! Saj se zivi! Morda se ozdravi! Le potolazite se! 

Iz sobe so se vmili ostali gospodje. I jaz sem pogledal noter, 
Na postelji je lezal Baloh, bled, z zavezano glavo. Oci je imel 
zaprte. Ob mizi je pospravljala neko platno Zalka. Od duri do 
postelje je lezala polstrjena mlaka kryi, sredi nje pa krvava sekira . . . 

Vmil sem se k Ivanu. Gospodje so stali okrog njega. 

— Povejte sami, kako je bilo ! To bo najbolje ! mu je prigo- 
varjal ravno prijazni adjunkt. 

— Ubil sem ga, je zastokal nesrecnik znova. 

— Ne! ubili ga niste. Moz morda se ozdravi. Le povejte 
lepo vse, kako je prislo ! 

Treba je bilo se malo prigovaijanja, potem pa se je nekako 
streznil. Zacel je pretrgano : 

— Sinoci ob sestih sem prisel iz vasi ... V mlin sem bil nesel . . . 
Pa sem dobil spet onega notri v hisi . . . Vkup sta sedela 

Stresel je z glavo in zopet molcal . . . Zupnik ga je prijel za 
ramo. 

— Le naprej! Le vse povejte! Ti tu so namestniki bozji, ker 
varujejo pravico na zemlji, zato morate biti odkritosrcni, kakor pri 
izpovedi. Le nic ne zamolcite. Sedela sta skupaj, pravite 

Vzdihnil je tezko in nadaljeval: — Sedela sta skupaj ... in 
grdo sta govorila — 

— Ni res! Kaj lazes tudi se, ropar? se je oglasila na vratih 
Zalka. Prav tako vsakdanji obraz, kakor vedno . . . 



240 

Adjunkt joj je strogo pogledal, i obmila s^ je zopet v sobo. 

— Zalka! Pa ti povej gospodom, ti! . . . Ti ves bolje, . . . jaz 
ne vem nicesax . . . Ah, moj Bog ! Zalka ! 

Prijel se je za glavo in spet molcal. Treba ga je bilo na novo 
opominjati. 

— In norcevala sta se z mano . . . Jaz sem pa molcal . . . Gori 
k peci sem sedel . . . Ona dva sta legla na pec ... In on mi je 
drzal noge prav v obraz . . . Zadel ^me je dvakrat v lice ... a 
molcal sem . . . Potem me je sunil se enkrat z vso silo s svojimi 
tezkimi skornji v obraz, da sem padel z zapecka . . . Potem me 
je pa prosil odpuscanja, in smejala sta se . . . Sedel sem tja k mizi . . . 
Hudo mi je bilo . . . Ona dva pa sta naprej tako grdo govorila, 
ceprav je sveti adventni cas . . . Na zadnje je pa se vstal s peci, 
prisel doli k meni . . . Jaz sem bil vzel masno knjigo, pa bral nekaj 
pri luci . . . Vpihnil mi je luc . . . Molcal sem, ona dva na peci 
sta se obnasala tako, da me je bilo sram . . . Prizgal sem 2mova 
luc ... V svoji hisi sem jaz gospodar ! . . . Bolje bi bilo, da sem 
ostal V temi! Kar sem videl na peci, mi je zacelo netiti mojo ne- 
nesrecno naglo jezo . . . On pa je zaklel in prisel spet k meni . . . 
Sunil me je v prsa . . . Vstal sem . • . hotel sem iti ven . . . bal sem 
se samega sebe . . . Odprl sem vrata in stopil v vezo . . Tudi tu 
sem odprl, a zunaj je bilo mraz . . . Iz svoje lastne hise moram 
ven V to burjo ! . . Ne ! Hotel sem se vrniti . . . Sedaj pa je stopil 
on k meni . . . Tam v kotu je stala ona sekira. Vzel jo je in me 
potisnil s toporiscem crez prag . . . Potem ne vem, kako je bilo . . . 
Hotel sem menda nazaj v hiso, a on me sunil spet s toporiscem v 
rebra . . . Iztrgal sem mu sekiro ... in vdaril . . . Tema je bila . . . 
Jezus Marija! . . . Zakrical je in telebnil na da . . . Spravila sva ga 
potem V sobo z mojo in mu zavezala glavo . . . Potem sem pa hitel 
po vas, gospod zupnik, da ste ga dejali v sveto olje ... O, ti moj 
Bog! . . . 

Sedaj se le je zacel jokati. Pustili smo ga, naj si olajsa srce . . . 

Komisija je ostala se nekaj casa, da je odpravila svoj posel. 
2upnik je vstopil k ranjencu, da ga previdi . . . 

Ivana so odpeljali . . . Tiho smo stopali za njim . . . Jokal je . . . 
Drevesa so stala nepremicno, in z vej je padala pocasi kaplja za 
kapljo . . . Bajoneti so se bliskali v mrzlem, zimskem svitu . . . 

Baloh je visel med zivljenjem in smrtjo. Obrnilo se mu je ze 
na bolje, a vsled neprevidnosti se je prehladil, in sesti dan so ga 
pogrebli. 



241 

Zalka je ostala sama v hisi. 

Ivana so obsodili le na sest mesecev jece. Govorilo je pac 
vse za kolikor mozno rahlo sodbo. 

Ko sem prisel spet domov, bil je ze prost. 

Zalko je vse tezko gledalo. Kakor okuienki ji je Slo vse s poti. 
Dva dni, predno so Ivana izpustili, izginila je iz nasega kraja. Po- 
zneje so pravili, da je sla sluzit v Aleksandrijo. 

Ivan je bil spet sam. Og^bal se je Ijudij in nic vec ga ni bilo 
videti. Ce se je kdo blizal njegovi hisici, pravili so, da se vsakikrat 
zaklene v njo. 

Jaz sem ga sel trikrat obiskat, a vselej sem dobil hiso zakle- 
njeno. Govorilo se je, da neprestano moli. 

Vsak dan je prihajal k masi. Pocasi, pocasi je stopal, in noge 
so se mu z vidno tezavo premikale. Videti je bil ves trd, kakor iz 
stekla. Ce bi ga bil zadel le malce premocno, zdelo se je, da bi se 
razsul. Ko se je vracal iz vasi domov, drzal je v rokah vcasi nekaj 

V plavem robcu zavitega. Malo kave in sladkorja je vzel v sta- 
cuni — na premozenje, kakor se je govorilo, in ob tern je zivel. 

Nekatere krati sem pohitel za njim in ga ustavil, a gledal je 

V tla in mi dajal le kratke odgovore, potem pa se je se bolj pod- 
vizal, kakor bi upal, da ga ne bom mogel dohajati. Ostal sem in 
gledal za njim. Dolgo ne bos vec, revez, in prav je tako ! 

Ko sem moral zopet v tujino, prosil sem svojo mater, naj skrbi 
zanj, ce bi obolel. Zdelo se mi je pa, da ne bo potreba, ker bo 
kar tako zaspal . . . 

In zgodilo se je, kakor sem pricakoval. Dobili so ga mrtvega 
na poti iz vasi . . . 

Ob enem s tem porocilom sem dobil v istem zavitku kuvert 
z njegovo pisavo, naslovljen na me. 

Odprl sem ga. Trije bankovci po dvajset kron in pismo . . . 
Pisava neuka, pogresna, a drugace se je glasilo to pismo tako : 

Predragi prijatelj ! 

§e nekaj dnij bom, a dolgo ne vec, zato bi rad se en- 
krat spregovoril s Teboj. Ne zameri, da Ti pravim Ti, kakor 
tedaj, ko si bil se majhen, pa saj si sam vedno zelel, da Te 
nagovarjam tako; danes, ko Ti pisem zadnje besede, bi rad 
spet govoril, kakor nekdaj. 

Prosim, vzemi to malenkost od mene. Imel sem vec, a 
zadnje leto nisem mogel vec delati, in tudi casa ni bilo, ker 

Sporaen<cvie6e. ^^ 



242 

sem se moral spravljati z Bogom, zato sem porabil. §e za 
pogreb in mase je ostalo, pa to ! Malo je, a vzemi v znamenje, 
da sem imel Tebe najrajsi na tem svetu. Bog Ti placaj Tvojo 
Ijubezen! Molil bom za Te, kadar bom pri Bogu. Trdno vero 
imam, da mi je odpustil, in da ga bom kmalu gledal. Nic do- 
brega nisem imel na tem svetu; bo pa tam bolje! 
Tebi pa daj Bog vso sreco ! Spomni se me vcasi ! 
To mi bo dobro delo, ce Te bom videl. 
Z Bogom za to zivljenje! 

Pismo hranim se vedno in — bankovce tudi ! 
Menda iz pietete . . . Dovolj bi bilo, da hranim 
pismo, — bankovci so kakor drugi bankovci! 
A ne vem zakaj, kadar jih hocem porabiti, nocejo 
od mene. No, pa pozneje enkrat, pa tako, da bi 
bil stric Ivan zadovoljen z menoj, ce bi me videl! 

Pulj. 

loo Sorli. 




LIDIJINA RU2A. 



tiljan, na kom rosa blista 
Ijetnog jutra prvom sjaju, 
e djeva kriepostna i cista 
vnog kraja trulom narastaju. 
nje laini stajali idoli 
I razkos, grimiz, zlato cielog svieta, 
Al ona samo jedno srcem voli, 
Ne mared za cim rulja gramzi kleta 
Kad prvi tracak ranoranke zore 
Nad mramorne se rimske spusti ztde, 
Vet pogled 9voj je upirala gore, 
Gdje misticne joj tajne oci vide. 
A kad je nojca 3voja cma krila 
Na sunce djela, da ne sjaji svietu, 
I tad je o 9vom vjereniku snila, 
Koj nosi krunu trnovu i svetu. 
I stupala je crnom zetnljom ovom 
Kd angjeo, koj palmu mira dize, 
Sve punec nekim svetim blagoslovom, 
Kud ona krenu ko da Bog je bliie ! 
I snivala je, ko sto diete snije 
Na bielim grudma svoje majke drage, 

suncu onom, koje sav sviet grije 

1 Ijubavi svud sipa zrake blage; 
I gledala je rajski Jeruzalem 



244 



Sa vratima od zlata i saiira, 

Do alema gdje sjajni bliesti alem, 

Gdje »Aleluja« vjecni srce dira, 

Gdje u sredini rajskog perivoja 

2ivota stable vjecnim cvietom cvate, 

Gdje smrti nema niti krvnog boja, 

Gdje cisto janje biele djeve prate. 

K6 ponositi s Libanona cedar, 

Prkosit vican vihru i oluji, 

K6 munja hitar, kao nebo vedar, 

Lukavstvom nalik otrovnici guji, 

Patricij mladi spazio ju netom, 

Od katakomba kad je isla ku6i, 

I planu za njom strascu divljom, kletom, 

Tek zagrljaja plamnih zeljkujud. 

Al zalud sve mu rieci pune milja, 

I zalud zlato, zalud kamen dragi, 

On nije natSo carovnoga bilja, 

Da smiesak milka izmami joj blagi. 

I njega odbi, ko sto odbi druge, 

Jer drugomu je yjecnu vjeru dala . . . 

On osta biesned usred divlje tuge, 

Ko brodolomac vrh dalekih zala. 

I osvetom mu tuga se prevmu, 

Tiranu rimskom odao ju jadnu, 

I predao ju u smrt lednu, crnu, 

I libijskomu lavu, zrtve gladnu. 



Igara svanu dan. I Ijudstvo hiti 
U cirkus velji, ko da zlato dieli 
I hljebac bieli cezar. Krv 6e liti 
/^^rtava, koje umirat veseli. 
Pred lavove ce bacat djecu Krista 
I prolit 6e se njena krvca vrela, 
Da u nebesma onim sjajem blista, 
Koj prvi puta sievnu sa propela. 
I Lidija u ruhu svecanome 
Svoj cas ve6 ceka, kao srna plaha. 
Za lier svoj boji u casu se tome, 



245 



Za zivot krhki ne zna vise straha. 

U bielom ruhu cviecem ovjencana. 

Na grudima joj biela ruza cvate ; 

Sad vesela je, jer je odabrana 

Med one, koje bielo janje prate. 

Jos jednom pred nju dosao je zedan, 

Ne njene krvi, nego srca njena, 

On, koj rad zarke svoje strasti biedan, 

Ve<5 predao ju carstvu crnih sjena. 

»U mojoj vlasti sad je kraj tvog vieka, 

K6 biser mogu smrvit ga u saci, 

Daj preni mi se, zvier te strasna ceka, 

1 strasnog groba zievaju ved mraci. 

Daj preni mi se, mojom dragom budi, 

I spasit 6u te, kraljicom 6es biti, 

Pred tobom svi 6e klanjati se Ijudi, 

Na ruzama 6es zlatne sanje sniti, 

Pred tobom erne robkinje <5e bacat 

Dragulje divne, milmirisom kadit, 

Djecaci grcki pred tobom koracat, 

Lepezama te nojevima hladit. 

Ja sam, tvoj rob du klecati pred tobom, 

Izvrsit svaku zelju srca tvoga, 

Ded preni mi se, gdje si ved pred grobom, 

Okani svog se Boga krs6anskoga! , . .t 

A ona njemu, kano s drugog kraja, 

Tol njezno kano zefir pramaljetni: 

*Ve<i cujem glasbu naseg divnog raja 

I elizejski vidim gaj ve6 cvjetni. 

Vec himne svete mojoj dusi ore, 

Na suncanim se koFma dragi vozi, 

Kristalne vidim njegove ve6 dvore, 

Pred njim se u prah ruse krivi bozi. 

biedni mladce, sto je tvoje blago, 
No sitni prasak prema ovom sjaju? 

1 sto put mriet bi za nj' mi bilo drago 
U strasne smrti lednom zagrljaju!...€ 
On ciknu na to kao guja Ijuta: 

»0 jadnice, ti mahnita si toll, 
Zaboravljas, da smrt te ceka kruta. 



246 



Sramota grozna . . . mucenicke boli!« . . . 
»Ja cviet sam poljski. Gospod ubra mene, 
Od ciparskoga grozdja sladji za me. 
Dok On me pazi, sto (Se hadske sjene? 
Ta izvest 6e me k svjetlu iz te tame !« 
»U propast srnes . . . tako ginu laste 
U lednoj buri, dok o vesni sniju; 
Oblacine se na te kupe tmaste, 
Dok mislis, da te traci sunca griju. 
O podji za mnom, nemoj mrzit na me, 
Prokletstvom nemoj mrstit moje celo, 
Zar nemas bas ni rjecce dobre za me? 

podji sa mnom, moje cedo bielo!« 
Al ona spusti dolje k zemlji glavu 

1 bistra suza zasja joj na oku : 

»Za casak krvnik predat ce me lavu, 
A ti des lutat po svietu siroku; 
Nek Bog ti prosti, ja ti prastam rado, 
Mir budi s tobom uviek, biedni brate, 
Ne, mrznje demon nije mene svlado, 
U rajskim dvor'ma molit 6\i jos za te. 
Nek kletvu skine Visnji sa tvog cela 
I tracak svjetla spusti vrh tvog krova; 
Sa mojih grudih ova ruza biela, 
Nek dar ti bude mojeg blagoslova! . . .* 



Uminula je ! Tako suze minu 

Na zjenam' ceda, kad ga majka dize. 

Golubica joj dusa gor' se vinu, 

Da bude svome yjereniku blize. 

Uminula je ! Tako zraka mine, 

Metuljeva sto Ijeska sarna krila, 

Kad blaga nojca tihano ju skine, 

Tek sto je casak sievkom sre6e snila . . . 

A on je sluso pljesak rimskog puka, 

Kad nagu vidje, liepu kano zoru, 

I gledao ju, kako usred muka 

Jos modre oci dize k rajskom dvoru. 

I on je gledo, kako divlje priete 



i 



247 



Ve<5 lavlje ralje tielu mucenice, 

I on je gledo, kako pandze klete 

Bozanstveno joj krvlju ruje lice, 

I on je gledd, gdje na zemlju pada, 

Gdje zutim pieskom krv joj te6\ stala, 

I srce mu je usred onih jada 

K6 prva zraka syjetla obasjala. 

Od onog casa njenu ruzu svetu 

On nosio je kao zalog mili, 

I kud je poso po torn jadnom svietu, 

Ko da se nad njim neki angjel krili. 

Zatomit tugu u cas prvi htjede, 

U divljim slastim strastnog bakanala, 

U cjelovima zena, koje bliede 

Od strasti ginu i od groznih zala. 

Plesacice Helenjanke je gledo 

I sluso glasbu najboljih lutnjara, 

Za gostbom igru junacku je redo, 

Cjelivo gospe iztocnog je zara. 

U zalud sve ! . . . On mjesto divnih zena 

Tek plesat vidje gole okostnice, 

Na usta kako izvire im pjena 

I kako cere svoje grdno lice. 

A mjesto ruza, sto im celo rese, 

On vidje, kako na njeg sikdu zmije, 

A plamne ralje kako im se kese, 

Jer svaka htjela krv bi mu da pije. 

A kad je stavljo falernskoga vina 

Na zedne ustne zlatan vrc da pije, 

K6 krv da pije posred hadskih tmina, 

A oko njega opet same zmije. 

I lovor vienac, koj mu cezar poda, 

K6 ruglo neko zgazio je doma, 

Ko avet neka prokletoga roda, 

Po pustoj noci bludedi siroma. 

Erinije su na njeg zig svoj djele 

I pratile ga kletvom svuda, svuda, 

Ko da nad glavom krizaju mu stride, 

A ni sam ne zna, nije li vec luda?! . , . 

Tek zviezdnih noci, kad je u svom dvoru 



Zagreb. 



248 



Pocivo snatre^ . . . neko cuvstvo tajno 
Nedoglednom ga nekom zvalo mom, 
U kojem duse cute svjetlo bajno. 
Tek zviezdnih no6i kucale mu grudi 
U nekom plahom zagrljaju srece, 
K6 da mu dusa visim sferam' bludi 
U vizijama rajsko beru6 cviede. 
I ko da sama od sebe mu ruka 
Za Lidijinom onda ruzom hvata, 
I nadzemno ga neko bi£e nuka, 
Da spominje se svojeg mrtvog zlata. 
I tad, ko da je konac cmom jadu, 
U grudima mu srce kuca jace 
I vrele suze na oci se kradu 
I od milinja onda place . . . place . . , 



U cirku rimskom iza mnogo Ijeta 
Puk opet gleda krsdanskog junaka; 
U casu kad ga neman taknu kleta, 
Nebesna mu na lieu sjevnu zraka. 
I vidi puk, gdje smjeska se u muci, 
I vidi puk, gdje k ustnam ruku pruza: 
Sa krvlju svetom njegovom u ruci 
Orosila se — Lidijina ruza. 



Vclimir De^cli6. 



PRESERNOV UTJECAJ NA STANKA VRAZA. 



alo imade knjiga, koje bi mi bile tako drage kao iPesmi 
[ Franceta Presima* u Stritarevu izdanju. Ztatna ova knji- 
9zica podala mi je nebrojeno puta toliko uzitka, da sam 
vazda boravedi na praznike na bledskom jezeru upravo s cuvstvom 
zahvalnosti polazio rodnu kuCu Presemovu u Vrbi. Bilo je to u po- 
lovici 80. godina, kad 3am prvi put dosao u ubavo selo, komu je 
Presem spjevao besmrtni sonet: »0 Vrba! srecna draga vas do- 
maca . . .« JoS je onda zivjela Presemova sestra, te i sada jaano 
vidim pognutu staricu, gdje sjedi na stolcu. Kazivala mi je, da joj 
je brat umio isedem sprah*, pa i >hrvaski«. 

I doista u ovoj je bezazlenoj rijeci njegove sestre istaknuta 
znatna osobina njegove pojezije. Presem je u istinu obrazovan 
pjesnik, pun krcat tudjih motiva. Slovenski su kritici s Ijubavlju 
proucavali Presemovu pojeziju, te nasH avu silu vez& s knjizev- 
nostu zapadnih naroda. S vremenom <ie se pokazati i nove sveze, 
tako je do sada premalo istaknuta sveza 3 Heineom (n. p. »Zdra- 
vilo Ijubeznit i *Die Wallfahrt nach Kevlaan, »Ribic< i »Lorelei«). 

All nije snaga Presemove pojezije u toj svezi sa svjetskim 
pjesnicima, nego u dubokom lirskom cuvstvu, kojim odisu njegove 
pjesme, poimence popijevke i soneti. Njegova je slava, sto je u 
svojim pjesmama divnije, nego itko drugi, izrazio duboku liriku slo- 
venske duse, najznatniju crtu slovenskoga narodnoga znacaja. S du- 
bokim cuv8tvom grli se vedra sala, koja se tek u doba resignacije 
u Preierna prometnula u ostru satiru. U ostalom je poznato, da su 
mnogi veliki lirici u isti mah bili satiricl, evo u nas Vraza i Zmaja, 
u Nijemaca Heinea, u Rusa Puskina , . . 



250 

Presem se od prvoga pomola u knjizevnosti javlja kao iskren 
pjesnik; nema u njega ni supljih fraza ni prazna patosa, ve6 prve 
pjesme odaju lava. 2ive slike, jaki kolorit, zgodna forma pokazuju 
snazan talenat. Koliko Presem cijeni zapadnu umjetnicku roman- 
tiku, toliko Ijubi i narodnu pojeziju slovensku, te mu socni epiteti 
i zive poredbe svjedoce, da je iz romanticke skole umio uhvatiti 
ono, sto je bilo u njoj najbolje. Presem nije pjevao pod neposrednim 
syjezim dojmom, zato je mogao sacuvati mirnodu; dapace i onda, 
kad ga je presvojila disharmonija zivota, pjesma mu cuva sklad 
izmedju sadrzine i forme. I kad se ve6 podao pidu, pjesma mu nije 
deliricna; najjaci mu je izraz iz vremena, kad mu je nestalo »straha 
i ufanjac : 

Cel dan iz pravd koval bom rumenjake, 
ZveCer s prijatli praznil bom bokale, 
Preganjal z vinom bora skrbi oblake. 

Presem nije banalan, u njega ne nahodimo nezrelih prvenaca, 
niti mu je doslo doba, da bi se moglo re6i, da se >ispjevao<. Ve6 
je kritika istakla, da je Presern u svojim pjesmama podao narodu 
potpunu pojetiku; ucinio je to po uzoru tadasnje romantike. Na taj 
se nacin uklonio jednolicnosti, a dokazuje veliku njegovu pjesnicku 
snagu, sto je uza sve to u svim raznim oblicima umio ostati pjesnik. 
Jamacno je btio pokazati i dokazati, da se i »Zwergliteraturac (kako 
sam zove slovensku knjizevnost u pismu Vrazu 26. listopada 1840., 
»Letopis Matice slovensket 1877., 163) moze u tom obilju pjesnickih 
forama takmiti i s najve<iim knjizevnostima. 

Kako je Palada Atena iz Zeusove glave skocila naoruzana u 
naponu snage, tako Presemova pojezija izlazi pred nas odmah go- 
tova. Bez nadrigenijalnosti i bez mladenacke govorljivosti Presem 
odmah u pocetku pokazuje svu dozrelost; dapace u baladama i ro- 
mancama, u kojima je najmanje samostalan, umio je tudje motive 
tako vjesto obraditi, da je mogao zacarati citatelje. 

A medju ovim citateljima jedanje jamacno s velikom pozudom 
srkao med njegove pojezije, bio je to Vraz, deset godina mladji od 
Presema. Godine 1833. dosao je Vraz u Gradac, gdje je s mladim 
Miklosicem i ostalim Slovencima mastao o Slavi. »Krajnska cbelica« 
poce izlaziti g. 1830., te je redom svake godine izisla po jedna knjiga 
pjesama, god. 1833. izadje 4. knjiga, ali ove godine i prestade po- 
radi prestroge cenzure. Istom g. 1848. izadje na vidjelo posljednja, 
5. knjiga. Biserje »Krajnske cbelicec bile su Presernove pjesme, pa 
je lako zamisliti, kako su ugodile tanko6utnomu Vrazu. Ve6 g. 1835. 



salje uredniku tCbelicec Kastelcu nekoliko svojih prvenaca, a go- 
dine 1837. pise Presemu i Mursecu, da namjerava s Miklosidem 
i Trstenjakom izdavati u stajerskom narjecju »Metulja<, buduci da 
je »Cbelica« prestala izlaziti. Mursecu pise ovako : » . . , Vcera smo 
se nas je trojica Slovencov po setalisi sprehajalo ; mi smo si nekaj 
govorili od Slavenov, si nekaj spominjalo od veselega kniznoga 
stalisa Rusov ino Poljakov, ino si v duhi na marlivost Cehov ino 
Horvatov, kteri zdaj polje narodnega znanja tak nevtrudno obde- 
lavaju, ter nasi oci obernolo na nas Slovence — o kaksna zalost 
nas je obisla! eden si sdehne: Kde si Ti nam zaostala jedina kci 
nasega vrocega zavupanja ? — Po tern vse vtihne kak v cirkvi kder 
ga Ijudi ni — samo nasi stopaji so po tlah hrumili kak sterkanje 
tume vure po tihi noci. — Ter si Miklosi6 zgolci kak pa mi ne bi 
mogli, da nam Cbelica zaostaje, v nase zrake kaj drugega poslati, 
kaj bi zelece oci nasih Slovencov za sobo vodil. Ino vsi skriknemo : 
Metuljcika! zlatopernatega Ijubceka r6z! — Dobro! Metulja! Stvo- 
rili se ga bi. Ti mu das, mi Miklosic rece, gobec; g. Terstenjak 
noge; jaz drugo truplo; Dr. Presem nam more peroti poslati . . .« 
(Vraz, Dela 5, 158). 

Ako i nije »Metulj« iziSao, Presem je ipak Vrazu dao krila. 
Vidi se, da su i gradacki Slovenci Preserna drzali prvakom slo- 
venske pojezije. Vraz je vidio, kako Presem uvodi u slovensku knji- 
zevnost mnoge nove pjesnicke forme, pa ga je to poticalo, da ih i 
on uvede u ilirsku pojeziju. Mogao je Vraz pobudu naci i u suvre- 
menoj romantici, ali mi se cini, da ga je upravo Presernov primjer 
potakao, da ilirskoj pojeziji pribavi nove tekovine. On to sam do- 
nekle potvrdjuje u »Glasima iz dubiave zeravinske« (Zagreb 1841), 
kad na str. 134. raspravlja o asonancijama u romanci, te govore^i, 
da je od slavenskih jezika ilirski za to najzgodniji, dodaje : »Nu do- 
sada se joster izvan Krajnskoga pesnika Dr. Presherna nitko nije 
prihvatio toga nacina. Negove ISpe romance s priglasci nadi ces u 
III. i IV. svezku Krajnske Zhbelize.« 

Ova se sveza moze lako pokazati i na pojedinim pjesmama, 
koje su u neku ruku plod plemenite utakmice, jer je Vraz odabravsi 
stokavsko narjecje jednako htio posvjedociti, da i ilirskomu knji- 
zevnomu narjecju dobro pristaju razne pjesnicke forme. 

Presemove su >Gazele« izisle u »Cbelicic godine 1833., ima ih 
7, a upravo toliko nahodimo ih u Vraza (Dela 3, 59). Vrazova i. 
gazela zivo nas podsje6a I. Presernove. Vraz pocinje ovako: 



252 

Te moje pjesmice okvir su zrcala, 
U koje je zraka Tvoe Ijepote pala — 

Zulimko zlatna! 

A u Preserna nahodimo ovakov pocetak: 

Pesem moja je posoda tvojega imena, 

Mojega srca gospoda, tvojega imena. 

V nji bom med slovenske brate sladki glas zanesel 

Od zahoda do izhoda tvojega imena. 

Vraz na koncu pjeva: 

Stankova pjesmica glas je od sto ustah, 
A bez Tvoje bi slike bez traga propala — 

Zulimko zlatna! 

Isto je tako Vrazova 5. gazela u dusevnom srodstvu s 6. Pre- 
sernovom. Presern pocinje: 

Al bo kdl pognalo seme, kdor ga seje, sam ne ve, 
Kdor sadi drevo, al bode zred'lo veje, sam ne ve . . . 

pa onda nakon drugih primjera spominje sebe samoga. Tako po- 
stupa i Vraz zavrsujudi: 

A sta, Stanko, plod je brigah, mukah tvojih? 
Gorko vo6e — bol i suze — u jeseni. 

Kako je poznato, Vraz je izbor svojih slovenskih pjesama, koje 
je slozio od god. 1833. do 1835., prepjevao stokavski (ili kako sam 
veli: izrucuje ih u »nar^cju knjizevnom«, Gusle i tamb. Zlatni Prag 
1845. p. XIV). Dao im je zgodan natpis »Prvo lisce«. Ye6 prva 
pjesma, krasna elegija >Prvi razstanak« (1835.) sjecSa nas Presernove 
pjesme, koja je g. 1830. izisla u »Cbelici<. Presernova je divna pjesma 
toplinom svojom zagrijala Vraza tako, da je spjevao slicnu pjesmu. 
Oba zale za mladosdu, za njezinim radostima i ruzama; razlika je 
tek u torn, sto je i ovdje Vraz vedriji nego Presern. Presern pjeva : 

Dni mojih lepsi polovica kmalo, 
Mladosti leta, kmalo ste minule! 
Rodile ve ste mem cvetja malo, 
§e tega roz'ce so se koj osule, 
Le redko upa solnce je sijalo, 
Viharjev jeze so pogosto rjule; 
Mladost, vender po tvoji temni zarji 
Srce britko zdihuje, Bog te obvarji! 



Vrazu je uspomena mladosti mnogo ugodnija : 

Kan u tice krila bez verigah — 

Tvoj je um ti Slobodan i vit, 
Srdce mlado bez tuge i brigah, 

A put gladak i ru2am pokrit. 

Zatim nastavlja : 

Izpred tebe sunce svoje luCe 

Ugasiva u rumen oblak, 
Iza tebe bura bid svoj vuCe, 

A no6 grozna neprozradan zrak. 

Obje pjesme imadu isti broj stihova (40). 

I druga Vrazova pjesma »IzpovSst4c (1834), koju je napisao 
sluteci stnrt, sje<ia nas Presernovih dvaju soneta » Memento moric 
(1832.) i >2ivljenje jeca, cas v nji rabelj hudi« (1833.). Obojica su 
uvjerena, da 6e se smrdu osloboditi svjetske ta§tine i nemira, ali 
dok Presern u drugom sonetu pjeva: 

Prijazna smrt, predolgo se ne mudi: 
Ti kljuC, ti vrata, ti si sredna cesta, 
Ki pelje nas iz bolefine mesta 
Tje, kjer trohljivost vse verige zgrudi, 

dotle se Vraz u prekrasnoj elegiji obra<ia Ijubavi, te veli: 

Ti jedino dobro! o Ijubavi! 

Ti si dusah plemenitih kruh, 
KljuC i zvezda k raju, k pravoj slavi; 
Rado mladost ja u tebi stravi', 
Da jos onkraj prati me tvoj duh. 

Kako se vidi, Vraz je i opet vedriji, pa prema tomu i nekud 
mimije svrsuje: 

Ja sam Ijubio — eto v^nac moj. 

Ogorceniji je Presern dovrsujud : 

Tje v posteljo postlano v Crni jami, 
V kateri spi, kdor vanjo spat se vle^e, 
Da glasni hrup nadlog ga ne predrami. 

Kako je Vrazova pjesma elegija, prirodno je, da joj je sadr- 
zina obilatija nego Presernovu sonetu. Vraz se sjeca Ijubavi, drage, 
Miklosi6a i ostalih drugova, koje sokoli, da rade za narod! 

Poput Uhlanda i drugih njemackih romantika nastojali su i 
Presern i Vraz oko toga, da svojim baladama i romancama nadju 
gradivo u narodnoj slovenskoj pojeziji ili proslosti. 



256 

vinoj k6eri«, u Petrarke i u njegova ucenika Preserna za opis Iju- 
bavnih slasti i boli. Na celu >Sanka i istine« nahodimo slobodni 
prijevod Presernova soneta >Ocetov nasih imenitna dela . . .c, kojega 
je izvornik ugledao svjetlo u tCbelicit godine 1831., a nesto dalje 
prijevod Presernova soneta »Vrh solnca sije solncev cela cedac 
(takodjer iz ^Cbelicec 1831.), pa nije nevjerojatno, da su ovi prije- 
vodi nastali prije 1844. g« U oba je soneta Vraz izostavio Ljubljanu, 
te jS u drugom sonetu zamijenio >nasim stojnim gradoin«. Mjesto 
Kranjaca i Kranjica nahodimo Slovine i slovinske Ijepote. KoUarova 
su soneta ovdje prevedena tri. U torn je nizu preveden i Mickie- 
wiczev sonet »Biedan li je, sto Ijubi bez nadec, onaj isti, koji je u 
svojemu njemackom prijevodu poslao Presem Vrazu iz Ljubljane 
4. ozujka 1837. (Letopis M. si. 1877., 160). 

Presem u sonetu »Tak kakor hrepeni oko coInarja« (u »Cbe- 
Uci« 1831.) isporedjuje sebe s brodarom, a tako cini i Vraz u sonetu 
»Vrpca€ (D^a 3, 17). . Uzgred jos spominjem i ovo: Kako Presem 
uplede u akrostihu sonetnoga vijenca ime svoje drage Julije Primi- 
cove, tako i Vraz na njezan nacin u sonetu >Hilo te Hilot napo- 
minje svoju Hildegardu, a u sonetu »Ime i oci« tumaci njeno ime 
»Od milosti drage cuvalicai. No i Presem (u sonetu poslije »Vi- 
jencac) i Vraz'u sonetu »Cija je krivnja?« mole svoje drage, da 
oproste, sto su njihova imena upleli u pjesme. 

Vrijedno je isporediti Presernov sonet »Popotnik pride v Afrike 
puscavo« (u »Cbelici« 1833.) i Vrazov sonet >Duga« (iz >Sanka i 
istinet). Oba se pjesnika isporedjuju s putnicima, obojici svane 
svjetlo, ali kolike razlike ! Preserna je sve gonilo naprijed, dok mu 
je buducnost bila zastrta, a sada, kad mu je luna razvedrila no6, 
vidi pred sobom jasno svu grdobu zivota, sve njegove jade i ne- 
volje. Vraz naprotiv takodjer je putnik, ali kad mu se javi na nebu 
duga sa zlatnim kondirom, odilazi mu jad i gusti oblaci. 

Oba su pjesnika u Ijubavi bila nesretna; no dok Presern u 
sonetu »Cez tebe vec ne bo, sovrazna sreca« (u »Cbelici« 1833.) 
pjeva, da se privikao ve6 svakoj nevolji, te da mu je nestalo straha 
i ufanja, Vraz je mnogo mirniji u svojoj boli, jer nije izgubio ide- 
jalne nade, da ce preko groba steci vijenac Ijubayi (»Konac«). Iz 
ovih dvaju soneta jasno izbija na vidik razlika u cudi obojice pjes- 
nika. Evo, kako pjeva Presern: 

Cez tebe ve6 ne bo, sovrazna sreda, 
Iz niojih ust prisla beseda 2ala; 
Navadil sem se, naj Bogu bo hvala, 
Trpljenja tvojega, 2ivljenja je6a! 



257 

Navadile so butare se pleCa, 
In grenkega se usta so bokala, 
Podplat je ko2a £ez in £ez postala, 
Ne straSi ve6 je tmjevka bodeda. 

Otrpnili so udje mi in sklepi 
In okamnelo je srce pre2ivo, 
Duha so vkrotili nadlog oklepi. 

Strah zbeial je, z njim upanje golj'fivo; 
Naprej me sre5a gladi ali tepi, 
Me tnalo na§la bos neobCutljivo. 

Naprotiv Vraz udara u drugacije zice : 

Opet rado sione(^ na prozoru, 

Nad tim grobljem oCi mi odlietju 
Pram zapadu, a na onu goru, 

Gdje mi prvi cviet propao u cvietju. 

Tu sam vidio, gdje zabieli, zoru, 

Gdje mi sunce granu u proljetju, 
Tu i vidjeh u nebeskom mom 

Ugasnut ga sried podne ko svieCu. 

Drugo sunce granu vrh meneka, 
Koje vatrom razgori me svetom, 
Al zagrmi sudba glasom smetje: 

preko groblja nad Ti cvate cvietom! 
Preko groblja vjera t^ vienac spletje! 
Preko groblja Tebe Ijubav Ceka! 

Primivsi Pre§ernov >Krst pri Savici«, koji je pjesnik napisao, 
da umiri svedenike, a objelodanio god. 1836. u posebnoj knjizici, 
Vraz je zamislio napisati ovecu epsku pjesan, od prilike kolik je 
Presemov tKrstc. O torn pise Presernu (iz Graca 2. aprila 1837., 
V. D^a 5, 157), samo jos nije odlucio, koji bi metar upotrebio ; u po- 
cetku je odabrao tercinu, ali ga ona previse steze, te veli, da de 
se posluziti raznim mjerilima. Upravo s ovih metarskih razloga 
cini mi se vjerojatnije, da je to Vrazov ulomak »Bjelotinci< nego 
Miklosi6u posve6eni i dopjevani »Babji klanac« (1839.), koji je spjevan 
vas u jednom mjerilu. 

Veci je napomenuto, da je Vraz u >Sanku i istinic na prvom 
mjestu prepjevao Presemov sonet »Ocetov nasih imenitna dela« (iz 
»Cbelice< 1831.); motiv je ovoga soneta poznat iz Anakreontove po- 
jezije, te ga je Vraz obradio u >Danici« 1837. br. 48. u pjesmi s nat- 
pisom »Odgovor bratji, sto zele, da pevam davoriet. U Delima 3, 
106 glasi pjesma ovako : 

Spomeii'Cvie6«. 17 



258 

Izabrah Kresimira, I Dusan-silnog cara: 

A njega nehtje lira, Al lira tu zaplade 

Zapjevah Ljudevita Ko tica sried koba£e. 

I Zrinja glasovita: S Bogome dakle can, 

Al 2ice od lirice Vitezi nasi stari ! 

Zve5u mi 5ar Ljubice. Slaba je moja Kra, 

Razkidam zle jih volje, Za vas se ho6e Omira. — 

Namjestim 2ice bolje, A vi sad opet, 2ice, 

I poSmem od Lazara Pjevajte 6ar Ljubice. 

Najkrasniji su plod Vrazove vile tDjulabijec, kojeje Vraz tako 
nazvao s njeznom aluzijom na svoju Juliju (Giulia). U njima se na- 
lazi veoma malo utjecaja PreSernove pojezije. A tomu se ne cudi, 
tko poznaje vedri optimizam Vrazovih tDjulabijac Mozda se Vraz 
sje6ao »Krsta pri Savicic, kad u II. odjelu >Djiilabija€ (1837.) u dvo- 
kitici 88. potpunoga izdanja pjeva o Harpijama, te veli: 

Kao str^le otrovne 

po sv^tu razprsi, 
Da od slave dr^vo 

narodom razkrsi. 

U prvom izdanju (i84o.) glase posljednji stihovi: 

Da narodah 6ete 
Razkoli, razkkrsi. 
U »Krstu« citamo: 

Na tleh leie slovenstva stebri stari. 

U III. odjelu »Djulabija« (u 107. dvokitici) spominje Vraz Bled, 
pa ga nazivlje rajem, kako je ve6 rekao Presern u »Kr8tu«, da je 
to — podoba raja. 

Vrijedno je istaknuti, da Vraz u IV. odjelu »Djulabiji« upo- 
trebljava rijec Slovenac za Slavena u opde, kako to cini vi§e puta 
i Presern. 

Napokon bi se apoteoza drage Ljubice u IV. odjelu »Djula- 
bijac mozda mogla isporediti s prizorom na koncu ^Krstac, kad 
sunce obasja Bogomilu. U Preserna citamo: 

Izmed oblakov solnce zdaj zasije, Jok, ki v o5i mu sili, koroaj skrije, 

In mavrica na bledo Bogomilo Da ni nebo nad njim se odklenilo, 

Lepote svoje Cisti svit izlije, Da je na svetu, komaj si verjame, 

Nebeski zor obda oblidje milo; Tak Crtomira ta pogled prevzame. 

A Vraz pjeva u dvokitici 8. i 10.: 

8. Evo na zapadu I tu se ukaza 

nebo plamti u zaru, Cudesno vidSlo — 

Nalidnom na skrlet 2enski lik odSven 
i zlatom protkanu; u ruho preb^lo. 



1 



259 

lo. Jos na mene o6i U to se otvore 

milotom okrenu, ta nebeska vrata, 

Jos se mukotzpno Pa mi o€i otese 
ustama nasm^hnu: silnim 2arom zlata. 

Premda se Vrazu cinilo, da je Presemov ^Krstc tesko razumljiv 
(Let. M. si. 1877., 159), ipak je vjerojatno, da mu je veoma godio 
idejalizam ove Presemove pjesme. 

Nesumnjivo je, da je Vraz cijenio pjesnicki talenat Presernov 
i postovao njegovo prijateljstvo. Pozivljud Vraz na pretplatu slo- 
venskih narodnih pjesama veli u >Damci< 1839, br. j6, da su mu za 
Kranjsku povjerenici Presem i Kastelic. DosavSi g. 1841. u Ljubljana 
druguje s Presemom, te pise o torn Dragojili (Dela 5, 224): »0 pet 
satih dolazi moj drug Dr. Pre§ern, s kojim polazimo setnje. On cita 
Ilirski. Ja njemu tumacim, sto nerazumi . . . Na vecer polazimo krcmu, 
gde se ponajvise kranjski govori.« 

Pre§em u pocetku nije bio protivnik ilirskoga imena i ideje, a 
to se vidi odatle, sto je saljudi god. 1836. Babukidu »Kerst per Sa- 
vizi« pripisao na primjerku ove rijeci: »Gospodu Babukizhu, Iliru 
s Slavon'je, Dr. Preshern, Ilir is Kranjske« (v. >Vienacc 1890., 224). 
Tako se zivo u ono doba osjedala potre.ba sloge. No kad je Pre- 
sem opazio, da Ilirci zele ne samo slogu nego i knjizevno jedin- 
stvo, tad se ne htjede odreci materinskoga govora, te stade zestoko 
pobijati nastojanje Iliraca. U tom se slozi sa svojim protivnikom 
Kopitarom. Presema boli izraz i prijekor Gajev, da je »kranjski se- 
paratist« (Let. Mat. si. 1877., 162). I doista ne moze se red, da je 
tudj bio slavenskoj misli pjesnik, koji je napisao onaj ponosni stih 
o Slavenstvu u »Krstu€ : 

NajveC svetd otrokom slisi Slave! 

U ostalom danas je vec svakomu poznato, koji su idejali vo- 
dili Vraza u ilirsko kolo ; poznato je, kako je on dokazivao potrebu, 
da i Slovenci prihyate stokavsko narjecje kao i Kajkavci. I Slovenac 
Fekonja i Hrvat Markovi6 jasno su dokazali, da je Presem bio ne- 
pravedan, kad je napisao poznati svoj epigram >Narobe Katon« : 

Od drugih manjsi in 5asten masj rod je slovenski, 

Lakota dnarja, £asti vlede pisarja drugam, 
Victrix causa Diis placuit, sed victa Catoni; 

Stanko Slovencev vskok, Vraz si narobe Katon. 

Presem je ve6 1838. pisu<ii Vrazu bio uvjeren, da* se ne moze 
provesti ilirski knjizevni program (Let. M. si. 1877., 162). U ovom 
epigramu, koji je izisao u njegovim >Poezijama« 1847., krije se sva 



26o 

ogorcenost Presemove duse. Presern doduse tje§i sve one, na koje 
je odapeo strjelicu, ovako u >Predgovoru i zagovoru« : 

Naj misli, kogar bi pus5ice te zadele, 
Da na visoki vrh lete iz neba strele! 

To je prema onoj latinskoj : Feriunt — summos fulmina montes. 
A osim toga pjeva Presern u epigramu >Pricujoce poezije« : 

'Sme nekaj nas, ker smo PreSemove, biti presernih ; 
Pesem ka^^ dovolj, kak je nas ode krotak. 

Je li Presern pisudi onaj epigram protiv Vraza drzao, da ga 
gadja u samo postenje ? Hi mu je to bila samo ostrija sala ? Nama 
je drugima bjelodano, da je Presern prevrsio. Pita se tek, kako je 
mislio i osjedao Presern, Ovo se pitanje name<3e, kad se procita 
pismo, koje je Presern pisao Vrazu saljuci mu svoje istom izisle 
»Poezije« god. 1847.: 

Lieber Freund! 

Hiemit erhaltst Du 2 Exemplare meiner Gedichte, i fQr Dich, i ftir Euren 
l5b. Leseverein. Sie unterscheiden sich von den sonstigen dadurch, dass das Ma- 
gistrate pag. 147 ein Akrostichon ist. Fehler in der Accentuazion kommen hftufig 
vor. In dem Epigramme DaniSarjam sind nicht weniger als 2 aufzufinden, als 
Dubr6vni6dnov statt Dubr6vni6an6v, jdniCdrji statt janiCdrji. Selbst Dein Name 
ist pagina eddem unrichtig gednickt worden. Ich war am Druckorte nicht an- 
wesend, nachdem ich post tot discrimina rerum zum Landadvokaten in Krain- 
burg emannt worden bin, und mich z trebiiham za kruham dahin verfQgen musste. 
Die gQnstigen Leser dttrften Qber meine Carmina das Urtheil fallen; >Ach wie 
wenig hat es sich entfaltet, und das Wenige wie karg!« die ungClnstigen ein weit 
schlimmeres; mir aber wird kein sonstiger Ausweg bleiben, als die mir in den 
Schlussversen des Sonettes pag. 131* vorgezeichnete Lebensbahn zu verfolgen. 
Vale et fave. 

Krainburg am 5. Feb. 1847. Dein aufrichtiger Freund 

Dr. Franz X. Pre she rn m. p. 

P. S. Ein hiesiger Handelsmann hat mich ersucht, mich wegen Einbringung 
einer Forderung in Sissek an einen dortigen Advokaten oder Fiskal zu ver- 
wenden. Da ich keinen derselben kenne; so ersuche ich Dich, welchen, der im 
guten Rufe steht, mir bekannt zu geben. 

Idem m. p. 
Spoil a: 

Sr. Wohlgeboren 

Herrn Herm Stanko 

Vraz I-iteraten 

zu Agram. 

* To su ve6 napomenuti stihovi: 

Cel dan iz pravd koval bom rumenjake, 
Zve6er s prijatli praznil bom bokale, 
Preganjal z vinom bom skrbi oblake. 



26l 

Pise li tko tako prijatelju, koga drzi — izdajicom? Ocito je 
sama priroda satire zavodila Preserna na prevrsivanje s tim lakse, 
sto je Preserna u ovo doba nedaca zivota bila vec sasvim slomila. 

Vraz primivsi knjigu Presemovih pjesama oglasi je ovako u 
svojemu »Kolu< (1847., VI, 86): ?>Poezije dohtorja Franceta Pre- 
serna. V Ljubljani 1847. Natisnil J6zef Bldznik M. 8. str. 191. — Cena 
I fr. — U knjizi ovoj ima prekrasnih um^tnih pfsamah na narecju 
gorensko-slovenskom s naznacenjem udarenja glasa iste rSci. Drugi 
put vise o njoj.< VII. knjiga >Kola< izisla je istom 1851., te Vraz 
nije vise pisao o Presernu. Ali i iz one kratke obznane vidi se, da 
je Vraz posteno priznavao veliku Ijepotu Presernovih pjesama, i ako 
ga je Presern osinuo. 

Vraz je predobro znao, da je onaj prijekor neopravdan. Poznato 
je, s kolikom je Ijubavlju obilazio Vraz slovenske krajeve i kupio 
narodno blago, pa zato ve6 g. 1842. pise u »Kolu« I. 41: »Tko je 
sacuvao velik dio narodnih dragocenostih Slovenacah (Winden), 
nego li privarzenici Ilirstva? To je bas njihovo znacajno svojstvo, 
da cim se s jedne strane darze svi jednoga narScja kao narecja 
knjizevnoga, opet s druge strane nedopustaju, da gine blago do- 
made, ve6 sabiraju kod ku<5e svaki svoje, metju<5 ga u obdu bla- 
gajnicu, u kojoj se nede samo sacuvat korist raznih domovah i za- 
vicajah, vec 6e se time dobro citave obsirne domovine uzhranit, 
jedno drugim obogatit, jedno drugo podkrepit, jednim se korist i 
slava sviuh granah utemeljiti.« 

Pa i u svojim »Djulabijama« Vraz osobito slavi slovenske 
zemlje. Proslavivsi u II. odjelu slovenski Stajer daje se u III. odjelu 
na to, da opjeva slovensku Korusku i Kranjsku. Od III. je odjela 
za Vrazova zivota izisao samo pocetak (i to 34 prvih dvokitica) u 
»Iskri« 1844, 

Slaveci slovensku Korusku i Kranjsku Vraz ujedno vojuje za 
ilirsko jedinstvo. Zato slavi u Koruskoj Jarnika i Majara, pristase 
ilirstva. Zato u dvokiticama n8. i 119. (III. odjela) kiti grob Vodniku 
vijencem od lipova cvijeca, a na svakom je listu napisano: 

»Tko se i jedan danak 

Cist borio za Slavu, 
Tomu nede nikad 

minut v^nac glavu,« 

Ovaj je vijenac zasluzio Vodnik svojom »Ilirijom ozivljenom* 
iz g. 1811., koju je Vraz preveo na >ilirski« i koja ga je vodila u 
ilirsko kolo. Kasnije je dakako Vodnik ostavio ilirsku ideju, ali i za 



262 



jedan danak borbe zasluzuje Vrazovo priznanje. Krasno ga nazivlje 
Vraz >orlinom, sto je zakrilio letom sve slavske krajinec 

Vraz zali, sto je do mala opet zaduhnuo studen vjetar i ras- 
prsio slatku slutnju ptica. Mnogi druzi izumrijese >il dusom il telom« 
(dvokit. 124), ali preostade Mihovio Jaklin. 

Na jugu zablista nova zora (u Hrvatskoj), te pjesnik veli, da 
6e ustati Marko i Matjas (junaci, o kojima pjeya narod ilirski) i 
povesti rod k slobodi. Ali treba da pazite, veli Vraz, na taj danak; 
treba skupljati ulje za svjetiljke, jer ce prije toga trajati ^tri dana 
od tmicec. 



131. Mraz metulja, p6elu 

Na polju zadavi, 
Prvim bleskom sunca 

sto svoj ulj ostavi. 
Nebudite pamet 

od pdele, metulja, 
Koe svak blesk izmami 

i u smrt zaljulja. 

132. Nije svaka iskra 

sunca 2ar veseli, 
Nije svaka sv5tlost 
ve<^ i danak bSli. 



Neg kad 6e se suncem 

raztopit dno groba, 
Znajte, da j' proletje! — 

onda da je doba. 
133. Nu nete Cekajuii 

duhom klonut, bratjo, 
Kad Vam se nebude 

dan bez mukah vratj6; 
Jer prvo neg sunce 

izteSe — jest zima, 
Prvo — neg dolazi 

Vesna — b u r e ima ! 



S tim se zavrsuje III. odio »Djulabija«. Koliko mi se cini, Vraz 
ovdje napominjuci metulja i pcelu misli na svoga »Metuljac i na 
Kastelcevu >Kranjsku Cbelicu«, te ocevidno pobija knjizevni sepa- 
ratizam stajerskih i kranjskih Slovenaca, koji nijesu htjeli prigrliti 
stokavskoga naijecja. Gledajuci, kako se Presern, Kopitar i drugi 
prvaci kranjski protive ilirskomu jedinstvu, Vraz to zali, ali tjeS i 
sebe i druge mislju, da prije vesne imade — bure! Putujuci go- 
dine 1841. sa Sreznjevskim po slovenskim stranama mogao je vi- 
djeti, kako je glavna misao ilirska slabo prodrla u slovenski narod. 
U III. odjelu »Djulabija« nahodimo uspomene toga putovanja, ali i 
savjete pjesnikove. Vraz je htio ovim odjelom »Djulabija< upravo 
osvojiti kranjske i stajerske Slovence U ostalom vided, da su Slo- 
venci ved osnovali samostalnu knjizevnost i da prvaci nemilice uda- 
raju na ilirizam, njezni je Vraz oklijevao objelodaniti ovaj dio »Dju- 
labija«. Ne zna se tocno, kad je Vraz spjevao rodoljubne kitice III. 
i IV. dijela >Djulabija«. Oznaka u potpimom izdanju nije pouzdana. 
U potpunom je izdanju III. dio oznacen godinom 1838. i 1839., a IV. 
dio godinom 1841. Jamacno su pojedine dvokitice i nastale u te go- 
dine, ali za neke je u III. cesti vise nego vjerojatno, da su nastale 



263 

istom poslije puta. Godine 1849. preporucuje Vraz Macunu, da za 
svoju antologiju uzme iz III. i IV. razdjela >Djulabija« pjesme pa- 
triotickoga ili historijskog sadrzaja (Dela 5, 411). 

Na koncu III. dijela >Djulabiia« Vraz je na jasan i pjesnicki 
nacin opjevao ilirizam, a na koncu IV. dijela uzdize ga masta do 
pomirbe sviju naroda: 

17. Svi narodi bratja, Koljite u srdcu 

svi su bo2ja 5eda, zmije od osvete, 

Na njih jedno nebo Vek za krvcom hlepte(i 

i jedan Bog gleda. gdfe gn^zde proklete ! 

I kd jedno sunce 19. Pa se mi slagajmo 

nad svimi izhodi, kd ru2e u v^ncu; 

I jedno stoj, vladaj Brat budi Vlah N6mcu, 

pravo nad narodi! a N§mac Slovencu; 

18. Zato vi tfrajte A Bog de se smilit, 

iz glave jos za dne m6 opet sloboda, 

Od gospodovanja Nad nami izted 

vuke uvfk gladne! sunce bez zahoda. 

Pjesnik slavenske uzajamnosti postaje glasnikom op6e Ijudske 
sloge. Postanje je ove misli u Vraza razumljivo, ona je odjek sla- 
vjanofilske nauke o budu6nosti Europe. Zanimljivo je, da je i Pre- 
sern u labudjoj svojoj pjesmi >Zdravljici« (spjevanoj 1844., a objelo- 
danjenoj u >Cbelici< 1848. god.) nazdravio prijateljima, Slovencima, 
Slavenima i svima narodima. 

U 4. kitici pozdravlja Slavene ovako: 

Edinost, sre5a, sprava 
K nam naj nazaj se vrnejo; 

Otrok kar ima Slava, 
Vsi naj si v roke seiejo, 
Da oblast 
In z njo Cast, 
Obilnost bode nasa last! 

A onda nastavlja u 7. kitici: 

2.iv6 naj vsi narodi, 
Ki hrepene doCakat' dan, 

Da, koder solnce hodi, 
Prepir iz sveta bo pregnan; 
Da rojak 
Prost bo vsak, 
Ne vrag, le sosed bo mejak! 

Tako se u najvisoj ideji op6e Ijudske sloge slazu Vraz i Pre- 
sern. Ako i nijesu isli istim putem, ipak ih je pjesnicko srce dovelo 
do istoga cilja, do pobratimstva sviju naroda! 



264 

Ako su oni sanjali o bratstvu sviju ma koliko raznib i pro- 
tivnih naroda, koliko je bliza misao o pobratimstvu slovenskoga i 
brvatskoga naroda ! Ilirska misao bila je misao sloge medju juznim 
Slavenima, pa ako u prvi mah nije mogia prodrijeti, tko ce se tomu 
cuditi ? 

Poslije ilirizma dosla su nova vremena, izmijenile se razne pro- 
mjene, ali misao blize zajednice izmedju Slovenaca i Hrvata hvata 
sve dublji korijen. I ova je knjiga dokaz, da se ne udaljujemo nego 
priblizavamo. A kako Slovenci slave biskupa Strossmayera, tako se 
Hrvati ove jubilarne godine s postovanjem klanjaju sjeni njihova 
najve6ega pjesnika Presema. 

Ove 6e se godine (3. prosinca) navrsiti upravo sto godina, sto 
se u Vrbi rodio slavni Presern, suvremenik Puskinov i Mickiewiczev. 
Ove smo godine docekali krasno, novo izdanje Presernovih pjesama, 
koje je priredio L. Pintar i po kojemu su navodjeni stihovi u ovom 
clanku. Slovenci se spremaju, da stogodisnjicu Presemova rodjenja 
proslave spomenikom i spomenicom; a nema sumnje, da 6e se toj 
slavi pridruziti i Hrvati. U torn ce voditi nas Hrvate ne samo Ijubav 
prema bratskomu narodu, nego i zahvalnost prema 
samomu Presernu, koji je kao stariji brat poka- 
zivao Vrazu putove na Parnas! 

Presernov rodni dom u Vrbi i njegov grob u 
Kranju takodjer su za nas Hrvate dva sveta mjesta, 
koja polazimo i kojih se sjedamo s pijetetom, jer 
nam kazu ishod i zapad onoga sjajnoga sunca, koje 
je zarkim zrakama ogrijalo slovenske krajeve! 

Iz svjezega vrela Presernove pojezije mnogo se 
ve6 hrvatskih du§a okrijepilo, a nasladjivat (3e se njime 
Hrvati i u napredak. Na krilima glazbe obilazi Preser- 
nova draga pjesma i po hrvatskim kucama, blazi nas 
i zanosi, pa je pravo, da joj kazemo : Hvala ti i slava! 

Zagreb. 

MiliDOJ Srepel. 




PLEMENITA 2ENA. 

I. 

Bred kojih pedeset godina trgovina je u nasem gradicu S. bujno 
cvala. Trgovalo se kojecim, a najvise zitom i hrastovinom. 
Bilo je dosta posla i krasne zasluzbe. Radilo ae ko u mravi- 
njaku Navaljivali onamo opasni tudjinci, kao grabljive pcele tudjice 
na med, pa odmah sjedali na najbotja vrela, Skupilo se tu sila i na- 
sega svieta, ali nas covjek teglio teret i sluiio tudjincu. 

Petrid je bio liep covjek, darovit, veseo, simpatican, okretan i 
zivafian. Krasno je umio pripoviedati ; riec je iz njegovih ustiju ro- 
monila kao glazba. Pripoviedaju6i on je sam uzivao u Ijepoti svoga 
govora. Geste su mu bile izvorne i krasne, Kad je pricao, ruke su 
mu itnale uviek posla. On je svoj govor ilustrovao rukama, ocima, 
licem i cieiim tielom. Bila ga je milota slusati i gledati: rodjen 
glumac. Na njegovu vedru lieu kao da nije bilo nikad brige i zalosti. 
Rasta je bio povisoka i gipka, a osobito ga je dicila krasna, mekana, 
crna brada, Susretao je svakoga, kao da mu je sav sviet desni pri- 
jatelj. Cinio se, kao da je preobucen umjetnik. Estetsko cuvstvo bilo 
je u njega liepo razvijeno, 

Obdan je marljivo prebirao i primao dugu, a u vecer je pje- 
vao, veselio se od sve duse i castio prijatelje. To je radio malo ne 
i sav ostaii radnicki i trgovacki sviet. Zasluzivalo se mnogo, ali 
se i trosilo bez mjere. Sto je bilo radniku, koji je vrece nosio, na- 
ruciti u gostioni ciela purana?! Svrha i nagrada radu u optie bila 
je po misljenju inace cestitih, ali slabo obrazovanih Ijudi, preko- 
mjerno uiivanje u jelu i pilu, sto obori tolike nase Ijude, koji su u 
mladosti bili i nesto stekli, u materijalnu i moralnu propast. Tako 
je malo koji nas covjek sta stekao, dok su tudjinci sledili, triezno 



266 

zivjeli i nagomilali imutka. Da nisu nizno izrabljivali nasega pro- 
stodusnog svieta i neposteno postupali, da nisu bili tako lakomi 
na tudje, bili bi zasluiili svako postovanje. Njihovu zlu stranu nasi 
su Ijudi mrziliy a da se ugledaju u onu dobni, nisu imali snag**. 

Tako je i nas Petric zivio od dana do dana. Svaku vecer pro- 
vodio je u istoj krcmi i s istim prijateljima. Nije bio pijanica, niti je 
pio, da se opije, nego je s nekim zanosom^ s nekim visim dusevnim 
uiitkom slatko i tanko srkao cistu bozju kapljicu, da ga je bilo mi- 
Una gledati. Zaista simpatican pilac ! U njegovu pi6u bila je neka 
poezija. Kako coyjek pun cuvstva i estetskog obrazovanja uziva 
gledajudi umotvor ill slusajuci glazbu, sto ju je stvorio umjetnicki 
genij, tako je uzivao Fran u dobru vinu, u svom krasnom pripovie- 
danju, u pjevanju i veselju. Sam je toliko puta rekao, dizuci casu 
nad oci prama svjetlu: »Piju6i ovu bozju dobrotu, mislim, kolikoje 
Bog dobar i milostivlc Po svojoj prirodi bio je on coyjek pun 
cuvstva i dobrote, a kad je malo pio medju prijateljima, koji su mu 
bili nada sve mili i dragi, onda mu je dub dobio krila, onda mu se 
srce ogrijalo dragom toplinom, oci su mu sjale blagim svjetlom i u 
njemu igrao skladno svaki iivac. Sav razdragan i rasplamcen pjevao 
je svom vatrom svoga vesela srca, kao nitko drugi, svoju najmi- 
liju pjesmu: >Nikaj nije lepsega, niti veselejsega, neg med prija- 
teli, koji su veseli, skup ziveti.c Tako je razigravao sam sebe i 
svoje drugove, a oni opet njega. Dobrostiv je bio svagda, ali tako 
dobar nigda, kao u tom sretnom casu, gdje bi dao sve, sto je imao. 
U njegovu drustvu nije bilo nikad nesklada, a kamo li svadje. Da 
je on stvarao raj, jamacno bi ga stvorio prema svojoj sreii 

U poslu bijase vrlo okretan, savjestan, povjerljiv i posten, pa 
ga gospodar ucini pisarom, sto je u ono doba bilo mnogo. 

Domala prevrnu se nesto u njegovoj dusi. Prije nije bilo ve- 
ceri, da on ne bi dosao u krcmu medju svoje prijatelje. Dapace 
jednom bi ga prisilio gospodar, da badnju vecer provede u njegovoj 
obitelji, ali on je bio nemiran i zabrinut, pa bi oko deset sati utekao 
u svoje omiljelo drustvo, gdje su ga vjema bra<5a tesko docekala. 
No dogodi se nesto, te Frana nema medju prijatelje, nema ga ni 
druge veceri, nema ga vise. 

II. 

U ono doba zivljase u S. udovica Kata Bozicka. Covjek joj, 
pravi vrlicina, rano umre i ostavi cetiri kceri i sina. Kata bijase 
jedra, zdrava, jaka, odrjesita, odlucna, cestita, darovita, marljiva i 



267 

pobofna zena. Da je doslo do nuzde, ona bi se, uvjeren sam, prva 
latila puske, da brani svoju otacbinu. Ali zato nije bila muskara, 
nego prava starinska gradjanka, kakovih je bilo dosta u staro vrieme. 
Neki ju razglasise pravdasicom, ali ni to nije bila. No ako je tko 
same huknuo na postenje njezinih kceri, ona bi odmah otisia, uhva- 
tila klevetnika i obracunala s njim bilo na cesti, bilo u ku<5i. Ali 
ona je mogla s obrazom braniti i Stititi svoju djecu, jer ih je drzala 
u redu. Bozi6ka je tako postupala ne po 6udi svojoj, nego jer bi 
dala sve za obraz, a obraz ni za sto, jer je znala, da joj djeca ne- 
maju drugoga branitelja do nje i jer se na plahu sirotu ne plasi 
kukavica udariti. 

Kad joj umrie Ijubljeni covjek, nije se ponistila. Sahrani ga i 
oplace, pa se dade na posao. Sav njezin zivot nije bio drugo, nego 
rad, stednja i molitva. Nista nije imala, nego main ku6icu i svoju 
nejaku djecu. Ali cistoda i red bio je tolik u njezinoj ku<^i, da su 
ju uciteiji u Skoli bogatijoj djeci spominjali za uzor. Na celu njezine 
sobice visjelo je malo zrcalo, za njim brezova siba, pod zrcalom 
prostrt stolid i na njemu biblija. 

Najstariju kder dade odmah u dobru i cestitu kudu, gdje je i 
sama nekad sluzila. Tako je redom malo po malo razmjestila svu 
zensku djecu, osim male Ruzice i sina. Kderi je u sluzbi svom brigom 
i ostrinom nadzirala, od zla branila i na dobro napudivala. Sto su 
joj djeca zasluzila, to je ona cuvala. Na taj su nacin dobre kderi 
sastavile sebi miraz i poudale se za cestite majstore. One su svom 
zahvalnom dusom Ijubile svoju majku, ali su je se i nekako bojale, jer 
su znale, da de ona svakomu prije kroz prste pogledati, nego li njima. 
Kderi su pomogle materi sina iskolati, te on posta castan i 
rodoljubiv svedenik. 

Tako je Ruzica ostala sama u matere. Radila je uviek marljivo 
i s veseljem. Nije znala ni za plesove, ni za bucne zabave, ni za 
bezbrizno djetinjstvo. Svu je svoju snagu trosila u poslu, pa joj nije 
bilo ni do kola, ni do prela. Ali je imala i uzivala dragocienost, koje 
nisu imale u ono vrieme ni mnoge bogate kceri. Brat joj donosio 
knjiga, a slusajudi njega, kako uci, mnogo je naucila. Nauka bila joj 
najveda naslada, a ucila je lako. Tako je naucila dosta latinskoga je- 
zika, a njemacki posve dobro, Najmiliji joj bili nasi ilirski pisci, a nada 
sve slavila je Vraza. Liepa hrvatska knjiga zadahne ju idealnim duhom 
i ozbiljnim shvacanjem zivota, a rodoljubna vatra, sto ju razpirise 
nasi ilirski preporoditelji, preporodi i razplamti njezinu dusu. Narasla 
je jedra, zdrava, rumena, duhovita i ozbiljna. Odielo joj bilo jedno- 



268 

stavno, solidno i krasno joj je pristajalo. Krasno, pametno, cedno, 
vriedno i rodoljubno gradjansko diete! 

Bilo joj je onda devetnaest godina. Prava ruza! Samo zdravlje 
i zivot! Ali nitko ne pita za nju. Mati joj je vec stara i izneraogla, pa 
joj nije dnige zelje i molitve, nego da sretno uda i to jedino diete. 
Nije se ona nikad nikomu jadala, a ni djeci svojoj, nego je tolike go- 
dine svoju brigu suteci brinila. Najvise su ju brige tistile u no6i, pa i 
u istom snu. U no6i sjela bi s nekim strahom u postelji i u polusnu 
racunala i govorila s nekim strahom, kako ce se svrsiti ovo, kako ono 
Tako se jednom digne poslije polnoci i progovori drhtavim glasom : 

— Ruzo! §to ces ti, ako ja umrem?! 

Ruzica ustane, njezno prihvati majku, polegne ju lagano i poljubi 
ju. Otare joj znoj sa cela i zapali uljenicu, sto je visjela pred slikom 
sv. Katarine, koja je inace gorjela samo u oci nedjelje i blagdana. 

Bozicka se opet pridigne, pa 6e k6eri: 

— Muce me strasni sni. 

— Ne brini se, majko, za me. Milostiv je Bog. Ti si nas to- 
like podigla na noge! Toliko puta si nam govorila, da svaki zdrav 
covjek moze da posteno zivi, ako ima posla i ako ho<5e da radi. 

— Da te mogu samo udati! — uzdahne mati. 

— Umiri se majko! Bit 6e i to. 

— Kako? — iznenadi se stara. 

— U nedjelju doci 6e prosac. 

— Tko? — zacudi se mati. 

— Fran Petric. 

— Poznas li ga dobro ? Je li cestit i vriedan ? 

— Neki ga hvale, neki kude, kao svakoga, kad se zeni. 
One nodi nisu spavale ni mati ni kci. Ruzica je sva gorjela 

Ijubavnom vatrom. Svu ju osvoji taj zivi, vatreni i cuvstveni covjek. 
Vjencase se. Bili su sretni. Fran nije vise polazio svoga drustva, 
Ruzica gaje svojom dobrotom, svojim ozbiljnim shvadanjem zivota i 
snagom svoga duha navratila na bolji zivot, pa se je Fran stao zani- 
mati za rodoljubna djela. 

III. 

Ruzicu i Frana zadesi velika zalost. Umre im najstariji sinci6 
od cetiri godine. Bilo je to krasno diete ! Za cetiri dana ugusi ga 
difterija. To je roditelje silno potreslo. Majku porazi zalost i bol, a 
oca ponisti tuga, pecal i kajanje. Siromastvo je bilo toliko u ku6i, 
da su roditelji diete boso zakopali. Tolikoj biedi kriv je bio Fran. 



I 



269 

On se je bio opet povratio u svoje* veselo drustvo, a kad se je raz- 
igrao, placao je za sve, za znance i neznance. 

Fran je plakao nad mrtvim djetetom kao ocajnik. Milo i njezno 
tjesila ga zena, tjesila ga i hrabrila. Bojala se jadnica, da joj Fran 
ne izgubi pameti. Ljubio je jadni otac djetetu bose noge i okupao 
ih svojim suzama. Mrtvom djetetu izpovjedio je svoje griehe, molio 
njega i zenu, da mu oproste. 

Od ono doba nije vise polazio vesela drustva. Radio je mar- 
Ijivo i smisljao, kako da ne bude tudji sluga i rob svoje slabode. 
Tjesilo i hrabrilo ga, sto ga je zena uza sve to Ijubila i sto mu 
nije bio nitko bolji drug i prijatelj od njegove zene. 

Nesto pristedi, nesto stece veresije i stane na svoju ruku iz- 
radjivati nesto sume. On je radio u sumi nedaleko od grada, a zena 
mu je vodila knjige, bavila se gospodarstvom i liepo mu odgajala 
djecu. Ali dusa trgovini bila je zena. Prvi posao liepo uspije. Gniezdo 
za imetak je gotovo. Sreca se povrati u ku6u, a Fran nadje najveiu 
sredu u kuci svojoj. 

IV. 

Kako je god napredovao imutak, tako je s njim rasla i napre- 
dovala Ruzica dusevno i moralno. Uza sve poslove i brige, ona je 
dospjela, da cita nasu knjigu. Radila je vanredno marljivo i brzo, 
ne samo zato, sto je rad smatrala duznosdu i sto ju je on veselio, 
nego i zato, da joj pretece vremena za citanje krasnih pjesama i 
drugoga liepog stiva. Carstvo poezije, gdje se dusa plemeni i ujedno 
uziva, bio je njezin raj, — najljepsi uzitak na zemlji. Nakon vise go- 
dina pripadala je medju najumnije i najrodoljubnije gospodje. Bila 
je prva dobrotvorka sirotinji, siromasnim djacima i patnicima. Pot- 
pomagala je velikim odusevljenjem nasu liepu knjigu i svaku pleme- 
nitu i covjecnu stvar. Gdjegod se je vrsilo kakovo rodoljubno i ce- 
stito djelo, svuda je ona bila stozer. 

Imala je cetiri sina, kao cetiri zlatne jabuke. Odievala ih je 
posve jednostavno, Prekrajala im je ponoseno ocevo odielo, da vide, 
kako se gospodari, i da se ne bi nikad uzdizali nad drugu gradjansku 
djecu. Nikad ih nije mazila, nego ih vec za rana priucavala na rad 
i na stednju. Ucila ih je trpjeti i pregarati, ali je i sama pregarala. 
Svi joj sinovi svrse realku i trgovacku skolu. Htjela je da budu 
slobodni i korisni Ijudi. Raznom zgodom govorila im je mati na dusu : 

— Radite, sticite, stedite i mucite se, kao da nista nemate, pa 
se ne bojte zla ! Tako cete biti pripravni, da se borite proti sva- 



270 

komu zlu, jer znajte, da ie ziwdt borba, a borba je zivot. Covjek 
se mora pripraviti za najgore. Samo tako spremna ne moze ga nista 
iznenaditi 1 ponistiti. Zadesi li vas u zivotu kakova nesreda, ne 6e 
vas zate6i nepripravne. Vi ste spremni pregarati, vi umijete raditi i 
s malim se zadovoljiti ; vi svi se uzdate u se, pa dete opet stedi, kao 
sto stekosmo mi. Budu li pak vasi poslovi napredovali, lako c^ete 
ostati, kakovi jeste. Nije onaj najsretniji, koji mnogo na se trosi, 
koji razbacuje novae u pustolovine i koji najmanje radi, nego onaj 
najvedu srecu uziva, koji svoju muku daje, da pomogne svomu bliz- 
njemu ili narodu. To sviet obicno zove zrtvom, ali yjerujte mi, to 
nije nikakva zrtva, nego samo duznost; to je najplemenitiji uzitak, 
kakva nema ni u jelu, ni u pilu, ni u srebru, ni u zlatu. §to vise 
dobra cinimo drugima, to nam zivot dobiva vecu cienu. Mnogi su 
dobri Ijudi dali za sredu Ijudsku ne samo svoj um, svoj imutak, nego 
i svoj zivot. Vise zaista nisu mogli dati, ali zato im je zivot vjecan, 
a to je najviSa ciena zivotu. Djeco moja, grieh je gomilati imutak, 
a ne pomagati sirotinji i ne davati narodu. Grieh je davati, a traiiti 
hvalu. Djeco moja, kad stecete to uvjerenje i iskustvo, i kad bude 
vase misljenje postalo djelom, ja 6u lako i mimo zaklopiti oci. 

Plemenita zena isticala je svojim sinovima za uzor velikoga 
biskupa i dobrotvora Strossmayera govoredi, da ce on zivjeti, dok 
bude svieta i vieka radi svoje uzome dobrote i uzomih svojih dobrih 
djela. Ona rece, da je narod dican, u kome se radjaju takovi sinovi, 
i da za majku nema vede dike, nego sto su joj ovakvi sinovi. A 
da ga vidi, cuje i s njim se upozna, ode na tri dana u Rogatac, 
gdje je neumrli vladika boravio. Ako je ona i uzivala u biskupovu 
drustvu najve6i dusevni uzitak, ona je i u biskupu uzbudila svojim 
plemenitim misljenjem duboko postovanje, pa ju je on na rastanku 
nazvao plemenitom gospodjom. 

V. 

Svi njezini sinovi dadose se redom na ocev posao. Svi su rev- 
novali u istom poslu kao jedna zadruga. Izradjiv^ su sumu, a po- 
slije se dali i na drugu industriju. Kupise i sumu biskupa Strossma- 
yera i tako se s njim licno upoznase. Biskup zavoli tu dragu, obra- i 
zovanu, dobru, marljivu i rodoljubnu djecu, te im rece, da zeli i i 
njima i njihovoj majci zasvjedociti svoju sklonost 

Tako se je kroz duge godine nagomilao silan imutak. Petriceva 
je kuca bila prva u gradu. Dala je mnogim hrvatskim vriednim si- 



271 

novima veresiju, da ne dodje trgovina u tudjinske ruke. U tu svrhu 
radila je cesto i s vrlo malom koristi, 

Sinovi nisu napokon dali, da im se otac, koji je bio ve6 sav 
posiedio, pati u tesku poslu. Tako se on smiri kod ku<ie. Ta pro- 
mjena bila je za njega gotovo neprilicna. 2ena mu je bila vazda u 
poslu, a on bez svakoga posla. Nije znao, sto de od dosade. To ga 
je ubilo. Stao je u vecer zalaziti u drustvo. Kad se je malo raz- 
igrao, probudi se u njemu staro veseljastvo, sto ga je bio pri- 
gusio velik posao. Opet propjeva. Kad je poceo, nije znao svrsiti. 
Castio je gospodski svoje gospodske prijatelje. Bilo ih je dosta, a 
uviek vjemi. Do kasno doba no6i zvecale su case i cule se zdra- 
vice. Petrid je slovio, da zna zabaviti i razigrati drustvo. Koliko je 
puta kasno po ponoci poveo cielo drustvo svojoj ku6i i probudio 
gospodju. Ona je ustala i za cas bio je stol pun jela i fina vina. 
>Odlicni« gosti nisu se ne6kali. Gospodja bila je svima Ijubezna i 
puna takta. Cienila je svoga muza, jer nikad nije bio prost, nikad 
glup, nikad dosadan, nikad mu se nije jezik zaplitao, nikad nije po- 
srtao. Vino je njemu davalo duha i zanosna veselja. On je i sad 
pio tanko i polako, te gledao, da veselje sto du^e potraje. Kad je 
pak doslo do vrhunca, pio je kavu. 

Gospodja mu je bila zabrinuta za njega, bojala se za njegovo 
zdravlje, zalila ga i Ijubila, ziva ga oplakivala, pa ga je njezno i 
milo molila i sjecala, da se cuva i pazi na zdravlje. Ali on se je 
osjedao najzdraviji i najjaci oko ponoci, Spavao je do podne. Tako 
je nod obracao u dan dosta godina. Jedva bi docekao vecer. Neo- 
doljiva sila gonila ga od ku6e, u gostionu, kao nagon pticu selicu 
na jug. Cim se je smracilo, on svoj stap u ruke, pa >medju Ijude*. 
Malo po malo i eto njega obdan sve tmurnijim i sve slabijim. Sto 
mu je bila prije zabava, to mu posta potrebom i liekom. Samo u 
noci bio je sretan. Da se umiri, pio je vise, — preko svojih sila. 
Prije bijase vino za njega krasan dar bozji, a sada zloduh, koji za- 
mamljuje, podaje za cas snage, da ga moze unistiti. 

Petrid oslabi na tielu i duhu. Kad je izasao iz kude, dugo je 
stajao na jednom mjestu i pozdravljao svakoga, a mnoge, kojima 
se nije nikad zamjerio, molio je za oprostenje. Preko dvije godine 
nije se dizao iz postelje. Gospodja ga je sama njegovala svom 
brigom, Ijubayi i strpljivosdu, kako to moze samo najnjeznija zena. 
Mnogo je prepatila ta dobra, milostiva i strpljiva milosrdpica. Ako 
joj i covjek nije znao vise za se, ona ga je milovala i bdila nad 
njim, kao majka nad umirudim jedincem. Nije ga mogla spasiti. 



272 



VI. 

Proculo se gradom S., da je dosao sasvim tiho i iznenada 
biskup Strossmayer. Nije se pokazivao na ulici. Dosao je gospodji 
Petridki. 2elio sam, da ga vidim, jer ga do onda nisam vidio. Do- 
cujem, da ce sutradan u sedam sati sluziti sluibu bozju. Dodjem 
rano u crkvu, a u sredini crkve stajalo je vec dosta gospodja i go- 
spode. Sve je bilo svecano odjeveno, Izmedju gospodja i gospode 
bio je sirok prolaz do velikog zrtvenika. Tocno u sedam sati dodje 
biskup sam na velika vrata. Pratio ga samo njegov dvorjanik. 

Toliko blazene srec^e i toliko nebeskoga uzitka nisam nikad 
osjetio u crkvi. Tako pobozan nisam nikad bio. Gledaju6i, kako 
veliki biskuj) prikazuje Bogu zrtvu, ja sam tek onda vidio i osjecao, 
sto je pravi sve6enik i sto je sluzba bozja. Misa je bila tiha. Kad 
je biskup stao pred oltar i raskrilio ruke, to je bila slika, kakve ja 
vidio nisam. Vidjela se je sveta i velika biskupova dusa i u miru 
i u kretu. Vidjelo se je, kako visoki duh uziva blaienu srecu pred 
priestoljem bozjim. Samo covjek plemenit, pun estetskoga cuvstva, 
moze se onako preobraziti, onako posvetiti. To je savrsena Ijepota 
svetosti, poboinosti, morala, Boga. Sve ono, sto je biskup radio, 
on je prozivio. Svojim duhom on je zadahnuo i nas. On nas je 
podigao. Ja sam u svojoj du§i prozivio svu sluzbu bozju, ja sam u 
sluzbi sudjelovao, ja sam se osjedao bozjim sluzbenikom. Od onda 
znam, sto 6e re<5i prisustvovati sluzbi bozjoj. 

Dvorjanik mu je sluzio kod mise. Kad zvonce oglasi najsvetiji 
cas, ono je harmoniju nasih cuvstava posvetilo. Sve je bilo tiho i 
mirno. Upravo sveta tisina! Boze mili, kolika Ijepota u toj tisini, u 
kojoj dolazi Sin bozji na ruke svetitelja bozjega! Zvonce kucne ti- 
hano jedan put, dva puta, — nista vise. Kolika u tom Ijepota! 

Kad je vladika odlazio iz crkve, mi smo svi ostali na mjestu, 
poklonili mu se s najdubljim postovanjem, a on nas blagoslovi. Kako 
je uzviseno digao svoju milostivu ruku! Koliko dobrote u njegovu 
pogledu! Njegov blagoslov digao se je iz njegove velike duse, iz 
njegova nadahnuda, i mi smo osjecali snagu njegovu u dusi svojoj. 

Dodje starac vladika s daleka, dodje draga srca, da okrsti prvoga 
unuka nase plemenite gospodje i tako iskaze ovoj ku6i svoje po- 
stovanje. Okrsti ga i pozeli, da Bog dade Hrvatskoj mnogo takvih 
ku<5a, koje bujaju i cvatu, a ipak ne zive odvise svojim zivotom i 
ne gube smisla i Ijubavi za zivot drugih. Tada se pomoli Bogu za 



svu obitelj i blagoslovi ju. Na rastanku sav sretan pogleda jos jedan 
put u tri krasne gospodjine snahe, i rece etarac: »0, kako je krasna 
m]adost ! * 

Blagoslov bozji osta na toj kudi, u kojoj je glavni oltar po- 
sveden Bogu i majci Hrvatskoj, i koja broji medju~8voje najsve- 
canije dane onaj, kad je primila u svoje kriio na]'ve6ega hrvatakoga 
dobrotvora. 

U toj, danas milijunalkoj kudi, stoji zlatni i sveti oltar, a i 
teska gvozdena blagajna. U toj kudi danas vlada duh rada i Ijubavi 
blifnjega. Sinovi rade slozno i umno. Veliki su to umni radnici, 
sposobni za praktican zivot. Bore se odlucno i proti tudjinstini, da 
ju potisnu iz nale trgovine. Svjesni, moralni su to radnici. Nagrada 
njihovu radu nije pusto tjelesno uzivanje, nego ziva sviest, da su 
dosli do toga, da ih zlato nije zasliepilo, da se ne klanjaju zlatnomu 
teletu; da se svojim radom cuvaju od pogijesaka, u koje zapadaju 
toliki imutnici; da radom postaju tielom i duhom, postenjem i zna- 
cajem sposobniji za onaj boj, sto se bije na 
sirokom polju trgovine ; da ae niau odbili od 
svoga naroda, nego se s njim sljubili ; da za 
trgovca nema vede casti i odlikovanja, nego 
kad shvaiia i vrsi svoju duznost ; i da je va- 
Ijan trgovac isto tako znamenit na svom 
mjeatu, kao valjan ministar na svom i valjan 
umjetnik na svom . . . 

Sretna je to kuiSa! Srce joj je sretna i 
plemenita naSa gospodja. Nad njom lebdi bla- 
goslov velikoga i neumrioga starca. Sretni 
sinovi rado spominju svojim gospodjama, da 
je bududnost djeteta djelo njegove matere. 

Go8pi6. 

Daoorin Tratenjak. 



RIMSKA VEKSILACIJA U MITROVICI. 



H^llrecasni goapodin Josip Sestak, kanonik u Djakovu, poslao 
fn^ nii js "z list od 3. srpnja 1897. prijepis rimskoga napisa, na- 
^=*^ pisana na kamenu, koji je on u dvoriStu avoje kurije nasao. 
Nitko mu u Djakovu nije znao reti, odakle je taj kamen dospio u 
djakovacku kanonicku kuriju, pa se je stoga precasnomu gospodinu 
cinilo veoma vjerojatno, da se je spomenik, valjda ved veoma 
davno, iskopao u dvoristu ili vrtu same one kuce, jer tko li bi imao 
volje, da tako tezak kamen, koji jedva da mogu cetiri covjeka noaiti, 
iz daleka u Djakovo doveze. 

Citaju6i prijepis g. Sestaka, odmah mi se spomenik pricini veoma 
poznatim, pa pogledavSi u tredu svesku zbornika latinskih napisa, 
sto ga berlinska akademija pod naslovom >Corpus inscripti- 
onum latinarum* izdaje, nadjem, dase je taj kamen ve<;24. travnja 
g. 1781. iskopao u Mitrovici, kada se je kopao temelj za tamosnju 
pravoslavnu crkvu.' Pocmem sada kombinovati, kako li je taj spo- 
menik, koji smo mi epigraficari sa iskrenom sucuti vec davno opla- 
kivali kao bezuvjetno izgubljen i propao, mogao sada na jednom 
osvanuti tako daleko od svoga prvobitnoga nalazista. Morao je te 
epigraficarske suze svakako imati na dusi velik Ijubitelj starinaili 
covjek, koji je htio, da nekomu veliko veselje ucini, kada nije 
zalio ni truda ni troska, pa se odlucio, da u doba, kada su u Slavoniji 
ceste bile veoma lose, vuce tesko kamenje iz Mitrovice u Djakovo. 
Sjetio sam se, da je takov covjek bio negdasnji mitrovacki zupnik 
Ivan Matizovic, koji je godine 1811, preko djakovackoga biskupa 
Mandiia i ugarskoga palatina nadvojvode Ivana darovao madzar- 
skomu narodnomu muzeju u Budtmpesti zanimljiv rimski utez od 
 CIL III. 322^, 



275 

tuca u obliku zenskoga poprsja, na kojemu je zabiljezen napis 
EQVETAS*, a koji je godine 1802. u Mitrovici iskopan. Nasao sam, 
da je isti Matizovi6 godine 1811. bio u Djakovu kao abbas B. M. V. 
de monte Petrovaradiensi, cathedralis ecclesiae Bosnensis seu Dia- 
covariensis canonicus magister senior, lycei episcopalis prodirector, 
seminarii cleri iunioris rector et comitatus sirmiensis tabulae iudicia- 
riae assessor.** Odmah posumnjam, da nitko osim Matizovida nije 
mogao taj vazni kamen u Djakovo dovesti, pa da je on to valjda 
ucinio s namjerom, da ga madzarskomu narodnomu muzeju daruje. 
Valjda mu se je kasnje pricinilo, da je trosak otpremanja kamena 
na kolima iz Djakova u Budimpestu prevelik, pa je tako isti ostao 
u njegovoj kuriji u Djakovu. 

Precasni gospodin kanonik Sestak, kojemu sam ove svoje 
misli priopcio, u skoro mi javi, da moju slutnju drzi posvema is- 
pravnom, Ivan Matizovic da je bio na koncu prosloga i pocetku 
ovoga stoljeda mitrovacki zupnik, a od godine 1810. kanonik u Dja- 
kovu, gdje je kao prepost godine 1848. umro u istoj ku6i, gdje sada 
stanuje gospodin Sestak, a u kojoj se je i sam spomenik sada opet 
otkrio. U toj kudi, koju je Matizovic, kada je kanonikom postao, 
na svoj trosak popravio, da je stanovao cijelo vrijeme, sto je u 
Djakovu zivio. Gospodin kanonik Sestak, koji je davni prijatelj na- 
rodnoga muzeja i clan utemeljitelj hrvatskoga arheoloskoga drustva 
u Zagrebu, hvale vrijednom predusretljivoscu ovaj je mitrovacki spo- 
menik poslao nasemu narodnomu muzeju na dar, uzivajuci, sto mu 
je poslo za rukom, da tako vazan spomenik spasi. 

Spomenik, koji se ovdje uz transkripciju napisa u slici pri- 
opcuje, rimski je zrtvenik (ara) obicnoga oblika, od kamena vap- 
nenca, i.o8"- visok, 0.38"*- sirok i o.40"»- dubok. Na gomjoj je 
strani okrhan, a lijevo dolje manjka ovedi komad. Napis glasi: 
[I (ovi) o (ptimo)] m(aximo) monitori [p]ro salute adque 
incolumitate d(omini) n(ostri) Gallieni aug(usti) et 
militum vexill(ationis)leg(ionum) [g]ermanicianar(um) 
[ e]t brittanicin(arum) [cu]m auxili(i)s [ejarum.... [v]i- 
talianus [. .pro]tect(or) aug(usti) n(ostri) [praepoj- 
situs [v(otum)] p(osuit). 

Napis je prvi put stampao Franjevac Josip Jakosid u » Wiener 
Zeitungu« od 11. siecnja g, 1783. Ponesto razlican prijepis od ruke 

* GIL III. 6015, I. Sr. Miller u Acta litt. Mus. nat. hung. I. (1818) str. 297 i 
si. Laszowski u Vjesniku hrv. arh. drustva. Nova serija sv. II. str. n. — ** Miller 
ji. n. m. 



^76 

Bone Meckhla nalazi se u rukopisnom jednome djelu istoga Jakosida 
(Adversariorum liber VIII.) n franjevackoj knjiznici u Budimu. Bolje, 
all ipak sa nekim nedostacima, objelodanio ga je vrsni nas arheolog 
Matija Petar Katanci6* na temelju svoga prijepisa, a iz svih tih 
prijepisa skombinovao je Mommsen*' tekst, kako je vjerojatno na 
kamenu zapisan bio , pa je u bitnosti osim dvajub mjesta sve 
dobro i ustanovio. Glede teksta napisa u ostalom opaiam slijede^e : 
U I. retku nema mjesta dosadasnjemu citanju [io ] VI, aego su tu 



: O fVi 

MONITORI ' BRO 
SALVTE . AOaVE 
INCOLVHITAT E 
ON GAUENI AVi; 
E'T M I L I T V M r 
WEXILL LE'^G" 
gERMANICIAN/R 
eT BRJTTANICIN 
cu M AVXILIS 

e ARVM 

... V ITALIANVS 

. . pro TECT AVG N 

praepoSlTVS  

V  P 



Rlmskl irtvenik posvecen Jupltru Hohitoru. Iz Mitrovice, '/,, nar. vel. 

na| desnom kraju tragovi od sva cedri poteza siova M posvema 
jasni. U drugom retku zaista pise B mjesto P u pro, ali je donji 
zavoj dometnut valjda tekar, od kako se je kamen u Mitrovici 
iskopao ; meni se ne cini prvotnim. U 4. retku klesar je kraj dru- 
goga T najprije bio zapisao nesto manje E i dometnuo troi]glastu 
tocku, koja tu jos stoji (dakle ovako: Te.). Ka§nje je ono malo E 
izbrisao i iza tocke napisao drugo, koje je jednake velicine sa os- 
talim slovima. U 7. retku dosla je riec L E G na vecu ozljedu 
iiamena, pa muje zato zadnje slovo od ostalili znatno razmaknuto; dva 
• Istri adcoLvum geoRrjphi.i vetus. Sv. I. str. 378, br. LXXXI. — *• CIL 



277 

G tu nisu bila, a sve da i jesu, to se, kako na kraju retka stoji tocka, 
drugo 6 nebi smjelo potegnuti u slijedeci redak, kako to Katanci(3 
cini, nego bi se to moralo shvatiti kao obicajna oznaka mnozine u 
skracenim rijecima, gdje se zadnji suglasnik podvostrucuje. U 8. retku 
na koncu je ponesto ozlijedjena ligatiira od A i R, a ne od A i E. 
Najvise je potesko6a davao 13. i 14. redak. Na pocetku 13. retka 
nadopunjavalo se [prae]fect(u8), a u 14. [somno mon]itus, ali 
je jedno i drugo krivo. U 14. retku se ispred slova I vide tragovi 
slova S, tako da se sada 13. i 14. redak imaju citati [pro]tect(or) 
aug(usti) n(ostri) [praepojsitus. Time otpada i druga jedna 
poteskoca, naime toboznji naziv praefectus za zapovjednika jedne 
veksilacije, koji inace na spomenicima nigdje ne dolazi, pa bez 
sumnje ni na mitrovackom nije bio zabiljezen. 

Mitrovacki zayjetni napis na cast lupitra Monitora spada medju 
najvaznije spomenike, koji su se tamo dosele nasli. On nam pri- 
opcuje, da je u doba cara Gallijena (253 — 268.) u Mitrovici bo- 
ravila jedna veksilacija, sastavljena iz odabranih odjela germanskih 
i britanskih legija i njihovih auksilijarnih ceta, a toj veksilaciji da 
je zapovijedao praepositus Vitalianus. Vexillum ili vexillatio 
zove se svaki samostalni odjel stanovitoga vojnickoga tijela, koji 
bi se izaslao, da neku zadacu izvrsi.* Prema tomu je bilo veksi- 
lacija pojedinih legija, koje bi se izaslale u samoj pokrajini, u kojoj 
je legija smjestena bila, u tu svrhu, da rade na gradnjama cesta 
ili drugih javnih gradnja, da sluze kao posada za osiguranje stano- 
vita predjela ili da se upotrebe na vojnama i izvan pokrajina, 
dok je glavni dio same legije obicno ostajao u svojemu taboru, 
da obrani drzavnu medju od barbarskih naroda. Bilo je i skom- 
binovanih veksilacija, koje su sastojale od odjela od vise legija 
jedne pokrajine, dapace i od legija dvijuh pokrajina, a takova se 
veksilacija bas na ovom mitrovackom spomeniku spominje. Bilo je 
konacno i takovih veksilacija, koje bi se odabrale iz pomo6nih ceta 
(auxilia) jedne ili vise legija. Za vexilla legionum katkada 
doznajemo, da su sastojala od 1000 momaka, ali to nije uvijek bilo 
jednako. Prema tomu, kolika je bila veksilacija, birao bi joj se i 
zapovjednik: manjemu odjelu zapovijedao je praepositus, koji 
je po cinu bio centurio (kapetan); ako je odjel bio veci, to mu je 
katkada bio na celu tribunus (pukovnik) ili dapace legatus, a 
u kasnije doba dux. Svaka je veksilacija imala svoj stijeg (vexillum), 
a odatle joj je i ime. 

* Nesto su sasma drugoga vexilla veteranorum, na koja se u ovom sluCaju 
ne moie pomisljati. 



278 

Veksilacija, koja se spominje na mitrovackom spomeniku, sa- 
stqjala je od odjela . gennanskih i britanskih legija. U Gallijenovo 
su doba u Gennaniji* stajale legije VIII. Augusta, XXII. primigenia, 
I. Minervia i XXX. Ulpia, a u Britaniji II. Augusta, VI. victrix i 
mozda XX. Valeria victrix. Nema sumnje, da je neki ratni pohod 
bio razlogom boravku ove veksilacije u Mitroyici, a mislim, da se 
s nekom yjerojatnos6u moze ustanoviti, kakov je to rat bio. Iz toga, 
sto se spominje samo car Gallienus, a ne takodjer i njegov otac 
Valerianus, mislim, da je opravdana pomisao, da je napis zapisan 
iza Valerijanove smrti, dakle iza godine 26o. Otpada dakle vjero- 
jatnost, da se je ova germansko-britanska veksilacija upotrebila 
protiv panonskoga protucara Ingenua, kojega je Gallienus godine 
258. kod Murse (Osijek) pobijedio. Moguce je, da je ona na GaUi- 
jenov nalog godine 263. dosla u Panoniju, da vojuje protiv Regalijana, 
kojega su panonske i moesijske legije zacarile, ili jos vjerojatnije go- 
dine 267., kada je sam Gallijen posao na vojnu protiv Gota, s kojima se 
je i pobio, kada su se iz Epira kroz lUyricum vradali k Dunavu. 

Da se mora pomisljati bas na takovu vojnu, u kojoj je sam 
car prisutan bio, dalo bi se zakljuciti iz jednoga podatka, sto nam 
ga nas mitrovacki spomenik pruza. Praepositus Vitalianus, koji je 
zapovijedao germansko-britanskoj veksilaciji, nazivlje se i pro- 
tector Augusti nostri. Iz potpunoga naslova te casti, koji 
drugdje glasi protector lateris divini Augusti nostri jasno 
vidimo, da su takovi casnici imali da zasti6uju samu carevu osobu. 
Kako je veoma vjerojatno, da se je carev protector redovito na- 
lazio u njegovoj pratnji, to je i veoma vjerojatno, da je prigodom 
upitne vojne sam car Gallienus boravio u Mitrovici, pa da je ta 
vojna bas spomenuti rat protiv Gota. Cast carskoga protectora po- 
javljuje se nesto prije sredine III. vijeka poslije Krista, a bar u 
prvi kraj kao da se je podjeljivala samo najvisim casnicima vite- 
skoga cina kao n. pr. prefektima legija i tribunima pretorijskih 
kohorta. Prema tomu bi se moralo ocekivati, da je Vita- 
lianus prije obnasao cast visu od centurijonata. Ta je 
cast valjda bila skraceno zabiljezena na pocetku 13. ^ 
retka, ali se ne da ustanoviti, sto je tamo zapisano ^^ 
bilo; mogu6e je, da je ipak bio samo centurijonat. 



* Veksilacija ovih y^ermanskih legija pod zapovjednistvom C. Ju- 
lija Septimija Castina, koje su sudjelovale u ratovima protiv Pescenij a 
Nie^ra i Klodija Albina, spominju budimski napisi GIL III. 10471— 10473. 

Zagreb. Dr. Josip BrunSmlcl. 




MUCENICI ISTRI!* 



1 blaga krila stere 
dh nevolja i jada, 
On ne pozna naroda ni vjere, 
Pomo»5 pruza, gdjegod narod strada ; 
Gdjegod jedan covjecanstva dio 
Pod bremenom teske skuci muke, 

Svaki narod, ma i dusman bio, 

Pomodnice blage pruza ruke, 

Te ga kriepi, propasti mu ne da 

Trudom svojim pomoiii mu gleda! 

A Hrvatu kada propast prieti : 

II mu ognjem poharani dvori, 

11 od gladi jadnu mu je mrieti, 

II bujica poplavom ga mori, 

Led ga bije il ga susa davi: 

Gdje je tada genij Ijudstva pravi, 

Gdje je ruka, da nas poizbavi? 

Nigdje nikog ; za nas genij driema, 

Bas ko da nas na svietu ni nema! 

Istina je, nerad Hrvat prosi, 

Nerad Hrvat tudja bije vrata, 

Malo ima, i tim se ponosi, 

Ne pozeli s tudjih ruku zlata; 



28o 

s 

A nevolja kad ga stisne Ijuta, 
U tudjini ne trazi si puta, 
Vapaj salje rodjenomu bratu: 
Hrvat samo pomo6 je Hrvatu! 
Blazen onaj, koji moze dati, 
Kom je dusa, komu miso bistra; — 
Prevladati Bog 6e i Hrvati, 
I hrvatska uskrsnut ce Istra! 

Zagreb. 

Hugo Badalic. 



J 



SLOVENSKI DUHOVNIKI - GOJITELJI 
PROSVETE. 



Duhovski Stan prelep je stan, 
Kaj hoieS lepiega na sveti? 
Vse posvetni skrbi na stran, 
Za narod z narodom 2iveti! 



^atoliska cerkev je bila od svojega zacetka sfem v vseh dobah 

najspretnejsa in najvztrajnejsa gojiteljica prosvete. Nje du- 

hovniki so bili pri vseh narodih prvi in najbolj poirtvovalni 

pionirji kulture. Isto opazamo tudi v dusevnem razvoju Jugoslovanov, 

Nedosezen v tem pogledu je dika jugoslovanske duhovscine 

— §kof Josip Juraj Strossmaver. 

Slovene! se v svojih skromnih gmotnih razmerah s takim me- 
cenatom pac ne moremo ponasati ; a slovenska duhovscina v celoti 
je tekom let donesla ze velikih dusevnih in gmotnih zrtev v blagor 
svojega Ijudstva. Le v povrsnih potezah hocemo podad sliko kultur- 
nega dela slovenske, zlasti pa kranjske duhovscine. 



I. 

Cerkev je bila vedno prijateljica sole. 

Tudi na Slovenskem nahajamo prve sole ze v srednjem veku 
V zvezi z zupnisci. Duhovniki so jih ustanovili in nekaj tudi sami 
vodili; n. pr. v Ljubljani, v Kamniku, v Novem mestu i dr. V osoj- 
skem samostanu na Koroikem je bila ze v IX, atoletju sola za slo- 
venske misijonarje. Solstvo je bilo najbrze ze tedaj zelo razvito, 
ker se je veliko Slovencev povspelo do visokih, castnih sluzb v tujini. 



282 

Nekdo* trdi celo, da je bilo v XV. stoletju razmemo manj analfa- 
betov V nasih dezelah, nego jih je bilo okoli 1. 1840. Prof. Vrhovec 
je skusil dokazati,** da je bila ze v zacetku XV. stoletja v Ribnici 
na Dolenjskem nekaka gimnazija, katero je ustanovil kak ribniski 
arhidijakon. 

O zelo razviti kulturi med Slovenci od XIII. do XV. stoletja 
pricajo zlasti tudi krasne cerkvene stavbe one dobe, ki deloma se 
stoje, in s kakorsnimi se more i sedanji rod komaj ponasati.*** Ob 
casu reformacije je nastala v Ljubljani sola, v kateri je bila tudi 
slovenscina ucni predmet. Po zatoru luteranstva je tudi sola prene- 
hala. Ko so se v XVII. stoletju po verskih homatijah razburjeni 
duhovi nekoliko pomirili, nastale so v raznih zupniscih zasebne sole, 
kjer so duhovniki nekaj sami, nekaj pa po drugih osebah, pouce- 
vali V najnujnejsih predmetih; ucili so citati, pisati, racunati itd. O 
teh primitivnih, a za tisti cas vendeu- le zelo koristnih ucnih zavodih 
se je doslej premalo povedalo. A o njih pricajo najvec zupnijske 
matice in druge belezke ; ponekod pa celo stara Ijudska govorica. 

Najznamenitejsa je bila vsekako sola v Rusah pri Mariboru, 
katero je 1. 1645. ustanovil tamosnji zupnik Jurij Kozina. Od leta 
1645. do 1. 1758. je stela 6931 dijakov. Med njimi je bilo 635 ple- 
micev: knezov, g^ofov, baronov in \'itezov iz raznih krajev. Ta sola 
je dala 14 skofov, med njimi tudi dva kardinala, 18 opatov in 25 
prostov; razven tega pa tudi celo vrsto znamenitih moz iz raznih 
svetnih stanov, med njimi nekaj umetnikov. Poucevali so le duhov- 
niki, rodom Stajerci in Kranjci, a vsi Slovenci. Prvo leto (1645.) je 
bilo le 17 ucencev ; a 1. 1698. je sola dosegla vrhunec, ker obiskovalo 
jo je celo 220 dijakov. Obsegala je sest gimnazijskih razredov, kakor 
so bile tedaj sploh srednje sole urejene.f Poucevala se je tudi slo- 
venscina; pri dramaticnih predstavah se je rabil slovenski jezik, in 

* Schriften des histor. Vereine«j fiir Inneroesterreich, I. 1848. — ** Mit- 
theilungea d. Musealvereines far Krjiin, XIII. 1900. i— 16. — *** Flis (»Stavbinski 
slogi*, 1885.) jih veC navaja in opisuje. — f Izvestja muzej. drustva za Kranjsko, 
VI. 1896. 69—75. — »S(idsteirische Post* IX. 1889. Z. 99.; X. 1890. Z. 46, 49, 51, 52., 
kjer piseW.: »Alles Lob verdient die heimische Weltgeistlichkeit, die sich in den 
Zeiten, wo in Untersteiermark noch kein Staatsg>Tnnasium bestand, durch Anle- 
gung ciner so grossartigen Lehranstalt fur die wissenschaftliche Bildung der Jugend 
so sehr angenommen hat und durch Gelehrsamkeit, guten Unterricht, weise Er- 
ziehung und strenge Disciplin, die an der Lehranstalt herrschte, so viele ZOglinge 
herbeizog, und die Schule, aus Privatmitteln errichtet und erhalten, zu einem so 
bedeutenden Kufe brachte, dass sie als unicum dasteht . . . Der oft verschrieene 
Clerus hat seinen edlen Beruf glanzend bethiitigt und sich durch die Pflege der 
Wissenschaft, Cultur und Bildung gewiss grosse Verdienste erworben.* 



i 



283 

od Ysakega duhovnika, ki je stopil tu v sluzbo, se je zahtevalo teme- 
Ijito znanje slovenskega jezika. 

Slicne zavode so ustanovili pozneje nekateri biv§i ruski gojenci ; 
n. pr. Maks Leopold baron Rasp (1673— 1742.), zupnik v Kamniku, 
Francisek Mihael Paglovec (1679 — 1759.), Zupnik v Tuhinjski dolini,* 
Peter Pavel Glavar v Komendi (1721— 1784.)** itd. — Navadne Ijudske 
sole pa so bile v XVIII. in XIX. stoletju tje do 1. 1848. v premnogih 
zupniscih na Slovenskem. Na tisoce otrok je dobilo tu svoj prvi in naj- 
potrebnejsi solski ponk.*** Mnogi so ucili odraslo mladino tudi umnega 
gospodarstva, sadjereje, zivinoreje in drugih prakticnih predmetov, 
n. pr. slavni Jurij Japelj na Jezici, Francisek Pi re v Podbrezju, 
Mihael Mladic v Semicu in drugi. 

Opomniti treba, da so duhovniki vse te ucne zavode ustano- 
vili in vocjili po lastni inicijativi, brez vsakega bodrila in brez ysake 
podpore od vladne strani. Drage volje so odstopili v ucne smotre 
del svojega stanovanja, irtvovali so v blagor mladine vse svoje 
dusevne moci, pa tudi vsa itak le skromna gmotna sredstva. Slo- 
venska duhovscina je bila torej ze od pamtiveka gojiteljica omike 
in prijateljica sole. Seveda se je vselej in povsod oklepala istega 
vrlega nacela, kakorsno je skof S 1 o m s e k izrazil v besedah : »Ka- 
toliska vera bodi vam luc in materni jezik bodi vam kljuc do prave 
omike Sola pa, ce prava ni, je bolje, da je ni!* 

Razven tega so se mnogi duhovniki v svojih oporokah spom- 
nili uboznih dijakov in njim v prid naredili dijaske ustanove. Leta 
1898. so vse po duhovnikih narejene dijaske ustanove v Austriji zna- 
sale 6,376.078 gld. ; na leto je dobilo 1943 dijakov 231.668 gld. Na 
Kranjskem je bilo 137 takih ustanov; ustanovna glavnicaje znasala 
249.049 gld. in letni ustanovni znesek 9652 gld. V par letih je ze 
oboje naraslo. Sploh je bila nad V3 vseh dijaskih ustanov na Kranj- 
skem ustanovljena od duhovnikov. 

Med ustanovitelji nam je v prvi yrsti imenovati Luka Knaflj a, 
ki je 1. 1671. umrl kot zupnik v Ober-Russbachu na Gorenje-Avstrij- 
skem, Njegovo zapuscino je pred nekaj leti uredil dvorni advokat 
dr. Ferdinand Zupancic in doslej je ze dolga vrsta slovenskih 
kranjskih dijakov uzivala nje plodove ter si omogocila svoje studije.f 

* »Dom in Svet«, XII. 1899. 289. id. — ** »Ljubljanski Zvon«, V. 1885. — 
Glavar je zlasti gojil tudi glasbo. V to svrho je poklical v svojo zupnijo 
Onega Jakoba Zupana iz Kamnika, ki je 1. 1780. uglazbil prvo slovensko opero 
9Belin«. — *** Primeri: Slomsek, Zbrani spisi, IV. 35 — 44 »Bratje sv. Cirila 
in Metoda v nasih solah.« — f Programm des k. k. Staats-Realgymn. in Krain- 
burg, 1874. 



284 

— Izmed drugih ustanoviteljev imenujmo skofa Wolfa, Ravni- 
karja in Jurija Gollmayrja, Janeza Thalnitscherja, Kussa, 
Mete Ik a, Slakarja, Zavasnika itd. In darezljivost duhovnikov 
dijakom v prid ni se izumrla. V novejsem casu so zalozili take 
ustanove: A. Wall and, Anton Jaksic, Martin Drear, Anton 
Kos, Jakob Gruden, Jurij Vole, Jakob Stariha, dr. Andrej Ca- 
bas ek, Martin Narobe in dr. 

Koliko ubogih, a nadarjenih kmetiskih sinov je z darezljivo du- 
sevno in gmotno podporo moglo zaceti in nadaljevati svoje viSje 
studije, je pac znano. Njih stevilo je naraslo ze na stotine, Le zal, 
da so premnogi duhovniki za svojo ocetovsko skrb do mladine 
dobivali v zahvalo crno nehvaleznost. 

Na tem mestu nam je omeniti dijaske kuhinje v Ljubljani, 
katero je zacel uzdrzavati blagi monsignore kanonik Luka Jeran 
(f 1896.); po njegovi smrti pa nadaljuje isto clovekoljubno delo ka- 
nonik Andrej Kalan. Najvec z duhovskimi doneski se prezivlja dan 
za dnevom lepo stevilo uboznih dijakov. 

L. 1846. je ustanovil knez in skof Anton Alojzij Wolf desko 
semeni§ce >Collegium Aloysianumc v Ljubljani, najvec ob lastnih 
troskih. V njem zivi leto za letom 50 — 60 gojencev-gimnazijcev. Iz 
tega zayoda je dobila skofija ze mnogo vrlih duhovnikov, pa tudi 
svetnih veljakov Mnogi izmed njih se odlikujejo na slovenskem 
slovstvenem polju. Slicna dijaska semenisca so bila ustanovljena 
najvec z duhovskimi doneski tudi v Mariboru, v Gorici in v Celovcu. 

Ljubljanski kanonik dr. Janez Gogola (f 1884.) je s podporo 
dobrih Ijudij, zlasti duhovnikov, ustanovil v Ljubljani desko zavetisce 
in sirotisce ^Collegium Marianum«, v katerem dobiva okoli 
poldrugisto deckov telesno hrano in solski pouk v stiri-razredni 
Ijudski soli. 

n. 

Nic manj nego za naobrazbo mladine je skrbela in se skrbi 
slovenska duhovscina za blago stanje ubozcev in zapuscenih 
bolnikov. 2e v srednjem veku je ustanovila nekaj sirotisc, bolnis- 
nic in gostisc za potnike, Neugodne razmere so vecino teh dobro- 
delnih zavodov tekom let ugonobile. 

V novejsem casu so nekateri imovitejsi duhovniki zopet zrtvo- 
vali svoje imetje v blagor trpecega Ijudstva. ^upnik v Komendi 
Peter Pavel Glavar je le-tu ustanovil bolnisnico in hiralnico, ki 



285 

prezivlja popolno okoli 3o siromakov. Razven tega dobivajo iz te 
glavnice ubozni zupljani brezplacno zdravnisko pomoc in zdravila. 
Glavnica znasa sedaj okoli 240.000 gld. Ribniski dekan Ignacij 
Holzapfel (1799 — 1868.) je zapustil svoje imetje.v to svrho, da se 
sezida zavod za gluhoneme decke in deklice. Glavnica je narasla 
ze na 300.000 gld. Ravno letos se je v Ljubljani odprl ta zavod 
kot ziva prica duhovniske clovekoljubnosti in pozrtvovalnosti. 

Omeniti nam je tudi bolnisnice usmiljenih bratov v Kandiji 
pri Novem mestu (ust. 1893.), v kateri dobiva mnogo bolnikov, zlasti 
z Dolenjskega, brezplacno zdravnisko pomoc. Pred nekaj leti je 
franciskan Edvard Zagorec nasel toplice pri Catezu ob Savi. 

Mnogi duhovniki so naredili za posamne kraje tudi ustanove 
za, ubozce. Iz obresti dobiva doloceno stevilo siromakov primerno 
denarno podporo. In takih ustanov ni malo. 

2upnik Fr. Mihael Paglovec(t 1759.) je ustanovil v Smartinu 
tuhinjskem prvo hranilnico in posojilnico, s katero je osrecil celo 
okolico, da ga Ijudstvo se sedaj hvalezno pomni. Koliko je slovenska 
duhovscina zlasti v zadnjih letih tudi v tem pogledu storila v blagor 
ubogega Ijudstva, je sploh znano. 

Koliko pa so duhovniki sicer darovali Ijudstvu, tega opisati 
nikoli ne bo mogoce, ker so dali tako na tihem, da levica ni vedela, 
kaj je dala desnica. Mnogi so posojevali brezobrestno in koncno se 
glavnico dolznikom pustili v dar. Le en vzgled! Francisek Juliani, 
duhovnik pri sv. Jostu nad Kranjem, je posojeval dotlej, da so mu 
bili skoro vsi zupljani dolzni, a on sam ni imel nicesar. Umirajoc je 
odprl okno svoje sobice vrhu gore in dobrovoljno napravil kriz 
proti dolu rekoc: »Ego absolvo vos!« . . . Odpustil jim je vse dol- 
gove in umrl v popolnem ubostvu. Pesnik Preseren pa je zlozil za 
njegov grobni spomenik krasen verz, vreden takega moza. 

In koliko bi se dalo navesti se drugih slicnih vzgledov! 

Nekateri duhovniki so naloziU glavnico, da se ustanove nove 
samostojne duhovniske sluzbe. Tako je skof Wolf ust£inovil zupniji 
Suhor in Dragatus, zupnik M tiller 2abnico, zupnik Novak Velike 
Poljane ; ito so storili n. pr. Cimbas, Carman, Drear i dr, 

Tudi sv raznih strokah umnega gospodarstva so duhovniki 
vodili slovensko Ijudstvo do blaginje. 

Sadjarstvo so gojili in pospesevali n. pr. Fr. Pirc, ki je o tem 
napisal tudi par knjizic, Jernej Dolzan v Suhoru je bil celo od 
vlade odlikovan z zlato svetinjo, Lovro Pin tar i dr. Pred leti 
so se nekateri lotili sviloreje, zlasti na Dolenjskem. Bolje nego to 



286 

je uspelo cbelarstvo. 2upnik Janez Mesar je v Bohinju ucil kmete 
umnega sirarstva, za kar so mu Bohinjci se sedaj hvalezni. 

Dobrodelnost duhovnikov v gospodarskem pogledu se kaze 
navadno le v domaci zupniji. V celoti pa je to skromno in tiho 
delo velikanskega pomena za napredek nasega naroda. 



III. 

Umeva se ob sebi, da slovenski duhovniki tudi umetnosti 
in znanosti, zlasti pa slovstva niso zanemarjali. Vse znanstvene 
stroke imajo med njimi odlicne zastopnike. 

Glasba je ze v proslih stoletjih na Slovenskem dosegla visoko 
stopnjo. V XVI. stoletju je slovel kot skladatelj Ijubljanski kanonik 
Arnold de Bruck; slavni Jakob G alius (f 1591.) je v zatiskem 
samostanu prejel prvo glasbeno naobrazbo. V XVIII. stoletju je slo- 
v^enski duhovnik Francisek Ksav. Krizman postavU velicastne orgle 
V St. Florijanu na Gorenje-Avstrijskem. 

Preporoditelja novejse slovenske glasbe sta bila duhovnika Gre- 
gorij Rihar (f 1863.) in Blaz Potocnik (f 1872.). Ugledna skla- 
datelja sta franciskana Angelik Hribar in Hugolin Sattner. Marsi- 
kak umeten napev je zlozil vikar Ludovik Hudovernik, 

S slikarstvom se je bavil nadebudni Aleksander Roblek 
(f 1884.), a je umrl v najlepsih letih. V tej lepi stroki imamo, zal, 
le se par samoukov, n. pr Pustavrh, Dejak. 

Tern bolje pa je duhovscina z narocili podpirala domace umet- 
nike: slikarje in kiparje. Umetnisko drustvo (ust. 1. 1893.) je doseglo 
ze lepih uspehov in ima lepo bodocnost. Omeniti nam je se Mat. 
P u c h e r j a, ki je izumil fotografovanje na steklu, in vescega mehanika 
Mihaela Peternela. 

Z botaniko so se bavili ze v XVIII. stol. nekateri kranjski jezuiti, 
n. pr. Wulfen, Erberg, Hohenwart. V XIX. stoletju so zasloveli 
ko vesci botaniki: prof. Francisek Hladnik, zupniki Valentin PI e- 
melj, Simon Robic in Janez Safer; a tujina jih bolje pozna in 
ceni nego domovina. 

Kod zgodovinar slovi koroski jezuit Marko Hanzic (1683— 1766.), 
ki je zacel dajati na svetlo obsirno zasnovano delo >Germania 
sacra« (1727.) in spisal mnogo drugih zgodovinskih del. 

Cerkveno zgodovino sta pisala stajerska Slovenca Caspar 
Rojko in Matija Robic. — Blaz Kocen, stajerski rojak, je pri- 



287 

redil zelo rabljiv atlant, ki je dosegel mnogo natiskov. Zatiski menih 
Dizma Florij anci c je 1. 1744 narisal prvi zemljovid kranjske 
dezele. 

Jako obilno so delali slovenski duhovniki na slovenskem slov- 
stvenem polju. Vecina slovenskih knjizevnikov je se vedno med 
duhovniki. Izprva so pisali le nabozne knjige, pozneje so se lotili 
tudi pesnistva, leposlovja in znanstva. 2e v XVI. stoletju sta bila dva 
katoliska duhovnika sovrstnika Trubarjeva v knjizevnosti: Leonard 
Pahenekar (t J570-) in Andrej Rezel (1582.). Docim se protestan- 
tovski in poznejsi katoliSki knjizevniki se niso zavedali svoje slo- 
venske narodnosti, se je sredi XVIII. stoletja tudi ta jela dramiti. Prvi, 
ki je poudarjal svojo slovensko narodnost, je bil avgustinski menih 
Marko Pohlin. V uvodu svoje sicer slabe slovnice (1. 1768.) daje 
duska svoji narodni zavesti, ceprav v okomi obliki, pa vendar z ognje- 
vito navdusenostjo. Ta moz je podnetil svojega redovnega tovarisa 
D. Zakotnika, da je jel nabirati med Ijudstvom narodno blago, 
zlasti pesmi; nagovoril je Damascana Deva, da je zacel pisati in 
dajati na svetlo prvi slovenski casnik >Pisanice« (1. 1779.)- Slavni nas 
pesniski Kolumb Valentin V o dni k pa sam priznava, da mu je Pohlin 
»luc prizgal«, da je po njegovem bodrilu zacel pesmi zlagati. 

Pohlin in Vodnik sta hote ali nehote vzbudila lepo vrsto 
posnemovalcev, zlasti jezikoslovcev. Med njimi nam je imenovati 
Jurija Japlj a, ki je s sotrudniki poslovenil celo sv. pismo, Fran- 
ciska Metelka, O. Gutsmana, Danjkaindr. §kof Matevz Rav- 
nikar se imenuje po pravici »oce slovenske proze«. Odlicni jeziko- 
slovci med duhovniki so se: Blaz Potocnik, Ladislav Hrovat 
in Stanislav Skrabec, katerega mnogi imenujejo »najodlicnejsega 
slovenskega jezikoslovca« v sedanji dobi. 

Veliko zaslugo za prospeh knjizevnosti si je pridobil skof Anton 
Alojzij Wolf, ker je zalozil veliki nemsko-slovenski (1. i860.) in slo- 
vensko-nemski slovar (1. 1894.). 

Val. Vodniku, pesniku-duhovniku, so sledili duhovniki, n. pr. 
skof Slomsek, Fr. Svetlicic, Anton 2akelj (»Rodoljub Ledin- 
ski«), »Cbelicarji«, Anton O lib an, zlasti pa »ljubljenec slovenskega 
naroda«, Simon Gregorcic, in razni mlajsi nadarjeni pesniki. 

Zanimanje za modroslovje sta vzbudila v zadnji dobi zlasti 
profesorja dr. Fr. Lampe in dr. A. Mahnic. 

Domaco zgodovino slovensko so proucavali in jo proucujejo : 
Schoenleben, Hicinger, Ravnikar -Pozencan, Dav. T r- 
stenjak, Parapat, Ign. Orozen, A. Koblar, M. Slekovec itd. 



288 



Za slovstveno zgodovino si je stekel posebnih zaslug Jos. Marn 
s 30 zvezki >Jezicnika«. Tudi Fekonjain Vrhovnik sta napisala 
ze marsikaj iz te stroke. 

Med leposlovci nam je omeniti zupnika Ciglerja, ki je 1. 1836. 
objavil prvo slovensko povest >Sreca v nesreci.« V leposlovnem 
krogu je mnogo mlajsih duhovnikov. 

Na politicno polje so stopili in se borili za narodne sve- 
tinje zlasti : Andrej in Gregor Einspieler, Lovro P i n t a r, dr. Lav. 
Gregorec, Karol Klun, dr. Anton Gregorcic, dr. Ign, 2itnik, 
dr. Ivan Krek in drugi. Duhovniki so probudili slovenski narod 
in ga organizirali, Sodelovali so pri ustanavljanju ci- 
talnic in raznih gospodarskih drustev, 

Na duhovskih ramah sloni vsa leta druzba 
s V, M o h o r j a z ogromnim stevilom svojih udov in 
Matica Slovenska ima v duhovskih vrstah lepo 
stevilo svojih clenov, 

Kratek obris kultumega dela slovenskih duhov- 
nikov nam prica, da je ta stan v vseh dobah vestno 
vrsil svojo nalogo narodu v blagor, in da si je z dianjo 
in umom postavil >monumentum aere perennius« ! 




Kotnenda. 



Jo^ef Benkooic. 



MISE CU TI IZAGNAT IZ KUCE! 

Crtica iz Like. 



■'k tko nije u nasem okolisu cuo za Kruscicu, zaselak u za- 
ledju Velebita, tamo iza pustog pazaristanskog polja, Klancu 
na zapadu! Veil se: na kraj svijeta! 

S ceste udarismo glibovitim putem, pa jedvice preko mostiiSa, 
kuda se otace kisnica, doprijesmo do glavice a Vagancu. Tu je 
valjalo ostaviti kola bas pred nekakvom potrpanicom, koja stajase 
sama o sebi; reko bi, Ijudaki je domak. Od ovuda stadosmo se 
verati pjeSke kozjim putem preko glavica, pa niz ponikve, kroz 
divlju sikaru. Povis granja strSe visoke klisi, rovom nepogodnih 
vremena ispnigane, bijele, bujnim mahom isarane. 

Na nekom sedlascu doceka nas srednji covjek, mrka oblicja, 
cmih, nemirnih ocica. Rado zmirka, kao da ga sveudilj neslo paci, 
Ceka nas, veli, da nam kaze put. 

— Vidite, preko onoga tamo brijega, pa preko benta, i onda 
iza one visoke glavice dolom, pa nas etc! 

Onda ' zamukne. A ja sam pomisljao na tuzitelja, pravdasa 
na glasu, staroga Adama Baricida. Od nedavna ga ovdje prvi put 
vidjeh pred nekoliko dana. 

Bilo to poslije podne, skoro na domak uredovanju, kad li teska 
ruka, toboz plaho, na okratke stanke grune na vrata, I ne cekajudi 
odziva, pomolio se covuljak od kojih sezdeset godina, gojan, ure- 
dan, u kidenu kozunu. Glava mu se uleknula medju zgrbljena ramena, 
a cudna li je, da od Boga nadjes! Okrugia, van reda debela; salo 



290 

pada niz misicje kao mrtvo. Isposred podbuhlih, plavkastih podoc- 
njaka vire sivkaste, sitne oci, nemirno trepte podno rijetkih, steti- 
njastih obrva. Na nisko celo nadstrsila mu se prosijeda, ostra kosa 
gotovo do obrva; sirok, klinast nos tesko se i soptljivo razduhava 
povis debelih, izvaljenih usana, te gotovo poklapa kustravi brk. 
Usta mu zijaju, pa pokazuju sitne, crnkaste zube. Neobicna zaista 
pojava u zornom lickome svijetu! 

— Hvaljen Isus! — poklonio mi se toboz covjek, klonuv gla- 
vom posvema na prsi, pa ju mucno opet popridignuo, nekud na 
krivo. Pri torn mu se na lieu pokazao izrazaj neprilicne trpnje. I 
umah na to odrijesio brzu besjedu, oporim, krijestavim glasom, kao 
da se rdjava pila zareziva u suho, zilavo drvo. 

— U mene se dogodilo veliko zlo ! Ve6 petnaest godina uzivam 
kosanicu u strani i njegunjem je. Al sad se eto vratio snahin sin iz 
vojacije, te na silu da mi ju otme! Da ne umakoh, odsijece mi 
glavu sjekirom ko piletu!... Gonio sam se ja i s njegovim ocem, 
komisija tri put izlazila, slavni je sud meni dosudio. Ja trazim, neka 
slavni sud s mjesta izidje na »instanciju€ krivca. Smetanje posjeda, 
pa neka svjedoci na lieu mjesta dokazu, dokle je moj zadnji posjed! 

I ne da odusiti, van s mjesta komisija! 

Bas sam cudan znati, o sto li se popravdase ti tvrdi gorstaci ! 

Iz duboke prodoline stupismo na jednom na dogled malome 
gorskome poljicu. Uz obronak puklo neveliko jezerce; na rubu mu 
mlinica. Dva tocka veselo se vrte i zivo odsijevaju o simcu, sto no 
jako udaralo sa zagasito-modra neba, cista, bez oblacka. Niz dolinu 
tece potocic poput srebrna taljiva, pogdjegdje tek osjenjen sjenkom 
narijetka vrbinja. Po rubu doline bjelasa se nekoliko razdalekih 
domova. 

— Evo vidite! — ozove se najednom pratnik, kad smo vec 
stigli na domak mlinu. — Ovo jezero uvijek ima vode; nigda ne 
presusi. Svi izvori u okolo presuse, a ovo nikada! Samo je red* 
presusilo, kad je ono bilo u Italiji, i onda, kad u Bosni. Znate, kad 
je rat, onda presusi. 

— A zasto onda presusi? 

— - E a tako, presusi . . . Kad god je rat! A da vam bas 
pravo kazem, — svrne istim glasom na drugo, — nisu ga marili 
goniti rad toga; prav je Adam bas ovdje, kao Bog na nebu! 
Reci je pravo po dusi; a i sami cete vidjeti. 

Da ne budem nikada vidio! 

* red — jedan dan. Tako se broji i 2 reda ltd. 



291 

Dolinjak neki, na pola krs! Nesto trave i bujadi, dva tri 
naviljka. Okupilo se naroda, da motri, u dvije hrpe. Pozdraviie 
nijemo, smijemo. Ali istom sto se tuiba procitala, puce zaglusna 
pravda. 

— Nije istina! — vice visoka zena, mrsava, ostrih, plamenih 
ociju, snaha Adamova. 

— Jest, istina! — sikne Adam, — Al nije mi ni do te vlati 
nastora, nego javno nasilje, sto mi ga cinite! Javno nasilje, slavni 
sude! Snaha moja eto zakipila, skupa sa sinom, pa da 6e me ziva 
na'roglje nabosti. A moje evo pravo! — Evo od ovuda, slavni 
sude, — i stupne petom — tvrd kamen, nego ga iskopase ! Tu smo 
se ja i moj brat dijelili! — pa sve dovde, — evo! — s ovu stran 
parcele moje, s onu njegovo ! 

I starac pognutih ledja zivo trcka po >parceli<, mota rukama 
i zaglusno vice. 

— Pa se sve malo po malo primicali, i sad eto ti, Boze! sve 
je njihovo! 

— A tko je lane tude kosio? — vikne onisko, pledato momce, 
garava i ostra lica, tvrdo zafrknutih brci6a. Bio to onaj isti sinovac, 
sto da je htio Adamu odsjedi glavu sjekirom, ko piletu, 

— Sto ti znas? Bio si pod puskom. 

— A pred cetiri godine, gle, kosio sam ja! 

— E, ne 6es tako, sinovce ! Nisam ja za badava zvao slavni 
sud za javno nasilje ! 

— A lane je kosio Mile ! — vikne snaha. 

Momci(3 od kojih sestnaest godina skoci na srijedu, pa 6e zvon- 
kim glasom, grunuv tvrdo sakom u prsa: 

— Jest, ja sam kosio ! 

— Da, taj tvoj sin, sto veli, da <5e me zaklat, k6 kozlida! 

— Lazes, strice ! — skoci mali. — A pa bas, mala steta i za te ! 
Vidilo se, da se momci6 dobro uci pravdaskoj vjestini. 

— Eto vidite, slavni sude! — sikne Adam. — Porusili mi i 
sazegli plot, groze se ubojstvom, potvaraju me, da sam im ukrao 
tri jasenka! A kci joj vice, da ce mi mise izagnat iz ku6e! 

— Sto si dobar, odavna ti ne bi bilo traga na ognjistu, van 
pusto bucaliste ! — oglasi se iz hrpe mlada zenska, prekrstenih na 
grudima ruku. — Sto nam otimljes na§e? 

— Ne otimljem ja. Sud mi ve6 jednom dosudio, slavni sud! 

— Po krivom svjedoku! — skoci snaha. — Na smrtnom kre- 
vetu kazao ti brat: — Marko Radosevid krivo se prisegao za nasu 



292 

zemlju, i kako pravo, tako bilo zdravo ! Pa je i poginuo kao pasce 
na rudini! 

— A tko mu je kriv, van vjetar s va§e strane ! 

— Jest! Ne ubijamo mi, nego vi, zlotvori! — skoci sinovac. — 
Ubili ste nam i oca! Nije on umro od bozje strane, nego od vasih 
udaraca. Godinu dana pljuvao je krv s vase ruke! 

Jedva jedvice utisam buku, pa 6u u nagadjanje. Sve se cinilo, 
da bi taj dolinjak s nekadasnje davne nagodbe spadao na pola. 

S toga stadoh nagovarati, neka ga prepolove po duljini, pa 
razdijele. Obje stranke zaSutise caskom. Konacno 6e se oglasiti 
sinovac Pilip. 

— Pa neka nosi, bezdusnik, i tu polovicu! 

Adam joste suti. Ocevidno, predomisljava se. Al u taj cas ozove 
se ostar klik: 

— Ne dam ja, pa govorio Pilip, sto mu drago ! Ne zaborav- 
Ijam ja, tko mi oca u grob spravio ! Ej, stride, cekaj, nije se joSte 
medju nama svrsilo! 

To se oglasila sinovka. Nasilan, ocajan bio to klik. Strojno 
je celjade, skladna. tamnoputa lica, ali pogleda ostra, nekuda zloguka. 
Crno-zagasite oci svijetle joj se divljim, podmuklim sjajem kroz 
duge, guste trepavice, kojima sveudilj ponice, kao da se zaca po- 
gledati covjeku u lice ravno i siroko. 

— Mani se besjede, zenska glavo, dok muski govore! — ukorim ju. 

— Pa i neka je muski, al muski ne zbori. A ja sam starija ; 
znam, sto ni on ne zna! 

— Da si dobra, vec bi se bila i udala! — kroz zube 6e Adam, 
— Ova vam, slavni sude, odbila vec tri prosca, viljenioa! 

— Briga te za to! Udat cu se, kad mi oca otkupis, sto si ga 
skoncao, krvnice! 

— A kako to on tebi oca skoncao? 

— Nebozi! Pijani poklepusali se! — ozove se stara zencica 
dobrodusna lica. — Dvije godine pred njegovu smrt ! I poslije toga 
on bio zdrav i ziv, pa sad to ona toboz tjera! 

Pa kao da joj je mrsko, sto se oglasila, od neprilike prevuce 
dlanom preko lica i pogleda na stranu. 

— E nije to tako, strino! — Skoncao ga, pa 6e tako i dalje. 
Vidjet cete! 

— A zasto ga skoncao? — upitam. 

— A zasto nam otimlje zemlju, zasto nas goni i progoni? 
Eto, zasto ! 



293 

Ovaj put omjeri me djevojka punim pogledom ravno u lice. 
Na cijelom njenom oblicju odrazivao se izraz teske trpnje. Iskrave 
oci uokvirile se u dubok, taman kolut; izmedju bujnih obrva pre- 
pli(ie se jaka crta u dubok rez, pa se naglo gubi u namrstenu celu. 
Krupne, rumenkaste usne ovijaju jednako ostre, zalobite crte. Jak, 
ravan noa podrhtava strastveno, nasilno. Caskom pogleda, pa opet 
ponikne ocima, zadrhta i trgne se. Onda se protura kroz hrpu, udube 
prste u kose, uzvine glavom, zarida i zamakne u gustaru, 

— Viljenica! — zagunda Adam. 

— Ti si joj to kriv, krvoloce ! — usplamti snaha . . . Njoj i 
svima nama! 

— Ti, ti, vukodlace stari! — zanese se i Pilip. 

I opet zaglusna buka. O nagodbi vise ni govora. — U toj 
nemirnoj raboti jedva se dalo ustanoviti cin, pa se odgodilo rociste 
za preslusanje mnogobrojnih svjedoka. 



Na kolima kocijas, »brkonja Milef, drijema. Poslen je on, pa 
ga omajila duga dokolica. . . Uzesmo nesto zalagati, mirno, osamno, 
pod vedrim nebom, pa da onda na brzo krenemo ... U to se na- 
jednom pod strehom ku(iice pojavi zena kojih cetrdeset i nekoliko 
godina, veoma mrsava, puti crnomanjaste, zutkasto-blijeda prisjaja, 
u same dronjke odjevena. Prosijedi cuperci kose spuzli joj se niz 
celo; erne oci sjaju joj zivo, nekuda bolesnicki. Prekrstila ruke na 
prsima, pa motri svijet cudno spokojnim, dobrocudnim licem. S obje 
strane priklonile joj se uz skute dvije djevojcice, od kojih deset, pa 
sedam godina. Zakvacile cvrsto suhim prsti<^imaiskuljicanujoj suknju, 
Nevidno, necujno pojavilo se to drustvo iz zalosna doma slamena 
krova, odavno prognjila. Dvoriste bez ograde, pusta tratina obrasla 
ga sve do ku(ie; od vratiju tek uzahan utrenik vodi do ceste. 

Mladja djevojcica u samftj kosuljici, do cma zamusanoj, a 
na starijoj neki modni, preprostran haljincic narancaste boje, — 
isprosen. Sve troje najednom upiljilo u me svoje izvjedljive, mime 
poglede. Samo starija djevojcica zamahuje predugackim rukavom, 
hote6i ga uskladiti, pa spokojno, zadovoljno slijeze rucicu na 
uleknut zeludac. 

Smelo me to nijemo drustvo. Ne uziva se slatko, kad te do- 
hvada gladan pogled . . . Vec se naklanjalo predvecerje; red bi bio, 
da se u domu vari vecera. A unutra mracno! 

— A sta ti, planinko, stojis prekrstenih ruku ? Kuda ti vecera ? 



294 

2ena se pomakne. Licem joj mime laga§an, prijegoran smijesak. 

— U nas se ne vecera. 

— Pa kako to prespavate? 

— Eh, lako bi bilo za veceru, kad hi bilo i uiine. 

— Ni uzine? 

— Ni nicka ni uzine! Kad tko sto udijeli, jede se, — rastu- 
maci zena i nekako zestoko zavrati rukavom preko lica. 

— Pa tako vi onda redom gladujete. 

— Kako Bog hode! 

Cndan znati, udjoh u kucu. Zahlapio me gust zapah po cadji 
i vlaznoj, kiselastoj gnjilezi. Kraj ognji§ta, na tlu u cetvrt nabijena 
kamenja, strsi kup prekrsena tmja; ocevidno ni sjekire nemaju, pa 
eto nigdje ni kojeg drugog orudja ni posudja. 

Druga pola kuce odaja je. Tu je uza zid utvrdjen sirok ikrevetc 
od slupanih dasaka. Na lezaju od slame nekoliko ogavnih krpa, a 
na kolcicu povise visi par suknenih dronjaka. Gle, i crijep od vrca 
eto na tlu; jedva se i nazire o svjetlu, sto no camno prodire kroz 
zacadjalo, puklo stakalce, zazbukano preko male luknjice na duvaru. 

Umaknem na zrak. Grustilo mi se, a od smrada kao da cu se 
zagusiti. 

— Koliko djece u tebe? 

— Evo, Sto vidite, dvije sirote, i jos jedna od cetrnaest godina. 
Smilovao joj se gospodin plovan, pa ju uzeo za cobanicu svojoj kravici. 

— A imas li sto zemlje? 

— Evo to do one ograde. 

Pokaza na oranje kraj dvorista od kojih sto koraka duljine, a 
pedeset sirine. 

— I nista vise? 

— Aja! 

— Pa kako to? Bila si u zadruzi. 

— Bila. 

— Pa kuda zemlja? Zadruga ne smije preko mjere nistiti. 

— Eh, to su sve oni dobro upravili . . . s nekakovim kontra- 
tima. Pokojni muz pijanac, pa lako bilo s njime. Eto, to ostalo. 

— Pa obradjujes? 

— Rugate se, gospodine ! A cime ? — Uzmem svake godine 
od komsije dva malica jecma, pa to ti je sve ! 

— Kad ti umr'o muz? 

— Ima ve6, — e bome! — cetiri godine. Smrznuo se kraj 
ceste, ba§ o Bozi6u. 



295 

§ta da i pitam dalje? 

— A vi ste, veseli, — sad ce ona, — bili tamo kod staroga, 
Kudre, advokata! 

— Adama? 

— A da! 

2ena se sagne, kao da bi mi rada u uho prisapnuti, pa <^e po- 
tihanim glasom, toboze da je kocijas i pisar ne cuju. 

— To vam je onaj kamatlija, sto mi muza opijao i komad po 
komad zemlje sebi pribrao. A sad ni da bi mi dobacio koricu kruha ! 
Pa jos se kao neki rodjaci zovemo. 

Lice joj se namrsti, oci zasijevnu. Stupi korak blize, pa 6e 
glasnije, podmuklo: 

— Nego i na njega 6e pravda bozja. Jos i prije Bozi(ia, pazite, 
sto vam kazem! Cm mu osyanuo, da Bog da! 

Njene rijeci zajecile iznenada i utihnule poput kamena, sto se 
s vlastite tezine odvali sa strme brine i sunovrati u vodu. Zapljusne 
mirnom razinom podmukli sudar, i sve utihne, samo sto se jos pu- 
cina necujno valjuska. 

2ena se opet mirno prisloni pod strehu, i opet sve troje spo- 
kojno upiru svoj odani pogled na mene, na nasa kola. 

Pokupim zivez, te dodam zeni zamotuljak i ostatak vina. Ona 
sve pribere na njedra i nepomicno pridrzi. Tek djecica drugom, 
slobodnom rucicom plaho vuckaju majku za rukave. 

Po okrajku polja ve6 ziyo zaplamtile vecernje luci: doba v«- 
cere, pa pocitka. >Brkonja< sporo, vazno priprema oko konja . . . 
Vedro jesensko predvecerje naglo zagaslo. Zrakom se prolilo 
zabljestivo svjetlo sa zapada, te se zivo odraziva s ruba tmiirna 
oblaka, sto se iznenada stvorio posred neba. S istoka se nebiste 
zamutilo maglenom koprenom ; gotovo ne razpoznajes na njem reza 
sive gore. — Dalekim poljem tamo prema 2itniku zjanula tamna, 
bajnovita pustos ; tek nekoliko istosmijernih pruga vode po jarcima 
carobno se, tajanstveno svijetli ocjelnim sjajem. Pogdjegdje crta 
se o nje ponosna krosnja osamna hrasta, vlasovito, vizlasto granje 
po koje breze . . . Nekoliko zakasnjelih vrana preprhava sporo na 
odalje leziste. Iza troma maska crnih im krila pricinja se, kao da 
je najednom i prije reda zavladao posvemasnji sumrak. I svijetle 
pruge na polju zapazahu se sada istom kao lagani pramovi prve 
no6ne magle. 

Selom mnklo zalajava pascad; iz podaljega ozivlju se stada, 
pa po koji ostri zvizduk i ziv cobanceta: 



296 

— Iva! 

Nitko mu se ne odazove. 

— O, — o, — Iva! 

— O, — o, — oj ! — odazove se zbilja iz podaleka. 
NaJLednom tamo negdje u glavici mlado, djetinje grlo djevo- 

jacko iz sviju poramica zadreci pjesmicu, — cini se od straha, sto 
je, plaho zakasnilo. A umah za njom s istoga mjesta zivo -zajeci 
ovnujska klepka. 

I caskom nasta mir, dok nasi konji ne povukose. Bronce snazno 
zazvecise . . . U sumraku se jedva raspoznaje sirotna hrpa, podnimiv 
ruke pod pazuhe, da se grije vlastitom toplinom. 

— S Bogom posli, gospodine ! — dovikne zena toplim, odanim 
glasom, a i mladjarija se ojunaci, — valjda, sto je bio mrak! — pa se 
i do dva srebrna glasida ozovnu: 

— Bog! 

— Bog! Bog! 

Kako slavno sjaji i titra vecemjica povis Velebita u krasnoj, 
bajnoj noci! Lagodno li je putovati, hrliti naprijed iza ovako tuzne 
slike u zaledju! 



U predvecerje travanjskoga dana, pred Uskrs, u prvi prosnutak 
zelena proljeca, plaha padala kisica. Njezna modrina neba po 
gdjegdje izmedju oblih, zbijenih oblaka pouzdano navijesta skori car 
proljetne dragote. — Uzduh mrtav; siblje trepelji tek pod udarom 
ki§e; orosene mace na topolama ukraj ceste svjetlucaju sivkastim, 
staklenastim sjajem. Sa zapada se kroz oblacnu koprenu slabo od- 
sijeva zadnji sijerak zamirudega sunca. Na caske cvrkutne po koja 
pticica nad lezistem. — Samocom cestovne aleje najednom zatap- 
tajii teski, pravilni koraci. Oruznici yode zensko celjade, bosonogo, 
cunjavo. Upoznah umah onu sirotu zenu s kruscickoga puta. Vode 
ju u zatvor rad paleza . . . Predprosle no6i izgorjela Adamu Bari- 
cicu stala, sprzilo se blago ; za malo da nije i cobance zaglavilo 
u vatri i kuca planula. 

— Pa jesi li? 

2ena se osmjehne ni zalobno, ni prijekorno. Na lieu joj ne 
trepne ni drhtaj, oci joj mirne, spokojne. Pa odgovori glasom skrom- 
nim, nehajnim: 

— Nisam ! Evo me pravu gone ! 

— Pa bas nisi? 



297 

— A da i jesam, ne bi mi ni zao bilo ! 

Sjetih se one njene kletve pred kudom. — Eto kan da mucke 
priznaje, — pomialim. 

U to de vodja ophodje: 

— Sta hasni tajiti, kad joj u kudi nadjosmo kudelje i petro- 
leja. AI taji ortake . . , Stari Adam sumnja i na sinovku ; sve ie 
se to tnalo po malo slozid. 

— Na Katu ? — vikne zena, — Ne de, ne de, psina stara ! Ja sam 
zapalila, ja sama, i imala sam zasto ! A ovaj put ne de mu ta svijeda 
upaliti. ne de mu, ne, sinovka u vucije ralje! Tragajte slobodno, ne 
cete nista natragati! 

I opet planula zena, kao ono pred kudom, navijestajudi Kudri 
cm Bozid. Iz ociju plamtila joj neobuzdiva mrznja i odvaznost. 

— A djecica ti? 

, — Sirok je svjjet, a jedan obrok manje! 

— A Bog? 

— Debar je Bog! Sve je po njegovoj volji. On Ijubi nejake 
bolje, nego li jake ! 

Dakle im je ipak dogrustilo tamo u Kruscici, da se ravno 
bore protiv bijesa seo'skoga silnikal Nit popusta 
on, nit se pokucuju oni. Tesko je zaista tamo, 
gdje se lomi bijes o tupodu, gdje no ima dom, u 
kom se svu godinu ni jednog dana ne pali ve- 
cernja luc. 

Tuzno mi bilo pri srcu, gledajuci, kako ju 
pognaSe daije, te bosonoga, gladna, ^ tapka po 
blatnoj cesti do pod krov krutog popravilista. 
Izrazito se utiskivale u blato stope jadne sirote, §to 
ju pokrenula mrznja iz bijednog domka. 

Al na domu ipak Ijube ju sirote, — placu, 
i plakat de jo§ dugo i dugo. Za to sam se 
i ja razalio s te napustene Ijubavi njene ! 



PeruSid. 



Josip Drazenooic. 



GLAZBA U DJAKOVACKOJ BISKUPIJI. 



^a pucku nasu glazbu najznamenitijije dio ciele nase otacbine 
djakovacka biskupija u sadasnjem svom opsegu ; tu je nastalo 
' ne samo najvise najljepsih lirskih puckih pjesama, nego su 
se ovdje i najizrazitije ustanovile i usavrsile osebine hrvatske narodne 
glazbe. Tradicionalna pravila, kojih se drzi "hrvatski puk stvarajuiii 
melodije, usredotocila su se upravo u torn kraju Slavonije, Zato ga i 
mozemo nazvati punim pravom; zakloniste hrvatske narodne glazbe. 

To zakloniste size po prilici od potoka Orljave uzduz Save 
do Zemuna, a od Orljave prieko do Drave, uzduz Drave i Dunava 
do Siankamena, ubrojivsi amo i ono nekoiiko zupa kraj Drave, koje 
spadaju pecujskoj, i one, koje spadaju zagrebackoj biskupiji. U dugo- 
Ijastom i nepravUnom torn cetverokutu nalaze se najboiji i najobda- 
reniji pucki pjevaci, gajdasi, tanburasi i guslari. Mekoputan taj narod 
vesele dudi iivio je nekoc u prilicnom blagostanju i bezbrizno, jer mu 
je biia postojbina od naravi bogato obdarena. Imajui^i uz to i pjes- 
nicki i glazbeni stvaralacki dar, gajio je od vajkada pjevanje i lustru- 
mentalnu glazbu vise, nego u ma kojem kraju nase otacbine, 

AH ne samo da je prosti puk ishitrio mnozinu pjesama i mno- 
zinu melodija liepoga kroja, nego ga je u torn poslu potpomagala 
i gospodska klasa, a to ne samo gospoda hrvatskog porietla, nego 
i doseljenici. Ovi posljednji zavolise melodije nasih pjesama tako, 
da su ih stali pjevati ved onda, kada jos nisu ni pravo razumjeli 
teksta tih pjesama, jer nisu joste dosta vjesti bili hrvatskomu jeziku. 

Kada su moral! Turci na izmaku XVII. vieka (god. 1699.) osta- 
viti Slavoniju, nije tu bilo, kako inace nije m moglo biti, ni jednoga 



299 

glazbeno naobraiena coyjeka, koji hi htio i umio uglazbiti hrvatsku 
koju pjesmu No ako i valja inace zaliti, kada nema u kojoj zemlji 
strucno naobrazenih glazbenika, to je ipak bilo tadasnje pomanjkanje 
takovih umjetnika za nasu narodnu glazbu gotova sreca; jer da 
je iza oslobodjenja Slavonije bilo u torn nasem pjevogaju strucno 
naobrazenih komponista, oni bi bez dvojbe sirili nazore i tendencije 
tudje skole, te svoje pjesme uglazbili u tudjem duhu i po tudjem 
ukusu. Izim toga ne bi imala nasa neglazbena gospoda tolike srca- 
nosti, da bi se usudila bila pred autoritetom strucnog komponiste 
ishitriti melodije onako, kako su se pojavile u hrvatskoj dusi impro- 
vizatora. Ne imaju<^i tada u Slavoniji takvih autoriteta, osokolise se 
gospoda, doduse heglazbena, te su spjevala i melodizovala pjesme 
u duhu i po glazbenom ukusu prostoga hrvatskoga puka. Pa tako 
su nastale liepe nase slavonske varoske pjesme, koje su bile 
ugladjenije i savrsenije od puckih, ali zato ipak hrvatske. 

Bilo je dakako i takvih gospodskih improvizatora, koji su kat- 
kada zanosili u svojim melodijama na njemacku, kao sto je opet 
bilo u puku pjevaca, koji su natezali svoje melodije na tursku zicu . 
U gospodskoj klasi bilo je naime Ijudi, sto domacih, sto stranih, 
kojim se je i nehotice priliepila tudja glazbena tradicija, kada su u 
inozemstvu ucili razne nauke. Puk Slavonije pako, koji je dosta 
dugo stenjao pod turskim jarmom, primio je milom ili silom turske 
rieci u svoj jezik i arapsko-turskog elementa u svoju glazbu. Ali 
poslije odlaska Turaka otresao se puk sve vise i vise turcizma, te 
povratio hrvatskomu izvoru. Ono glazbeno, sto je ostalo od Turaka, i 
sto su donieli ili stvorili njemacki doseljenici, prekrojio je hrvatski puk 
tako, da je u tim tudjim melodijama jedva poznati tudje im porietlo. 
Pa i u torn poslu pomagala je puku gospodska klasa hrvatska. 

Mnoge i mnoge melodije nasih varoskih popievaka (a ove po- 
tjecu s V e od neglazbene gospode) tako su cisto hrvatske, te imadu 
cesto puta u jednoj jeditoj melodiji tolikih osebina hrvatske glazbe, 
da bi covjek mislio, e je doticni improvizator strucno proucavao 
osebine nase glazbe. Nije tu mjesto, da nabrajam mnogo takvih 
popievaka, ali primjeru za volju spomenut 6u bar ove iz novijega 
vremena i poznatije : >Tanburica sitnim glasom udarase«, >Na lievoj 
strani kraj srca«, >Neveselo srce moje«, »Od sad vise draga«, 
>Sje(Sas li se onog sata«, >Kud pogledam, svud je tama«, »Sva se 
gora listom sastac, »Da znas pravo, srce moje*, »Radi tebe ja na 
kocku stavio sam« i sto drugih. 

Radedi tako na narodno-glazbenom polju puk i kaputasi Sla- 



3 QQ 

vonije u jednom smjeru, postadose sriemske nase melodije po formi 
i po dikciji sve savrsenije, te su se brzo razlieg^ale po cieloj nasoj 
otacbini i u susjednim zemljama. Dosao ti u Dalmaciju, u Istru, u 
gomju Hrvatsku, ili u Kranjsku, §tajersku, Ugarsku, Srbiju . . . 
svagdje <^es cuti pjevati sriemske popievke, sto pucke, sto varoske. 
Sire ih vojnici, radnici i drugi Ijudi, koji su neko vrieme zivjeli u 
Slavoniji, a tada otisli u spomenute krajeve ili zeralje. 

No moram namah ovdje primietiti, da ne valja razumievati pod 
sriemskim popievkama koje po svietu kolaju pod tim ime- 
nom — i one, koje potjecu od kojega po rodu srpskog pjevaca iz 
Sriema, jer melodije tih popievaka, narocito puckih, imadu poseban 
biljeg, naime pravoslavno-crkveni, te nisu tako dotjerane, regbi 
glazbeno inteligentne, kako su one, sto potjecu od kojega katolic- 
koga improvizatora. 

Videdi katolicki puk djakovacke biskupije, kako gospoda stuju 
njihove pjesme i nacin njihova hrvatskog pjevanja, poceo se on 
sve vise pouzdavati u gospodsku klasu, te se prema ovoj i u to- 
liko zahvalnim pokazao, sto je prisvojio popievke, koje potjecu od 
kojega rodoljubiva kaputasa. Prosti puk Slavonije pjevao je zanosom 
ilirske nase davorije: »Jos Hrvatska nij' propala*, »Mi smo brado 
ilirskog roda«, »Nosim zdravu misicuc, »Bubanj silno budic . . . , a 
pjeva i novije popievke: »Ti ve6 spava§, Milko mojat, >Oj, ti vilo 
Velebita«, iGlasna jasna« . . . i druge. 

Takvo susretanje jednih prema drugima ne <^es nigdje na6i. 
Gospoda neglazbena ili glazbeno naobrazenih drugih krajeva obicno 
motre priekim okom pucke popievke kao nesto niskog, prostackog. 
Ali radi toga ne mari ni puk za popievke kaputasa. Tako primje- 
rice ne bi puk oko Zagreba — ali u okrugu od vise milja — pod 
niposto pjevao na svojim sastancima, u berbi, na prelu ili u puckim 
svecanostima druge pjesme, nego one, sto potjecu ravno od puka. 
Popievke, koje uci ta mladez u skoli pjevati, ne ce — ostavljajudi 
skolu — nikada primiti u svoj domadi repertoir. E dakakol Kako 
ti meni, tako ja tebi. Silo za ognjilo! 

Zajednicki rad puka i gospodske klase Slavonije imao je po- 
sljedicu, da se nigdje nisu pucke popievke onoliko dotjerale, koliko 
ovdje, te da varoske popievke drugih krajeva nase otacbine ne diSu 
duhom puckih melodija. 

To pako ide ne samo svjetovne popievke, nego i one crkvene, 
koje pjeva puk djakovacke biskupije u crkvi, na procesijama ili kod 
ku6e u oci vedh blagdana. Veliki dio tih crkvenih i naboznih po- 



_ 30I 

pievaka, narocito bozicnih, potjece od samoga puka ili od seoskih 
orguljasa, za koje se nije moglo reci u prijasnje doba, da su bili 
glazbeno naobrazeni. Ali to se moze tvrditi, da su i ti orguljasi 
(iutili hrvatski, i to samo hrvatski, jer nisu uplivisani ni od ma koje 
tudje glazbe. S toga imade i ta vrst crkvenih popievaka djakovacke 
biskupije skroz hrvatski karakter. Pa tako je uobicajio hrvatski 
narod i u crkvi hrvatske melodije, ne bi li ih crkva autorizovala, 
posvetila. 

Sredista glazbenoga rada Slavonije bila su tada: Djakovo, 
Brod na Savi, Poiega, Osiek i Vukovar. 

§to i tko je radio u Djakovu na glazbeno-narodnom polju, 
pravo ne znamo, jer nam nije nitko biljezio imena onih imprbvi- 
zatora varoskih pjesama, koji su tu ziyjeli. Ali da ih je i u Djakovu 
bilo, svjedoci nam usmena predaja, koja tvrdi, da su popievke 
>Tanburica sitnim glasom*, »Na lievoj strani« i neke druge nikle 
bas u Djakovu. 

I o glazbenom radu u crkvi nema obilnih podataka, te <5u zato 
evo sve ono iznieti, do cega sam doci mogab. Neka kasniji koji 
pisac nadopuni, sto je ovdje manjkavo. 

U vrieme Turaka nije bilo u Djakovu krsdanskoga hrama, a niti 
su imali po sv. Ocu papi imenovani djakovacki biskupi stalna pre- 
bivalista, nego su stanovali sad ovdje, sad ondje, ucedi i tjeseci 
hrvatski krs6anski narod. Istom kada su bili Turci izagnani iz Slavo- 
nije, nastanise se biskupi u Djakovu. 

Biskup Juraj Pataci6 (biskup od god. 1703. do 1716.) uzdigao 
je malu katedralu i to na istom onom mjestu, gdje je stajao prije 
turske invazije hram sv. Petra, koji su hram Turci porusili. Tu je 
katedralu povedao i poljepsao biskup Petar Baki6 (biskup od go- 
dine 1716. — I749.)j te obratio tursku dzamiju u Djakovu u krsdansku 
crkvu, koja je sada zupna crkva. Nema sumnje, da je biskup Baki(5 
nabavio za svoju stolnu crkvu i orgulje te namjestio i organista; a 
nema sumnje ni o tom, da su klerici djakovackog sjemenista ucili 
pjevati po kajdama liturgicne pjesme. 

Od svih djakovackih biskupa proslih vremena najvise je mario 
za glazbu biskup Antun Man did (biskup od godine 1806.— 1815.), 
rodom Pozezanin. Jer kako je postao biskupom, osnovao je za kate- 
dralu crkveni glazbeni zbor, seistojedi se od pjevaca (koralista), pje- 
vacica i glazbara, te je imenovao Mozartova §urjaka Jakoba Hei- 
bel-a regentom-chori i kapelnikom crkvenoga glazbenoga zbora. 

Da je bilo i pjevacica i glazbara u tom zboru, svjedoce nam 



3Q2 

figuralne glazbene mise, koje je Heibel u Djakovn komponovao za 
mjesoviti zbor (discant, alt, tenor i has) uz pratnju orkestra i 
orgulja, Heibel bio je regens-chori od god. 1806. do god. 1826., te 
je u Djakovu i umro i tamo pokopan. Komponovao je mnogo glaz- 
benih misa i druge crkvene glazbotvorine, od kojih nam je u ruko- 
pisu sacuvano 16 komada. Uz to biljezio je i narodne nase melodije, 
jer su se njemu osobito svidjale. Ta njegova zbirka, za koju zna- 
demo, da je postojala, izginula je, ili je negdje sakrita. Na svojim 
kompozicijama potpisivao se on cas Heibel, cas HeubliliHaybl. 
PosHje njegove smrti (god 1826.) otisla je njegova zena Sofija, 
najmladja sestra Mozartova, u Salzbm-g k svojoj starijoj sestri Kon- 
stahci. U Salzburgu prisustvovala je Sofija godine 1842. otkri<5u 
Mozartova spomenika, a umrla je godine 1848. u osamdeset i tre6oj 
godini svoga zivota. 

U drugom sredistu narodne namglazbe: uBroduna Savi 
puno se pjevalo, a bilo je tu sto puckih, sto gospodskih vrsnih pje- 
vaca i improvizatora. Najvise se brinuo za pucke i varoske pjesme 
onoga kraja brodski trgovac Andrija Antun Brli<^. On je sabrao 
pa i sam napisao najobljubljenije tadasnje pjesme, te je imao 
jos godine 1760. prilicno opseznu takvu zbirku. Sin njegov Ignjat 
Vjekoslav Br lid (rodio se godine 1795.) nastavio je to sabiranje, 
pokupiv pisane pjesmarice brodskih momaka i djevojaka, pa i 
takve, koje su pisali inteligentni Ijudi. Ignjat Vjekoslav bio je lite- 
rarno naobrazen covjek, svrsio je latinske skole, te je u mladosti 
svojoj ucio i po kajdama svirati u flautu. On se htio posvema po- 
svetiti nauci, ali je morao po ocevoj zelji preuzeti i dalje voditi 
ocevu trgovinu. Ispuniv§i Ignjat ocevu volju, ipak se bavio i lite- 
raturom : sastavio je hrvatsko-njemacku gramatiku, koju je stampom 
izdao, a isto tako sastavio je i objelodanio kalendare i drugo sta, 
te je bio i gradskim viednikom. Onim pjesmaricama, koje je start 
Brlid sabrao, i koje se i sada nalaze u Brlidevoj obiteljskoj knjiz- 
nici, okoristio se i Vuk-Karadzid, samo sto je originalne pucke 
pjesme onoga kraja po svom obicaju preradio. Ignjat Vjekoslav 
Br lie brinuo se jos i za drugu neku pjesmaricu, naime za takovu, 
u kojoj bi bile i melodije doticnih pjesama kajdama zabiljezene. 
Da li je Ignjat te melodije sam ukajdio ili tko drugi, ne znamo iz- 
vjesno. Ja sa svoje strane mislim, da je onih 65 melodija te zbirke 
ukajdio beogradski knjazevski kapelnik Josip Slezinger, a Brlid 
da ih je samo prepisao, ako je naime to njegov rukopis, ali obitelj 
Brlideva misli, da ih je ukajdio po zivom pievu sam Ignjat. 



303 

Brodjanina Ivana Velikanovi6a, franjevca (rodio se godine 
1723.), vise je zanimala crkvena, nego li svjetovna glazba, te je na- 
pisao u svom djelu >Upu6enja katolicanskac (stampano god. 1788. u 
Osieku) dvije raspravice, prvu: >0 pivanju i civnikah« (orguljama), 
t. j. kako valja u crkvi pjevati i orguljati, a drugu >0 velikih ili 
pivanih misat. Sude6i po prvoj razpravi bile su tada u crkvi fra- 
njevaca u Brodu orgulje. 

Za crkvenu glazbu bio je veotna zasluzan otac Marijan J aid 
(rodio se u Brodu godine 1795.)- On je sabirao pucke crkvene po- 
pievke, sto u brodskoj, sto u vukovarskoj okolici, kada je tamo 
bio stranom gimn. profesorom, stranom gvardijanom franjevackog 
samostana. Nabozne te pucke popievke preradio je Jaic ponesto, 
da budu prikladne za crkvenu porabu, te ih je i za orgulje udesio, 
a tada uvrstio u svoj kantual >Napivi bogoljubnih crkvenih pisamac, 
Stampan god. 1850. u Budimu. No prije nego je svoj kantual objelo- 
danio, povjerio je konacnu redakciju glazbenoga diela toga pievnika 
budimskomu gradskomu naducitelju Josipu Drliku. — Marijan Jai6 
bijase dva puta drzavnik svoga reda, ravnatelj osjecke gimnazije 
i t. d. Umro je god. 1858. u Budimu, a sahranjen je u samostanskoj 
raki tamoSnjih franjevaca. 

U Pozegi ustrojili su Isusovci god. 1709. gimnaziju, koju su 
iza nekoliko godina tako rasirili, da je od gimnazije postalo malo 
sveuciliste sa bogoslovnim i mudroslovnim fakultetom. U torn uci- 
listu — koje Taube zove u svom djelu >Beschreibung des K5nig- 
reichs Slavonien* (III. str. 27. stamp, god. 1777.): »Universitat« — 
poducavali su Isusovci mladez i u glazbi, i to he malim uspjehom. 
Jedan od njihovih ucenika, koji je izasao na glas i kao glazbenik, 
bio je barun Franjo Trenk (rodio se i. januara god. 1711. u Ka- 
labriji, vodja slavonskih pandura). Trenk je bio prvi, koji je ustrojio 
vojnicku kapelu, te je komponovao za svoju bandu razne komade, 
a ove sa svojim bandistima i sam uvjezbao. Vjerojatno je, da je 
Trenk upotrebio u svojim kompozicijama i tadasnje melodije sla- 
vonskih puckih i varoSkih pjesama. Njegov biograf Theodor Wehr- 
mann tvrdi u svom djelu >Leben und Thaten des Freiherm von 
der Trenk« (Leipzig 1837., str, 36,), da je Trenk bio takav izvrstan 
umjetnicki pjevac, te imao tako ugodno grlo, da bi mogao kao operni 
pjevac svoj kruh zasluziti. Svu tu glazbenu naobrazbu i umjetnicku 
vjestinu stekao je Trenk u ucilistu Isusovaca u Pozegi. Trenk je 
umro tragickom smrdu god. 1749. u Brnu u Moravskoj. 

Za razvitak nase narodne glazbe bio je vazan faktor Mijo 



304 

Ferdo Matakovid frodio se god. 1763. negdje u Hrvatskoj, po 
svoj prilici u Karlovcu). Matakovi6 bio je mnogo godina profesor na 
pozezkoj gimnaziji. Valja naime znati, da su poslije god. 1786., 
kada je car Josip II. ukinuo u nasoj monarkiji red Isusovaca i 
Paulina, predavali na pozezkoj gimnaziji sve do god. 1834. svjetov- 
njaci i svjetovni popovi. Matakovic poprimio je pozezki dialekat i 
priljubio tamosnje popievke. A jer je bio veliki veseljak i vrstan 
pjevac, koji je umio pjevati sijaset pjesama, postao je jedna od naj- 
vidjenijih licnosti Pozege. Najvise je pjevao pjesme, koje je sam 
spjevao, i za koje je sam ishitrio melodije uz pomod kitare. Njegove 
su se pjesme brzo sirile, budu6 da je u nekim svojim melodijama 
pogodio hrvatsku zicu. Jos se i danas pjevaju u Pozegi, pa i drugdje 
njegove >varoske pjesme*. Matakovic je umro u Pozegi god. 1843. 
Od njegovih pjesama mnoge je uvrstio u svoju zbirku Luka Hi 6 
Oriovcanin, ali ne naznacivsi ime pjesnikovo. Zbirka Ili6eva ugle- 
dala je sviet god. 1852. pod naslovom »Slavonske varoske pjesme*. 

Pozezanin o. Grgur Cevapovid (rodio se godine 1776., a 
umro kao provincijal franjevackog reda u Budimu god. 1830.) upo- 
trebio je slavonske melodije za svoju pastirsku dramu >Josip sin 
Jakoba patriarka,* stampanu god 1820. u Budimu. U toj drami ima 
23 stampane melodije za jedno grlo, koje ili potjecu od puka ili ih 
je u duhu puckih melodija ishitrio Cevapovid i drug mu, zupnik Ivo 
Vuscid Retkovacki. Drama pretstayljena je god 1819. u Djakovu od 
klerika, i to u slavu djakovackog biskupa Miika Karla Raffaya. 

Na koncu XVIII. i pocetkom XIX. vieka zivio je u tom dielu 
Slavonije jos jedan na glasu pjevac, a to je bio fratar Ivan Z vekan, 
o kojem se mnogo prica u Osieku i Valpovstini. Predaja kaze, da 
je fra Ivan pripadao nasickom samostanu, da je bio neko vrieme 
kapelanom u Valpovu, a tada administratorom u Dolnjem Miholjcu. 
Fra Ivan (ime Zvekan mozda mu je bilo samo nadimak) spjevao 
je mnogo saljivih pjesama, ishitrio za njih ujedno i melodije, te ih 
sam pjevao u veselom drustvu. Vele, da je obicno opjevao sama 
sebe i svoje dozivljaje, te da popievke »Fratar Ivane« i »Od fratra 
Zvekana, valpovackog pelikanac (u Kuhacevoj zbirci pod br. 1462 
i 1463) potjecu ravno od njega, A isto tako se tvrdi, da je svoj 
toboznji zivotopis u stihovima sam spjevao. Taj njegov zivotopis 
kolao je po Slavoniji u mnogim prepisima, dok ga nije stampara 
Pfeifferova u Osieku god. 1880. stampom objelodanila. 

Mato Topalovid (rodio se god. 1812. u Zdencima) bio je 
takodjer vrstan pjevac i ishitrilac liepih melodija. Topalovid sabrao 



3Q5 

je pucke pjesme onoga kraja, te ih je god. 1842. stampom izdao u 
Osieku pod naslovom »Tamburasi ilirskic U torn svojem djelu, od 
kojega je zaliboze izasla samo jedna sveska, napisao je fiep uvod, 
pun patriotickih misli, te je spomenuo i vaznost narodne glazbe 
i vaznost narodnog pjevanja. Umro je god. 1862. u Gradistu, 
bivsi zupnik i rimski kanonik. 

Iz svega toga, sto sam do sada iznio o glazbenom radu u 
djakovackoj biskupiji, razabrati je, da je gospodska klasa toga kraja 
nase domovine prionula jos prije ilirske dobe uz pucku nasu 
poeziju i pucku nam glazbu, te da su stvarali i novo u hrvatskom 
duhu, i to bez ikakve pobude kojega autoriteta ili kojega vodje 
naroda. Njihova briga, da se sakupljaju pucke umotvorine i ocuvaju 
od propasti, postala je u onom kraju upravo navadom, a da se svak] 
pjesnik i ovaki glazbeni improvizator drzi glazbenih osebina pucke 
melodije, postalo je gotovo zakonom. 

Kada su se kasnje pojavili i glazbeni strucnjaci u torn dielu 
nase domovine, nisu se ni oni mogli oteti toj struji, te su vise ili 
manje uz nju prionuli. Novo komponovati u hrvatskom duhu nisu 
se istinabog joste ufali, jer su unapried znali, da ne ce mo6i pogo- 
diti onako hryatski ton, kako su ga pogodili nasi neglazbeni v ar o s ki 
naturaliste, ali da ipak posvjedoce dobru svoju volju, upotrebili su u 
svojim kompozicijama pucke i varoske melodije. Tako je postupao 
kapelnik u Vukovaru I van si 6 (Iwanschitz) oko god. 1780., kapelnik u 
Bieloj crkvi Stipanovic oko god. 1790., kapelnik u Brodu Dra- 
gutin Sti6 oko god. 1800. i drugi. 

Amo mozemo ubrojiti i Osjecanina Dragutina pi. Turanija 
(rodio se god. 1806.), jer je i on ukajdio i za orkestar udesio neko- 
liko hrvatskih melodija, kada je bio god. 1832. ravnateljem kaza- 
listnog orkestra u Zagrebu. 

Najvise moram pako istaknuti strucno naobrazenoga glazbe- 
nika umjetnika Karla baruna Prandau-a (rodio se god. 1793. 
u valpovu), koji se takodjer prikljucio narodnoj glazbenoj struji, 
premda istom u vrieme ilirskog pokreta. Prandau komponovao je 
izim mnozine nehrvatskih komada i nekoliko hrvatskih, i to dva, tri 
kola i nekoliko koracnica od puckih melodija. Od ovih je jednu 
koracnicu za glasovir posvetio banu Jelacicu, te ju i stampom obje- 
lodanio. Znamenit je Prandau jos s toga, sto je obreo god. 1825. 
novo glazbalo: fisharmoniku. Taj novi instrumenat gradio je 
po Prandauovom nacrtu i po njegovoj uputi becki glazbalar Antun 
Haeckl, sto je Prandau-a puno novaca stajalo. Karlo barun Prandau, 

Spomen-eviede. 20 



3o6 

dobar hrvatski patriota, umro je god. 1865. u Becu. §to spominjem nje- 
govo domoljublje, na to me je opunovlastio preuzviseni gospodin bi- 
skup Strbssmayer, koji je cesto boravio u barunovoj ku<5i u Becu. 

Jedan od najvaznijih hrvatskih naturalistickih glazbenih impro- 
vizatora bio je Pajo Kolarid On se rodio god. 1821. u Osieku, te 
je kasnje bio gradskim viednikom u rodnom svom mjestu. Bivsi Ko- 
larid jos gradskim kancelistom ustrojio je god. 1847. tanburasko 
drustvo od sest lica. Bio je vodja, prvi tanburas i glavni pjevac toga 
druStva. Gdje god je bio kakav prijateljski sastanak ili kakva na- 
rodna svecsinost, evo Paje sa svojom druzinom, te piri ideju za 
ilirstvo i budi simpatiju za narodni hrvatski pokret. Kolaric nije samo 
umio sve tadasnje slavonske varoSke i mnozinu puckih popjevaka 
pjevati i tanburicom pratiti, nego je i sam nekoliko takovih spjevao 
i melodizovao, ili je za tudje pjesme meiodije ishitrio. Popievke nje- 
gove pjevale su se po cieloj Slavoniji pa i drugdje, budud je on po- 
godio ton hrvatski kao nitko drugi. Kolari<5 bio je dvaputa i narodnim 
zastupnikom (god. 1871. i god. 1875.). Umro je god. 1876. u Osieku. 

Svaki, koji je potekao iz onoga kraja Slavonije ili tamo dulje 
zivio, smatrao je duznos6u, da nesto doprinese narodnom glazbenom 
radu, ako je imao iole dara za tu umjetnost. Tako je natporucnik 
brodske krajiske pukovnije Mirko Bogunovid izmislio god. 1841. 
hrvatski dvoranski pies: Kolo u figurama poput kadrile, te je za 
taj pies i glazbu improvizovao, na koju su se mogle plesati sve figiure. 
Kasnje je Lisinski komponovao za svaku figuru posebnu glazbu. 

Vinkovcanin Josip Runjanin (rodio se god. 1821.) ishitrio 
je, bivSi car. kadetom u Glini, dvije meiodije za dvije znamenite 
pjesme. Prva od ovih jest Trnskova pjesma »Ljubimo te, nasa 
diko« , spjevana god. 1846. u proslavu pukovnika baruna Josipa 
Jelacida, kasnje grofa i bana hrvatskoga, a druga je pjesma Miha- 
novideva »Liepa nasa domovina«. Jedna i druga popievka postala 
je u nas popularna, te se obje pjevaju jos i danas, dapace »Liepa 
nasa domovina« proglasena je god. 1891. na zagrebackoj izlozbi 
voljom naroda hrvatskom narodnom himnom. 

Sudbeni vie6nik u Pozegi Karlo Katinelli-ObradovicS 
pobiljezio je god. 1847. dvadeset i pet puckih i varoskih popje- 
vaka onoga kraja, te ih je god. 1849. uz glasovirsku pratnju stampom 
objelodanio pod naslovom: »Juznoslavljanske pucke pSsme.t 

Ilija Okrugi(i (rodio se god. 1827. u sriem. Karlovcima) is- 
hitrio je nekoliko melodija za pjesme, koje je sam spjevao. Umro 
je god 1897. bivsi opat i zupnik petrovaradinski. 



3Q7 

I pisac ovoga clanka (rodio se u Osieku god. 1834.) drzao se 
pravca, kojim su udarili prijasnji iprovizatori i strucni glazbenici 
djakovacke biskupije. I on je sabirao 1 kajdama biljezio pucke i 
varoske popievke, pa i instrumentalne plesovne melodije, a to s prvine 
samo one u Slavoniji, kasnje pako i u drugim krajevima nase 
otacbine. Na opsezniji takav rad potaknuo ga medju ostalim pa- 
trio tima i djakovacki kanonik Juraj Tordinac, najviSe pako bi- 
skup Jos. J. Strossmayer, opomenuv ga, da provede taj svoj 
rad sistematicki. U tu svrhu proputovao je cieli slavenski jug, te je 
izim sabiranja raznog glazbenog gradiva marljivo proucavao i ose- 
bine hrvatske glazbe, a ponesto i komponovao u hrvatskom duhu. 
Polovica od onih narodnih i crkvenih popievaka, plesova i drugih 
instrumentalnih komada, koje je sabrao, ugledala je sviet u cetiri 
omasne knjige god. 1878. — 1882. pod naslovom: »Juznoslovjenske 
narodne popievke c ; druga polovica nalazi se u njega jo§ u ruko- 
pisu, jer nije imao vise sredstava, da nastavi izdavanje. Plod svo- 
jega istrazivanja na prakticnom i na historijskom polju narodne nam 
glazbe iznio je u knjigama >Lisinski i njegova doba< (god. 1887.), 
>Ilirski glazbenici* (stampano god. 1893.) i u mnogim raspravama i 
clancima: n. pr. u raspravama >Opis i poviest narodnih glazbala Ju- 
goslavena*, »Josip Haydn i hrv. narodne popievke*, >Turski zivalj 
u nasoj glazbi* i u drugim. 

Dobivsi tako narodna nam glazba sve cvrsdi strucnjacki temelj, 
ugledao se i mladji na§ glazbeni narastaj u taj rad, te je kusao — 
a uz njih jos i neki stariji glazbenici — svoju sredu na torn polju. 

Tako je Ivan Nep. Hummel (rodio se god. 1820. u Kaloci u 
Ugarskoj) kusao komponovati nekoliko hrvatskih komada. Hummel 
bio je u Osieku gradskim uciteljem i ravnateljem pjevackoga drustva 
>Liedertafel<, u kojem su drustvu doduse najvise pjevali njemacke 
popievke, ali tu i tamo ipak i po koju hrvatsku i slovensku. Hummel 
je bio vrstan glasovirac i virtuoz na fisharmonici, a za osjecki 
glazbeni zivot zaista zasluzan muz. Umro je god. 1896. u Budimpesti. 

Hinko Hladacek (rodio se god 1837. u Zemunu) bio je pro- 
fesor u djakovackom sjemenistu i dosta vjest glazbeni diletanat. 
Komponovao je nekoliko muskih zborova, jednu uverturu za gla- 
sovir u cetiri ruke i misu bozi6nu. Za uverturu upotrebio je pucke 
i varoske melodije, a za misu pucke nabozne. U originalnim svojim 
kompozicijama pogodio je jako dobro hrvatski ton. Umro je kao umi- 
rovljeni zupnik, jer je posvema ogluhnuo, god. 1891. u Vukovaru. 

Ne mogu da ovdje mimoidjem strucno naobrazenoga glazbo- 



3o8 

tvorca, koji se dodu§e rodio (god. 1836.) u Frankfurtu na Odri u 
Pruskoj, ali koji je dosao jos godine 1851. u Pozegu, te je tuj zivio 
sve do svoje smrti, to jest do god. 1883, a to je bio mjernik Vilim 
Just. Kada je god. i860, odzvonilo u nas njemackim cinovnicima, 
koji su pod apsolutizmom amo dosli, zatrazili su njegovi njemacki 
drugovi, da budu premjesteni u Austriju. Samo jedini Just nije to 
ucinio, posto je, kako mi je sam pisao, Slavoniju ne samo zavolio, 
nego ju smatrao pravom svojom domovinom. Jos mi je pisao: »Slu- 
Sajud krasne hrvatske narodne popievke trsio sam se, da uglazbim 
hrvatske pjesme u narodnom duhu, a uz to sam nastojao, da sto 
bolje naucim hrvatski jezik.t Just je uglazbio jedno pedeset hrvatskih 
pjesama, §to za jedno grlo uz pratnju glasovira, sto za visezvucni 
zbor, a moze se reci, da je u nekim popievkama zaista pogodio 
hrvatski karakter. On je utemeljio u Pozegi hrvatsko pjevacko 
druztvo >Vienacc i potporno druztvo za siromasne djake. Radi ovih 
zasluga, sto ih je stekao za grad Pozegu, bijase imenovan zacasnim 
gradjaninom i pokroviteljem druztva tVienca*. 

.Dragutin Trisler (rodio se u Djakovu god. 1857.), regens 
chori djakovacke stolne crkve, plodan je komponista. On je uglazbio 
crkvene korale i druge crkvene popievke i mise i mnogo hrvatskih 
zborova i popievaka za jedno grlo, pa i nekoliko instrumentalnih 
komada. I brat mu Ivan, organista, kusao je svoju sredu u kompo- 
ziciji, te je sudjelovao i kod zbirke popievaka za pucke skole, koju 
je sastavio djakovacki ucitelj Drsigutin Galovac. 

Franjo Krezma (rodio se godine 1862. u Osieku), violinski 
virtuoz eyropejskoga glasa i komponista. On je komponovao jedno 
25 hrvatskih glazbenih komada, u kojima se trsio, da pogodi 
hrvatski ton. Kada je Franjo sa svojom sestrom Ankom (sada pro- 
fesorica glasoviranja na zem. narod. glazbenom zavodu u Zagrebu) 
koncertovao po Italiji, obolio je god. 1876. u Rimu na posalini. 
Opasnu tu bolest tesko da bi prebolio, da se nije za njega toli ocinski 
brinuo preuzvis, gosp. biskup Strossmayer, koji je tada u Rimu 
boravio. Krezma umro je god. 1881. u Frankfurtu na Majni, gdje je 
bio koncertni majstor u glasovitoj Bilseovoj kapeli. Mrtvi mu ostanci 
preneseni su god. 1884. iz Frankfurta u Zagreb na trosak odbora, 
koji je u tu svrhu sabirao dobrovoljne prinose. Osjecka mladez po- 
digla je prerano umrlomu i obdarenomu umjetniku Franji god. 1895. 
spomen-plocu, namjestiv ju u tvrdjavi na ku6i, gdje se je Franjo rodio. 

Znamenit je glazbeni tvaralacki talenat Bela pi. Adamovid 
(rodio se god. 1856. u Cepinu nedaleko od Osieka). Strucno glaz« 



_.309 _ 

beno naobrazen komponovao je nekoliko orkestralnih komada i 
balet >Jelu«. Njegove kompozicije svjedoce, da stoji na visini stece- 
vina modeme glazbe. Sada radi na hrvatskoj operi, te svojski na- 
stoji, da ova bude sto vise u hrvatskom glazbenom duhu. U tu svrhu 
proucava nasu pucku glazbu velikim marom, da gotovo gorljivosdu, 
a kad mu vrieme dozvoli putuje sad u ovaj sad u onaj kraj nase 
otacbine, te prisluskuje puckom pievu, ne bi li taj piev navratio 
njegovu fantaziju na hrvatsku. 

Iz najnovije dobe spomenut mi je Sredka Albini-a (rodio 
se god. 1869 ^ ^upanju), sada prvog kapelnika zagrebacke opere. 
Albini komponovao je vise hrvatskih komada, Sto orkestralnih, sto 
vokalnih, te nastoji ozbiljno, da pogodi osebine narodne nam glazbe. 

Sto se je radilo poslije ilirske dobe na narodnom glazbenom 
polju u Slavoniji, najvise je zahvaliti posredno ili neposredno biskupu 
Josipu Juraju Strossmayeru, On ne samo da je glazbenike po- 
ticao na rad, nego je i vazda pazio na razvitak narodne nam 
glazbe, te se dao o napretku potanko obaviestiti. Rado je vidio, kada 
su mu domadi glazbotvorci podastrli svoje tvorevine, te ih je obicno 
i nagradio. Podupirao je novcano mlade Ijude, koji su se posvetili 
umjetnickom pjevanju ili umjetnickoj glazbi, te ucili na vanjskim 
zavodima. Izim toga cesto je priskocio u pomo(i nasim pjevackim 
drustvima, za koje je drzao, da vrse patriotsku i kultumu misiju, 
saljuci im prinose za osnivanje ili za uzdrzavanje drustva. Katkada 
bi kupio glazbenu ostavstinu kojega domacega komponiste, te ovu 
poklonio kojemu zavodu ili drustvu; primjerice onaj dio Lisin- 
skove glazbene ostav§tine, koja se nalazila u pokojnoga 
Alberta pi. Strige, koju je nas mecena kupio i poklonio 
arkivu pjev. drustva »Kola« i t. d. Jos je biskup 
Strossmayer dao graditi za novu djakovacku kate- 
dralu skupocjene orgulje. Te su orgulje remek-djelo, 
kojima nema premca u cieloj nasoj otacbini . . . 

Orisav tako u kratko glazbeni zivot i gla- 
zbeni rad u djakovackoj biskupiji, moramo priznati, da su 
se tamosnji rodoljubi svojski brinuli kroz dvjesta go- 
din a za razvitak i napredak hrvatske narodne glazbe. 

Zagreb. 

Franjo S. Kuha6. 




SEOBA HRVATA. 



dci aeboticnoj sred Hrvatake Biele, 
siujeg rastopile mladog sunca striele. 
ipupila gora carna, izletile vile 
nladjanom Listonosu zelen vienac svile: 
dolinam velje Tatre hitro kolo vode, 
Fo rudinam Poprad-rieke i kod Visle vode. 
Vesele se samom Svibnju, koj se vei pomalja, 
Tankim glasom Ijubav sladku svoj prirodi javlja. 

Jednog jutra, prije nego zlatovlasa Zora 
Mladom Suncu lice umi svjeiom rosom s gora, 
— Da joj bratac nad zemljicom sjajnije zasine, 
Kad zajasi Jabucila i nebom se vine, — 
Pod Lomnicu na ravnicu, ko oblaci tmasti, 
Sa svih strana vojske silne nenadno 6e pasti. 
Stoji topot i hrzanje i onizja zveka 
I blejanje tovnih krda i prodolja jeka : 
Rekao bi: mnoztvo silno Poprad de presusit 
I Lomnicu, ako nagne, na ravnicu srusit. 
Uz Lomnicu, kojoj vrh se Vidovica zove, 
Stadose se sada penjat silne cete ove. 
PrikriSe ju sve do vrha; sva oruzjem bljeska, 
K6 u noii sjajnim zviezdam poljana nebeska. 

Vidovica najvise je svetiste Hrvata, 

Jer se Sunca prva zraka njenog cela hvata. 



3Ai 



Tu bogocin ogradise praotci pradavni, 

S kog se vide sve hrvatske gore, rieke, ravni. 

Tu, kad Svevid po nebesim u oblaku ide, 

Ustavi se, opocine i na zemlju side, 

Otale se dobre duse put nebesa vinu, 

Na zraci ih jutra vabi Vid u Rajevinu. 

S toga vrha, tko je dobar, svetom Vidu mio, 

Tko bi jutrom, kad je vedro, rano uranio, 

Vidio bi na iztocju, kada Zora grane, 

Kroz bosilje njenih kosa Dafinove grane, 

S cijeg cvieda zlatolista medna rosa pada 

I bogovom kupe puni sred nebeskog grada; 

Vidio bi, gdje na celu Zori cvate ruza, 

Ustne rujne gdje na cjelov bratu Suncu pruza. 

Bogocin je opasao sav vrhunac gore, 
A pod njime u bezkrajnost puca svjetla more. 
Po sredini zrtvenik se od mramora dize, 
Miomirni dim sa kojeg plavo nebo lize. 
Svud okolo bogocina cvatu lipe davne, 
U njihovu lis6u stoje predja duse slavne; 
Dok im dugu Vid ne pruzi ili svjetla zdraku, 
Po torn mostu da se vinu k cistom raja zraku. 
Kada yjetrid laki dune, tad kroz zamor grana 
Prorokuju dogadjaje bududnosti dana. 

Bogocin je velik, prostran, ali toga jutra 
Pusti narod ne moze se smjestiti unutra; 
Ve6 pritisnu dol i goru: unidjose amo 
Poglavice, sveti zreci s tovnim zrtvam samo. 
Vrhovni je vodja Hrvat, junak divan, krasni, 
Kano viti bor je krepak mladic gorostasni. 
K6 Pojezda plamni zlatnom u oruzju gori: 
Stid milinja, videci ga, probi lice Zori. 
Na kalpaku celenka mu trepti bujna, biela, 
K6 Perunu perunika vrh bozanskog cela; 
A o bedri mac mu bljeska, ko kad Munja nosi 
Striele bratu, kojim biesan cete Certu kosi. 
Cetiri su do njeg brata, ko cetiri hrasta: 
Muklo mrki i Lovilac, Kluko, krsna rasta, 
I Kosioc bojni: do njih krasne sestre: Buga 



312 

I Vidova sve6enica, prorocanska Tuga, 
Sva u bielu odjevena, kano gorska vila, 
Vita stasa, plavih kosa, modra oka mila. 
Poslanik ju rimskog cara Heraklija gleda, 
Od Ijepote razpaljena krv u srcu preda. 
U Bizantu te divote on vidio nije; 
Zrak, sto njeno lice grli, od milja se smije. 
Ali zaman srca gore, mame se junaci, 
Jer djevicu mogu Ijubit samo Vida traci. 

Tada Hrvat gromkim glasom progovori puku, 
Ozivlju se prodolice njeg'va glasa zvuku: 
»Cuj, narode plemeniti, nepobjedni, slavni, 
Miroljubni, na obrani kano gora stavni: 
Na obalam sinjeg mora, na dalekom jugu, 
Narod rimski davno trpi nevolju i tugu 
Od nasilja divljackoga okrutnih Avara; 
Kano kuga ovo pleme rimsko carstvo hara. 
I sam cesar u Bizantu strepi s pusta straha, 
Jer mu vojske nebrojene bies avarski smaha. 
On je cuo za junactvo nepobjedno tvoje; 
Pomoc traze<5, k nama posla poklisare svoje; 
Od avarskih divljih ceta da ga izbavimo, 
A sve zemlje da su nase, sto ih osvojimo. 
S tog te danas amo sabrah, jer ja cuti ho<Su, 
Jesi r voljan macem kaznit biesnih Obra zlocu. 
Z adaca je plemenita, dostojna je tebe, 
Da se mirni Ijudi brane, razbojni iztriebe. 
Nagrada te divna ceka: nove zemlje, rode, 
Kraj sinjega modrog mora, kojim ladje brode: 
Panonije plodne ravni, riekam protecene, 
Dalmacije zali slavni i gore zelene. 
Takve zemlje na daleko na torn svietu nije, 
Obiljem se svakim na nju Vid s nebesa smije,« 

Gromoviti tada poklik strese dol i goru: 
»Na pobjedu ti nas vodi pram sinjemu moru!« 

Hrvat volju puka slusa, od radosti bljeska; 
Al jos vaija znat, sto volja dosudi nebeska. 



313 



S toga Tugu sestru salje u gaj lipa svetih, 
Neka cuje, sto de s granja predja dusi rieti. 
Tuga ode u gaj skrovni; nastane tisina, 
Sa iztoka lahor pirnu iz tajnih daljina, 
K6 8 Dafine srebroliste, kada Svevid dise, 
Tajinstvenim sumom grane lipama zanjise, 
I vidjenjem prorocanskim duse predja budi, 
Da proreku, sto 6e pozni dozivjeti Ijudi. 

Susti granje . . . srca hvata strahopocitanje ! 
Tuga slusa u skrovistu bududnosti znanje; 
Pa kad volju Vida cula saptanjem otaca, 
Nadahnuta, uzrujana iz gaj a koraca. 
Bozanstvom joj lice gori, oci svjetlom sjaju, 
Kao da se na njim zrake Vida odsievaju. 

>Vidim,« rece, »gdje se dizu sa planina vile, 
Predvodnice puka moga pram jugu se krile : 
Putokazne bit 6e nama one pratilice, 
U borbama i patnjama njezne tjesilice. 
Vodit 6e nas od pobjede do pobjede slavne, 
Do spasenja naobrazbe i uljudbe davne. 
Vidim bojna polja, s kih se od vasih maceva 
Krv Avara, kano rieka, u pucinu slieva. 
Vidim plodne zelen-ravni, sumovite gore, 
Mime rieke, ostrvima naki6eno more. 
Vidim blago svakovrstno u zemlji sakrito; 
Vidim cvasti nase pleme hrabro, uzorito, 
Gdje ko kula na ograsju svih naroda stoji, 
Al za pravdu boredi se, svih se njih ne boji. 
Vidim ov cas gdje se dize hrsum Ijuta rata: 
Jug na Sjever, a na Iztok Zapad sablju hvata: 
Kano vjetar iz pustare, sto prcinu vije, 
Satre zivot, satre cviede i sve pieskom skrije: 
Takav hrsum s Iztok-juga k Zapadu se mota; 
Krvav mjesec u njem bljeska, urlice grozota. 
Kuda prodje sve ce satrt narode i vjere, 
Al providnost visnjeg Vida ve6 poprima mjere, 
Te Hrvate istodobno u susret mu salje, 
Sa hrsumom da se skobe, Zmaju skrse ralje: 



3t4 



Kano vali, sto no biju Dalmacije hridi, 
Vojske mu se na te survat moje oko vidi; 
Al krvavom pjenom biesnom o tebi se lome, 
I napokon pobjednik si, Slobodan na svome. 
I u snu ces sablju drzat, uljudbi na strazi, 
I slomit <ies ostre roge divljactvu i lazi. 
Za nagradu Vid ti daje mir, sunca svjetlinu, 
Jer junacki ti pobiedi divljactvo i tminu.c 

Gromoviti tada poklik strese dol i goru: 
»Na pobjedu zurno hajmo pram sinjemu moru !« 

S zrtvenika plamen suklja nebu pod oblake, 
Sveti zreci bike vode vitoroge, jake. 
S Vidovice potok krvi bicije se Hje; 
Miris mesa izgorena put neba se vije. 
Tko je tada put iztoka okrenuo ielo, 
Vidio je, gdje se jutro nasmiesilo bielo ; 
A iz jutra pomolit se bozanstvenog Vida, 
Sa cetiri mudre glave i cetiri vida. 
Tri put se je pomolio, disuc miris milo, 
Tri put sjevnu po svemiru s lica mu vidilo. 

Tad na konju plemenitom izleti Pojezda, 
A ko zraka sunca zarkog do njega Prijezda, 
Utirudi mracne pute pobjednome Suncu, 
Na djogatu, koj' sad djisnu gori na vrhuncu. 
Prosu slavu svojih zraka gorom i dolinom; 
Smiese mu se rieke bistre gladkom povrsinom, 
Od milja se na iztoku topi ruda magla, 
Prestrasene bjeze tmine od skoka mu nagla. 
Zaori mu himna divna iz prirode ciele, 
Jer je griju, grle, Ijube zrake tople, biele. 
Sove, cuci u Certove bjeze mracne spile, 
Orlovi se i sokoli klikcu6 zrakom krile. 
Ljubavnim se blagim sumom bude rosni gaji, 
A pticica zaromone Ijuven-uzdisaji: 
Jasika se iz studeni, iz skroviSta svoga, 
Drhduc pruza pram cjelovu traka suncanoga; 
Svaka travka lisde dize, cviec^e vience siri, 
Labor pjeva i igra se s sareni lepiri; 



315 



Pcele zuje, rosica se bistrim kriesom smije, 
Od uzitka, sto ju cjelov Sunca s ruze pije; 
A on divan svud prodire milom, toplom zrakom, 
2ivot budi iz zemljice i juri za mrakom. 

Na zrtvenik djevojcice jabuke mu nose, 
Seji Zori sa bosiljem ruze doprinose; 
A Jarilu mlade razi, a Velesu brava, 
Radogostu kruha, soli; Vesni cvjetnih trava. 
A Davoru i Perunu zrtvuju se hati, 
Kosuticu svetoj Vidi na cast valja klati. 
Za Danicu mlieko liju, Munji macic pale, 
Djedovima dusna brava, djeci ptice male. 

Kada obred izvrsise po zakonu sveti, 

Tad ce Tuga skupa s pukom ovu molbu rieti: 



Molitca Tuge. 

Tuga: 

Duso dusa, o precisti kriesu, 

Iz kojeg iskre k zemskom blatu lete 

1 upute se u Ijudskome mesu, 
Sto zlo<5om tvoju dobrotu oplete: 
Ogrij nas svjetlom s lica Sunca tvoga 
I umij griehe s tiela zemljanoga. 

Narod : 

Ogrij nas svjetlom s lica Sunca tvoga 
I umij griehe s tiela zemljanoga. 

Tuga: 

O Sviesti sviesti, o mudrosti viru. 
Sto sama iz sebe tece, te se siri 
Po bezkrajnosti svojoj po svemiru, 



3i6 



U kojem yjecnost san pojava piri: 
Svog uma svjetloin visnjim ti u nama 
Razgori razum sred neznanja tama. 

Narod : 

Svog uma svjetlom visnjim ti u nama . 
Razgori razum sred neznanja tama. 

Tuga: 

Ne pusti tmine Crnoboga Ijuta, 

§to Ijubav ne zna, neg sebicnost samo, 

Da nas zavedu s pravednosti puta, 

Na Stupnicu da kletu zalutamo: 

Ti Ijubav svetu u nama razgori, 

Plemenitosti zedjom duh nam mori. 

Narod : 

Ti Ijubav svetu u nama razgori, 
Plemenitosti zedjom duh nam mori. 

Tuga : 

Blazenstva vjecnog, o presveto more, 
§to samo u sebi mimo, bistro stoji; 
Ti nase duse, koje strasti more, 
Iz mora svoga kapljicom napoji: 
Ti mir podieli Ijudem dobre volje. 
Da mimo tegle tvoje zemlje polje. 

Narod : 

Ti mir podieli Ijudem dobre volje, 
Da mirno tegle tvoje zemlje polje. 

Tuga: 

Da mir zavlada po cielome svietu, 
Ti kreposcu nabrekni desne nase, 
Da satru divljih Obra rulju kletu, 
§to mirne puke zatiru i plase: 
Peruna ti nam posalji u boju, 
Da poraogne nam vrsit volju tvoju. 



37 



Narod : 

Peruna ti nam posalji u boju, 

Da pomogne nam vrsit volju tvoju. 

Tuga: 

Ti pute nase prema jugu kazi, 
I ne daj, da nam noge nagraisu; 
I od zla oka ti nam djecu strazi, 
Vukodlaci da krvcu im ne sisu: 
Od vjedogonja, mora, crnih biesa 
Ocuvaj nas, o Gospode nebesa! 

Narod : 

Od vjedogonja, mora, crnih biesa 
Ocuvaj nas, o Gospode nebesa! 

Tuga: 

Ti, koji dahom disu6, oblak sbijas 
I nagonis ga vrhu nase sjetve, 
I blagu rosu muzes i izlijas, 
Daj, da obilne budu nase zetve: 
Ne pustaj k nebu sile hada gnjusne, 
Da rosa ti se u tucu ne sgusne. 

Narod : 

Ne pustaj k nebu sile hada gnjusne, 
Da rosa ti se u tucu ne sgusne. 

Tuga: 

Vec, kO sto blag u ovoj zemlji b'jase, 
U novoj tako blagodaran budi; 
Da Ijetinu nam, stoku, ovce nase 
Ne sprzi oganj suhe Ale hudi: 
U zemlji od leda cuvaj nam sjemenje, 
Nek uzkrisi ga lica ti plamenje. 

Narod : 

U zemlji od leda cuvaj nam sjemenje, 
Nek uzkrisi ga lica ti plamenje. 



318 



Tuga : 

Hrvatom, Vide, zemlju krasnu predaj, 
§to divlje cete pustose i pale, 
I da je itko nama otme, ne daj, 
Ve6 stjerat pomoz' u jadranske vale: 
K6 zviezde neba iskrom tvojom svetom 
Umnozi rod Hrvata cielim svietom. 

Narod : 

K6 zviezde neba iskrom tvojom svetom 
Umnozi rod Hrvata cielim svietom. 

Tuga: 

U boju hrabro koji od nas pane 
Za mir i pravdu, za slobodu svieta, 
Na novi zivot nek u tebi svane, 
Da ogrije ga tvoja vatra sveta: 
Nek Rajevine uziva obilja, 
I raztapa se od svetoga milja. 

Narod : 

Nek Rajevine uziva obilja, 
I zaztapa se od svetoga milja. 

Gromoviti tada poklik strese dol i goru: 

>Na pobjedu smjelo, bra6o, pram sinjemu moru!« 

Zasiimise cvjetne lipe otajstveno vele, 
K6 da duse praotaca nekamo se sele. 
Poyio se sa planine vijor zute magle, 
Svijaju se vite jele od hujaye nagle. 
Iz vijora biele vile kadkad kazu lice, 
Milo poju, k jugu lete vjerne predhodnice. 
Za vijorom poyila se vojske duga zmija, 
Pred njom Hrvat na djogatu kano sunce sija. 



Zagreb. 



Dr. A. Tre8i6 Pacieid. 



OB KOLPI. 



^^1 vojo mladost prezivel sem ob reki Kolpi. 
■^^B Srecna, lepa leta. Kolikokrat sem upiral svoje oko v one 

^=^ bistre, hitre valove, kateri so se drvili mimo mene, in zrl v bistro 
dno ponosne reke. Male ribice svigale so sem ter tje, vodene rasttine 
majale 30 se svojimi glavicami in razni kamenceki spreminjali so se ob 
rumenem solncu v raznih barvah. Ob bregupaje rasia zelena travica, 
sepetale so krhke jelSe in starikave vrbe naklanjale so k vodt svoje 
dolge veje. Tu pa tam vzdigala se je v zrak ponosna topola, njena 
pepelkasta peresca so trepetala, trepetanje bilo je sicer tiho, a vendar 
sem ga dobro slisal in prilegalo se je sumenju Kolpinih valov. Lahko- 
krila pastaricica preletela je ob bregu, nad reko je svignil zeien- 
kasti povodni kos, skrjancek je zvrgolel nekje v polju in v prosu 
petpedikala je skromna prepelica. Solncece je sijalo na jasnem 
modrem nebu in zlatilo se svojimi iarki vodene valceke, a v zraku 
razprostrinjal se je neki cuden, opojen duh, katerega clovek cuti v 
blizavi reke, a katerega ne morem opisati. Za mene je ta duh nekaj 
cudnega, nekaj mamljivega in nehote me spominja na bajke o povodnih 
mozeh, o zakletih deklicah v steklenih gradovih na dnu reke . . . 

Mnogokdaj stalsem ali8edelnaKolpinemobrezju,gIedalin sanjal. 

Tam na drugem bregu pa se je prostirala lepa, plodna rav- 
nina tja do lipnicke gore. Tam so bili socnati, pisani travniki, ravne 
njive, kjer se je zibalo zlato klasje, a v daljavi prostirale so se pri- 
jazne vasice z malimi hisicami. Hi§ice so se komaj vidile izmed 
sadnega drevja. Le bele cerkvice so se beiile, kot beli golobi, 

In ona ravnina ni bila prazna. Tu so se premikali brdki kosci, 
tam so hitele marljive zenjice v beli obleki, a ta se je tako podala 



320 

onim raznim barvam, katere so se spreminjale na oni lepi ravnini. 
In oglasila se je tudi pesem in prihajala vedno blize, blize. Pesem 
narodna, jednakolicna, zategnjena, in vendar se je tako prilegala 
mojemu srcu. Zdi se mi, kakor da so peli : 

»Lepa moja goro zelena, 
Pod gorom te5e voda ledena, 
U vodi raste trava zelena, 
U travi stoji ro2a rumena!< 

Da, da, tako so peli, saj jih nisem jedenkrat poslusal! . . . 

Razumel sem jih, razumel vsako besedico. Sedel sem sicer na 
bregu, a moj duh je preplaval tedaj Kolpo in se preselil tja k ve- 
selim pevcem. Bil sem tedaj se mlad, vendar cutil sem, da so mi 
oni pevci tako sorodni, cutil sem, da so mi bratje. 

A oni peli so dalje, in njihova pesem donela je tako milo v oni 
lepi bozji naravi. Pogledal sem v reko, in valceki njeni so se obje- 
mali, strinjali v jedno in hiteli dalje, dalje . . . 

Tam ne dalec od Kolpinega obrezja vzrasle so, kakor tri sestrice 
jedna poleg druge, tri ponosne cerkve >Tri Fare« zvane. Mogocne, 
starodavne lipe stegovale so proti njim svoje veje, hotec tekmo- 
vati s cerkvenim zvonikom. Zelena peresca so pa sumela, kot bi 
si pripovedovala bajke o davnih turskih casih. 

Da prihajali so tudi Turki v te kraje, pribajali cesto, malo ne 
vsako leto. Tedaj so vzplameneli po gorah kresovi, a zatrepetalo 
je Ijudstvo na obeh straneh Kolpe, katere valovi so bili tedaj napol- 
njeni s krvjo in solzami . . . 

Minuli so oni casi, a ni jih se pozabil narod ob Kolpi. 

Kdo bi prestel ono nestevilno pobozno mnozico, katera je pri- 
hajala k >Trem Faram« vsako leto pocastiti Kraljico nebes in zemlje? 
Hitele so mnozice prepevaje pobozne pesmi. Zbrali so se Ijudje od 
obeh strani Kolpe, tam gori od Severina do doli izpod Karlovca, 
prihiteli 2umbercani, sesli se Beli Kranjci. Izpreminjala so se snezno 
bela krila, pisane rutice in rudece kapice brdkih ^umbercank. Ljudje 
so hiteli iz cerkve v cerkev, pod lipami je sumelo kot v cebelnjaku 
ob roju. V cerkvi so bucale orglje, pred cerkvijo so se tozno ogla- 
sevale gosli slepca goslarja, tam pod lipami cul se je pa glas zgo- 
vomega gostilnicarja in mesale se govorice zbranega Ijudstva. Sosed 
je pozdravljal soseda, brat brata, Slovenec Hrvata. In tedaj so zopet 
veselo sumeli valceki v Kolpi, katera je tekla doli pod cerkvami, 
poljubljali se in sepetali pesem o bratski slogi, o bolji bodocnosti . . . 



V NEDELJO ZJUTRAJ. 

IVAN GROHAR LJUBLJANA. 



3^1 

Zapustil sem Kolpo, ali pozabil nisem onih srecnih dni, katere 
sem ob njej prezivel. 

PriSel sem v gimnazijo. Moje obzorje se je sirilo, a v mojem 
srcu je vsplamtela Ijubezen k onetnu koiceku zemlje, kjer sem za- 
gledal luc sveta. Prebiral sem razne slovenske knjige, a kasneje 
sem zazelel tudi hrvaskega berila ; saj mi je bil ta jezik se iz moje 
mladosti tako dobro znan, tako soroden. In iskal sem knjige in 
nasel v nasi knjiinici nekoliko letnikov >Danice* svetojeronimskega 
druitva in pa Dezeliiievo pesmarico. Malo je bilo to, malo, pa ven- 
dar tudi tega sem bil vesel. Prepisoval sem razne pesmi in bil 
srecen, da sem vsaj nekaj nasel, kar me je preneslo zopet v sanjar- 
ske dni mojih otrocjih let tja k bistri Kolpi. 

Cas bezi. Preteklo je leto, dva, . . . preteklo je tudi deset in 
le vec let. Kolpa Be ravno tako tece, kakor je tekla popreje, 
pa vendar se je maxsikaj apremenilo. Danes med Slovenci ne 
bi moral vec ta!ko iskati kako hrvasko knjigo, 
danes citajo Slovenci hrvaske knjige in casopise, 
a Hrvati slovenske. O bratskem jedinstvu se je 
marsikaj govorilo, a zdi se mi, da ni dalec doba, 
ko tega ne bode potreba, ko bode vsaki zaveden 
Slovenec in Hrvat cital oboje. Poznali se bodemo 
vedno bolje in iskreno Ijubili. To bode najtrdnejii 
most cez Kolpo, katerega ne podere nobena sila. 

A Kolpa, mila moja Kolpa, ob kateri se zbirajo 
sanje moje mladosti, tekla bode veselo dalje, valdeki 
bodejo se igrali po cistih pelcenih tleh in sumeli dalje 
proti vzhodu, av zraku gostolel bode veseli Ikrjan- 
cek najlepso pesem o bratski slogi in jedinstvu t . . 

Zagreb. 

Jai 



PO ruSevinama staroga solina. 

(Sa Cetrraest slika.) 
I. 

Ivlak kmj-zeljeznice od Spljeta do Knina, koji nas svojitn zviz- 
dukom sjeCa, da smo ipak u Evropi, projuriv liepo obradjenim 
spljetskim poljem i ostaviv na lievu zaliv pitomih Kastela i ubavi 
Vranjic — »koji u moru svoju Ijepost gleda ko djevojka krasna 
u zrcalo* — a na desnu velicanatvene svodove Dioklecijanovog 
vodovoda, u trinaest casa izvali nase druztvance na malu solinsku 
postaju. Dva koraka odavle do ceste, pa cetiri dalje prema iztoku 
i evo nas kod zidina gradskih staroga Solina, uprav ondje, gdje 
je francuzka cesta od Solina do Trogira prosjekla kod zapadnih 
vrata (porta occidentalis) bedeme staroga grada. 
Solin-Salona! koje li je to carobno ime! 
Lezala je stara Salona pod najvisim vrhimcem Kozjaka, sv. 
Jurjem, ondje, gdje mu se zadnji obronci pomalo gube u malu 
dolinu , posred koje tece Solin-rieka (Jader), Golet strmih klisura 
na vrh Kozjaka, golotinja gnrdog Mosoia na iztoku, u zivoj su 
opreci sa zelenim livadama sadasnjega Solina, na kojima se uz vi- 
soke jablane dizu k nebu viti platani, a jadikuju vrbe jadikovke. Bujni 
vinogradi, sto se razapleli po gomilama staroga Solina i po izno- 
aitoj vrleti na okoio, protkani zagasito zelenim maslinama i smok- 
vama, daju ovomu kraju osobito lice, puno opreka, kakva je i 6ud 
sadasnjih Dalmatinaca i kakva je bila u staro doba jogunastih Ilira, 
Dok Kozjak kano visoki bedem brani od sjevera, gordi Mosor 
zatvara ovaj kraj sa iztocne strane. Prema jugu i zapadu vas je 



323 

pogled otvoren : onamo se preko solinske dolinice prostire valovito 
spljetsko polje, u dnu kojega nadize se brdasce Marjan i tvrdjava 
Gripi, ta spljetska akropola, dok medju ovima visoko dize glavu 
zvonik sv. Dujma, a malo podalje gube se u zraku orisi pove6ih 
otoka: Braca, Solte, Hvara i Visa. Sa zapadne strane proteie se 
kastelanski zaliv, gotovo sa svih strana zatvoren. Sjevemim nje- 
govim krajem reda se uz more sedam kastelanskih sela — >koja no su 
prilikaMisirac — kano sedam bielih labudova na obali gorskoga jezera, 
a u zapadnom se kutu digao vitki zvonik bimaris Trogira, dok se 
s juga u more spustaju obronci Marjana i Ciova, na kojima je raz- 
sijano grmlje mrcike i bmistre, I tako Solin lezi na sjevemo- 
iztocnomu obronku velikog amfiteatra, ogranicena brdima i brezulj- 
cima, kojemu sredinu zahva(5a elipticna povrsina kastelanskog za- 
liva. A bas ondje, gdje je prosjek medju Kozjakom i Mosorom, 
kroz koji se vijuga put, sto spaja Zagorje sa Primoijem, ponosito 
se na goloj klisuri dize tvrdi Klis, pod koj im se kroz tolike viekoye^ 
mnoga krv prolila^ 

Nekoliko koracaja od ovih zapadnih vrata (Jezerine) prema 
zapadu do jedno 230 metara, presavsi razkrsce, s kojega krede put na 
zeljeznicku stanicu, u mjestu, zvanu D5ca, eto malo pogansko 
groblje (Necropolis in horto Metrodori, ad viam munitam) 
sa deset sarkofaga, vec davno odkrivenih, koji daju naslu6ivati, 
da je to dio prostrana grobista, koje se prostiraSe uz oba kraja 
danasnje ceste i koje se u jednom nadpisu zove hortus Metro- 
dori. Bilo je po svoj prilici ovo grobiste za Solln, sto Via Appia 
za stari Rim. 

Pokraj njega duz sjevernoga kraja ceste protegle se tako zvane 
Kiklopske zidine (Ddca), sazidane od ogromnih kamena, pra- 
vilno ucetvorenih, izdjelanih i dobro sljubljenih, koje dandanas za- 
panjen putnik, kako nas Kukuljevid pjeva, u cudu motri. Ovi zidovi 
nisu drugo nego li via m unit a, t. j. utvrdjena cesta, sagradjena 
po svoj prilici god. 59. pr. Kr., kad bi Solin podignut na oppidum 
civium Romanorum. Protezu se one uzporedno sa cestom prema 
Kastelima gotovo za koja 3 klm., a svrsavaju na juznoj strani ceste 
u sgrade, prilicne utvrdama, na mjestu danas zvanu Stacun, koje 
ime sjeda valjda na Statio I. viaemunitae. 

Ako odavle — biva s Jezerina, kod zapadnih gradskih 
vrata (porta occidentalis), — bacimo prema iztoku oko za kojih 
650 met. do mjesta, zvana Glavicine, opazit 6emo ruSevine teatra, 
kojejedva da vire izpod obrasle loze. DanaSnja cesta presieca kaza- 



324 

listnu sgradu upravo medju pozornicom (pulpitum) i orhestrom. 
Pozomica se nalazi s desne strane puta, idu<5i od Trogira u SoHn, a po 
mnogim ostatcima kapitela, stupova, uresnih komada, tu nadjenih, 
osobito pako jednog liepog torsa > Athene Promachos*, sada u spljet- 
skom muzeju, razabire se, da je bila bogato i liepo uresena. Okolo 
polukruzne orhestre bio je hodnik, kao u amfiteatru, te se oko nje 
dizahu u koncentricnim, polukruznim redovima mjesta za gledaoce 
(cavea), svako mjesto izvisitije nesto iza prednjega, tako da su gle- 
daoci sjedjeli u istom redu, kao i u amfiteatru. Promjer orhestre 
bijase lo m., a cielog teatra 25 m. 

No i tea tar, kao i mnoge druge javne sgrade u Solinu, 
ceka, da se metodicno i sistematicno bolje prokopa i procisti. Tom 
prigodom ustanovit 6e se, kako je ovdje isia obala rieke Jader, i 
gdje je bilo glavno pristaniSte. Nije bo bez temelja mnienje, da je 
upravo ovo ona tocka grada, koja je predstavljena na Column a 
Trajan a, gdje se je car Trajan na putovanju putDacije, krenuvsi 
na nase obale iz Jakina (Ancona), preko Zadra (Jader) i Skradina 
(Scardona), god. loi. izkrcao, da primi poklonstvo grada^Solina, te 
da krene kopnom preko Bosne dalje u Daciju. Sve je ovo liepo 
uklesano na onoj glasovitoj Columni, koja dandanas resi jedan 
od glavnijih trgova u Rimu: Piazza Colonna. 

Dalje od teatra prema iztoku za jedno 480 m., gdjeno su 
livade Jankovace, bijase unutraSnj a luka i pristaniite (portus) 
Solina. Tekom viekova bi ova luka naplavom zasuta. Zemljiste 
s desne strane puta i danas je blatno, te se ocito razabire, da je 
dotle jednom dopiralo more. 

Krenuvsi lievo, mi 6emo sada malne bez prekida hodati po samim 
gradskim zidinama (moenia urbis), koje pasahu grad, a vire 
gdje vise gdje manje iznad zemlje, i strse ovdje i ondje do 6 m. visine; 
gdjegod liepim ucetvorenim balvanima, a gdjegod sitnim kamenjem^ 
prema tomu, jesu li iz starije republikanske dobe, ili iz Markaurelove, 
ili cak iz poznije. Na desno od zapadnih vrata, pa malne sve do usda 
rieke Jadere i do mora ^rotezu se zidovi iz svihdoba. Vidi se, kako 
su ih gradili liepim kamenjem, kako u kasnije doba, za vrieme ra- 
tova, krpali u nestasici dobra tesana kamena kojekakvim sitnezom. 
Nad demo na putu jos mnogo cetverokutnih kula, ne zidom sve- 
zanih, nego uza nj naslonjenih liepim kamenjem, gradjenim u razno 
doba. Naslo ih se nazad godina do 88, a i sada ih se vidi §to ogo- 
Ijenih, sto djelomice zasutih do 40. Nazad dvadeset godina, upravo 
ovdje kod zapadnih vrata, bila porusena jedna od ovih kula, iz koje 



325 

virilo radjeno kamenje, pa se torn prilikom izvadilo niSta manje od 
i8 nadpisa na kamenu iz prvih viekova po Kr., koji su kao prosti 
materijal bili uzidani u cetvrtom i petom stoljedu. 

Bas kod zapadnih gradskih vrata s desne ruke, vidi se ta- 
kodjer, da je zid bio oklopljen velikim kamenima, pravilno uce- 
tvorenim; dapace jedan takav kamen visi jos osamljen, drzedi se 
jedino gomjom svojom plohom cementa. 2ivi je on svjedok, kako 
su po razorenju staroga Solina stanovnici sadasnjega pa i oni 
okolnih sela raznosili na sve strane staro kamenje kao gradjevni 
materijal za nove sgrade. Cita se u starim poveljama, da je ved god. 
looo po Kr. neki Pincij, rodom Bugarin, primio na dar od hrvat- 
skoga kralja Drzislava kamenje blizoga amfiteatra da sagradi ovdje 
blizu crkvu sv. Mihovilu, sv. Petru apostolu i sv. Martinu biskupu. 
Crkvi nestalo traga, jer je porusena za doba Turaka, ali polozaj na 
sjeveru zeljeznicke postaje zove se i dandanas sv. Mihovil. 

Pri rusenju gornjih spratova liepog romanskog zvonika stolne 
crkve u Spljetu g. 1896. bijase izvadjena iz njega sila rimskih nad- 
pisa, arhitektonskih ulomaka, uzidanih XIV. — XVII. vieka kao prosti 
gradjevni materijal, a sve to iz solinskih rusevina. Nema starije kude 
u selu Solinu, u kojoj ne bi bio jos uzidan po koji stari nadpis uz 
silu ostalih predmeta. God. 1898. bila je porusena neka stara kudica 
pokraj amfiteatra. U njoj bilo uzidano do 12 nadpisa, glava, arhitekton- 
skih ulomaka. Spljetski muzej pogodio sve starinskoga, sto se vidi 
i ne vidi, pa iza kako bi kuda porusena, izskocila 32 starinska pred- 
meta. Sto li sve ne bilo u Mletke odneseno? Mletacka vlada trgo- 
vala je sa solinskim rusevinama ; donapokon davala ih mjesto plade 
svojim nepladenim cinovnicima! God. 1678. providur Petar Valier 
nagradio je sa preko 4000 komada starog kamena fiskalnog od- 
vjetnika G. Kavanjina, koji je bezplatno sluzio, i to jos u znak 
javnoga priznanja! Providur Leonardo Foscolo god. 1647. dade, da 
razore Solinjani i Kastelani vedi dio utvrda solinskih, jer da su se u 
njima bili Turci ugniezdili. G. 1656. providur Bernardo izvadi u Solinu 
za spljetske utvrde >dobar dio velikog kamenjac. Godine 1711. providur 
Vendramin dozvoli nadbiskupu Cupilli gradjevnog materijala iz Solina 
za njegove sgrade u Spljetu. God. 1792. providur Angjeo Diedo 
zahvaljivase Jurju Politeu, Spljedaninu, za poslane mu sanduke 
kamenja i mramorja, moledi ga, da mu poSalje i jos obilatije! 

Nego za ovako pljackanje i rusenje starinskih spomenika dao 
los primjer i sam car Dioklecijan, rodom Solinjanin! Sve stupovlje 
od granita i inog mramora, sto resi njegovu palacu u Spljetu, dao 



3^6 

je on prenieti iz rusevina egipatskih. I dvije sfinge, sto no jednom 
cuvahu ulaz u njegov mauzolej — sada stolna crkva — odnio on 
izpred kakva brama iz Misira. 

Cuvar starinskih spomenika u Spljetu ni dan danasnji uza 
sve paragrafe zakona, uza sve razvijeno cuvstvo, da se stede stari 
spomenici, ne moze da ocuva rusevina solinskih od pljackanja i ru- 
Senja sa strane Vadisnih i prometnih Solinjana, ne moze da ocuva 
Dioklecijanovu palacu od nagrdjivanja i rusenja sa strane nekojih 
Spljecana, nekmo li da se mogao ocuvati tekom viekova Solin 
od takova rusenja i pljackanja! I s toga je riec: Quod non 
fecerunt barbari, fecerunt Barberini, quod non fece- 
runt Barberini, fecerunt Spalatini! 

Sunce ve6 pdskocilo, pa i mi krenusmo dalje. 

Dva koraka od ovih zidina prema sjeveru, pa cetiri prema 
iztoku i evo nas kod amfiteatra (si. i.) — Paraceve ku6e. — 
Lezao je on na skrajnoj sjevero-zapadnoj tocki drugoga diela grada, 
te bi po velicini i po polozaju rekao, da je samo za ovaj dio grada 
bio i sagradjen. Promjer u duzinu iznosi mu 65 m., a u sirinu 47 m. 
Manji je nego li su amfiteatri u Poli, Veroni i Camuntum-u (Deutsch- 
Altenburg blizu Beca), a ved od onoga u Aquincum-u (stari 
Budim) pokraj Budimpeste, veci od onoga u Pompejima, kojemuje 
OS duzine 67 m., a os sirine 35 m. Na ulazu eno cetiri ogromna 
pilona od biela kamena, veoma liepo izdjelana. Ovi stupovi podr- 
zavahu obluke od kamena, izdjelane na cunj u pravcu osi duzine. 
Tlo na ulazu bijase poploceno nepravilnim plocama od kamena, i 
eno ih jos dosta na mjestu. Poploceni hodnik obkoljivao je cielu 
arenu, na kojoj eno razplela se bujna loza, kan da jos osjeiia vlagu 
puste krvi gladiatora i Krstovih mucenika, na njoj prolivene! Svo- 
dovi su okolo jos sa juzno-zapadne strane djelomice dobro sacuvani, 
a oveci svod na jugu lako da su vrata — porta pompae, kroz 
koja su gladiatori ulazili u amfiteatar, dok su vrata porta trium- 
phalis za dobitnike na sjevernoj strani djelomice zatrpana, a djelomice 
porusena. Sya je prilika, da se je arena mogla vodom poplaviti, 
da se u njoj priredi naumahija, t. j. pomorska bitka. S desna 
i s lieva glavnomu ulazu, gdje se pladala ulaznica — tessera 
amphitheatralis — redahu se u okrug mjesta za gledanje^ cavea, 
grains spectaculorum. Izpod ovih mjesta bijahu na nizemu 
druga niza sjedala, sub s el I i a, zasticena ogradom za obranu od 
divljih zvieri. Izpod gledalista bijase raznih vrata — vomitoria, 
— kuda su zvieri ulazile u aienu. Izmedju subsellia i cavea 



_ 328 _ 

idjase u okrug eliptican hodnik praecinctio, diazoma, od koga 
nam se jedan dio sacuvao; iz ovoga se je moglo dodi k sjedalima 
prvoga reda, pa uz nekoliko stepenica — gradus, gradationes — 
k onim drugoga reda. Gradationes podizahu se u raznim redo- 
vima, jedna povrh druge i jedna iza druge, te tako sacinjavahu re- 
dove sjedala za gledaoce, koji se postupice penjahu jedni nad druge 
u koncentricnim krugovima. U najnizem redu sjedjahu magistrati, 
u ostalim gradjani, a zene u najvisem, pod jednim triemom na stu- 
pove, dok je drugi dio istog triema bio ostavljen za mali puk. Za 
zastitu od sunca i od kise mogase se cieli prostor prekriti platnom 
— velarium, ucvrscenim na kocima, zabivenim u zidu kod zadnje 
periferije sjedala. 

Koliko je nevine krvi u ovoj areni proliveno za nasladu krvo- 
locnih Rimljana i jos krvolocnijih Rimkinja! Koliko li je mucenika 
ovdje zaglavilo, da svojom krvlju zasvjedoce vjeru Krstovu! 

U okolici amfiteatra naslo se nekoliko gladiatorskih nadpisa. 
Jedan nadpis hvali Amabilis-a, t. j. miljenika, secutor-a (gla- 
diator ovako zvan, oboruzan bodezem i stitom, jer je sliedio, pro- 
gonio svoga takmaca, zvana retiarius, oboruzana samo mrezom) 
rodom iz Dacije, koji da se je za trinaest okrsaja odrzao u amfiteatru, 
i da je od naravske smrti, a ne od covjecje ruke poginuo (fato 
deceptus non ab homine). O Crinitu, t. j. liepokosu, takodjer 
secutor-u, rodom iz Afrike, ubijenu u 20. godini zivota u dru- 
gom okrsaju u amfiteatru, pripovieda drugi solinski nadpis, da mu 
je Afidia zena postavila mali sarkofag od svoga maloga imutka (de 
sua frugalitate posuit). O Maksimijanu, takodjer secutor-u, 
komu bi nadjenuto ime aureus, t. j. zlatni gladiator, kaze tre6i 
nadpis, da je od 22 godine, iza kako se bijase u areni odrzao 
za pet okrsaja, na prevaru bio ubijen od razbojnika (deceptus a 
latronibus). O Rapidu, t. j. hitromu retiarius-u (oboruzanu 
samo mrezom, kojom je nastojao uloviti svoga takmaca secutor-a), 
iz skole gladiatorske u Akvileji, a rodom iz Beluna, kaze jedan 
nadpis, da je u sestoj bitci bio r£uijen, da je umro od rana zadobi- 
venih, iza kako mu se ne uzkratilo liekovima (in medicina decessit). 

No dignimo se iz ove nevolje Ijudske, gdje se Ijudi za 
nasladu Ijudima kao zivine klali, u vedriji zrak, te koraknimo 
dalje ! Put, koji od amfiteatra vodi prema iztoku, idu6i uviek po peri- 
metralnim zidinama, ostavljajudi na desnu stari grad, a na lievu 
predgradja na obronku Kozjaka, te vise kula, dospieva iza desetak 
casa puta, gdje se opet opaza dio zida s velikim balvanima, do 



32 9 __ 

zida, u debljini kojega se vidi jarak, kojim je valjda tekla voda. 
Krene li se s ove tocke na lievo, eto nam pred ocima ujami malo 
groblje, nekropola krs(ianska (Kapljuc), od sestnaest sarko- 
faga (necropolis ad portam suburbanam ; si. 2.). Leze oni pore- 
dani izvan gradskih zidina, u jami dugoj 40 m. po prilici, a dubokoj do 
2 metra i p6 izpod povrsine. Ovdje se moze najbolje opaziti, koliko 
je debeo naplav, kojije tekom viekova zasuo Solin. Onjepoprecno 
visok 2*50 m. do 3 m., a mjestimice i vise. 

Svi su ovi sarkofazi bili u staro doba, koji vise koji manje 
razbijeni i pretraieni, tako da u njima izim kostiju ne bi nadjen niti 
cigli predmet od vriednosti. Samo ih je pet s nadpisom, a dva sa 
krstovim monogramom. Jedan je od ovih nadpisa poganski ; a cetiri 
krs(5anska. §to se nalazi jedan poganski sarkofag medju ovim krs- 
6anskim, ima se tim tumacid, sto su krscani u petom i sestom sto- 
Ijedu, ne imajud sarkofaga ili sredstava za nabavu, obicavali kadikad 
uzimati i poganske sarkofage za svoje zadnje boraviste. Liep je 
primjer tomu krasno sacuvani sarkofag Hipolita i Fedre u spljetskom 
muzeju, nadjen u groblju pokraj bazilike mucenika u Manastirinama. 
U tre<5emu sarkofagu od zapada bijase pokopan neki Leontij, 
bivsi pobocnik gjenerala pjesactva i konjanictva, sa svojom supru- 
gom. Inostranac bijase on ovoj zemlji, kaze nadpis, a pridodaje onu 
dosta obicnu formulu, po kojoj ne bijase nikomu dopusteno pokopati 
se u ovaj sarkofag. Ako bi tko zelio, imao je platiti crkvi globu od 
dvije librice zlata.* 

Sva je prilika, da je ovuda prolazio nekoc put, koji izlazase 
na Porta suburbia ili suburbana, te dasu uzduz ovog puta bili 
poredani spomenuti sarkofazi. 

JI. 

Vrativsi se odavle na put, pa nakon malo koracaja prevalivsi 
potok Kapljuc, obicno suh, jedno 50 met. po prilici, uviek prema 
iztoku, dodje nase druztvance na mjesto, gdje je perimetralni 
zid zapadnoga novoga diela grada spojen sa starijim, iztocnim 
dielom. Prije nego krene dalje, popostade casak ovdje, da baci 
pogled — jer je odavle najljepsi — na cio stari grad. Ondje, gdje no 

* (M. br. 2902.) Hie in pace iacet Leontius ex optione [in] officio 
magistri eq(uitimi) et peditum, quern terra extera duxit, qui vixit annus XL 
vitam. A[l]te(na) Roraa(na), quae servivit annus XVI. coniugi caro. In qua area 
si quis cum suis [et] Altenam Romanam dederit corpus, de(t) heclesiae paenam 
auri pondo duo. Depositum in die VIT. Idus lunias. 



331 

se prema podnevu vide najvece gomile, ondje su bile velike gradske 
kupeiji (thermae). Nedaleko bila gradska vie(inica (curia). Vise 
prema iztoku ostanci su liepa hrama, valjda matris magnae 
Cybelae. Negdje onuda pod gomilom lezi glavni trg grada (forum) 
uzduz glavne gradske ulice. 

Sve su ove sgrade i mnoge druge bile konstatovane nadpisima i 
ondje nadjenim arhitektonskim ulomcima, kojise vidjaju po raznim od- 
sjecima arheolozkog muzeja u Spljetu. Ni slika staroga Solina ne moze 
jasna biti, ako se ne posjete ovi odsjeci, u kojima imade do 3000 nad- 
pisa iz svih viekova od prvoga po Kr. do polovice sedmoga, malo 
prije razorenja Solina : raznih bogova, careva, carskih namjestnika, 
svakojakih cinovnika, vojnickih oblasti, pa krasnih krscanskih nadpisa, 
raznih zanimanja i zanata, iz kojih se doznaje i unutrnja povjest i 
druztveni zivot ovoga grada. Ovu sliku popunjuju ulomci kiparske 
umjetnosti na stotine, na hiljade manji predmeti od kovine, od zemlje, 
za doma(5u porabu, za nakit, pa stotine komada dragog kamenja, hiljada 
novaca. Sve ono, sto je natrpano po odsjecima muzejalnim, sve je 
— izim posve malog broja — nadjeno u starom Solinu i u okolici, 
do Klisa i daleko prema Kastelima. 

Malo koracaja od ovoga razkrsca, krenuvsi prema jugu, eto nas 
do mjesta, zvana Ulnae, gdje su liepa gradska vrata, zvana Porta 
Caesarea. Plocnik ovih vrata sastavljen je kao i u Pompejima, od 
velikih nepravilnih balvana, u kojima se liepo razabiru izdubene kolo- 
tecine za kola. Vrata su siroka blizu 6 met, a diele ih na tri 
diela cetiri pilona od ucetvorenih kamena, koji su dva i dva po- 
redani u pravcu, kojim put ide. Srednji, siri, sluzio je za kola, a 
dva uza, pobocna, za pjesake. Sa obje strane ovih vrata zid je ne- 
obicno debeo, a na njemu unutra vidi se sloj vapnene i sadrene 
naslage od vodovoda, koji tecijase kroz debljinu zida nad vratima. 
S jedne i s druge strane vrata vide se dva sahranista vode (ca- 
stellum), u obliku osmokutnih kula, naslonjenih uza zid, u pro- 
mjeru od 540 ni. 

Vrativsi se odavle i prosliedivsi put sjevera, na razkrscu, gdje 
se sastaju zidine dvaju dielova grada, iznova se u njima vidi 
konao vodovoda (aquaeductus), pa malo dalje na lievo mjesto, 
gdje su bila gradska vrata (porta suburbana) izppd sv. Duje, 
a dva koraka dalje prema sjeveru na kutu, gdje zid skrece prema 
iztoku, razvodje vodovoda. 

Odavle malo na desno, eto i rusevine starokrscanske gradske 
bazilike (basilica urbana, episcopii). Lezi ona pod velikim 



332 

gomilama i pod vinogradima na podnevu i iztoku. Da se uzmogne 
skoro prokopati, trebalo je zadnjih godina ovdje vise vinograda 
nabaviti. Ma i malen bio uspjeh izkopina, jer je ovdje zemljiste bilo 
vec prorovano, pa se kaze, da su odavle i nekoji stupovi, koji rese 
procelje crkye sv. Marka u Mletcima, ipak 6e biti od velike vainosti 
za mnoga jos neriesena pitanja crkvene povjesti Solina. A da bas 
pod ovim gomilama lezi gradska bazilika, dokazom je, sto je jos 
god. 1842. ovdje tadasnji ravnatelj dr. Fr. Carrara odkrio krstio- 
nicu (baptisterium) uz krizmaonicu (consignatorium). Krstio- 
nice se gradile pokraj gradskih bazilika. 

Ova je krstionica (si. 3.) ne samo jedan od najznamenitijih 
spomenika krs6anskih u Solinu, nego je jos vise znamenita, sto je do 
nje sacuvana i krizmaonica. U krstionicu ulazilo se je iz grada 
juznim vratima kroz tetrastilni vestibul, koji se jos dobro vidi. Cetiri 
ulomka stupova od crnoga afrikanskog mramora i sad su na mjestu. 
Uzasavsi nekoliko stepena, te prosavsi vrata, dolazase se u pravu 
krstionicu, osmokutnu sgradu sa osam izdubaka, od kojih pet polu- 
kruznih, a u trima su probijena vrata. U okolo unutrasnjega zida, 
obliepljena mramornim plocama, kojima se jos tragovi vide, bila su 
cetiri velika stupa od mramora cipolinskoga, s liepim kapitelima, 
nalik kosi6u, po obliku ravenskih kapitela iz sestoga stoljeda, sa gri- 
fima mjesto voluta i tragovima cryenog bojadisanja, koji se sada 
cuvaju u spljetskomu muzeju (37 E). Ovi su stupovi nosili kubu, obliep- 
Ijenu po svoj prilici krasnim mozaikom, kojega se pojedine kocke 
nalaze ondje razsijane. U sredini ove sgrade stajase pravokutna 
mramorna kamenica za krstenje. S iztoka se vide malene 
prostorije, po svoj prilici za svlacenje katehumena i neofita, koji 
se imahu krstiti, a malo dalje bijase velika prostorija, koja se ima 
bolje prokopati — valjda za poucavanje katehumena. Na zapadu 
osmokutne sgrade bijase hodnik, kroz koji prolazase konao u kamenu, 
koji od glavnog vodovoda vodijase vodu u kamenicu na zapadu od ve- 
stibula. Iz ovoga hodnika, uzasavsi dvije mramorne stepenice i prosavsi 
kroz vrata, postavljena na mramornim stupovima, dolazase se u pro- 
stranu dvoranu. To bijase krizmaonica (consignatorium). U ovu 
se dvoranu ulazase i kroz druga vrata, okrenuta prema jugu, koja su 
bila neposredno vezana sa prostorijama okolo bazilike, a suprot njima 
prema sjeveru bijase polukruzna apsida. Cieli pod ove dvorane 
bijase pokriven mozaikom sa veoma liepim narisima, a upravo prema 
vratima, koja vode u hodnik, bijahu na mozaiku prikazana dva jelena, 
gdje piju vodu iz posude, a nad njima nadpis iz pocetka psalma 41. : 



334 

>Kako jelen zudi vrelo vode, tako dusa moja k tebi, Boze!** Bio 
je ovaj tnozaik vise manje citav do nazad triestak godina. Neki 
inostranac, nastanjen u Spljetu, za nekoliko godina zaiazio cesto 
na casu dobra vina u Solin, svaki put kupovao tajno od tezaka po 
komad ovog mozaika, te ga u torbici kuci nosio. Ne zna se, kamo 
su ovi komadi dospjeli. Ne bilo tada cuvara starina u Spljetu, a So- 
linjani — Ijudi ko Ijudi — lakotni za novim novcem! Ovo dakako 
sada — budi im receno na cast — ne bi se moglo vise sbiti. Uvi- 
djeli i oni, da su im starine na diku, a borne i na korist! 

Odmah na sjeveru krstionice gradski zid i put, sto po njemu 
vodi, kre6e na iztok, pa iza malo koracaja eto nas pred ulazom 
u starokrscansko grobl je u Manastirinama. Oyaj je ulaz 
uresen raznim arhitektonskim ulomcima, pokupljenim po solinskim 
gomilama. Medju ovima je u starinskom zidu uzidan nadpis, da 
svrati pozornost posjetitelja: Coemeterium legis sanctae 
christianae, starokrscansko groblje u Manastirinama. 

Odavle se ulazi na put, zasadjen na krajevima bujnira ruzma- 
rinoni, koji vodi k tomu znamenitomu groblju. 

Sunce medjuto ve6 odskocilo na obzorju i stalo dobro pripicati. 

Posjetitelji, stariji po godinama i vec umorni, krenuli putem ruz- 
niarina, u Tusculum, da se odmore, dok cetica mladjih, kojima 
sunce ne skodi, a dobre im noge , zakrenula odavle na lievo, 
prema zapadu, poljskim putem do potoka Kapljuca. Pregazila 
zatim potok prema sjeveru, ostavila na lievo Podrugove i Muzi^eve 
kuce, te prosavsi kroz obor Milisicevih kuca, — kroz koji se sjetio 
neko one latinske cave canem — nakon petnaest dobrih casa 
strmenita puta stigla cetica na Coemeterium S. Anastasii u 
Marusincu, na groblje sv. Anastasija ili sv. Stasa. 

Dok ta cetica mladjih hrlila k Marusincu, stariji odmarali 
se u debelu hladu Tuscul um-a. Cudnog je stila ova kudica, sagra- 
djena istom godine 1898. za stan : ravnatelja izkopina, cuvara i za 
ostale potrebe (si. 4.). Uzidalo se u nju starinskih arhitektonskih i orna- 
mentalnih ulomaka, nadjenih po solinskim rusevinama, pa iz kasnije, 
srednje dobe, dovezenih iz Spljeta od porusenih katova zvonika stolne 
crkve, I tako se donekle Solin osvetio Spljetu : ovaj u srednjem vieku 
digao mu iz rusevina na hiljade arhitektonskih i ornamentalnih komada, 
a Solin prigodom gradjenja kucice sto vise mogao odnio mu sredo- 
vjecnih, te se tim starinarskim ruhom Tusculum zaodjenuo. Na ka- 

* >Sicut cervus desiderat ad lontes aquarum, ita desiderat anima mea ad 
te Deus !« 



menu je sagradjen, podrum mu je u zivcu kamenu, a i on vas od 
kamena. U podrumu cuva se dobra i hladna solinska kapljica. Na 



odlicnu mjestu postavljen je >Dobri Pastir*, cuvar ove kucice. Po 
vrtu, u kojem je pri kraju malo sumice, pa plemenitih vodaka i 



336 

raznovrstne dalmatinske loze, ali one izvrstnije — notae genero- 
si oris — naslagani su ulomci starinskih stupova, kapitela. Nadpis 
na procelju vrata kaze posjetitelju, da je dobri Bog podielio ravnatelju 
izkopina ovo uzivanje: Deus mihi et meis successoribus haec 
otia fecit! A bozji blagoslov nad ovim mirnim obitavalistem prosi 
starokrsdanski solinski nadpis, urezan nadvratima ulazarf Isuse 
Krste, kralju kraljeva, gospodaru gospodara, neka 
budu tv oje oci danju i no<5u milostivo otvorene nad 
ovom kudom!* Ku6ni prag daje ti dobrodoslicu : Salve! I netom 
si glavu na vrata pomolio, po starinski skrojen nadpis pozivlje 
te, da udjes u kudu: i ako si trudan putnice, daj, ne budi 
ti tezko, posjeti o vu kudu.** Je li kasno doba dana, je limracno, 
starokrscanska svjetiljka svietli ti na ulazu. A imas sto da i pogle- 
das u ovoj kucici ! . 

Na lievo soba za goste, sva bojadisana u starokrscSanskim bo- 
jama i stilu. U sredini stropa »Dobri Pastir«, aokolonjega staro- 
krsdanski simboli: grozdje, golubica, riba, paun itd. Po stienama u vise 
okvira slike solinskih izkopina ; a kao na izmjenu medju dva izdubka 
prema iztoku Horacijeve kitice: Isteterrarummihipraeter 
omries [ angulus ridet, ubi aon Hymetto | mella dece- 
dunt, viridique certat | baca Venafro | Ver ubi longum 
taepidasque praebet | Jupiter brumas, et amicus Te- 
bron I fertili Baccho minimum Falernis | Invidet uvis. 
Kako liepo pristaju o ve zanosne rieci tomu zakutku svieta ! T e b r o n 
je Kozjak, brdo nad Solinom. U sredini je ove sobe stol od ka- 
mena, podrzavan kapitelima od kamena; na stranama dva naslo- 
njaca od kamena, prepolovljeno dno sarkofaga, na starinskim stu- 
pi6ima , koji i okolo sobe sluze za sjedalice, Medju ovima poredalo 
se naokolo nekoliko zara pepelnica (urnae cinerariae). Pokudstvo 
je sve od kamena; samo sto su sjedalice okolo stola od drveta: 
izdjelala ih ruka nasega Zagorca. Prema ovoj sobi pri tlehu je 
kuhinjica, i ona u kamenu, a u njoj ognjiste u zivcu kamenu. 

Uzadjimo, kad je ovako liepo, i na prvi kat. 

Stube su bojadisane po starinsku. U vrhu je Krstov mono- 
gram medju dva pauna sa nadpisom : in hoc signo vinces! Na 
desno je ove6a soba; strop joj uresen kao u katakombama: u 
sredini Isukrst u spodobi Orfeja, a naokolo sve starokrscanske 

 (C. I. L. III. 2674,) f Jesu Christe, rex regum, domine dominantium, sint 
oculi tui aperti die ac nocte super domum istam clementer -j- — *♦ Quamvis 
lasse viator, rogo, ne graveris et domum contempla banc. 



_337_ 

slike: Mojsija, David itd. Veliki ormar, pun biranih knjiga, nad 
kojim se cita: bibliotheca patria, pokazuje, cemu sluzi ova 
soba. A na stieni prema iztoku Horacijevi stihovi: O rus quando 
ego te aspiciam, quandoque licebit, | nunc veterum 
libris, nunc somno et inertibus horis, | ducere solli- 
citae iucunda oblivia vitae, ocevidno kaiu, kako za svo- 
jim Tusculum-om cezne njegov gospodar, kad ga kojekakvi 
posli i poslid progone po tiesnim, zdusenim spljetskim ulicama, 
ill kad u Rogatackoj Slatini srce, sirota, mlaku vodicu, da okriepi 
zdravlje, te u druztvu zagrebackih prijatelja obigrava brda i doline. 
S druge strane dvije sobice za pocivanje popunjuju ove seoske udob- 
nosti. U ovoj ku6ici bivaju kadikad i zanimljive disputationes 
Tusculanae o izkopinama u znamenitim dvama grobistima solin- 
skih mucenika. Posjetiteija, kad izlazi iz kudce, ona ovako poz- 
dravlja : Exeuntibus pax! 

Pokraj Tuskula ima i stan za cuvara, custos effossio- 
num Salonitanarum, pa i za konji6a, komu je namienjena 
plemenita zadaca, da odvaza materijal izkopina. I on nad svojom 
stajicom ima svoju citulju. Malen je, ali srcan ovaj konjidak bosanske 
pasmine. »Mis« zove ga gospodar, >parvulus« Evropejci, §to je 
isto, samo sto se prvomu imenu radje odazivlje. Osobito je ponosit, 
kad on, starinskim sedlom osedlan, nosi kano vila gospodara po 
solinskim rusevinama. 

A kad skoro Tusculum bude imao i hladnu pitku vodu, 
tada de njegov gospodar modi uzkliknuti s Horacijem: Hoc erat 
in votis: modus agri non ita magnus | Hortus ubi et 
tecto vicinus iugis aquae fons | Et paulum silvae super 
his foret. Auctius atque | Deus melius fecit! 

Pobrinuo se Don Frane ne samo za ugodno zemaljsko bo- 
raviste u ovoj samotnoj kucici, nego sje<5aju6i se onog starokrsdan- 
skog grckog nadpisa, nadjena ovdje u okolici: Osokoli se, Av- 
gusta, nije nitko bezsmrtan (2149A), priredio on na vrieme 
sebi i zadnje pocivaliste : rimski sarkofag. I ved mu pocetak nad- 
pisa gotov: Hie iacet Franciscus peccator et indignus 
presbyter. Expleto annorum circulo quinto (50 godina 
zivota) hoc sibi sepulcrum Franciscus condere iussit..., 
prema onomu svecenika Ivana u Marusincu. Bilo mu taman 50 go- 
dina, kada ga pocetkom oktobra god. 1896. umirovilo kao gimazij- 
skog ravnatelja. Brze bolje daj spravi sebi grobnicu, i to u Solinu, 
bas na polju njegova mnogogodisnjega rada, u Manastirinama, po- 

Spomen-cvie^e. ^^ 



338 

kraj svetih solinskih mucenika. Ali sjecajudi se pape Damaza, koji 
se iz strahopocitanja ustrucavao pokopati u blizini svetih muce- 
nika, hie fateor Damasus volui mea condere membra, 
sed cineres timui sanctos vexare piorum, udaljio on po- 
dobro svoj sarkofag od confessio martyrum u Manastirinama, 
jos dalje i odnarteksa, gdje su stali grjesnici i pokomici. Tu on 
ceka njegovu smrt; u njemu ce Don Frane vjecni sanak snivati. 
Sveti mucenici solinski, za slavu kojih on se je na ovoj zemlji toliko 
trudio, bili njegovi introductores poslije smrti pred lice bozje; 
pred njim se molili za ovoga peccator et indignus presbyter, 
da njegova dusa >boni Pastoris humeris reportata 
Sanctorum consortio perfrui mereatur!* 



U hiadu ovoga Tuskula, cekajudi da se mladja druzina povrati 
s Marusinca, posjedali stariji za kamene trpeze, a da im vrieme 
osladi, uzeo vodja njihov pripoviedati u glavnim crtama povjest 
svojega staroga Solina. 

Postanak Solina gubi se u tami viekova. Prvi put spo- 
minje se u povjesti god. 119. pr. Kr. , kada vec bijase znamenit 
grad dalmatski, u komu se mogase sklonuti citava vojska konsula 
L. Cecilija Metela. Prica, koja dovodi Solin u odnosaj sa trojan- 
skom vojnom i sa Heraklom, da bi naime Hilos, sin Heraklov, bio sa 
72 ladje u argonautskoj i trojanskoj vojni, sadrzava valjda koje 
povjestnicko zrnce odnosno na utemeljenje Solina u IV. vieku po 
dorskomu plemenu Hila, a ovo ime pucka masta kao da je pretvo- 
rila u miticko ime Hila, sina Heraklova, 

Bilo da se zacetak Solina ima pripisati grckim naseljenicima 
ili ne, prilicno je, da su njegovi stanovnici bili u sustini plemena 
ilirskoga, t. j. puk dalmatski, jer pri prvomu pojavu u povjesti 
Solin nam se prikazuje kao dalmatski grad. i^aXo^v, Sal on a, ne- 
znana znacenja, ima isti docetak kao i druga mjesta cisto ilirska 
(Narona, Scardona, Promona, Albona, Flanona, Cormona, Ancona itd.), 
koja u doba hrvatsko dobise docetak na -in (Norin, Skradin, Pro- 
min-a, Labin, Plomin, Kormin, Jakin). I oblik u visebroju, i kod pi- 
saca i na nadpisima SaXcuvec, Salonae, u kasnije doba, poslije 
Cesara, imao bi se tim protumaciti, sto je grad bio od dva diela: 
starijeg grcko-ilirskoga i kasnijeg rimskoga. 

Kada god. 155. pr, Kr. Del minium (D'lmno, Dumno, Duvno 
u Hercegovini), glavni grad Dalmata, bi razoren od Rimljana^ koji 



339 

zatim, upravo god. 129., bijahu podvrgli svojoj vlasti i cielo dal- 
matsko Zagorje od N a r o n e (Vid na Neretvi) do S i s c i e (Sisak 
u Hrvatskoj), odzvonilo je bilo i slobodi Dalmata u primorju. Prije ili 
kasnije i obala imala je pasti u pance oria rimskih legija. To je 
trajalo malne viek i p6, te je stalo mnogo krvi Rimljane, a i Ijutih 
okrsaja ratoborne Dalmate. God. 119. pr. Kr. krene konsul L. Cecilij 
Metel s vojskom iz Panonije, i Dalmati mu primise vojsku prijateljski, 
koja i prezimi u Solinu. Iza ovoga dogadjaja Solin postade tocka stra- 
tegicna, okolo koje se vrtijase cielo djelovanje Rimljana do konacnog 
pokorenja ove obale. God. 79. pr. Kr. pokusase Dalmati da sbace 
rimski jaram, i utvrdise Solin, koji, iza pada Delminija, bijase im 
postao glavnim gradom. Prokonsul G. Koskonij upokori cielo pri- 
morje dalmatsko od Neretve do Krke i osvoji god. 78. Solin, koji 
bi opet od Dalmata oslobodjen, dok ga kasnije nakon dvojega ob- 
siedanja ne osvoji posvema god. 39. AsiniL Polio. 

Od god. 78. Solin bijase postao conventus civium Ro- 
man or um, t. j. sastajaliste gradjana rimskih, raztrkanih po cieloj % 
srednjoj Dalmaciji, koji su sacinjavali jednu zadrugu, pod vlastitim 
zakonima i uz vlastitu upravu, imajud dva magistra i dva k ve- 
st or a, koji upravljahu javnim poslima. Kada bi god. 59. Ilirik, koji 
dosele bijase zemlja na po podlozena, na po saveznicka, pretvoren 
u rimsku pokrajinu s redovitom upravom, a C. Julij Cesar prvi joj 
prokonsul, — Solin postade glavnim gradom ciele pokrajine, posto 
bijase tada oppidum civium Romanorum. Za ponovnog 
svog boravka u Soluiu god. 57. i 54. pr. Kr. C. Julij Cesar stece 
na osobit nacin Ijubav gradjana rimskih, nastanjenih u Dalmaciji, 
koju mu oni i izkazase malo godina kasnije u gradjanskom ratu, 
izmedju njega i Pompeja god. 49. pr. Kr. 

Za ovoga rata sbilo se u Solinu raznih veoma zanimljivih do- 
gadjaja. ^ako sva obala Dalmacije, tako i Solin pristajase uz Cesara. 
Pompejeva vojska, osvojivsi Krk (Curicta), privabivsi na svoju 
stranu Vis (Issa), stize pod Solin. M. Oktavij, Pompejev moro- 
vodja, nemogavsi na svoju stranu predobiti ovaj conventus, stade 
ga obsjedati. Solin, prij)ovieda sam Cesar (u pogl. 9, knj. III. de 
bello civili), bijase jak i po samom polozaju i radi toga, sto bi- 
jase na brezuljku. Bio opasan prostim zidom bez utvrda, a malo 
bija§e gradjana, da bi mogli odoljeti Oktavijevoj vojsci. Pridodase 
s toga oni zidu drvenih kula, digose na oruzje i robove, a zene 
odrezase svoje kose za konoplje vojnickih sprava. Zaludu Oktavij 
opasa grad peterostrukom obsadom, zaludu pomnoza navale i ju- 



34Q 

rise; Solinjani, premda gladora muceni, odrzase se junacki, te na- 
pokon provalivgi protjerase u bieg Oktavija sa znatnim gubitkom. Kao 
negda kartazke zene, tako su u ovoj sgodi Solinke veoma zivo po- 
magale u obrani svoga rodnoga grada. Jedne nodi provalise one 
kao bjesomucne Airije, u cmim odje<5ama, sa gorudim zubljama u 
rukama u neprijateljski tabor, te pomogose potudi i razbiti vojsku. 

Medjutim Dalmati, koji pristajahu uz Pompeja, cim stade Ce- 
sar, nakon poraza kod Farsala, okupljati u Dalmaciji ostanke vojske, 
pobunise se proti njegovu namjestniku Kv. Komificiju, kojemu Cesar 
bijase poslao u pomod Gabinija s jakom vojskom. Pa kad ovaj 
posljednji, nakon mnogih poraza, htjede pobjedi u Solin, bude na putu 
nedaleko od Muda (Andetrium) od Dalmata tako potucen, da je 
osim mnogih vojnika i vojnickih stjegova izgubio 38 centuriona i 4 
tribuna. Gabinij malo zatim umre u Solinu od dobivenih rana. Sam 
car August u svojoj politickoj oporuci (monumentum Ancyranum) 
hvali se, da je oprao ovu sramotu i da je preoteo vojnicke stjegove, 
sto no Gabiniju bijahu oteli Dalmati. Dalmatiroa ipak podje za 
rukom, da god. 42. osvoje Solin, ali im ga god. 39. opet ote Asinij 
Polio. I ako ne J. Cesar, a to sigurno August utemelji u Solinu 
koloniju, medju god. 33. i 31. pr. Kr. istodobno kad Jader i Na- 
ronu, te ju prozva Colonia Martia Julia Salonae. Kao sto 
bijase svaka rimska kolonija u malenu slika Rima, tako i Salona 
imadjaSe ustav i upravu sasvim nalik onoj u Rimu. U Solinu ima- 
djahu svoje hramove sva bozanstva rimskog Olimpa; tu razni 
svedenicki kolegiji, tu na glasu carski zrtvenik — ara Salo- 
nitana — , srediste javnog bogostovlja za svu Dalmaciju. 

Nakon §to bijase Ilirik konacno uredjen kao pokrajina rimska, 
Solin postade sielo — conventusiuridicus — diela Dalmacije 
od Krke do Neretve. U solinski sabor — conventus — salju svoje 
zastupnike 362 decuriae Dalmata, 25 Deura, 238 Ditiona, 267 Ma- 
zeja, 52 Sardeata, sve plemena iz danasnje sjeyerne Dalmacije, Bosne 
i bosanske Hrvatske (Krajine), pa s otoka, jer lukavi Rimljanin bi- 
jase ostavio unutrnju upravu zemlje onako, kako ju bjese nasao pod 
starim Ilirima. U Solinu stanova§e namjestnik Dalmacije, prije pod 
naslovom prokonsul, zatim legatus Augusti pro praetore, 
kao gradjanski, politicki i vojnicki poglavica, a nakon reforme pod 
Septimijem Severom kao praeses, t. j. gradjanski namjestnik, dok 
bijase dux Illyriciani limitis vojnicki namjestnik, ponajvise 
sa sielom na Dunavu; naravski svaki od ovih imadijase uza se 
mnoztvo svakojakih cinovnika i vojnickih oblasti. 



341 

I poslije nego je Dioklecijan god. 297. razdielio Dalmaciju u 
Dalmatia Salonitana i Praevalitana, Solin ostade sielo vr- 
hovnih magistrata prve. Sbog svog sgodnog geografskog polozaja, 
i kao srediste poUtickog i administrativnog zivota u Dalmaciji, postade 
Solin i sredistem trgovackim na zapadnoj strani balkanskoga polu- 
otoka. Tomu je u velike pomogla razgranjena mreza cesta, sagra- 
djenih osobito za cara Tiberija^od njegova namjestnika P. Komelija 
Dolabele. Getiri glavne ceste odvodnice spajale su Solin sa granicama 
pokrajine. Zapadni ogranak, stara via munita, vodjase iz Solina u 
Tragurion, te doticudi^se svih primorskih mjesta, svrsavase u glasovitu 
Akvileju, gdje se spajase s italskom i germanskom mrezom pu- 
teva. Drugi sjeverni ogranak, via Gabiniana, pokraj Klisa, idja§e 
na Andetrium (Mud), te presavsi kroz gorski dio pokrajine do- 
pirase do sjeverne granice. Treii, iztocni, idjase prema Aequum 
(Citluk pokraj Sinja) preko Bosne u savsku doUnu, i tu se sjedinjiva§e 
panonskom mrezom. Cetvrti ogranak razilazedi se na Pons 
Tiluri (Trilj) dieljaSe se opet u ogranak iztocni, koji jednim trakom 
prodirase do sredine Balkana, drugim svrsavase u Naroni, a jnznim 
trakom sjedinjivaSe juzni Ilirik. Sesti ogranak uz juzno primorje, 
spajase Epetion (Stobrec) i ostala mjesta uz more: Pituntium 
(Podstrana), Nareste (Krug Jesenica), Oneum (Zeljevice Jese- 
nica) itd. ; jedan ogranak ovoga idjase u Aspalathos, mjesto, 
gdje se pocetkom cetvrtoga vieka podize Dioklecijanova palaca. 

Malo imade starinskih gradova, kojima se ime joste cuva, a vidjet 
je toliko malo tragova njihova nekadasnjeg sjaja i velicine, kao sto 
upravo u Solinu. Jos su prilicno sacuvani zidovi oko grada, koji se 
dobrim dielom razabiru u cielom obsegu od preko 4 klm. Oblik je 
grada nepravilan; u najvisoj duzini ima blizu 1800 m. od Porta 
Andetria do Porta OccidentaJis, au girini do 700 m.; povrsina 
mu iznosi 72 hektara. Dugoljasti ovaj oblik pjeva i pjesnik Lucanus : 
>Qua maris adriaci longas ferit unda Salonas et tepidum 
in molles Zephyros excurrit Jader.« Do polovice drugoga vieka 
Solin ne bijase jos zauzeo velik obseg, koji je imao kasnije, te jos u to 
doba ne bija§e promienio oblika i velicine staroga grcko-dalmatskoga 
gradida. Strah pred varvarima, koji god. 167. bijahu provalili u sjeverni 
Ilirik sve do Akvileje, navede cara M. Aurelija, da utvrdi grad god. 170., 
a to su mu radili vecinom razni vojnicki odjeli. Stariji dielovi gradfi 
bijahu ovom prigodom sto popravljeni, sto poruseni i upotrebljeni kao 
gradjevni materijal. Obzidom M. Aurelija utvrde bjehu prosirene sa iz- 
tocne i juzne strane,dok zapadna sa Porta Caesarea stajase i nadalje. 



342 

Najbolje procvate i do najvise povjestnicke znamenitosti dodje 
Solin, kadno car Dioklecijan, po svoj prilici rodjen u ovom gradu 
ili u najblizoj okolici, sagradi okolo 300. po Kr. ogromnu palacu 
za svoje mimo boraviste na mjestu Aspalathos, gdje se danas 
podize grad Spljet. Dioklecijanova Ijubav za Solin i blizina njegova 
iznesose jos vise na glas taj grad. Carski dvor privuce u Solin i u nje- 
govu krasnu okolicu mnoge bogate Rimljane. I u trgovackom pogledu 
podize se grad, buduci da je bio zadnja tocka najznamenitije i naj- 
krade ceste medju Panonijom, Iztokom i Jadranskim morem. Trgo- 
vina i brodarstvo splivase se u Solinu, koji postade jedan od 
najnapucenijih i najnaprednijih gradova na Zapadu. Proizvodi bo- 
gatih rudnika u Bosni, drvlje iz praSuma ciele pokrajine, obilna i 
izvrstna vuna i krzna u velikom broju uvazahu se u Solin, tako da 
su u cetvrtom stoljedu bile u njemu mnoge javne tvomice, na- 
vlastito oruzja i strojarnica koza, te mastionice i tkaonice. Od ovih 
tkanina jo§ dandanas traje uspomena u sve<ienickoj misnoj odjeci 
»dalmaticac, koju je krscanska crkva primila 

U petom stoljecu Solin dodje na glas kao zakloniste velikih 
rimskih prognanika. U razdiobi rimskog carstva oko god. 400. zapadni 
Ilirik, upravljan po jednomu v i c a r i u s-u, sacinjavase dio italske pre- 
fekture; Dalmacija, dio zapadnog Ilirika, bija§e upravljana od prae- 
ses-a, koji stolovase u Solinu. Kada se je zapadno rimsko carstyo 
primicalo razsulu, Solin je imao prilicno snage, da se jos po sebi 
uzdrzi, te odoli provalama Huna i Gota god. 449., 457., 458., i ako 
dosta pretrpi od obsada, a okolica mu bijase vise puta opljackana. 

U strasnomu i dugomu ratu medju Ostrpgptimai carom Jyatir 
nijanom (god. 535. — 555.) Solin bijase odlucna tocka. Zaracene stranke 
znale su, da za vlast na balkanskomu poluotoku bijase odlucan po- 
sjed Dalmacije, pa se s toga najvise otimahu o glavni joj grad Solin. 
God. 535. Justinijan posla vojvodu Munda, da ga osvoji, po§to ga 
vec Goti jakom vojskom bijahu obsjeli bez uspjeha, jer grad bijase 
dobro utvrdjen i obskrbljen, a gradjani privrzeni caru. Vojvoda bi- 
zantinski, Konstancijan, medjutim pojaca god. 535. jos bolje utvrde 
oko grada, na koji nastajne godine iznova navalise Goti, nakon sto 
su bili porazili Munda, koji pade u bitci. Rat, koji se je uviek vodio oko 
Solina, nastavi se nestalnom srecom nastajnih godina. God. 537. 
Goti stadose na novo obsjedati Solin; god. 545. prezimi u njemu 
glasoviti vojvoda Belisarij; god. 551. vojvoda Ivan izabra Solin za 
srediste svojih vojnickih podhvata proti Gotima, koji ga god. 550. 
pod Ilaufom na novo stadose napastovati. Napokon Narses, bora- 



343 

vedi u Solinu, pripravi svoju tredu vojnu proti Gotima (god. 552. 
do 555-)> i to ucini kraj vlasti Gota i osigura Dalmaciju i Solin iz- 
tocnome carstvu. 

No ovo mirno stanje ne potraja dugo, jer ceste provale Avara 
god. 582., 597. i 604. stadose iznova dodijavati Solinu. Ob ovomu 
zaiostnomu stanju jadikuje i papa Grgur Veliki u pismu, upravljenu 
god. 600. Maksimu, nadbiskupu solinskomu. Tada stolovase u So- 
linu bizantinski upravitelj Dalmacije, pod naslovom prokonsul, a 
zadnji, sto nam je poznat iz listova pape sv. Grgura Velikoga (go- 
dine 598.) i iz jednog znamenitoga nadpisa (god. 603.) bijase Mar- 
celin, sin svedenika Ivana, cuvara bazilike sv. Anastazije u Maru- 
sincu. Od god. 626. do god. 639. zacestase udarci sa strane Avara, a 
god. 639. bijase Solin ve<i u rusevinama. 

Zemlja, koja se tekom viekova odronjivala od obronka Koz- 
jaka, osobito iza kako bi ovaj ogoljen od suma u srednjem vieku, 
pokrila je Solin za tri metra visine po prilici. Od toga vremena lezi 
on u rusevinama. Radisni solinski tezak od viekova, a osobito 
tekom zadnjih decenija, razcis6uje rusevine, nabacuje sitno kamenje 
na gomile, zasadjuje na razcistima vinograde, koji daju glasovitu 
solinsku kapljicu; pomljivo i nasporno zabada masklin u zemlju, u 
nadi, da 6e blago na6i. I nalazi uviek postogod ; izvaljuje on iz utrobe 
zemlje nadpisa i svakojakih gradjevnih i arhitektonskih komada, koje 
za skupi novae prodaje arheolozkomu muzeju, dok mu djeca okolo 
njega zumim okom kupe po povrsju zemlje drage kamenci6e, stare 
novce, kojekakve kovne predmetice, da ponude na prodaju Don 
Frani i izbiju koji novci6 za kapicu i opanci(ie. 



Dok su ovako stariji u debelu hladu pozorno slusali pricanje 
o sudbini ovoga klasicnoga grada, malena ali hrabra cetica, pregle- 
davsi onako na brzu ruku groblje u Marusincu i nauzivavsi se 
odavle krasnog pogleda na okolicu od romanticnog Trogira kroz 
Kastela do gordog Klisa i pitomih Poljica, uz morsko povjetarce, 
koje stalo ublazivati Ijetnu sparinu, istim putem, kojim amo dosla, 
kroz Milisiiiev obor, sasla na potok Kapljuc. SkrativSi ovdje put, 
preko potoka popela se prema iztoku, pa poklonivsi se kapelici 
sv. Dujma i Stasa, stigla vrcem na Manastirine, da se pri- 
druzi za dalji posjet ovih izkopina ceti starijih. I ako umorni, ne 
mogli da se dosta nahvale Marusinca i sta su sve onamo vidjeli. 



344 

Na obdu zelju razpleo se razgovor, kako je i ono groblje posta- 
niilo. Ali zato trebalo iz daljega zadi i dotaknuti se progonstva 
kr§6ana silnog cara Dioklecijana. 



Jednog dana pri koncu tredega vieka probudi se grad Solin, 
ovjencan slavom, sto se u njemu bijase rodio jedan od najve<iih ca- 
reva, sto ikad bijase zasio na priestolje najveceg i najmogu<^nijega 
carstva. Jedan od njegovih sinova, i to od najnizeg roda, Caius 
Aurelius Valerius Diocletianus bi u dalekom Iztoku pro- 
glasen od legija rimskim carem. Od nizka roda, stao se on od mladih 
godina penjati postepeno u rimskoj vojsci od casti do casti; no nitko 
ne bi bio mogao predvidjeti, da 6e ovaj sin male rimske pokrajine, 
sin oslobodjenika, uzeti jednom u svoje ruke kormilo ogromnog 
rimskog carstva. A kad ga se vidilo na priestolju, kada se pronicavim 
njegovim okom, snaznom voljom, okretnim radom rimsko carstvo, 
uzdrmano ve6 tada u svojera temelju, uredilo, osnazilo i uzelo novog 
maha, Solin ponosit pozdravi odusevljeno svoga otacbenika, a dvije 
legije ilirske, Joviana i Herculiana, dadose tjelesnu strazu 
svomu caru. A i car s druge strane ne zaboravi svog rodnog mjesta. 
Dosta razborit, a da slavlje pobjeda i sjaj carskog dvora nije ga 
zasliepio, usljed onog cuvstva, prirodjena prostodusnu covjeku i 
pustolovu vojniku, osobito njemu — kao i svaknmu Dalmatincu i 
potonjih vjekova — , htjede on sprovesti zadnje dane svog zivota 
pokraj onog grada, u kojemu bijase ugledao svjetlo ovog svieta. Na 
vratima samoga Solina, na obali mora, koje zatvoreno otocima, na- 
lici mirnomu jezeru, na mjestu zvanu Aspalathos, podize on u 
kojih desetak godina sjajnu palacu. Sje<5aju(ii se, da je za dvadeset 
godina bio gospodar svieta, htjede da njegovo zadnje prebivaliste 
bude velicanstveno, sjajno. Palaca, koja je jedva bila dostatna za 
jednog covjeka pocetkom cetvrtog vieka po Kr., eno je prostrane 
pocetkom dvadesetog vieka za 3000 dusa: cieli stari grad Spljet u 
nju se udobno smjestio! 

Ova gradnja bijase velik dogadjaj za Solin i okolicu. Arhitekti 
s obale Male Azije, gdje je obicno Dioklecijan boravio, pohrlili amo: 
blizi otok Brae dao kamenje, bogati Egipat mramorje, a grad SoUn 
cete radnika, zanatlija, robova, po izbor krsdana. A i sam car Diokle- 
cijan dvaput glavom dosao amo, da pregleda radnje, da se nauzije 
ved unaprieda slasti pocitka na ovoj ubavoj obali Jadranskog mora. 

Ali i krsiiani u Solinu, vec u znatnom broju, pomnjivo pratili 



345 

ove carske posjete, Vikli od nekoliko godina nekoj snoSljivosti svoje 
yjere, gledali oni nekom bojazni, §to 6e im svaki posjet njihova 
otacbenika donieti: blago postupanje ili progonstvo! 

No i Dioklecijan, od dana na dan uvjereniji, da yjera njegovih 
otaca jedina moze uzkrisid sjaj propadajuieg rimskog carstva, snovase, 
kako da ovu novu vjeru utamani. Ne bijase to lak posao. U samu 
njegovu obitelj bila ona tajno prodrla: zena mu Priska, kd Ijepota 
Valerija, bile krscanke ; castnici, vojnici njegove tjelesne straze pri- 
znavali se sljedbenicima Nazarena. Trebalo ovu neman izkorjenid. 
Zet Dioklecijanov, Galerius, zapovjednik Ilirika, podpirivao sumnje 
i predsude praznovjemoga cara, da krsdani snuju donapokon, kako 
da se dovinu vrhovne vlasti. Car ne bijase jos slavio svoje slavlje, 
ne bijase jos u Aspalathu dovrsio svoju sjajnu -palacu, kad ve6 
tri odiuke, od njega jedna za drugom podpisane, zabranjivale kr- 
scanima sastanke, nalagale, da im se spale svete knjige, osudjivale 
im na smrt biskupe, svakoga silile, da zrtvuje krivim^bogovima. Bi- 
jase to zadnji okrsaj nove vjere, ove stultitiae c r u c i s, sa yjerom, 
pokoriteljicom cielog starog svieta, — ali i najljud okrsaj. 

I Solin, pod ocima samoga cara, pod zapovjedi Galerija, imase 
se odlikovati u ovomu progonstvu. Biskupi, vojnicki castnici, munici- 
palni viednici, pa zanatlije, vojnici, zasvjedocili u Soiinu svojom 
krvlju novu vjeru. Niti se ganuo na ove okrutne prizore, na svako- 
jake muke krsdana, njihov otacbenik Dioklecijan. Ta i njega su mucile 
druge muke, i to paklene muke. 

God. 303. bijase on proslavio dvadesetgodisnjicu svoga vladanja 
u Rimu. Na povratku u svoju priestolnicu Nikomediju bijase tako tezko 
obolio, da se je bio prosuo glas, da je ve6 umro ; no kap, koja ga uda- 
rila, bijase mu samo oslabila mozdane. Ali on ve6 sam bijaSe razumio, 
da su uzaludu svi njegovi napori, da se ogromni stroj rimskoga car- 
stva, koji on svojom pametnom organizacijom bijase na okupu drzao, 
moze i dalje odrzati. Energija volje, kojom je drmao cielim svietom za 
dvadeset godina uz veoma tezke okolnosti, ne zapusti ga niti u zad- 
njem casu, kad god. 305. odluci, da se svecano odrekne priestolja. 

Na brezuljku koje tri milje podalje od Nikomedije, dizase se 
stup sa Jupitrovim kipom. Podno kipa stajase carski priestol, ob- 
koljen dvorjanicima i predstavnicima vojske. Dioklecijan, uspevsi se 
na govornicu, suznim ocima saob<5i cieloj vojsci svoju odluku: bu- 
du6i oslabio, hode se odmoriti od velikoga truda, zato da povrada 
Jupitru vlast, koju mu on bijase dao i polaze ju u ruke jacih Ijudi. 
Baci sa sebe carski plast i zaogme njim svog nasljednika; pro- 



346 

juri zatim u kolima iilicama Nikomedije, ukrca se na obali, te se po- 
vrati u svoju domovinu, u svoju palacu pokraj Solina. Bijase to i. 
svibnja god. 305. po Krstu, 

Neredi, nastali u rimskoj driavi po njegovom odreknucu, oti- 
manje o priestol njegovih doglavnika, smutise njegovu duSu. Ali ni 
to ga ne sklone, da preuzme zezlo, koje mu narocito odaslanstvo iz 
Rima doslo u njegovu palacu ponuditi. »Dabivi mogli vidjet 
u Solinu kupus, koji sam ja svojom rukom nasadio, ne 
hi me svjetovali, da preuzmem opet carstvo«,» rece on 
ovomu odaslanstvu. Rusilo se medjuto djelo pameti i rada Diokle- 
cijanova. Tuzni glasovi stizali u njegovu samocu, da je car Kon- 
stantin naviestio novo doba proglasom snosljivosti krsiSana, a 
zatim pobjedom krsta nad rimskim orlom. Kipovi Dioklecijanovi 
u Rimu bjehu pobacani; jedan od negdasnjih njegovih privrzenika 
bijase mu zatocio zenu Prisku i k6er Valeriju u sirske pustare. 
Ali ponajvise . misao, da se njegovo djelo rusi pred prezrenim i 
od njega progonjenim krstom, napuni do vrha gorku casu njegovih 
muka. Takove muke ne mogase dalje podnositi — on starac u 
sestdesetosmoj godini zivota. Jedan od najvedih careva na rimskom 
priestolju iza Augusta, skonca sam sebi zivot: strovali se u more 
niz juzne zidpve svoje palace u Spljetu. 

Pogrebna povorka uzadje uza krasne stube njegova mauzo- 
leja ; zacu se za kratko vrieme jecanje pod velicanstvenim svodora : 
na njegov sarkofag bi mu bacen grimizni plast i ogromna vrata 
mauzoleja zatvorise se nad carstvom, mrtvim. Tri vieka kasnije zasja 
u ovomu mauzoleju pobjedonosni krst, a stanovnici Spljeta, nasljed- 
nika Solina, udjose u ovaj bozji hram, da pred krstom, pobjedite- 
Ijem svieta, nicice padnu ! 



Na viest, da Dioklecijanovo progonstvo bijase uzelo maha, 
osobito u Solinu, da i sam biskup Domnio ili Domnius (Dujam) 
bijase pao, pohrli amo iz Akvileje neki Anastazij, tangar zanatom, 
da svojom krvlju vjeru Krstovu zasvjedoci. Ulovljen kao krs6anin, 
bi stavljen na zestoke muke, i napokon bacen u rieku Jader sa 
zrvnjem o vratu. 

^ivljase tada u Solinu bogata i pobozna rimska matrona po 
imenu Asklepija, odlicna roda i tajna krscanka. Na viest mucenictva 

* >Utinam Salonae possetis visere olera manibus nostris instituta ! Profecto 
nunquam istud tentandum iudicaretis.« (AureJius Victor.) 



347 

Anastazijeva pobozna Asklepija dade potajno izvaditi iz rieke od 
svojih robova mucenikovo tielo. Dok trajase progonstvo, sakri ga 
ona u svojoj kudi,* no netom prestade, pokopa ga na svomu po- 
sjedu u solinskom polju i tu mu sagradi baziliku.** Ovo je bazilika 
u Marusincu (sL 5.) na 600 m. na sjeveru od perimetralnih zidova 
gradskih, sagradjena od pobozne matrone Asklepije, a kasnijih vie* 
kova popravljena i prosirena od solinskih krs6ana. 

Jos god. 1852. bilo se ovdje usio u trag krs(5anskim starinama. 
To ostalo zapusteno i zatrpano. Godine 1890. bi nadjen nadpis 
svedenika Ivana, otca Marcellina, prokonsula Dalmacije iz god. 605. 
Ovaj je Ivan bio cuvar bazilike sv. Anastazija: Anastasii ser- 
vans reverenda limina sancti. Shvatila se odmah znameni- 
tost ovoga iznasas<^a. Godine 1891. poslo za rukom nabaviti vino- 
grad, gdje bi nadpis nadjen, te bi ovaj ove i naredne godine pre- 
trazen. God. 1892. bi uzeta u najam bliza oveda oranica, koja bi i 
prokopana, a god. 1898. kupljen je ovdje tre6i komad zemlje, i do 
god. 1899. bi iztrazeno ovdje prostrano starokrsdansko groblje uz 
baziliku sv. Anastazija. 

Pred ulazom u baziliku Ivan, grjesnik i nedostojni svecenik, kako 
o sebi ponizno govori unadpisu,*** — dade g. 603. po Kr. sagraditi za 
se i za svoju obitelj tri grobnice. Slgipina sarkofaga, sto je uza nj 
blizu, vecinom bez nadpisa, bila sve odlicnih Ijudi: neki Anianius 
(4 C) pokopan je tu god. 459. Odmah do ovoga je sarkofag (3 C) po 
svoj prilici solinskoga biskupa Ivana V. (od god. 426. — 450.), svete 
uspomene — sanc(tae) m(emoriae) — covjeka. Na sjeveru vidi 
se mozaik, valjda jos ostanak zaselka na imanju pobozne Asklepije. 
U prostranom groblju na sjeveru razsijano je nekoliko sarkofaga, 
a medju ovima grcki nekoga Eustahija, ili iz Alouanis u Mezopo- 
tamiji ili iz Albanopolis u Macedoniji. Nego ovdje naplavljena zemlja 
pokrila stare rusevine samo za malo centimetara, pa tekom vremena 

* Asclepia martyris Cristi corpus dam domi aliquando detinuit. — ** Ali- 
quanto tempore occultavit, donee persecutionis conquiesceret furor, deinde basi- 
licam fecit et beatum martyrem in Salonitano territorio collocavit. — *** Zna 
menit je ovaj nadpis sa^ vise gledista i evo ga u cjelini (1573 A). U losim je 
stihovima : 

f Hie iacet Johannes peccator et indignus presbyter. 

Expleto annorum eirculo quinto |1 hune sibi sepulcrum Johannes condere 
iussit II Marcellino suo proconsule nato germano || praesente simul eunctosque 
nepotes || ornavit tumulum mente fideli defunctus || accessit obses una cum 
eoniuge natis || Anastasii servans reverenda limina s(an)c(t)i l| tertio post de- 
cimum Augusti numero mens(is) || ind(ictione) VI praefmivit saeculi diem. 



348 

Solinjani odnieli vedinu sarkofaga i upotrebili za kamenice ulja, 
kojih se jos vidi i dandanas mnogo po njihovim pivnicama. Izdalo od 
nekoliko godina ulje, pa oni sada redom prodavaju sarkofage i nad- 
pise spljetskomu muzeju. 

Na zapadu ovog groblja naslo se liepo sahraniste vode, nad 
kojim hi sagradjena kasnije kapelica. 

Bazilika u Marusincu zasluzuje osobitu paznju. Duga je 45 m., a 
siroka 23 m. Na tri je broda, odieljena sa sest stupova, od kojih jos eno 
nekoliko velikih komada lezi povaljeno. Atrij nije bio jos prokopan : 
lezi pod seoskim putem na zapadu i pod prvim blizim vinogradom. U 
dvima prostorijama na desno i lievo od ulaza u baziliku na§lo se vise 
sarkofaga pod samim plocnikom. Na jednomu je nadpts (36 C) dja- 
kojia Krescencija dobre uspomene i zene mu Ursacije.* Pod 
je ciele bazilike od krasnog mozaika, koji je jos na nekim mjestima 
dobro sacuvan. U lievom brodu sacuvan je makie cio : krasni svako- 
jaki motivi u cetiri boje, koji se izmjenjuju na cetverokutnim i oblim 
poljima. Liepo se razabire i schola cantorum (pjevaliste) s podom 
od mozaika, dobro sacuvanim. Dvije prostorije, na lievo od presbite- 
rija diaconicon, a na desnu prothesis, a u ovoj opet liep 
mozaik sa novim motivima, sluzile su, prva za cuvanje misnog odiela, 
liturgicnih knjiga itd., a druga.za prinose i darove, kruh i vino, sto 
yjemici prinasahu za posvetiliste, Dobro je sacuvan i presbyte- 
rium, absida kojega bijase poplocana mramorom raznih boja. Raza- 
bire se liepo i confessio mucenika Anastazija, tangara (fullo), t. j. 
sarkofag izpod oltara, pokriven debelom plocom. Na prednjoj strani 
vidi se podugacka cetverokutna rupica (fenestella), kroz koju su 
vjemici mogli gledati tielo svetcevo i ticati ga za poboznost svi- 
lenim i inim ubruscidima (brandea). Nad njitn se podizao oltar na 
ciborij, na cetiri mramorna stupa, liepo okicena vinovim lis6ein, od 
kojih jos se pojedini komadi u rusevinama nasli. Nedaleko se odavle 
nasao i nadpis na pluteju svete uspomene Justina, biskupa 
solinskoga,** pa sv. Mene,*** glasovitoga mucenika aleksandrin- 
skoga i pokrovitelja putnika po egipatskira pustarama. 



* Br. 36 C. Dep(ositio) bon(ae) m(emoriae) diaconi Crescentiani die VIII 
Kal(endas) octob(res), ind(ictione) V. Dep(ositio) bon(ae) m(emoriae) Ursaciae 
coniug(is) eius sub d(ie) Villi Kal(endas) apriles ind(ictione) prima. — * Br. 33 C. 
[Depositio sa]nct(tae) m(emoria(e) Justini ep(iscopi) die II Non(as) Sept(enibres). 
— ♦* Br. 28. i 39. C. 6 ayio? JVIr^va?. 



35Q 

Treba naravno imati dobre noge i zanosa za starine, da se 
posjete solinske rusevine. Ali zanos za starine, komu bi ga nedo- 
stajalo, nadoknadi uzivanje prirode, koja je liepa u Solinu i u okolici 
u svako doba godine. Liep je Solin u proljeciu i Ijeti, kada bujna 
priroda svojim zelenilom pokriva golotinju gomila i brda naokolo; 
ali tko se zeli nauzivati Ijepota prirodnih, neka posjeti Solin za 
vedrog jesenskog ili zimskog neba, da se nauzije boja, koje se lievaju 
i prelievaju u svim moguciim osjenama na moru, na golim gomilama 
solinskim, na surom Kozjaku i na gordomu Mosoru. 



Netom se i druga ceta posjetitelja solinskih odmorila, pregle- 
dala Tusculum, te se i ona okriepila dobrom solinskom kapljicom, 
koju latinski menu, sto cuvar putniku pruza, zove vinum Salon i- 
tanum optimum, quod non corrupit m alitia hominum, 
krenuse svi da posjete groblje na Manastirinama, coemeterium 
legis sanctae christianae. 

Stere se ovo groblje za samih 120 m. na sjever perimetralnih 
zidina staroga Solina. Strsilo ovdje do nazad nekoliko godina samo 
malo starinskih zidova, opazalo se povaljenih stupova, vadili odavle 
tezaci tekom viekova svu silu sarkofaga i arhitektonskih komada. 
Nazad mnogo godina pokusalo se kopati tu, i s uspjehom; ali sve 
ostalo zapusteno. Htjela sreda, da se god. 1873. nasao u blizini nadpis 
(br. 108 A) Flavija Theodota, curator-a reipublicae (Salo- 
nitanorum), koji Peregrinum filium in lege sancta Christiana 
collocavit god. 382. po Kr. Peregrinus u ovomu nadpisu zvao se 
takodjer i Domnio. Prvo mu ime bilo zakonito, obiteljsko, drugo 
krscansko, iz postovanja prema svetomu Domnio ili Domnius, 
biskupu i muceniku solinskomu, koji je bio blizu pokopan. Htjela 
sreda, da se iste godine u samomu groblju nasla dva krasna mra- 
morna sarkofaga, Do brog Pas tir a (13 D) i Hipolita i Fedre 
(29 D), koji rese danas spljetski muzej. Ova iznasasda povukose 
na se pozomost evropejskih ucenjaka i kompetentnih ylasti. Po- 
cele se malo godina kasnije godisnje redovite izkopine pod tadas- 
njim ravnateljem Mihovilom Glavinicem i nastavise se do god. 1883., 
a od ove godine unaprieda radi se pod upravom Don Frane Bulica, 
malenim s pocetka, ali zadnjih godina nesto povedanim sredstvima. 
Uzeli se s prva u najam, a nedavno odkupili sasviem od tezaka svi 
oni liepi vinogradi s bujnim maslinama, pod kojima je lezalo ovo zna- 
menito groblje. I tu se ovo godina prokopalo povrsje od 6000 Q*, 



351 

a u dubinu od 3 m., pa i do 6 m. I nakon punih dvanaest viekova 
raztvorila ovdje zemlja svoju utrobu, da povrati na bozje svjetlo 
znamenito groblje solinskih mucenika. 

Strahopocitanjem stupa sumoran putnik na ovo sveto mjesto ; 
sveta je zemlja, po kojoj gazi. Strahopocitanjem stupismo i mi u ovo 
sveto groblje (si. 6.), gdje su vjecni sanak pocivali toliki mucenici 
solinski, toliki dobri krstani, gdje su se pokapali kroz vise viekova 
solinski vjernici: Locus sanctus fratrum, cunctae frater- 
nitatis, ecclesiae. 

Razilaze se mnienja ucenjaka o dobi postanka ovoga groblja. 
Bilo kako bilo, ovdje je kolievka krscanske vjere ciele Dalmacije i 
posestrima joj zemalja. Pokapali se ovdje solinski mucenici — area 
martyrum — a okolo se na sve strane razvilo ogromno grobiSte. 
Za burno doba provala varvarskih naroda petoga vieka, kao sva 
Dalmacija, tako i Solin mnogo pretrpio. Maine svi sarkofazi, svi gro- 
bovi ovoga grobista bijahu varvarski oskvrnjeni i opliackani. Pa 
kako se to u vise navrataka sbilo, vidjaju se u ovomu groblju spo- 
menici naslagani u vise naslaga, jedan nad drugim. Kako su Izraeli6ani, 
povrativsi se na gariste svojih gradova, stali ih popravljati, tako i 
krs^ani, kada mir nastade, na rusevinama toga porusenog grobiSta, 
ostavivsi pod temeljima sve sarkofage i grobove, sagradise u V. 
vieku baziliku, donekle i samim materijalom svog porusenog 
groblja i inim sakupljenim po gradskim rusevinama. Ne trajala dugo 
niti ova bazilika ; jer za razorenja Solina god. 639. i ona bila sasviem 
porusena, te do nazad malo godina lezala pod zemljom. 

I nase hodocasde pocne sa zadnjom u redu vremena sagradje- 
nom sgradom, sa bazilikom (si. 7.). Za ovu svrhu stupismo 
na zapadni kraj izkopina, na mjesto, gdje je imao lezati atrij. 
Odavle se jednim pogledom moze najbolje zahvatiti ciela bazilika. 

Bazilika je jednostavne osnove. 

S polja se stupalo odmah u narteks, jer nije imsda pravoga 
atrij a, t. j. prostora za sastajaliste prije ulaza u crkvu. Narteks 
sluzio donekle kao atrium, a donekle teglata, t. j. poveca streha 
na podnevu bazilike, odakle bijase ovoj glavni pristup iz grada. Za 
vodu kisnicu, potrebitu za crkvenu porabu, bio napravljen studenac 
na podnevno-zapadnomu kutu bazilike, koji nam se i liepo sacuvao. 
Okolo narteksa, koji je bio pokriven krovom na jednu vodu, a 
bio opredieljen za katehumene, javne grjesnike i pokornike (paeni- 
tentes, flentes), kojima nije bilo pristupa u crkvu sa ostalim vjer- 
nicima, sacuvana su liepa sjedala. Tri liepa nadpisa nadjose se ovdje u 



352 

plocniku. Jedan lezi jos na mjestu, a taj je grcki (185 B) : O v d j e 
pocivaFotina, blazeneuspomene, umrladne 20. oktobra* 
seste indikcije. Drugi je dvojezican: grcki i latinski (186 B), prvi 
ovake vrsti u Solinu, a glasi: Ovdje pociva Theodorakis, 
sin vodje Eufrazija, koji umrie dne 30. mjeseca ko- 
lovoza, jedanaeste indikcije. Veoma je krasan tre<5i, 
sav mozaikom sastavljen na debeloj ploci u heksametrima. Sada je 
u spljetskom muzeju (1075 A), a stihovi, sto manjkaju s pocetka, 
biSe popunjeni. Glasi ovako: Iza kako po volji Svevisnjeg 
ti ugleda ovaj sviet i posto ti se u mladjanim godi- 
nama napuni svakog znanja, vajmeh, smrt te nemila 
ugrabi! 2ivo veselje i liepe nade tvojih roditelja 
ti ponese sobom u hladni grob! Svemozni Bog, 
kojite stvorio i s ov og te svieta dize, m ilos ti v te u 
svoje krilo primio i rajskog veselja dionikom uci- 
n i o !* Prava grjehota, da se ne zna za ime ovog mladida, puna 
liepih nada tuznih njegovih roditelja ! 

Nadpis na arhitravu glavnih, srednjih vrata iz narteksa u 
baziliku glasi (128 B):** Bozenasbudi milostiv rimskoj 
dr z a V i! 

Troja su vrata vodila iz narteksa u baziliku na tri broda ili ladje, 
odieljene sa osam stupova. Bazilika je duga 48 m., a Siroka 21 m. 
Pri vrhu poprecni brod svrsava na jednu polukruznu absidu. Sep- 
tum, t. j. zid, sto odieljuje hram, iliti ladje od presbiterija i abside, 
ima troja vrata, koji odgovaraju trima brodovima i trima vratima ulaza, 
a nosijase slavoluk (arcus triumphalis) na dva stupa, koji su 
nadjeni povaljeni a bise opet podignuti prigodom izkapanja. Podig- 
nuti su u vis i stupovi brodova bazilike, da se moze dublje kopati. 
Kroz srednja vrata septuma vjernici su mogli vidjeti oltar, kada 
bi se zastor (velum) dignuo, kao sto danas kroz ikonostas u grcko- 
iztocnim crkvama. U absidi pako vidi se jos mjesto za sjedalicu 
(cathedra) biskupovu, a jos su sve naokolo sacuvane sjedalice za 
svecienike (subsellia). 

Pred srednjim vratima septuma lezi schola cantorum 
t. j. pjevaliste, s temeljem ograde jos dobro sacuvanim, u kojem se do 

* M. 1075 A [inlucem po]stquam [te tulit celsa v]oluntas | [animos et vir]ides 
postquam doctrina replevit, | [heu lacrimat]us abis, tunc gaudia larga parentum | 
[spes laetas] mesto tecum sub pulvere condis, | [omnipotensque] Deus, qui te 
formavit et aufert, [ clemens excipi]at servetque ad gaudia membrum. — ** Br. 
128 B f Deus noster propitius f esto reipublicae romanae f . 



354 

napokon vide i rupice, u koje su stupidi od kamena ili kovine (cancelli) 
olovom bili zaiiveni. Do zidova ovog pjevalista bila dva ambones, 
t. j. podignuta mjesta za citanje poslanica i evangjelja. Pod podni- 
com ovog pjevalista i pod zidom ograde (novim od opeka, jer 
stari se nedavno srusio radi dubljega kopanja) lezi mnogo sarko- 
faga; svi probijeni i opljackani. Dva su s nadpisom. U jednom 
(i6o B) pociva Benigna, cestita zena Fl. Marciana 
Memorialis-a,* a kako se zna iz drugoga nadpisa (1339 A),** 
nadjena u okolici, muz joj Marcianus Memorialis za njezinu 
dusu dade uzidati ovu spomen - plocu nad samim sarkofagom. 
Vainiji je glede polozaja pod zidom pjevalista nadpis (2 B)*** 
na grobnici Vikturija advokata iz god. 431. po Kr. Zakljucuje se po 
ovomu nadpisu, da bazilika nije bila sagradjena prije godine 43l., 
a to na rusevinama porusenog groblja, sto se slaze i sa njezinom 
arhitekturom, vet iz kasnije dobe. A poSto je bila razorena najkstsnije 
god. 639. za konacna razorenja Solina, kratka je zivota bila: stala 
je po prilici jedan viek. 

No najvaznije je mjesto u bazilici confessio, t. j. pro- 
storija izpod velikog oltara na ciborium, u kojoj bijahu pokopani 
poglaviti solinski mucenici. Od ove confessio ostalo tragova 
u zidu, koji se u presbiteriju nad povrsinom zemlje podize; ostali i 
prozorcidi (fenestellae), kroz koje se grobovi mucenika vidjali. Lezi 
ovdje do 16 sarkofaga, sve mucenika, biskupa i odlicnika. Ovudase 
nasli nadpisi fiajglasovitijih solinskih mucenika, cija tjelesa iza razo- 
renja Solina bjehu u Rim prenesena. 

Znamenit je ovo dogadjaj i veoma castan za nasu crkvu i za nasu 
zemlju. Cita se naime u Liber pontificalis (sbirka iz V. vieka 
biografickih podataka o rimskim papama, sa kasnijim dodatcima sve 
do IX. vieka),f da je na viest o razorenju Solina god. 639. tadasnji 

* Br. 160 B. Posita est Benigna (honesta) f(emina), matrona Fl. Marciani 
Memorialis. — ** Br. 1339 A. Hie in pace quiescit Benigna honesta femina, quae 
fuit uxor Marciani Memorialis,. filia vero Dextrae h(onestae) f(eminae) pro cuius 
i spiritu(m) maritiis super arcam te[s]sella(m) infigi fecit — *** Br. 2 B. Depositio 
Victuri advocati die V. nonaru(m) Octobr(is) Basso et Antiocho cons(ulibus), qui 
vixit ann(os) XXX. et mens(es) duos. — f »Johanes IV., natione Dalmata, ex 
patre Venantio scolastico . . . Hie temporibus suis misit per omnem Dalmatiam 
seu Histriam multas pecunias per sanctissimum et fidelissimum Martinum abbatem 
propter redemptionem captivorum, qui depraedati erant a gentibus. Eodem 
tempore fecit ecclesiam beatis martyribus Venantio, Anastasio, Mauro et aliorum 
multorum martyrum, quorum reliquias de Dalmatias et Histrias adduci praece- 
perat, et recondit eas in ecclesia supra scripta iuxta fontem Lateranensem, iuxta 
oratorium beati Johannis Evangelistae, quam ornavit et diversa dona optulitc 



356 

papa Ivan IV* (god. 640. — 642.), porieklom Dalmatinac, poslao amo 
opata Martina, da odkupi 1 sakupi modi mueenika ; da ih je ovaj u 
Rim donio, da im je papa kapelicu sagradio u krstionici Lateranskoj 
i u. absidi njihove slike postavio u mozaiku. Ovaj krasni mozaik 
i sada stoji, i svjedokom je ovog prenosa. U mozaiku vide se 
nasi sveti mucenici. Uz Spasitelja obkoljena angjelima, stoji malo 
nize sveti Rim, koji razkriljenih ruku prima nase mucenike. Desno 
i lievo stoje sv. apostoli Petar i Pavao, sv. Ivan Krstitelj, sv. Ivan 
Evangjelista, pa desno sv. Venancij biskup i mucenik, a do njega 
papa Ivan IV., koji prikazuje kapelu od njega pocetu. Na lievo pako 
S. Domnio (Dujam) biskup i mucenik, a do njega papa Teodor^ 
koji je svrsio ovu kapelu. Na drugom polju desno S. Anastasius 
u gradjanskom odielu, Asterius, svedenik, Telius i Paulinianus, 
ova dva zadnja vojnika; na lievo S. Maurus (Istranin), Septimius 
diakon, Antiochianus, Gaianus : i ova dva zadnja u vojnickoj odori. 
Nize nadpis, kojim papa Ivan IV. posveduje ovu kapelicu.* 

I uspjesi dvadesetgodi§njega izkapanja u ovom groblju potvr- 
dili su i popunili povjestnicku ovu vjesticu i mozaik lateranski. 
Nasli se nadpisi vise manje svih ovih mueenika, pa jos i drugih, 
za koje znamo po zicima mueenika, da su nasi bili. Ovuda je 
nadjen ulomak nadpisa (641 A): Ant]iochianu[s], [Gaia]- 
nus, Teliu[s], [P aulini a] nus, Aste[rius]; ulomak nad- 
pisa (143 B) valjda svetoga Venancija : [V e n a n t] i u s ; Septimija 
1 693 A i 524 A), mueenika sa Viktorikom i Hermogenom: n at ale 
S[eptimi Victurici, Hermogenijs die XIIII. K a 1 ( e n- 
das) maias; Domnija ili Domniona (Dujma) biskupa i mueenika 
iz doba progonstva Dioklecijanova god. 299., pokrovitelja grada i 
biskupije spljetske (567 A): Deposi]t(io) Domn[ionis] [epis- 
copi di]e IIII Id[us Apriles]. O sv. Dujmu znamo ovo sigumo 
iz zica mueenika pa i iz drugoga veoma staroga znamenitoga izvora, 
iz Chronicon Paschale god. 395. ** 

Ovuda i nedaleko odavle bjehu nadjeni i nadpisi jos nekojih 
biskupa solinskih. Eno veliki sarkofag (363 B) biskupa Prim us -a,' 



♦** 



* Martyribus Ghristi Domini pia vota Johannes | reddidit antistes sancti- 
ficante deo | ac sacri fontis simili fulgent e metallo | providus instanter hoc copu- 
lavit opus I quo quisquis gradiens et Christum pronus adorans, effiisasque preces 
mittit ad astra suas. — ** Diocletiano septies et Maximiano sexies consulibus 
(t. j. god. 299.) Christiani persecutionem sextam passi sunt. In ea persecutione 
passi sunt Petrus et Marcellinus Romae, et Domnius et Felix martyres passi sunt 
in Salona. — *** Br, 363 B. Depositus Primus episcopus die XII. Kal(endas) 
Febr(uarias) nepos Domnioi>(i)s mart(y)r(i)s. 



357 

sinovca biskupa Domniona, valjda prvoga nasljednika svoga strica 
na solinskoj biskupskoj stolici. Nedaleko sarkofag (115 B) Gajana,* 
mucenika i vojnika tjelesne straze Dioklecijana. Ovdje je nadjen i 
nadpis glasovitoga Hesihija.** Sva je prilika, da je ovo Hesihij, 
biskup solinski od god. 406.— 426., koji je bio veoma ucen, a prijatelj 
sv. Augustina i naseg domorodca sv. Jerolima, koga Augustin zove : 
beatae memoriae vir Hesychius, Salonitanae urbis episco- 
pus. Njemu je pisao papa Zosim god. 418. vazno pismo u crkovnim 
solinskim poslovima. I nadpis jednoga od prvih nasljednika na bis- 
kupskoj stolici sv. Dujma, biskupa S i m e r i j a ili S i m f e r i j a 
(206 B i 12 B)*** bi nedaleko odavle nadjen; pa Eugrafa (br. 
22 B),f biskupa iz okolice, koji i ako ne bio solinski biskup, 
bio u ovomu svetomu mjestu pokopan. Okolo imena ovoga biskupa 
i jos dvaju svetaca solinskih, Mene i Hermogena, razvila se ve6 u 
VI. vieku u bajnomu Iztoku cudnovata legenda. 

Pa da nije sveta zemlja, po kojoj gazimo ! Terra, ubi stas, 
sancta est! Nego krenimo odavle dalje, da pregledamo jos naj- 
znamenitije stvari po ovomu groblju. 



III. 

Na sjeveru bazilike ide hodnik u cieloj njezinoj duzini, koji ju 
je spajao sa dvijema Hepim kapelicama — memoriae, basil i- 
culae. lu ovom hodniku ima nagomilanih sarkofaga. Jedan veoma 
velik i najdublji, neostecen, sadrzavao je dva kostura odraslih 
osoba, valjda muza i zene. Malo podalje sarkofag razbijen nosi 
nadpis iz ^. 360. u heksametrima, s vrha manjkav.ff O velikomu 
se covjeku ovdje govori, koji je bio socius regis, valjda comes 
Augusti in expeditione, ako ne jos germanski neki kralj, koji 
sluzijase u rimskoj vojsci. A preko zida, van hodnika, na zapadu 
lezi sarkofag dobre uspomene djecaka Tome.fff 

* Br. 115 B. Depositio Gajani die ... — ** Br. 255 B. i 535 A. Deposit(io) 
s(an)cti Esychi episc(opi) die XIII, Ka[l](endas. — **♦ Br. 206 i 12 B. 
[Depo]sit(io) s(an)c(t)i Symeeri episc[opi die ... — f Br. 22 B. Depositio Eugrafl 
choreepiscopi d(ie) X K(alendas) novembres. — ff (47 B) . . . habuit si mi]nus 
honores, cu][p]and[i?] nihilum dignus, sed dignus amari dux idem sociusque sui cum 
milite regis | digna memoratu clueat per | saecula fama. Dep(ositus) die VII. Idus 
Aug(ustas) Constantio Aug(usto) X. et Juliano Caes(are) III. cons(ulibus). — 
+tt (O ^) Depositio bonae memoriae infan(tis) Thome XV. Kal(endas) Octobr(es) 
ind(ictione) Villi. 



358 

U ovom hodniku bio je nadjen liep mramorni sarkofag (13 D u 
muzeju) Dobrog Pastira, koji je bio povodom ovim izkopinama. 
U srediStu uokvirenu udubkom u obliku pseudotegurija, sa dva akro- 
terija po kutovima i dva pauna, koji drze u kljunu gobinje, stoji 
Dobri Pastir, bradat medju stablima i ovcama, nosedi na rame- 
nima izgubljenu ovcu. Sa strane su dvije osobe, muz i zena, sa ve- 
likim brojem osoba raznog spola i dobe. Po svoj prilici to su dva 
katehete, ili diakon i diakonisa, okruzeni od svojih ucenika. 

Nedaleko od ovoga na sjeveru bi nadjen drugi krasan mramorni 
sarkofag Hipolita i Fedre (29 D u muzeju), koji i ako poganske 
predstave, bio je u V. vieku upotrebljen od krs6ana za njihove svrhe. 

Na sjeverozapadu bazilike lezi ogromna sila polupanih sarkofaga 
s nadpisom ili bez nadpisa, te vi§e grobova od proste opeke, na 
oblik krova, za siromasnu celjad; pa mnoge grobnice na svod po- 
najvise za viSe osoba, u koje se spustahu mrtvaci kroz cetverokutan 
otvor sprieda, koji se zatvaraSe pomicnim kamenom, na kojemu 
je jos iz stare dobe zeljezna veriga za dizanje i spustanje vrataSca. 
U jednoj od ovih grobnica, rek bi netaknutoj od varvarske ruke, 
pocivaju jo§ na podignutim od tla mramornim plocama tri tiela, 
nasasta dobro sacuvana, dva odraslih osoba, a trede djeteta. Bili 
ovo bez sumnje roditelji i jedino im djeteSce, koje uz bok majci 
vjecni sanak sniva. 

Prodjimo sada u male kapelice sa absidom — memoriae — 
u elipticnom obliku, sa tri strane bazilike — manje ih je sa po- 
dnevne — na kojim i pokraj kojih, iza kako bijahu od vsirvara porusene, 
u kasnije doba krSdani su podigli baziliku. Prva na lievo prema 
sjeveru, u kojoj bi nadjen nadpis nekog Di . . .*, teklida carskog 
kabineta i policajnog cinovnika, osobite je vaznosd. Do jedanaest 
sarkofaga i vise podzemnih grobQva opaza se u ovoj. Cetiri su sa 
nadpisom. S lieve lezi sarkofag postavljen sestri Flaviji Kre- 
scenciji od brata i sestre.** I brat i sestra uz ime nose i nadi- 
mak; sestra Anastasia zove se takodjer Verula, t. j. prema- 
Ijesce, valjda njezino pogansko ime. Na desnu je malen, samo na 
pokrovcu razbijen sarkofag (23 B) djevojcice Flaviae, koja je 
punom sviesti, na spasonosni dan slavnoga Uskrsnuca 

* (548 A i 552 A u muzeju) Depo]sitio be[ati] v(iri) d(evoti) comitiaci Di . . . 
— ♦* (21 B) Flavi[ae] Crescentiae frater et soror Val(erius) Crescentius qui et 
Valentianus vixit annos IIII, me(n)ses XI, dies XL Depositus X Kal(endas) 
Julias. Et Anastasia qu(ae) et Verula vixit me(n)ses XI, dies VIII. Depositus I 
Kal(endas) Augustas. 



359 

Gospodinova, primila milost krstenja, a iza toga zivjela 
je pet mjeseci, ukupno pako tri godine, deset mjeseci, 
sedam dana. Roditelji Flavijan i Arhelais postavi§e 
veoma poboznoj ktercL* Na akroterijima — usima sarko- 
faga — urezan je Krstov monogram. Liep je primjer ovaj nadpis 
onoga obicaja, po kojemu mnogi krsdani, neofiti, primali bi krstenje 
kasnije, dapace kadikad i u veoma odrasloj dobi. I nasa mala Fla- 
vija od tri godine i p6 bila je krstena, i to u podpunoj sviesti, a 
iza krstenja zivjela je jos pet mjeseci i nekoliko dana, 

Velik sarkofag do ovoga priteze na se, i nehotice, pozornost 
posjetitelja (29 B). Pokrovac mu je uresen u obliku kucnog krova, 
ana pobocnim stranama sa lozom u posudi. Na akroterijima sarkofaga 
poprsje je dyiju djevojcica Petronije i Sofronije, uz dan smrti, 
a u sredini dan smrti otca Nereja. Majka, prezivjela muza i dvije 
k6eri, ovako sirota narice:** Vajmeh! ovaj nadpis govori o 
tebi, Petronija. Ve<5 u devetoj godini iivota nemila 
te smrt ugrabi, tebe, koja si bila zalog duge i njezne 
Ijubavi. Kratak bi tvoj zivot, a s toga dugotrajne rane 
tvojih roditelja. OtacNerej i ja majka orosismo su- 
zama i ako za kratko vrieme i grob k6eri Sofronije. 
A posto si ti bila pobozna u ovomu zivotu, nadaj se 
vjecnoj slavi na drugomu! 

Jos je vazniji sarkofag (30 B) bez pokrivala, koji do ovoga 






lezi, U njemu bi pokopan uz zenu i djetesce Konstancij, bivsi na- 
mjestnik Afrike, poznat inace u povjesti po nekom reskriptu iz go- 
dine 375. careva Valentinijana, Valenta i Gracijana, koji je bio 
upravljen njemu, dok je jos bio u sluzbi.*** Honorija, zenaKonstan- 
cijeva, majka drage djecice, u tridesetoj godini umrla, bi sbog nje- 

* (23 B) Flaviae infant! dulcissimae, quae sana mente salutifero die Pa- 
schae gloriosi fontis gratiam con[sec]uta est. Supervixitque post baptismum san- 
ctum mensibus qiiinque. Vixit ann(os) tres, m(enses) X, d(ies) VII. Flavianus et 
Archelais parentes filiae piissimae. Depositio XV Kalendas Septembres. — ** (29 B) 
Pro nefas! iste tuum loquitur Petronia nomen | iam titulus nono vixdum lacrimabilis 
anno | nata diu dulcis et longi pignus amoris. | Vita brevis, sed nunc istic iam 
longa parentum | vulnera. Nereus genitor genetrixq(ue) funesti 1 Sofronia bre- 
vibus tumuli flevere querellis | . Tu tamen hinc spera caelum pia mente fidelis. 
— *** (30 B) Depositus Constantius v(ir) c(larissimus) ex proconsule Africae die 
prid(ie) Non(as) yul(ias) post cons(ulatum) d(omini) n(ostri) Gratiani Aug(usti) III 
et Equitii v(iri) c(larissimi). — Na to sliedi nadpis u heksametrima: Gon- 
stanti(i) coniux parvoriun mater Honoria, | dulcibus eximie carissima semper et 
una, I couples ter denos quae vitam vixerit annos, | martyribus adscita, clue(a)t, 



36o 

zinih krjeposti dostojna, da bude pokopana pokraj mucenika, — 
martyribus adscita, a s toga bit 6e u povjesti na glasu 
(clueat); dok draga joj k6erka, prije od majke od smrti ugra- 
bljena, pociva s njom u milom druztvu u grobnici. I pobozna Ho- 
norija, kao i svatko drugi, nastojala je, da bude pokopana sto blize 
konfesiji, gdje su pocivali sveti mucenici, da >pod njihovim okriljem 
nadje yjecni pokoj,< kako se u nekomu starokrs6anskomu nadpisu 
cita. >Cienio bih se dostojniji bozjeg pomilovanja,€ kaze sv. Am- 
brozij na usta nekog vjernika, >kada bih pocivao pokraj kostiju 
posvecena tiela.c 

Ovdje bi nadjen takodjer mramomi nadpis (320 A u muzeju), 
vas raskomadan, ali sastavljen, djevojcice Dominike, koja bi 
dovedena iz Sriema u Solin.* I vise poganskih i krs6anskih 
nadpisa spominje Sriem i Solin. Bila su ova dva grada u odnosaju, 
osobito trgovackom. Spajala ih cesta iz Solina preko Livna, pa 
prema Sarajevu, gdje su sva prilika bila plemena Daesitiates, pa 
dalje Ditiones prema Sirmium-u (Mitrovica) na Savi, kako nam 
sve to liepo kaze veliki miljami nadpis iz godine 17. po Kr. (do 
god. 1896. u treciem katu zvonika stolne crkve, a sada u muzeju 
spljetskom). Sagra(^o je ovu cestu uz mnoge druge zasluzni namjest- 
nik Dalmacije pod carem Tiberijem P. Cornelius Dolabella. 

Izlazedi iz ove kapelice i zakre6u£i na lievo, ulazi se u drugu. 
Na lievo u absidi, tik uz podnicu, na kojoj bijase glavni sarkofag, 
kojemu vodjahu stube jos na mjestu, a koji bijase pokriven oltarom 
na ciborij, nalazi se sarkofag (25 i 26 B) Virgilijana i zene mu 
Ursillae, znamenit sbog svoje latinstine pune pogrjesaka, ili bolje 
receno idiotizama, koji se vec u IV. stoljedu stall uvlaciti u latinski 
jezik po pokrajinama rimskim, iz kojih se kasnije razvili novi ro- 
manski jezici. Primjera ovoj latinstini ima izobilja u cielom ovom 
grobistu, i u obcie na krscianskim nadpisima u Solinu. Na pokrivalu 
Virgilijanovog sarkofaga imade Krstov monogram sa A i ^, koji 
se tako cesto ovdje vidja. Isus Krst je pocetak i svrsetak svega : 
ego sum principium et finis, kaze o sebi u sv. Pismu, sto 
se izrazava fprvim i docetnim slovom grckog alfabeta/* U ovomu 

cui parvala contra ' rapta prius praestat tumuli consortia dulcis. Deposita VII 
Kal(endas) Apriles. — * (320 A) Deposetio infantis [Do]mnicae VIII Kale(n)d(as) 
Octobres quae a Sirmio Salonas adducta est. — *♦ (25 B i 26 B) Fl(avius) Vir- 
g^lianus qui bixit (= vixit) annus (= annos) XXX et Aur(elia) Ursilla oxor (= 
uxor) eius, qui se vivi sibi urdenavenint (= ordinaverunt) (h)unc sartofagum 
(= sarcofagum). Si quis autem voluerit super h(a)ec duo corpora punere (= 
ponere) infere (h)ecliseae argenti libras quinquem. 



36i 

se nadpisu spominje globa, sto se je morala platiti crkyi solinskoj za 
onoga, koji bi se htio pokopati u tudji grob. Veliku su brigu ulagali 
krs6ani, da zastite svoj grob proti svakomu oskvmu6u ili oste- 
denju. I tako svuda, ali osobito u ovakim grobistima. pod vedrim 
nebom, pokojnici mole, zaklinju, priete, da im se u grgbu dade 
mira, da se ne pokapa na nje drugo, tudje tielo. Ako ovaj ili onaj 
dozvoljava, da se i drugi pokopa, to je uz uvjet, da plati crkvi, 
crkvi solinskoj, crkvi katolickoj solinskoj globu. Ka- 
dikad pako mjesto crkvi imala se platiti ova globa fiscus-u, 
drzavnoj blagajni. >Zaklinjem vas Bogomc, kaze u jednom soliii- 
skom nadpisu^ neka Duiona, n krsdanskim zakonima, da ako bi 
koji tudjinac htio pokopati drugo tielo, .i^e^a plati crkvi katolickoj 
solinskoj tri librice zlata.<* 

Jos je vazniji glede pogrjesnog urezanja slova nadpis (44 B), koji 
prema ve6 opisanomu stoji, nekoga Epagatijana, a iz godine je 407. 
po Krstu. Tako je varvarski urezan, da je mukom bio procitan.** 
Urezavac nadpisa, zvan latinski lapicidailiquadratarius, malne 
sva slova urezao naopako. Nije znao valjda niti citati, pa iz tablice, 
na kojoj je nadpis, prenasao na kamen, pa okreci tablicu sad gore 
sad dolje, cienedi, da ju ne drzi, kako ide. Tako onomu slovu trbuh 
gore, ovomu dolje, onomu na desno, ovomu na lievo. 

Uzlazecii odavle uza stube prema sjeveru, dodje se do liepog 
tiska za vino (torcular). Vidi se cetverokutan podgradak, na 
kojemu okrugla ploca, a na ovoj u cetvorinu izduben konao iznutrasnji 
i okrugao vanjski. Povise ove ploce dvije su cetverokutne izdubine 
za grede, koje podrzavahu srednju gredu, a ova pak privezana 
konopom bijase potezana strojem, koji se malo nize vidi u dvama 
kamenima, u kojima je izdubljen okrug. Iz masta, bacena u sprtu na 
okruglu plocu i tistena, ciedilo se vino, koje kroz kanalic teklo u 
okruglu posudu, koja se ondje blizu vidi. Ova iztesana od samoga 
jednoga komada bieloga kamena, bijase izvana uresena basreliefom — 
koji oponasa mast, opasan debelim konopom. S iztocne strane 
podgradka stoji jos na svojem mjestu i dandanas toe za ulje, 
ili bolje za masline (trapetum). Sastoji ovaj od velike okrugle 
posude, izdjelane konkavno. U sredini ove podizala se je os, a 

* (M. 1707 A) . . . Adiuro per Deum et per leges Ghresteanor(um) ut quicumque 
extraneus voluerit alterum corpus ponere (voluerit), det eclisiae cat(h)olic(a)e Sa- 
l(onitanae), aur(i) libellas tres. — ** (44 B) Hi[c] quies[c]it [in] pace Epaga[t]ianus . . . 
[q]ui vixit me[s]. V. deposit(us) V idus [Oc]t(obres) dd. nn. Honorio VII [et] 
Theo[d]o8io iter(um). 



362 

okolo ove vrtilo se kolo, turano gredom, pricvrsceno u sredini te 
osi. Masline ili nljike bacahu se u posudu, a kolo bi ih kretanjem 
tistilo. Iz ovoga desta od maslina prayilo se ulje. I vino i ulje slu- 
zilo ovdje za porabu crkve i sve6enika, a okolica ovdje bila, kako 
i sada tako i tada, zasadjena lozom i maslinom. I ovaj tisak za vino 
i toe za ulje nalice sasviem onim, koji se i dandanas upotrebljuju 
kod tezaka u Solinu. Eno ovakovih u oboru Paradevih kuda pokraj 
amfiteatra. Pa i u okolici solinskoj i malne u cieloj Dalmaciji rabe 
jos dandanas ovaki strojevi. Stare tradicije ne dadu se lako izcupati. 

Dalje prema iztoku stoji veliki dobro sacuvani sarkofag 
Thalassija iz god. 414. s nadpisom (45 B).* Vojnik bio ovaj Tha- 
lassius, po prilici or don nance, pobocnik kojeg viseg oficira. 
Vazan je nacin, kako je u ovomu nadpisu naznacena smrt Fl. 
Thalassija god. 414. God. 413. bili su konsuli Lucius na Iztoku, 
a Heraclianus na Zapadu, ali ovomu zadnjemu, posto se po- 
bunio proti cam Honoriju, bijahu izbrisani i konsulat i ime iz javnih 
spomenika ; bijase on covjek proklete uspomene (vir damnatae me- 
moriae). Tako se na pr. dogodilo i namjestniku Dalmacije pod 
carem Klaudijem (god. 42. po Kr.), koji se zvao Furius Ca- 
millus Scribonianus, a iznevjerio se svomu caru. Ne imajudi 
konsula na zapadu, koncem god, 413. bi i ovdje proglasen kon- 
sulom Lucius, pa i za cielu god. 414., u kojoj bijahu izabrani ipak 
konsuli Fl. Constantius i Fl. Constans. Nego sbog politickih 
i ratnih neprilika ne bjehu ova dva konsula poznata god. 414 u 
Solinu, tako, da se naznaci ova godina, u kojoj je Fl. Thalassius 
umro, bilo je od potrebe redi u nadpisu : prve godine iza konsulata 
Lucija, t. j. post cons(ulatum) Lucii v. c. 

I dalje prema iztoku lezi sila neobicno velikih sarkofaga, od 
kojih nekoji ne s prebijenim, nego s prevaljenim pokrovcem. Kanda su 
varvari, koji su ovo groblje opljackali, htjeli ovdje pokazati potomstvu 
svoju snagu. Ne razbijali oni sarkofage, nego se jacali, te im po- 
krovce prevaljivali. Liep je medju ovim nadpis,** sto ga »Flavij 

* (45 B) Depositio Fl(avi) Thalassii excomiculario die X Kal(endas) Ja- 
nuar(ias) post cons(ulatum) Luci v(iri) c(larissimi). — •* (130 B) Fl(avius) Terentius 
Fl(aviae) Ta[l]asiae ob meritis et fide [1] it at em totiusque sanctitatem arcam posui 
coniugi carissimae et sibi, quam a parentibus ipsius suscepi anatsXyill, q[ii}ae 
aeque inlibata(e) mecum vixit annos XXXII. Tradita sepulturae die nonanim Sep- 
tembres d(ominis) n(ostris) Valente VI et Va[l]entiniano iterum Aug(usti8) con(su- 
libus). Si quis vero sup[e]r duo cor[p]ora nos[t]ra aliut corpus voluerit ordinare, 
dabit fisci viribus argenti pondo quindecim. 



363 

Terencij postavi svojoj veoma miloj zeni Fl. Talasiji za njezine 
zasluge, za njezinu yjemost, za svu njezinu svetost, — kaze nadpis — 
koju on uze od njezinih roditelja, kada je imala osamnaest godina, 
a s njim je zivjela takodjer u cisto6i trideset i dvije godine. Bi 
povjerena ovoj grobnici dne 5. septembra, za konsulovanja nasih 
gospodara Valenta za sesti put, a Valentinijana za drugi put (go- 
dine 378.). Ako bi tko pako htio vrhu nasa dva tiela postaviti drugo 
tielo, ima platiti drzavnoj blag&jni petnaest librica srebra.€ 

Vazan je takodjer nadpis na blizom velikom sarkofagu prema 
iztoku, nekoga Ursa.* Silno je izprepleten i u loSoj latinstini 
i jos losijim heksametrima. Sastavitelj nadpisa upleo donapokon 
poganskih pojmova, na pr. da Parcae svima predu nit zivota, nit 
se ikomu prasta. Veli jos, i ako je smrt neizbjeziva, da ipak na 
drugom svietu pomazu zasluge i dobra djela. Pa kaze putniku, koga 
u cielom nadpisu apostrofuje, ako ho<5e da uziva vjecno blazen- 
stvo, neka zive kao i on. 

Zakrenuvsi odavle prema Tuskulu, nalazi se vise razbijenih 
i razsipanih ulomaka sarkofaga, a na jednom (131 B) uz poganske 
sigle D ( i s) M ( a n i b u s), t. j. Manima, podzemnim bogovima, dva mo- 
nogram^ Krstova. Jamacno je klesar urezao ove sigle, kojim po- 
cinju malne svi poganski nadgrobni nadpisi od II. vieka unaprieda, 
ne znaju<ii im znacenje. Pocinjao svaki nadgrobni poganski nadpis 
ovim slovima, pa zasto ne bi i ovaj krsdanski; a izpod ovih sigla 
metnuo Krstov monogram, te nastavio nadpis. 

I ova dva zadnja slucaja poganstine izpremjesane u krs(ianskom 
zivotu liep su primjer, kako krsdanstvo malo po malo osvajalo sviet, 
prodiralo u sve slojeve i u obicaje poganskog zivlja, dok ga ko- 
nacno ne osvojilo. Trudno je s toga svagdje i jednako metati gra- 
nice, dokle dopire poganstvo, a odakle pocimlje krsdanstvo. 

Veoma je cuvstven nadpis na malome sarkofagu (53 B) u ce- 
tvrtoj, najzadnjoj kapelici prema sjeveru. Jedini je ovaj sarkofag na 
povrsju, koji ne bio oskvrnien od varvarske ruke. Malen, bio po- 

* (129 B) Depositio Ursi die XI Kal(endas) Novembres indictione XV. Ursi 
tum(u)lum cemis quicumq(ue) viator | , quem [i]uve[n)em rapuit sors u[l]tima, [p]er- 
lege q(uae)so | , qui vixit quinquaginta in annis. Heu m(i)sera Al-exandria, gemit 
decepta marito, qui est p[o]tita dul cem coniugem viginti et sex annos. £t nemo 
reventos (?) | alios mone : vita bre[v]is est ; cunctis fila parant <et> Pare (a)e nee par- 
citur ullis. [?n]unc illi dismisit duo(s) anxianatos; j condicio talis omnem co[mp]lec- 
titur [o]rbem, sed m(e)ritu|m et b[e]nefacta adiu[t]2ui(tj laborq(ue) fidesq(ue). haecne 
libertumj dominis fecere probatum ? h(a)ecne defendunt se[m]per sociant q(ue 
beatis? si pa[r] esse [vjelis, s[i]milem mihi suscipe cura[m]. 



364 

stavljen medju mnogo velikih sarkofaga, i valjda s toga ne bio vidjen. 
Kada ga se nazad nekoliko godina otvorilo, pocivalo u njemu, a i 
sada pociva, tielo djevojcice Eusebije od tri godine. U usima bile dvije 
tanke srebrne nausnice. Nadpis u krasnim grckim distisima kaze: 
»putiiice,.ti vidis ovdje sarkofag nevine djevojcice Eusebije, koja je u 
drugoj godini zivota bila savrsena u yjeri, a u tre<5oj je godini osta- 
vila ovaj zivot, a ne okusila zloibe Ijudske^ sada ima svoje sielo 
medju dusama svetim.c Svatko ne znao citati ovaj grcki nadpis, pa 
od poznije ruke pri dnu sarkofaga bi pridodano: D(e)p{ositio) 
Eufevi(a)e (mjesto Eusebiae) VIII Kal(e'nda8) Septem- 
bres. I)la desnom akroteriju ovoga sarkofaga okrugla je rupica, 
jamacno za svie6icu na ulje, koja u .stanovitim dnevima, na pr. 
izhodnji, ovdje gorila, ;*? 

I ovdje na iztoku bazilike bili su sarkofazi na.cUvlji nacin po- 
lupani i opljackani. Lezi ih ovuda yeliko mnoztVQ sa pokrovcem i bez 
njega, probijenih ili sprieda ili u boku ili na pokrovcu, razkomadanih 
na svaki nacin. Ima ih dosta i s nadpisom. Prosti solinski vojnik S a- 
turninus imao ovdje svoj veliki sarkofag (14 B): >t Area Saturnino 
militi Salonitano.c Znamenit je, i ako manjkav,- nadpis, u kojem se 
kaze, da je ovdje bila pokopana Marcella* prema srednjim muce- 
nicima, t. j. pokopanim u sredini, u glavnoj absidi, koje smo gore 
vidjeli. Iza ovoga nadpisa Marcellae vidi se veliki podzemni 
grob s bojama. Liepa je ova podzemna soba, prekrita dobro sazi- 
danim svodom. Pred njim je cetverokutan otvor, kakovih vec opa- 
zismo, samo sto je ovaj imao dvokrilna Vratasca. Iznutra je ova 
soba bogato uresena ; pod joj bio poplocan tankim mramomim plo- 
cama sa okruglim luknjama ; zidovi i svod obliepljeni klakom sa slika- 
rijama na»cvie<5e. 

Idudi dalje vidjeti je sarkofag polupan opatice Ivan ice iz 
Sri e ma.** Kaze se naime o njoj, da je njezina dusa u peteik, 
u dan smrti Gospodnje, izletila iz ovoga tiela, Ne stoji godina 
smrti, ali petnaesta indikcija i petak dali temelja, da se 
proracuna godina smrti ove opatice Ivanice, t. j. godine 612 po Kr. 
Jedan je od zadnjih datiranih ovaj nadpis u Solinu, malo godina 
prije razorenja grada. A samostanski zivot bio se je za rana, ve6 
u IV. vieku razvio u Dalmaciji. O mnoztvu samostana govori nas 
sv. Jerolim: »kao sto egipatske pustare, tako su i samo6e dalma- 

* {49 B) ? M]arcellam mihi cond(i)di ad median(o)s martjTes. — ** (17 B i 
83 B) Hie quiescit in pace sanct(a) ab(a)tissa Johanna, Sermens(i)s qu(i) vixit annos 
XL, die Vener(i)s exiit de corpore, IIII Idus Maias indictione qu(in)tadecima. 



365 

tinskih otoka pune sborova poboinih Ijudi, koji pjevaju na slavu 
Boga pobozne pjesme.c A u jednomu pismu svojemu prijatelju i do- 
morodcu pise: »Ti gradis samostane i uzdrzavas veliko mnoztvo 
svetih Ijudi na dalmatinskim otocima.c 

Ovuda nasao se ulomak liepog metrickog nadpisa, u kojem se 
narice cuvstvenim riecima smrt biedne zene, koja je od rodjenja 
ujedno sa cedom umrla ; gorkim ju suzama muz, djeca i zet placu.* Pa 
i ovdje naokolo mnoztvo i porazbijanih i prilicno cielih sarkofaga, 
vaznih za datiranje ovoga znamenitoga grobista. Na sarkofagu 
— 4 B — nadpis je Aurelija Aleksandra, beneficiarija VII. 
IcgU®) t.j- od onih vojnika, koji bijahu promaknuti na korist kojeg 
viseg oficira, a koji okolo svoga starjeSine sacinjavahu neku privilegi- 
ranu klientelu.** Tu je blizu sarkofagDesidiene Profuture, nausima 
pokrovca kojega bi urezano, valjda kasnije, Aga[pe ili pita), da 
se pokaze, da je krs6anka bila ona, docim cio nadpis ne bi toga 
odavao.*** Nedaleko bila pokopana Valerija Hermogenija cestita 
zena,t koja je dala sebi od svoga imutka napraviti sarkofag. Liep je 
i nadpis (43 B) Quintiae, kderi Germana, vojnickog castnika, 
koja dusu Bogu povrati.ft 

Ovuda medju rusevinama nasli se i ulomci uprav klasicnog 
krs<5anskog sloga i ukusa: >Evasij pocivaj u miru!< — >Paladij mirno 
pocivajlcfff A tik uz absidu bazilike, na desno, lezi veliki sarkofag 
Antonija Taura, vojnickog dostojanstvenika, komu Aelia Satur- 
nina, veoma cestita zena, postavi spomenik.+ftt I ^ ovomu malo 

* (121 B) . . . cui placidam requiem tri]buat Deus omni[pote]ns rex | . . . 
sit bene post obitum ' . [Ilia tulit multa adversi]s incomoda rebus | . . atque infe- 
lici es]t fine perempta quoq(ue) . . . an]nos postquam trans[egit] | . . . fujnesto 
gravis heu triste puerperio | nequivit miserum partu depromere fetum | hausta 
qui nondum luce [p]eremptus abiit | adque ita turn gexninas gemino cum corpore 
praeceps | letum ferali [trans[tu]lit hora ani[mas]l. At nos maerentes coniux natique 
generque | carmen cum l[a]chrimis hoc tibi [condidimus]. — ** (4 B) Aureli]us 
Alexander b(e)n(e)[f(iciarius) legio]nis XI Glaudiae v(i)vus sibi suo iu(s)sit testa- 
mento arcam (p)oni. — *** (16 B) Desidiene Profuture co[n]iugi incomparabili 
Suellius Septiminus maritus benemerenti posuit et Suellio Septimino filio dulcis- 
simo. — f (15 B) Valeria Hermogenia h(onesta) f(emina) die V Kal. Juniarum, 
quinquagesimo octavo anno finita est. Viva se arcam de suo poni iussit. — 
f f (43 B) Quin[tiae] . . . stolat(ae) feminae, Quint(i) Germani primipilar(is) filiae, 
quae redd(idit) annorum XXX. Flavins Valens b(ene)f(iciarius) co(n)s(ularis Pan- 
n(omae super(ioris) coniugi karissimae. — fff (3 B) Evassu in pace! — (37 
i 189 B i 99 B) Palladi bene quiesce! — tttt (5^ ^) Ant(onio) Tauro ex d[e- 
c]u[r(ia)] a(gentium [in] r[ebus] c(entenario), ducenario post facto, qui vixit 
an(n)is LV. Aelia Saturnina c(larissima) f(emina), marito benignissimo. 



366 

oStedenomu sarkofagu, i u jos dvama bolje sacuvanima u ovomu 
groblju cuvaju se kosti, koje se nasle razbacane po cielom ovomu 
grobiStu. Jamacno ima tu i kosti mucenika, izbacenih od varvara iz 
polupanih sarkofaga. Cio pako prostor prema iztoku pun je gro- 
bova na svod i od opeka. Sve sto je moglo, bilo bogatije, nastojalo 
se pokopati sto blize grobovima mucenika. 

Pa i dalje od granica drzavnog posjeda ovdje, u svim vi- 
nogradima posebnika naokolo , nalazi se jo§ uviek prigodom 
poljskih radnja grobova, nadpisa. Na iztoku bazilici nazad malo 
godina nasao se sarkofag Jukunda, posluznika svete solinske 
crkve (i8n A u muzeju): Jucundus puer s(an)c(t)ae eccle- 
s(iae) Sal(onitanae), Na jugozapadu, uz vise grobova svako- 
jake vrsti, nasao se liep grob na svod sa pticama simbolicnim u 
bojama i raznim cviedem. Na jugoiztoku, gdje je sada vrt i vinograd 
tuskulanski, naSla se dva sarkofaga, jedan ogromno velik (312 A 
u muzeju): Juliae Aureliae Hilarae sa dobrim Pastirom 
na akroterijima pokrivala i (832 A u muzeju): Baebidiae Salvi- 
a n e s, djevojcice od 3 godine i nekoliko mjeseci ; pa pokrovac sar- 
kofaga, koji lezi jos na mjestu, s nadpisom: Aurelij Sextilij 
ostavi od svog imetka ovaj sarkofag. 2ena Ciriaka u 
Isusu Krstu napisa ovo/ 

I na podnevu bazilike, tik uz zdenac za vodu dazdenjacu, naSle 
se dvije bazilicice ili memoriae, a okolo ovih naslo se grobova na 
svod i na krov. I ovuda je nadjeno dosta ulomaka dvaju liepih mra- 
momih sarkofaga (43 D i 176 D u muzeju) sa lovackim prizorima iz 
drugog vieka, od kojih se jedan dio, i to najmanji, cuva u spljetskomu 
muzeju, a ve<5i dio bi nazad cetrdeset godina po prilici kupljen u 
Solinu od bivsega rieckog nacelnika Ciotte, pa nazad malo godina 
prodan sa villom na Rieci, u kojoj su bili uzidani ovi ulomci, nad- 
vojvodi palatinskomu Josipu, koji ih pokloni muzeju arheolozkomu 
u Budimpesti, gdje se sada nalaze. Jedan pako ulomak jednoga od 
ovih sarkofaga uzidan je nad vratima ulaza u vrt pokraj ku<5e biv- 
§ega zupnika vranjicko-solinskoga D. A. Katida na putu Poljuda u 
Spljetu, a dva komada dospjela su u vrt pokojne bra<5e dra. A. i J. 
Radmana u Visedu na rieci Cetini vise Omisa. I ovi su sarkofazi 
poganski bili kasnije od krsdana upotrebljeni. Ovako su putovali 
do nazad malo godina kudkamo nasi spomenici, ne samo cieli, nego 

* (257 B) Aur(elius Sextilius arcam ex derelecto; Quiriace (= Cyriace) 
no(mine ?) mei (i. e. mariti) perscribsi in Christo. 



367 

i ulomci njihovi, da rese kojekakve ku6e i perivoje na oSitu Stetu 
znanosti i nase povjesti ! 

Silno se doimlje duseposjetitelja prizor ovoga groblja, kada ga 
iza posjeta u potankostima obuhvati okom svega sa kojega viSeg polo- 
zaja, na primjer sa jos neprokopanoga vinograda prema zapadu, ili 
od pcelinjaka prema sjeverozapadu, ili sa samoga iztoka. A kako i 
ne bi! Izim liepe bazilike, sagradjene na groblju, ima tu svako- 
jakih arhitektonskih i ornamentalnih ulomaka; izbilo na povrsinu 
dosada do preko i6o sarkofaga, od kojih do 70 sto zdravih Sto malo 
razbijenih, 25 razbijenih, do 60 silno razkomadanih. Nadpisa se naSlo 
do preko 370 sto cielih, sto u ulomcima. 

Veoma je cudan i kano pomuden prvi pogled na groblje u 
Manastirinama. Zidovi u raznoj visini strse prema nebu, neje- 
dnaki, izglodjani, kano zubovi pile: izprekrstani neki u pravom 
pravcu, a neki u elipticnomu. Medju njima ima stupova razne visine, 
raznog mramora, raznih boja, sa kapitelima i bez njih. Sve je pako 
puno sarkofaga cielih, probijenih, razkomadanih, nagomilanih jedan 
nad drugim ; nekoji s tezkim pokrovcem, cielim, kanda 6e pritisnuti i 
podusiti grobnicu, nekoji s pokrivalom probijenim, nekoji bez pokri- 
vala, koji kratkim, koji dugim nadpisom. Nadpisa ima na ulomcima 
svuda razsijano, a sarkofazi leze u svakom pravcu. Pod njima 
pako grobova na svod, cielih, probijenih, porusenih, kanda zievaju 
svojim otvorom prema nebu. 

A na nadpisima, bili oni biskupa, drzavnih uglednika, vojnickih 
dostojanstvenika, poboznih zena i nevinih djevojcica, djecaka dobre 
uspomene, na svima je uz ostale sgode zivota, svakako zabiljezen 
dan pokopanja, ili kako se tada reklo depositio. To se velikom 
pomnjom na ploci urezavalo, da se moze na izhodnji dan njihove 
smrti, po riecima sv. Ciprijana: »svetkovati pobozno njihova uspo- 
mena — memorial. Na ove dane hrlilo sve na groblje; tu se 
vruce molitve molile za njihovu dusu, kitili cviecem grobovi, gorile 
u velikim kamenim posudama svie6e na ulje, ili male svjetiljke u 
rupicama na akroterijima sarkofaga, kako na onomu nevine djevoj- 
cice Evsebije. >Kite i cvie6e< — napisa u liepim stihovima neki 
pjesnik one dobe — >mi cemo sipati na grobove i pocastiti kosti 
pokojnika, i na nadpise i na hladni kamen izlievati miomiris mirodija.< 

Oko se gubi medju stotinama ovih sarkofaga i grobova, medju 
ovim sg^adama raznog oblika i dobe. Ali poblize motred, vidis ipak 
ovdje veliku baziliku na tri broda, a izpod njezinih zidova eno sarko- 
faga, grobova, stupova arhitektonskih ulomaka, a okolo nje na sve 



368 

strane polukruznih absida. Pri posjetu i po posjetu osjedas ve6, da se 
prividna smetnja malo po malo razbistruje, da ti pred ocima uzkrsav^ 
velika bazilika, sagradjena na ogromnomu groblju, porusenu, opljac- 
kanu, da je ova bazilika srediste svega, da je pod svoje okrilje sve 
zaokupila. Vidi§, da pred spbom imas krscanstvo u koljevci, odraslo 
cedo u snaznoj, muzevnoj dobi, koje se bori, koje pati, ali napokon 
i slavlje slavi. Mrtvi ti se iz grobova dizu, te ti pripoviedaju svoje 
muke, svoje patnje. Pa i pobjedonosno dize glavu krs6anstvo u 
svojim sgradama, da ju prikloni opet pod vihorom divljih naroda, 
da se zakopa za mnogo viekova, dok milosrdna ruka dosla, da ju na 
bozje sunce povrati. Tko nije pristupacan dusevnim ganudma, komu 
kamen u svojem rjecitom muku ne govori, tko njegovu riec ne 
shvaca, taj neka ne ide u Solin. Ali i ako nisi ovoj rieci vikao, 
prose6i se samo dobre volje po ovomu svetomu mjestu, pro- 
pitkivaj tihim glasom hladno, niemo kamenje, a ovo <5e u svojem 
zanosnom jeziku jasno, glasno odgovarati, ovo 6e te potresti, ovo 
6e te u tvojim mukama i patnjama tjesiti, ovo 6e te svladati, pa des 
iza6i iz ovoga grobija potresen, svladan, utjesen i preobrazen! 

Groblje u Manastirinama jedno je od najvaznijih od svih do- 
sele odkrivenih starokrsdanskih grobista pod vedrim nebom, bilo 
radi neprekinutoga niza spomenika za vise viekova, bilo radi vainih 
arhitektonskih oblika, bilo radi mnozine sarkofaga i mnogih nadpisa, 
vaznih sa povjestnog i juridickog gledista, ali poglavito s toga, sto 
je ovo groblje povjestnickih solinskih mucenika. No groblje legis 
sanctae christianae moze se ponositi jos necim: ima jednu 
prednost, s koje se moze natjecati sa grobistima Vjecnoga Grada. 
Povjest njegovih mucenika, koji bjehu preneseni u lateransku kr- 
stionicu od jednoga pape Dalmatinca, uzko je vezana sa lateran- 
skom bazilikom, sa onom maticom crkava: omnium urbis et 
orbis Ecclesiarum mater et caput! 

Pa se nije cuditi, da je ovo grobiste priteglo na se ovo zad- 
njih godina pozornost ucenih Ijudi, da su njegova iznasasiia pred- 
metom ucenih razprava u Evropi, da k njemu hodocaste Ijudi svake 
ruke i narodnosti. Trebalo je jedino vezati na vidljivi nacin 
^adasnjost sa proslosti u ovomu groblju, te ovaj vez pred oci 
staviti. Trebalo je probuditi iz vjecnoga sna one mucenike, one 
krs<5ane, koje smo eto mi u ovom posjetu svojim imenom zvali, 
sakupiti ih u ovu baziliku, povracenu na bozje svjetlo nakon toliko 
viekova, s njima se Bogu klanjati i metnuti na ocigled jasno ovu 
neprekidnost crkve, za koju su viekovi nista. Je li bio san takova 



369 

sta zamisliti? Bio malne san, ali ovaj se san obistinio, on je 
cinom postao! 

Na 20. kolovoza g. 1894. sakupi se na rusevinama ovoga groblja 
prvi medjunarodni kongres krscanskih arheologa. Ucenjaci raznih 
narodnosti, krscani raznih vjeroizpoviesti amo pohrlili. Krs6anski 
Pompeji (t^ ovo ime zasluzuje ovo groblje) bili su veoma prikladni, da 
ih u velikom broju privabe. I prije nego li u Spljetu pocela ucena 
razlaganja, clanovi kongresa sakupili se na ovomu groblju, da ovdje 
nad svojim radom bozji blagoslov izprose. Pod vedrim nebom, u 
confessio martyrum bazilike, nad sarkofazima svetih solinskih 
mucenika, podigao se oltar. Clanovi kongresa, uz silan narod u nje- 
govoj slikovitoj nosnji, razsijani raedju sarkofazima, prisustvovali po- 
bozno svetomu cinu. Nad glavom sabranih kongresista svod se 
nebeski raztvorio, a stupovi bazilike, strseci prema neizmjernoj ne-. 
beskoj pucini, kan da su ga podrzavali. Sunce na jedan mah u punom 
svojem sjaju zasjalo nad ovim dosad nevidjenim prizorom. Angjeli 
bozji doletjeli s neba, te razastrtih krila prisustvovali ovomu ganut- 
Ijivomu cinu. Dim tamjana, dizudi se prema nebu, obavio molitve 
prisutnika, te ih pred priestolje bozje podigao. Biskup spljetski, 
jednom solinski, nasljednik Domnija, Primusa, Hesihija, Justina, 
nakon trinaest punih viekova prikazao opet ovdje neoskvrnjenu zrtvu, 
digao ruke k nebu, da s ovog mjesta blagoslovi kongresiste. Mnoga 
suza radostnica orosila lice prisutnika. Nije bila ovo vise bazilika, 
nije ovo bila vise crkva; bila je, da, Crkva, ali Grkva, koja slavlje 
slavi nad Ijudskim nevoljama; Crkva, koja sjedinjuje sve viekove, 
Crkva, koja spaja u jednom vezu vjere i Ijubavi sve one, koji se 
krstom krste, da ih u nebo uvede, da ih Bogu prikaze. A niemo 
kamenje grobova pridruzilo svoj glas uz onaj poboznog naroda, te 
na molitve svedenika odgovaralo : 

SLAVA • TEBI • ISVSE • KRSTE ! 



IV. 

Solin lezao pod gomilama svojih rusevina, Jos dim s njegovih 
garista ne bio izsukao, kada Hrvati, ponukani od bizantinskoga cara 
Heraklija, stresav tezki jaram divljih Obara, pod kojim nekoliko vre- 
mena stenjaU, protjerase ove iz svih prediela rimske Dalmacije, 
te je sami vecinom zaposjednuse. Ono malo Rimljana — Romani — , 
sto je u zemlji ostalo, pribjeglo u nekoliko utvrdjenih gradova pri moru. 

pomen-cviede. ^4 



37Q 

Pokrstenjem u sedmom vieku dodjose Hrvati do tiesnih sveza 
sa ovim Romanima. Hrvati se stadose baviti poljodjelstvom, a to 
mirno i stalno zivljenje bi povodom ranomu prometu izmedju Splje- 
6ana, potomaka pribjegHh Solinjana u Dioklecijanovu palacu , i 
okolisnih Hrvata. Do malo pocese Hrvati zalaziti i u grad, da na 
trgu izmjenjuju svoje plodine sa odjec^om i nakitima, te se tako za- 
vedose stalni sajmovi dnevni, koji jos i danas traju. I gradski tr- 
govci stadose zalaziti u okolicu, te se i u Solinu zavedoSe ved za 
rana doba sajmovi, osobito s marvom, od kojih je jos na glasu onaj 
Male Gospe na 8. rujna. Ovim obdenjem za kratko vrieme dodje 
do jos tjesnijih sveza. Tekom vremena Hrvati zadjose medju Ro- 
mane i ovi se medju njima izgubise, s njima se ujedno stopi§e. 

U vrieme hrvatskoga gospodstva solinsko polje sacinjavase 
primorsku zupu, grcki zvanu Paratalassia, te po nacelima 
ratnih zakona, kano osvojeno zemljiste, postade vlastnictvom hrvat- 
skoga vladara, koji je navadno stanovao u svojem dvoru Bi- 
hadu (Sicum ili Siculi, u kastelanskom polju, pokraj crkve 
sv. Marte - Stomrate) ; pa u tvrdji Klis (Clisa, Clisium, Clusan); 
a i u samomu Solinu. Nakon konacnoga pokrstenja Hrvata solinsko 
polje, osim Spljeta, spadase u crkovnom obziru pod jurisdikciju 
narodnoga hrvatskoga biskupa, koji bijase kraljevskim biljeznikom, 
bez stable stolice, jer prate6i vladara bijase uz njegov dvor. Spljet 
obastini ime i metropolitanska prava solinske stolice. Za jeda- 
naestog vieka Klis, koji bijase veoma sgodno polozen i po naravi 
utvrdjen, postade kraljevskim sielom i dade svoje ime cieloj zupi 
kliskoj, koja postojase sve do pod konac srednjega vieka. 

Solin, t. j. utvrdjeni grad, lezase u rusevinama. Sluzilo kamenje 
njegovih sgrada kao gradivo novim sgradama u cieloj okolici. Ali 
sve naokolo staroga grada Hrvati stali vrsiti svoje kultumo djelo. 
A drugacije nije niti moglo da bude. Kultumo srediste doseljenih 
Hrvata moglo se nastaviti samo na sredistu latinske kulture, koja 
bijase u propadanju: Salona rimska sa svojom krasnom okolicommo- 
rala je postati kulturnim i politickim sredistem Hrvata. Po primjeru 
ostalih naroda stali i Hrvati zidati crkve i samostane, te osnivati za- 
duzbine. Brojne izprave te davne nase proslosti jasnim nam slovima 
biljeze, da kraj od Trogira do Spljeta, od Solina do tvrdog Klisa i 
romantickog Omisa, ubavo ovo primorje, bijase posuto tim spomeni- 
cima iz prvog pocetka kulturnog nasega zivota. ' 

Po praksi sredovjecnoj u tim crkvama, kod tih zaduzbina bile 
i grobnice njihovih utemeljitelja. 



371 

Na glasu je u povjesti benediktinska opatija sv. Stjepana 
de Pinis (pod borovima), jedan klm. na rtu na jugozapadu grada 
Spljeta, gdje je od godine 1821. gradsko grobiste. Prvi spomen 
ovoga samostana je iz godine 1020., ali rek bi, da je jos prve po- 
lovice devetoga vieka biu utemeljen. Tekom jedanaestoga vieka po- 
kapali se u bazilici ovog samostana hrvatski vladari. Stjepan II., 
sinovac Petra Kresimira, zadnji hrvatski kralj, prije nego je uzasao 
na priestolje, bio se je povukao u ovaj samostan, gdje je »odabrao 
svoju grobnicu, preporucivSi se molitvama samostanaca«. 

Cielo kaStelansko polje bilo je za ovo doba puno samostana i 
crkava. Okolo glavice, na kojoj se i dandanas bjelasa crkvica sv. 
J u r j a u Sudurcu, vide se rusevine starije crkve. Okolo ove razvi 
se selo Putalj, koje se spominje jos god. 830. Crkvu sv. Jurja sa- 
gradi ban Mislav iste godine. Izpod nje, nesto nize, druga je 
crkva sv. Marije na Hladih, sagradjena takodjer u isto doba, 
kako to dokazuju arhitektonski i omamentaini ulomci iz devetog i 
desetog vieka, u njoj uzidani. Ban Trpimir darova godine 852. u 
kmetstvo cielo selo Putalj spljetskomu nadbiskupu, a to sacinjava 
i dandanas imanje (mensa) spljetskog biskupa. Na zapadu Sudurca 
u Sustjepanu bila je na glasu crkva sv. Stjepana, cesto u po- 
veljama spominjana: S. Stephanus ad Salonam. I okolo crkve 
grobista sv. Kuzme i D a m j a n a. pokraj Kastel Gomilice, vide se 
ostanci starije crkve iz dobe hrvatske narodne dinastije. Sv. Kuzmu 
i Damjana cesto puta spominju nase listine. Pa u ovo doba po pri- 
lici padaju i crkve sv. Jurja i sv. Nikole povise Kastela Sta- 
roga; u zadnjoj uzidan je nadpis Ljubomira Tepcije iz jeda- 
naestog vieka, Nad Kastelnovim pako, u polozaju, zvanu na Mirih, 
rusevine su glasovitog samostana sv. Petra od Klobuka (si. 8.). 
Hrvatsko druztvo »Bihac«, utemeljeno god. 1894. za iztrazivanje 
domade povjesti u ovim predjelima, iztrazilo je ovaj polozaj, te iznielo 
na vidjelo ostanke vladarskoga dvora (curtis, villa regalis), koji 
je bio sredistem posjeda hrvatskih vladara od Solina do Bihada. Na- 
skoro ce se iztraziti i sam Bihad izpod brda sv. Nofra(S. Ono- 
irius) i sv. Marte u ovomu polju. Ova zadnja crkva spominje se 
u nasim narodnim poveljama jos god. 852. Ante fores ecclesiae 
S. Martae nasi bani izdavali su svoje povelje. Siroko je polje 
radu mladoga druztva >Bihada«, ali i plodno i uharno ! 

Ovako je u velikim potezima crtao nasim putnicima vodja po 
rusevinama solinskim o kulturnom radu Hrvata, doseljenih na so- 
linske rusevine, kad su oni, ostavivsi grobiste solinskih mucenika 



u Manastirinama, sumorni, puni svetih osje<^aja , koracali dalje 
prema iztoku ]aganim korakom po gradskim bedemima. Pripoviedanje 
svoje podkriepljivao je vodja pokazivanjem doticnih polozaja na veioj 
arheolozkoj karti solinske okolice. ^alili oni, sto nisu mogli sve ove 
polozaje glavom posjetiti. Ali im se srce od veselja razigralo, kad 
im vodja ponudi, daposjetedva nedaleka mjesta hrvatskih starina 
u solinskom polju, onaj u Riiinicama, na medji medju Solinom i 
Klisom, i onaj kod Gospe od Otoka u samomu SoUnu. 

Sunce ba§ junacki pripicalo, a odu^evljena ceta napried stupala. 



SL 8. Rusevtne samostana sv. Petra od Elobtika. 

U malo casa prevalila ona do preko 300 m. puta do ixtodnih grad- 
skih vrata (PortaAndetria) staroga Solina. Tu jos bacila oko na 
lievo, najamu (vallum), koja je branila grad od sjevera; pa na 
desno na gradske bedeme (moenia urbis), ovdje dobro sacu- 
vane i utvrdjene cetverokutnim kulama (turres), na koje su kasnije 
pridodani masivni trokutni bridnjaci na procelnoj strani (si, 9.). 

I za starije posjetitelje i umornije cekala su na cesti, koja od So- 
lina u Klis vodi, kola, da ih odvedu u Rizinice, dok mladji put pod 
noge, pa §to cestom, sto na precac, ne izostajali koUma, koja la- 



374 

ganim kasom vozila se uzbrditim putem Klisa. Zajasio vodja Don 
Frane svoga konjicka, koji ponosit stupio na celo ovoj povorci. 

Kretala kola i hrabra ceta pjesaka putem lomne Rupotme, 
upiruci oci prema gordomu Klisu, koji, kako cesta uz Rupotinu vi- 
juga i zakrede, sad se pokazuje s ove, dada s one strane, ne znas 
s koje Ijepse i romanticnije. 

I Klis (si. lo.) ima svoju povjest, iznamenitu povjest, nado- 
veza vodja, kad se na jednom ceta nasla na okupu na jednoj 
okuci puta, jer konji u prenatrpeuiim kolima laganim korakom 
hodili, a mladji putnici na precac kola stizali, dapace kadikad i 
prestizali, te svi ovako polagano napried stupali. Jos za starije 
rimsko doba bila je po svoj prilici utvrda na Klisu, kao pred- 
straza Solina. Svakako za cara Justinijana bio je Klis u broju 
onih utvrda, kojim je sva sjeverna Dalmacija bila utvrdjena. Mnogo- 
brojni su nadpisi i ostali rimski spomenici, koji danomice izbijaju 
na povrsinu u kliskom polju (ager Salonitanus). U srednjem vieku 
prvi put se spominje Klis pod imenom Clusan u povelji bana 
Trpimira godine 852. Konstantin Porfirogeneta (god. 950,) zove ga 
IsSkEXnoLj valjda pogrsteno ime Klis, ili od xXeic, t. j. kljuc, jer je bio 
po svojemu polozaju Klis kljucem medju Primorjem i zagorskom 
Dalmacijom. God. 1000. spominje se prvim kliskim nacelnikom Flo- 
rinus princeps. Zatim se cesde spominje Klis i kliska zupa 
od jedanaestoga vieka sve do pod konac srednjega vieka. 

Znatno je utjecao i Klis u ratove dvanaestog vieka izmedju 
ugarsko-hrvatskih kraljeva i bizantinskih careva. God. 1242. odoli Klis 
junacki obsadi divljih Tatara. U Klis se naime zakloni kraljica Ma- 
rija, zena Bele IV., sa dvjema kcerima Katarinom i Margaritom, kada 
joj muz bjezao izpred ovih divljih copora. Ovdje one i umriese i 
bjehu pokopane, a kasnije prenesene u Spljet, te polozene u malom 
sarkofagu nad glavnim vratima stolne crkve. Klis je bio leno slavnih 
hrvatskih porodica Kaci<5a i Subica; zatim predje u vlast bosan- 
skoga kralja Tvrdka I. i knezova Nelepida. U narodnoj junackoj 
pjesmi najslavniji je kliski kapetan Petar Kruzi6 (g. 1513.), koji ga 
je sa senjskim Uskocima za kakovih cetrdeset godina junacki branio. 
Uza sve njegovo junactvo Turci ga osvojise god. 1557. i postavise 
u njemu sielo istoimenog sandzakata, koji je obuhva6ao i cest Hr- 
vatske. God. 1596. Ivan Alberti, spljetski plemid, pomo6u Uskoka i 
Poljicana, vodjenih od kneza Pavla Pavica, zamjernom hrabroSiSu 
osvoji Klis, ali samo za vrlo kratko vrieme, jer iste godine pade 
opet u turske ruke, dok ga god. 1640. ne osvojise Mleci<5i pod vod- 



376 

stvom Foskola. God. 1809., branjen od francuzke posade, bi ob- 
sjednut od austrijske vojske, koja ga konacno zaposjednu g. 1813. 
Od tada do god. 1880., naime do zapogjednuda Bosne i Hercego- 
vine sa strane austrijske vojske, imadjase neku strategicnu vaznost, 
ali ju od ove godine izgubi svu. Koncem godine 1898. prestade 
sasvim biti tvrdjavom. Od dvadeset viekova Klis je slovio kano 
utvrdjeno mjesto, da od sada unaprieda bude povjestnicka uspomena. 
Bilo, pa se spominjalo! 

I ne osjetiv truda stigla ceta k Cnnari6evim kucama u Rupo- 
tini. Od ovih do Rizinica (si. li.) pet je casa na desnu ceste. 
Lezi ovo mjesto na medji medju Solinom i Klisom, u Rupotini, ondje, 
gdje se iztocni obronak Kozjaka sasvim spustio, a polje klisko obo- 
rilo u uvalu. Po sriedi ove tece potok Rupotina, pitka voda, koja 
zimi i mline tjera. Ubav je i plodan ovaj kraj. Ovdje bio kne- 
zevski dvorac bana Trpimira, koji je okolo g. 850. utemeljio ovdje 
i samostan Benediktinaca. Druztvo »Bihad« vodilo ovdje godine 
1895 — 96. pa 1899. izkopine, koje 6e se i nastaviti. Bi odkriven 
dvorac knezevski uz malu crkvicu, polozenu na sjever, sa ulom- 
cima liepo ukrasenoga septuma, t. j. prigrade medju absidom i 
ladjom crkvice, na kojemu je latinski nadpis (1647 A) : PRO DVCE 
TREPIME[ro . • (si. 12.). Najstariji je ovo nadpis iz na§e hrvatske 
narodne dinastije. Bi jos izvadjeno iz rusevina vise arhitektonskih 
i uresnih komada, pa bi odkriveno vise grobova u predvorju ove 
crkvice. U vise prigoda naslo se oyuda i nausnica i drugih nakita. 

Na zapad crkvice protezu se sgrade, koje su sudedi po na- 
djenim predmetima bile obitovaliste samostanaca. Stube prema za- 
padu vodile su u druge prostorije, koje se tek izkapaju, a leze pod 
naslagom zemlje do blizu 3 m. Veoma je pobozan bio ban Trpimir, 
kako nam to nase povelje pripoviedaju, i stajase u tiesnim odno- 
sajima sa tadasnjim spljetskim nadbiskupom Petrom, koga on zove 
svojim duhovnim otcem. Dalje izkopine, skopcane dakako s velikim 
trudom i troskom, izniet ce jamacno na vidjelo jos mnogo osta- 
naka iz nase davne proslosti. 

I vrcem krene ceta na se, da prevail opet put do Porta 
Andetria. Ostavivsi malo koracaja dalje na lievo Gradinu, 
utvrdu sagradjenu god. 1349. 0^ spljetskog nadbiskupa Ugolina de 
Branca na obranu svojih tezaka i zemalja, stize do Diokleci- 
janove kafane. Prema ovoj je >Gospin most*, koji vodi u 
podzupsku solinsku crkvu blazene Gospe ili Gospe od Otoka. 

Tik pokraj ove lezala je starinska crkva istog imena, u atriju 



378 

koje bi god. 1898. odkriven nadpis hrvatske kraljice Jelene. Pobozno 
stupila ceta preko Gospina mosta na mjesto izkopina. Okupila 
se ona oko svoga vodje. Niti daha nije bilo cuti. 

Crkva Gospe od Otoka, Sancta Maria de Otok 
ilide Salona (si. 13.), dolazi vise puta pod ovim imenima u 
starim izpravama. Zvala se ovako, jer je lezala na ostrvidu, sto 
sacinjavaju dva rukava rieke Jader ili Solin-rieke. A niti dan- 
danas ne izgubila ona svog imena. Narod zove sadasnju podzupska 
crkvu, tik uz staru, istim imenom: Gospa od Otoka. Spljetski 
kronicar Toma Arcidjakon (f 1268,) pripovieda, da je crkve sv. 
Stjepana i Sanctae Mariae in Salona sagradila neka kraljica 



SI.12. Ulomak septum-asanadplsom: Pro dues Treplnifi[FO. 

Jelena, te da su ove crkve obzirom na kraljevske grobnice, sto 
su se u hjima nalazile, bile izrucene nekojim redovnicima, koji sii 
u njima obavljali sluzbu bozju. Iz drugih povelja pako proizlazi, 
da je uz ovu crkvu obstojao i samostan, Uz samostan bio i 
dvor kraljev (villa regalis). U ovomu boravio je kralj Zvonimir 
god. 1078., jer u jednoj listini izdanoj na blagdan pOsve<;enja crkve 
sv. Marije iz ove godine pisano je; -u kraljevskom dvorcu,'* gdje 
se nalazi vet spomenuta crkva sv. Marije*. Uz dvorac spo- 
minju se kasnije cetiri mlina, dvije ku6e i jedna stiipa. A nekoje 
mlinice u okolici i jedna kufia za stiipu, koje se vide dandanas 
na ovim rukavima rieke u rusevinama, jamacno su iz one najstarije 
dobe. Na ninskomu pako saboru, drzanu ove iste godine, kralj 



379_ 

Zvonimir povratio je prvostolnoj crkvi sv. Dujma u Spljetu ovu 
crkvu, ujedno sa crkvom sv. Stjepana, a ovu darovStinu god, 1103. 
potvrdio kralj Koloman. I kralj Gejza god, 1143. potvrdio je spljet- 



skomu nadbiskupu Gaudiju posjed sv, Marije od Otoka mz rieku 
Solinskoga grada $a svim pn'padcima, slugama i mlinovima*. I na 
temelju ovih pisanih dokumenata, i nekoliko uresnih i arhitektonskih 
ulomaka, koji su virili u zidu pokraj ove crkve, pa i polozaja, koji 



dandanas sasviem odgovara staromu, druztvo »Biha<S« god. i898. 
prokopalo ovdje ovu starinsku crkvu uz skup sgrada. 

I evo — ovdje vodja pokaziva narise, jer iza dovrsenih iz- 
kapanja trebalo sve ovo zatrpati sbog blizine sadasnje podzupske 
crkve — izpred glavnog ulaza u crkvu sila izprekrstanih zidova iz 
dviju raznih doba, koji idu dalje izpod sadasnje podzupske crkve, 
te do njih dug vodovod, koji je spajao dva rukava rieke. Ostanci su 
ovo samostana i dvorca kraljeva, a konao vodovoda sluzio je po 
svoj prilici, da tjera inline, koji su ovdje bili. 

Prema iztoku je crkva. Bila je na tri broda, razdieljena pilo- 
vima, a unakrst poprecnom sredisnjom cunjastom kubom. Ovakih 
crkvi imamo jos nekollko iz one dobe u Dalmaciji, kao n. pr. 
sv. Barbare u Trogiru, sv. Nikole u Velom Varosu u Spljetu, sv. 
Eufemije (izgorjele godine 1877.) u Spljetu i t. d. Imala je dva 
mala atrija, od kojih prvi sluzio je kao narteks, a drugi kao atrij. 
I u narteksu ili pridvorju bi nadjen nadpis kraljice Jelene. I stara 
podzupska crkva solinska, izgorjela god. 1875., koja je jamacno bila 
sagradjena, iza kako je ova nasa starohrvatska postradala za pro- 
vale Turaka u XVL vieku, imala je vrstu narteksa, naime tezu na 
jednu vodu, koja je sprieda bila sasviem otvorena, tako da je putnik 
mimo prolazedi mogao vidjeti, sto je u njoj. TaKo' je bivalo i u 
staroj. Putnik prolazed mimo od mosta k mostu na rieci Jader, 
okrenuvsi se na desno, vidio crkvu i narteks, a u ovomu grobnicu 
kraljice Jelene. 

Prigodom izkopina naslo se nekoliko arhitektonskih i ornamen- 
talnih ulomaka, odnosno malo ih, jer temelji crkve lezali su samo za 
malo centimetara izpod povrsine zemlje, dapace ovdje i ondje za koji 
centimetar i virili, sto je takodjer dalo povoda izkopinama. Ali najdra- 
gocjenije iznasasde u ovoj crkvi jest sarkofag s latinskim nadpisom 
kraljice Jelene (si. 14.), nadjen u prvomu pridvorju ili narteksu. Sa- 
stoji on samo od prednje strane sarkofaga, i to nepodpune. Dug je 
1*25 m., a visok 076 m. Nadjen je u 90 ulomaka, od kojih je poslo za 
rukom sastaviti do 76, a jos 14 sto visih, sto manjih, t. j. od tri slova 
do po i cetvrt slova ne moglo se jos uvrstiti u praznine. Manjka po 
prilici cetvrti dio nadpisa. Ovi ulomci nadpisa bijahu nadjeni raztrkani 
vecim dielom u jednom cetvornom metru prostora, izpremjesani 
zemljom, i nose ocite tragove, da je sarkofag postradao od ognja. Na 
mjestu je bilo mogude sakupiti samo sacicu pepela, a nikakve povece 
kosti. Nadpis sastavljen i donekle popunjen glasi: In hoc t]umulo 
q(ui)escit Helena fa[mula Dei?] [quae fuijt ux[o]r Mi- 



382 

haeli regi materq(ue) Stefani r[egis, quae deliciis 

re]nuit regni VIII Idus m(ensis) Oct[obrisJ an(no) 

ab incarna[tione Dni] DCCCCLXXVI. [ind(ictione) IV], 
cic[lo V, luna Vj [ep(acta)] XVII... lun(a) V [conjcur- 
rente VI. Ista[q(ue) vi]vens ^ufturo] regn[o] mater 
fit pupillor(um) tuto[rq(ue)] viduar(um). (H)icque as- 
piciefnjs vir anime die miserere Deus. — To u hrvatskom 
prievodu glasi: U ovoj grobnici pociva Jelena, sluzbe- 
nica bozja, zena kralja Mihalja, a majka kralja Stje- 
pana. Ona se odrece sjaja priestolja 8. mjeseca 

Oktobra godine od upucenja Gospodinova 

DCCCCLXXVI . . . . u cetvrtoj indikciji, u ciklu V, u luni 
V, u epakti XVII, dana petoga, koji pada sa sestim (pe- 
tak). Ona ziveci za budude kraljestvo (bozje), p o- 
stade majkom sirota i obranom udovica. I ti, covjece, 
amo pogledavsi, reci joj dusi: Bog ju pomilovao! 

Neizmjerne je vaznosti za hrvatsku povjest ovaj nadpis! Spo- 
menik je to prvoga reda i uzprkos prazninama od svih nam dosad 
poznatih spomenika na kamenu iz dobe hrvatske narodne dina- 
stije najpodpuniji. 

Kako je poznato, To mis lav je bio prvi hrvatski kralj, okni- 
njen negdje izmedju godine 914 — 926. Nalazimo ga na prvomu 
(god. 925.) i na drugomu spljetskomu saboru (god. 928.) jos kraljem. 
Poslije njegove smrti nemamo u dokumentima spomena o nasim kra- 
Ijevima sve do god. 994., kada je bio kraljem Drzislav. On se 
spominje jos godine 1000. Ovu prazninu od kojih 70 godina po- 
punjava nam donekle carski pisac Konstantin Porfirogeneta. On spo- 
minje za ovo doba na hrvatskomu priestolju dva kralja: Kre si- 
mi r a i sina mu Miroslava. Za ovoga zadnjega veli, da ga je 
ubio ban Pribina (god. 949.). Nadpis kraljice Jelene popunjuje i 
razjasnjiva ove viesti. On kaze, da je Jelena bila supruga Mihalja 
kralja, a majka Stjepana kralja. Umetnimo u ovu prazninu od 
70 godina ova dva kralja, pozovimo u pomod ostale dokimiente, 
obazrimo se i na kronologiju, te smo na cistu glede ovog nadpisa 
i rodoslovlja nasih kraljeva u desetom vieku do 949. godine. 

Prema tomu prvi hrvatski kralj Tomislav (f 930. po prilici) 
nije imao muzkoga potomka, nego jedinicu k6er, Jelenu. Ova se 
uda za Kresimira, koji nasliedi svoga tasta na priestolju, te uz 
narodno ime primi i krscansko, evropejsko Mihalj, kako je to bio 
obicaj i kod drugih nasih vladara. Supruga mu Jelena . utemelji 



383 _ 

vise bazilika u polju solinskomu, a medju ovim onu 3V. Marije od 
Otoka, Poslije smrti Kresimira-Mihalja (g, 945.) dosao je na prie- 
stolje sin mu Miroslav, koji je uz narodno nosio i krs£ansko, 
evropejsko ime Stjepan. Bio ovaj, rek bi, ozenjen sa rimskom 
pletnkinjom Margaritom, te je sa svojom suprugom pohodio 
jednom Dubrovnik, darovao republici mnoga zemjjista i ostavio za- 
klada. Njega god. 949, pogubi ban Pribina. Udova kraljica Mar- 
garita zakloni se u Dubrovnik i svrSi ondje svoje dane kano ko- 
ludrica. Njezina svekrva kraljica Jelena, ako ne prije, naime odmah 
iza smrti muza joj Kresimira-Mihalja, a to sada, povuce se u samo- 
stan, od nje u Solinu sagradjen, tezive6i zakraljestvo bozje, 
postavsi majkom sirota i udovica, prozivi u svetosti svoju 
visoku starost uz crkvu sv. Marije od Otoka, gdje je bila go- 
dine 976. sahranjena. 

Po smrti Miroslava-Stjepana nastadoie, kako nam okru- 
njeni pisac pripovieda, nemiri u hrvatskom kraljestvu, koji uzdnnase 
cielom drzavom, dok ju u dvanaestom vieku i ne upropastise. 



Mnoga suza orosila lice prisutnika na ova.i ganutljivi prizor. 
U grobnoj tisini, koja je vladala, zacu se bolni uzdah : B i s m o i 
prodjosmo! — Redom se izredali svi, da poljube zaru pepelnicu, 
u kojoj se cuva ono malo mrtvih ostanaka hrvatske kraljice Jelene. 

Zvona sadasnje crkve Gospe od Otoka zabrecala medjuto 
na mrtvacku. Ceta, odkrivene glave, placucim glasom odpjeva. 

Izb glubint vbzbvahb kb teb§, Gospodi, 

Gospodi, uslisi glash moi! 
Sveienik, boiji ugodnik, zavrsi: 

Pokoi vfectni darui imb, Gospodi, 
I svett vectni da svetiti. imi.! 

Tuzna povorka, poniknute glave, suzama oro- 
sena lica, krenula natrag put Spljeta. 

Spljel-Solin. 

Don Frane Buli6. 



IZ „USPOMENA". 



I. 

gdje obalu krsnu 
imom cjelivaju vali, 
ije nebeska gorda se vedrina 
bistrome moru nam zrcali . . . 



Mjesto sniega gdje se zimi bieli 
Mirisavo bademovo cviei5e, 
Gdjeno limun i naranca raste 
A uz vjecno, blago pramaljece .. . 

Svjezi labor gdje vmiinu blazi, 
Toplo sunce sve celici, jaca: 

Tam'jeraj mi prvom ugledani, 
Tamo krasi rodnoga mi Braca, 

Mili dome, vodila me sudba 
Diljem svieta na sve cetir' strane, 
Mnoge came motrio sam kraje, 
Od davnine slavne opjevane . . . 

Divio se obilju krasota 
Tudjih mjesta, zemija udaljenih, 
Ali tebe jos mi nigdje ne bi, 
Sladki dome, dome premileni! 



385 

Gajeva ti cednome slavulju 
Nigdje tako slobodnoga daha, 
Nigdje mojoj posestrimi vili 
Tako smjela poleta i maha. 

Liepe li su, Dalmacijo moja, 
Tvoje gore sure i zel^ne, 
Kad se ono pri zapadu sunca 
K6 djevojke s cjelova rumene. 

Divno li je primorje ti plodno, 
Luke, rti, otoci ti, — kano 
Gorostasi bajni utopljeni, 
• K6 biserje krupno nanizano. 

Krasno 1' more, hitre 1' na njem splavi, 
Hrabri V momci, carobne li mome! 
Zdravo da si, moj zemaljski raju, 
Zdravo, sladki moj premili dome! 

II. 

Malo moje ubavo seoce, 
Djetinjstva mi zivo spominjanje ! 
2eljno li te oblaze i grle 
Misli moje ceste, svakidanje. 

Sve mi zivu davne uspomene, 
Sve mi srcu sladkim glasom zbore : 
Znam ti pjesme, znam ti sapat tihi, 
Na kraj luga granati moj bore! 

Zajedno smo, mili druze, rasli, 
Prkose6i buri i oluji, 
Kadno talas za talasom bjesni, 
Te po zalu, pjenedi se, struji. 

Jarkog sunca jednako su traci 
Grijali nas cielog bozjeg danka, 
Dok u gustom tvojem zelen-granju 
Pjevale su ptice od uranka. 

SpomencTiete. 



386 

Zvizdao je, neven-bore, vjetar, 
Tobom drmo . . . svemu ti odoli : 
Zdrav se, krepak, ponosan zeleni§, 
K nebu vrsak dizuci oholi. 

Nek i mene vihor kobi vitla, 
Nek mi priete sile pakla divlje : 
Moje celo dizat 6e se vecma, 
Srce moje kucati ce zivlje . . . 

Ne 6e sustat, ne 6e klonut noga, 
K plemenitom koracaju6 cielju : 
Neka vihor vije i urlice, 
Ne plasim se, druze, ucitelju ! . . . 



III. 

Zimska noc je. Hladna mrka kriia 
Gusti mrak vec naokolo stere, 
A kroz tminu sa nebesa sjajne 
Sitne zviezde spokojno trepere. 

Sve je mirno, udar cut je same 

obalu salomljenih vala, 
Fijuk vjetra kroz konope tanke 

1 kroz krosnje povitih stabala. 

Al gle crkve na proplanku ; sva je 
Puna svjetla i tamjana dima; 
Pocuj pjesmu uz orgulja pratnju: 
Spas se rodi nodas narodima! 

Sabrao se puk pobozni, vjerskim 
Zanosom se blazeno opaja, 
»Veseli se i raduj se!« pjeva, 
Tu molitvu toplih osjedaja. 

Hrist se rodi ! sapdu svi i klicu, 
Sve zivotom sada dise no vim, 



387 

Sve se mladi, plemfeni i kriepi 
Porodjenjem slavnim Isusovim. 

Divno li je pogledati! Redom 
Svi se bratski rukuju i Ijube, 
Jedan drugom ganuto oprasta 
Stare krivde i uvrede grube . . . 

Veseli se i raduj se, puce, 
Pjevaj Visnjem pjesme zahvalnice.. 
Mili moji, ko da slusam, gledam 
Bozidne vam came polno6nice . . . 



IV. 

Zapalo je za brezuljak sunce, 
Stisali se zapadnjaka vali; 
Suton pada, kriesovi su eto 
Krajem mora divno zaplamsali. 

Seta momcad krepka, pjesme pjeva, 
I s vrh sela sva k obali sadje; 
Malom lukom, ko jezerom gladkim, 
Poplivale nakidene ladje . , . 

Liep taj prizor sa doksata pratim, 
Slusam pjesme, zvon >Zdrave Marije* ; 
San je, red bi, iztocna je prica, 
Car ti neki u srce se lije. 

Vedro nebo: vedar li 6e krasan 
2eljkovani sutra svanut danak: 
Mladjeg svieta rociste i sielo, 
Prijatelja veseli sastanak . . . 

Ivanj-dane, sladko spominjanje, 
Ivanj-dane mojih mladih Ijeta, 
Kako V tebi, k ostrvu mi, k moru 
Masta moja lakim krilim' lieta! 



Dolnja Tuzla. 



388 

Eno vrvi narod sa svih strana, 
Sve se druzi i za zdravlje pita, 
Otocanin s primorcem se grli, 
Zagoraca eno krsnih kita . . . 

Plove barke, zastave vijore, 
Piev se ori, a kolo se vije; 
A to nebo — nase juzno nebo 
Kao da se od radosti smije ! . . . 



loan K. 08toji6. 



POSTENJAK. 



etos tece dvajseto leto, odkar sem stopil vprvic na raztr- 
' gano kaldrmo (tlak) sarajevsko. Lahku se ponasam z za- 
vestjo, da mene ni gnala nevoija niti pohlepnost po mastni 
sluzbi V Bosno, ker bi bil nasel tudi doma skromno sluibo, sicer 
z manjsimi dohodki, pa tudi z manj^imi troSki. Mene je gnala zeija 
seznaniti se z bratskim narodom in s svojimi skromnimi silami pri- 
pomoci, da se zgradi temelj kulturnemu napredku darovitega, ceprav 
zanemarjenega Ijudstva, Saj pose! uciteljev je pac izkljucivo na- 
menjen plemeniti avrhi. 

Ko sem se izmotal iz postnega voza:, ki ni bil nicemur manj nego 
tidobni kociji podoben, me je vze cakal moj predstojnik, ravnatelj 
nove gimnazije, ter me z izredno Ijubeznivostjb spremil v preno- 
cisce V gostilnico k »Orijentu*. Kar sem vide! tedaj na potu, pac ni 
bilo vabljivo za kultumega cloveka, in prav mc se nisem cudil, da 
so mnogi Ijudje drugi ali tretji dan po svojem prihodu pobrali Sila 
in kopita ter se hitro vmili preko bosenske granice k svojim penatom. 

Ker je isti dan precej mocno dezevalo, napolnjevale so luze 
one siroke rupe med raztrganimi kameni vratolomnega tlaka; kjer 
pa ni bilo kaldrme, tarn se je razprostiralo moije blata, tako da je 
bilo treba posebne vescine, da si se srecno dokopal zopet trdih tal. 
Ob obeh straneh ulic so bile siromasne koce, vecinoma iz crpica 
(na solncu posusene gUne) zgrajene ; ponajveckrat niso imele ometa, 
in gornji leseni del se je bil na stran pomaknil, da se je bilo bati, 
sedaj sedaj se zrusijo na mimoidoce Ijudi. Prodajalnice prav beraske; 
iz gostilnic je prihajal sumljiv duh. Ljudje so bili sicer lepi, a ve- 



39Q 

liko prevec je bilo videti razcapanih in zanemarjenih. Vmes pa so 
se podili gladni psi, tako da si se bal, da te vsak cas kak stekel 
pes popade. Ko mi je ravnatelj povedal, da ima za me najeto tudi 
vze sobico z namescajem, sem mu bil jako hvalezen. Ali ko sem to 
sobo pogledal, sem onemel. Ves namescaj je bila postelja na ko- ^ 
bilah, mizica, en stolec, minder (nizek oder ob zidu), rafa (polica) 
in dolap (omara) v zidu. Ko sem javil dobremu mozu svoje zacu- 
denje, da mi je preskrbel tako stanovanje, me je uverjal, da bi za- 
stonj iskal bolj§ega, ako si necem sam na svoje troske nabaviti 
namescaja. Ako je bila v glavnem mestu taka primitivnost, kaksna 
je morala biti se le na kmetih. 

Materijalna kultura torej v Bosni ni imela imenitne postojbine. 
Ali temu ni bil narod kriv, nego stoletno robstvo, in ob novih pri- 
likah se je morala ta kmalu povzdigniti. Tudi dusevna kultura je 
bila zaostala, ali bistroumnost narodova je jamcila, da bode tudi 
ona brzim korakom napredovala, cim se jej odpro prilike. 

Ali nekaj je imel narod, cesar v nasih kulturnih dezelah za- 
stonj isces. Narod je imel zaklad krepostij, ki so bogato nadomes- 
cale nedostatnost materijalne in — upam se izreci — tudi dusevne 
kulture. Da je mogel narod ohraniti navzlic krutemu robstvu, v 
kterem je zivel, neokaljane svoje moraine kreposti, temu so mnogo 
doprinesla moralna svojstva njegovih gospodarjev — Turkov. Po- 
stenje je najmarkantnejsa poteza v turskem znacaju; zato tudi staro- 
selci bosenski v obcenju s svojimi pridoslimi silniki niso izgubili 
svoje pristne postenosti. Za vzgled navajam to-le dogodbico. 

Pritisnila je zima. Treba je bilo misliti na lozenje peci. Od 
svojega gospodarja, spanjolskega 2ida, nisem mogel izposlovati, da 
bi on prevzel ta posel. Zato sem sel sam na trg, da si kupim drv. 
Stalo je tam mnogo seljakov, in vsak je imel po vec konj zvezanih 
jednega za drugim, in vsak je imel na samaru na desni in levi po 
nekaj debelih polen. Pogodil sem se takoj s prvim, da mi jih proda 
po petnajst grosev tovor. Pognal je za menoj svoje konje, odlozil 
V dvoriscu drva, jaz pa sem pripravil denar. VpraSal sem ga, koliko 
mu gre. Njegov odgovor je bil: »Saj ves, koliko mi gre!« tSeveda 
vem«, sem dejal, »ali jaz bi rad, da mi tudi ti poves! Torej, gros 
je osem krajcarjev, kaj ne?c »Bo ze tako!« >Torej 15 krat 8 je en 
goldinar in dvajset krajcarjev, in trikrat toliko za tri tovore tri gol- 
dinarje in sestdeset krajcarjev.^. »Ti vze ves, koliko je!< tAli je 
torej prav toliko ?« »Ce ti pravis, bo vze prav, saj znas bolje ra- 
cunati od mene, ki niti vasega denarja ne poznamlc 



391 

Ta zaupnost v tujega cloveka postenje mi je imponirala. Kako 
posten je moral biti on sam! Hotel sem mu roko stisniti in mu 
glasno cestitati na tej kreposti. Ali pri tej prici sem se premislil; 
prislo mi je namrec na urn, da ga bode morda v kratkem casu 
kak Svaba prevaril koristec se z naivno zaupnostjo Bosnjakovo. 
Morebiti bi potem mislil, da sem se hotel jaz z njim posaliti s svojo 
cestitko. 

Dandanes se je v Bosni materijalna in dusevna kultura orjasko 
povzdignila. Ali je pa narod se tako kreposten, kakor takrat, ko ga 
se ni bila kultura obliznila? Bojim se, da je narod v obcenju s svo- 
jimi silnimi kulturonosci mnogo britkih izkusenj dozivel, ki so ga 
naucile braniti se z istimi malo postenimi sredstvi, s kakrsnimi je 
videl Svabe pridobivati si sjajnih uspehov. 

Da so seljaki skoro opazili, kake roke Ijudi je novo gospod- 
stvo s seboj privelo, prica ta-le dogodek. Nedavno potem, ko je za- 
vladala Avstrija v Bosni, sel je jeden mojih drugov, Srbin pra- 
voslavne vere iz Banata, na trg ter je hotel kupiti par pilicev. 
Kmet je zahteval dvanajst grosev, moj drug mu je po- 
nudil deset grosev. Na to se mu je odrezal kmet: *To- 
liko mi je vze Turcin ponujal « Mojega druga je uzalilo, 
da zapostavlja kmet njega, ki je bil z njim iste vere in 
istega jezika, zato muje dejal: »Ali sem jaz morebiti gorji 
od TurcinaPc Tedaj pa se kmet okosi na mojega druga 
ter mu rece: »He, znaj, da nam je bilo lepse, dokler ni 
bilo Syabe.f 

Uverjen sem, da je bil moza kak prekanjeni Svaba 
opeharil in mu tako obudil slabo mnenje o kulturnoscih. 

Ljubljana. 

Rajko PeruSek. 




usreCeni. 

Crtica iz bosanskog seoskog £ivota. 



JIfesi! ^^^'^"^ Radoni(5a Bog dao, pa mu godina doniela pun 
ull^jH hambar klasova, a u ku<^i malo ruku, da okomusaju i da 
^^^^ spreme za zimnicu. Matan nije imao od srca poroda i 
osim brata mu ne bijase izvan stopanice vise ni zive duse ii nje- 
govoj kudi, a brat mu Ivsa bijase inokosan; neki vele, da je malo 
luckast i da stoga nije mario za zenitbu. Matan ga pazio kao brata, 
a stopanica Delfa milovala ga i marila kao jedinog djevera; a Ivsa 
bijage uviek zamisljen i mucaljiv, Dok je bio mladji, nije bio onaki; 
ta nije bilo veselijeg momka u Lipnici: je H u kolu poigrati, ili uz 
karaduz udariti, nitko ga nije nadmasio; ama eto od neko doba 
postao sasma drugaciji i sviet — ko sviet — veli, da je sulud. 
Neki opet pripoviedaju svega i svasta. Babe naklapaju, da ga je 
netko urekao i da su mu bacili cine, a cure na sav mah vicu, da 
ga mora mori. Najbolje je znao o njemu pripoviedati Iljko GoraniC, 
jer mu je jaran bas od srca; a Iljko je po gdjekoju nabacio, da je 
IvSu prevarila cura, da su je Doknjani ukrali i od onda da je malo 
senuo pamei^u. Kako bilo, ali Ivsa vise nije ni za sto mario; radio 
je svoj posao, sto je i kako je htio, a nitko mu ni u cemu od uku- 
ifana nije zanovetao. 

Matan kako tako obrao kukuruz i dotjerao ga u aviiju, a sad 
ga je valjalo okomusati, pa je u oci Miholj-dana pozvao citavo selo 
na komusanje, a sviet nesto od adeta, a nesto i radi hatora rado 
se pozivu odazvao. 






MARTIN KRPAN Z VRHA- 



393 

Vecer bijase topla i liepa. Matanova avlija puna klasova, a pred 
kuc^om pod visokom lipom sjedjase Matan s kumom Markom Simiiem. 
Janja pristavila dzezyu k vatri, a njih dva povadili duhankese i ka- 
miSe, pa zapalili 

— Hvala Bogu, kume Matane, — odbivsi dva tri gusta dima, 
re6i 6e Simid, — ti se ne boj ove godine zime, doniela ti je Ijetina 
izobila ! 

— Jest, jest, hvala Bogu, — zamisljeno 6e Matan, — ma znas, 
kako mi je u dusi. Janja mi danomice vene, jer nema od srca evlada, 
a borne i meni je potezko ; a IvSa zaglavinjao, pa ni tamo, ni amo. 

— Jfi, tezko je to, tezko! — potvrdi Marko. — Ama, bolan, i 
ne zna se, §to je bolje : imati ih, ill ne imati ; vidis, kakav je sviet. 

— Kako komu, — uzdahnu Matan, — - a vjeruj mi, da se bar 
Ivsa okud ... e . . . tko zna, mozda bi nas nasa Gospa* obradovala 
njegovim porodom, pa bi mi lakse bilo; a ovako: radi danas, radi 
sutra, tegli ovamo, potezi onamo, a za koga i kome, ma reci, 
vjere ti! 

— §to je od Boga, dobro je ! — utjesljivo ce mu Marko. — 
A bolan ne bio, pa jos niesi ni ceterestu prevalio, a tko zna bozije 
pute, a? 

— Daj Boze! — uzdahnu Matan i oba usutise. Stopanica do- 
niela kahvu, cucnula uz njih i podkucila im findzane. Iz daljine do- 
pirali zvuci dvojnica i razliegala se pjesma cobanica. Matan mislio 
sve o jednoj : kako li bi se obradovao, da ga Bog obraduje od srca 
porodom; a Marko smisljase, kako ce skucati koju dvaeskicu,** da 
izplati desetinu; a Janja upiljila bezsvjestno u njih oci, ne misleci 
gotovo nista. Njoj je u srcu, da joj Matan bude sretan i zadovoljan. 

Sunce je podavno sjelo za goru, a mjesec obasjao bliedim 
zrakama i brda i doline, a njih dvojica jos nepomicno sjedjahu pod 
lipom, izcekujuiJi momke i djevojke na komusanje. I sad s jedne, a 
sad s druge strane primicale se pjesme djevojacke, a to je bio znak, 
da dolaze na komusanje. Matan s Markom izisao do na vratnice, 
da pogleda, tko ide, kad ve<5 prispje jedna hrpa zenskih, a za njima 
momci, pjevajuti i podcikujuci. Momci u svom bjesnilu preskocise 
preko plota i posjedase po vrhu hrpe kukuruza, a djevojke posje- 
dase jedna uz drugu naokolo i pocese tiho pjevajud komusati. Matan 
oblazio sad jednu, sad drugu celjad i sokolio djevojke, da pjevaju, 

* LipniCka Cospa poznata je u Citavoj tuzlanskoj okolici kao Cudotvorna 
i narod joj hodo5asti dne 15. kolovoza. — ** Dvaeskica — 4 nov6iCa ili dva- 
deset para. 



394 

a momci zbijali razne sale, nabacujuci se klasovima na djevojke. 
Kad hi koju pogodio klas, ona hi stidno vrisnula i obzirala se, ne 
hi li uhvatila momka, koji ju je pogodio, da mu i ona vrati silo za 
ognjilo. Gazda Matan podsmjehivao se toj veseloj igri, pa bi i on 
kadkad planuo mladenackim zarom, te bi okomusao klas i bacio na 
koju djevojku, pa bi se sam svojoj liepoj sali nasmijao. A kakva bi 
istom vika nastala, kad bi tkogod nasao crvenac ili sarenac, e . . . od 
njegova vristanja bi morao svaki zacepiti usi, a adet je od starine, 
da onaj ostavi posao, koji ih nadje sest; Matan je biljezio svakog, 
i tko bi kog nasao, svakom je podkucio findzan dobre kucne pri- 
peke. Ma eto belaja, ploska je uviek puna, tu vecer ko uz inad ne 
nadje ni jednog crvenca momak, vec sve cure, a one nesto od stida, 
a nesto od adeta ni jedna ne pije. Momci da pobjesne od Ijutine, a 
osobito Marko Skvrco, e — nije ovakog saljivdzije bilo ni u citavoj 
tuzlanskoj okolici, a bila mu muka, da ne gucne koji findzan iz Ma- 
tanove ploske. Ama tko 6e kd Skvrci na pamet? Sjedio uz djavol- 
kastu Janju Lukicevu, a ona mu podmetnula crvenac. Kad ga vidje 
Skvrco, ne umjede od veselja ni da vrisne, ni da vikne: > crvenac c, 
nego ijujuknu: 

— Iju . . . findzan, findzan! — a zamahnu crvencem. Svi da 
popucaju od smieha, a Matan mu podkucio i do dva findzana, ko 
kodzobasi* momackom. 

I tamo i amo, bome prvi Skvrco ostavi posao, izmaknu se 
iz hrpe i zakuca uz karaduz, a cure zapjevase onu svoju starinsku : 

Jecam zele, je5ain zele 
Tuzlanke djevojke, 
JeCam zele, jeCam 2ele, 
Je6mu govorile: 
»Mi te 2ele, mi te zele, 
A mi te ne jele!< i t. d. 

Pjesma iz tananih grla mladih seljakinja razliegala se po citavoj 
lipnickoj dolini, a na pjesmu ocuo bi se s brda momacki podcik, te 
su svi usutili, ne bi li oculi, tko to jos dolazi. 

I Ivsa Matanov sjedjase uz hrpu, ali ove veceri bijase neobicno 
veseo; svatko se ziv cudio njemu, a Matanu srce poigravalo od 
radosti. Ivsa bi cesto naskiljio velikim crnim ocima u Mandu Simi- 
(5evu, a ni djevojce nije ostalo hladno na njegove poglede. Ivsi se 
ucinilo, kao da je Manda cita njegova Luce, sto su je Doknjani 

* Kodzobasa — prvak. 






39 5 

ukrali, pa mu zapelo oko o nju. A Manda bijase cura od oka, nije 
je bilo ni u cetiri sela. Visoka, jedra, a rumena kao jabuka, oci joj 
kao gak, a dvije guste pletenice spustila preko <5urdije do tkanice, 
liepa, da je se nagledati ne mozes od milina. 

Taman Janja skinula bakrac s vatre pun varenih klasova, kad 
preko vratnica navali u avliju hrpa dokanjskih momaka. Bilo ih je 
desetak, a svaki prebacio preko ramena nadzak,* Nazvase po adetu 
Boga i upitase domacina za testir** i posjedase uz hrpu. 

Lipnicani ostase kao okamenjeni, a osobito Ivsa Matanov, jer 
cim bi vidio Doknjane, odmah bi mu krv u glavu udarila; ali ga 
nekako umiri jaran mu Iljko, a dosta je bilo, da ga je Manda samo 
pogledala, pa se je umirio. 

Malom Skvrci ne dao belaj mira, izskocio na cistac, zakucao 
uz karaduz i zapjevao: 

Tko j' za kolo, hajd u kolo, 
Tko ne moze, nek ne ide, 
A ja mogu, hvala Bogu! 

A tko ne bi mogao? Svi kao mameni skocise, a Iljko povede 
ledinom kolo i uz njega liepa Manda. Sva se zemlja tresla od igranja, 
a no6 odliegala od glasne pjesme, sve se razveselilo. 

Doknjani stajahu po strani i ne smjedose uljeci u kolo, jer 
su se bojali kavge; ali malom Skvrci ne dao djavo mira, pa je iz 
kola bockao kojekakvim salama Doknjane i to ih razzesti, pa se 
neki i od njih umiesase u kolo. Za tili cas nasta metez i mrmor 
medju Lipnicanima, a ostariji su postrance stajali i strepili, da ne 
bude kavge. 

I neki Doknjanin uhvati se do Mande Simiceve. Ivsa je stajao 
postrance, nije se htio da hvata u kolo; ali kad vidje Doknjanina 
do Mande, uzavrije mu krv i brie bolje odtrca po nadzak, zadjenu 
ga za vrat izpod guiijca i prekinu Doknjanina, pa se uhvati do 
Mande. Lipnicani pocese podcikivati i zvizdati, a Doknjani da po- 
crkaju od jeda. 

— Haj, haj, dosli vrabci na tudje proso, ijuju! — podcikivase 
Skvrco, a s druge strane odgovarao mu Iljko: 

— Zeleno je za lisicu grozdje ! — A djavolkasta Janja Luki- 
deva zapjeva: 

* Nadiak — nasadjena mala sjekirica, koju nose momci za obranu. — 
** Testir — dozvola. 



396 

Tko j' za kolo, hajd* u kolo, 
Tko ne smije, nek ne ide, 
Nasi smiju, pa se smiju ! Ijuju ! 

I Doknjani uzavreSe, gdje im i djevojke zanovetaju izvraca- 
njem pjesme; jedan odmah navali, da prekine Ivsu s Mandom, ali 
ga Ivsa uhvati za prsa i njim tresnu o ledinu, dok i drugi ne na- 
valise. Ivsa potegnuo nadzak, te nekog po glavi, a nekog po le- 
djima zviznu i mnoge smiri, dok se i drugi Lipnicani ne umiesase. 
Skocise do plota, pocupase kolje, a neki s ciepalista pograbise 
cjeplje i udri na Doknjane. 

Kolo se razvrze, cure se sakrile sve u jednu hrpu pred kudom 
i od straha ni maknuti, a ostariji se umiesali medju mladjariju, mi- 
rili ih i razvadjali, ali sve zaludu: kad uzbjesni mladenacka krv, 
tezko ju je umiriti. Kolje se lomilo o ledja, a mnogi su jecali raz- 
bijene glave; Ivsa je bio sav u krvi, neki ga je od Doknjana dohitio 
malo nozem izpod ramena u ruku, ali je i opet cvrsto njom mlatio 
i mabao, nije ni cuo, da je ranjen. 

Jedva jednom odklisi§e ranjeni Doknjani uzbrezice iz sela, a 
Lipnicani posjedase po travi i povezase rane, da se odmore. 

— Valaj, djeco, ovo nije nikako hajirli!* — klimao glavom 
siedi Luka Hid, bit (ie, da je i sesdeseti kriz preturio preko ledja. 
— Koljemo se, ko da niesmo braca ! 

— Eto bas tako ! -— potvrdise i drugi ostariji, a mali se Skvrco 
uzvrtio kao medyjed na ognjistu, ko htio bi nesto reci, a opet ga 
stid pred starijim govoriti; a bas bi koju i on skvrcnuo, cini mu se, 
da bi mu odmah prosao onaj cvor na glavi, kud ga je neki od 

J)oknjana pipnuo kocem, a on njemu tresnuo o glavu karaduz. 
Nikad ga pusnja ne moze zaboraviti, jer onakog karaduza ne bi nasao 
ni usred Travnika, gdje vele, da su najbolji majstori. 

Dok su se ostariji razgovarali o kavzi i o osveti Doknjana, 
jer su znali, da oni ne 6e tuziti, nego se osvetiti, Matan je podku- 
civao redom pripeke, a cure su cupkale varene klasove i zbijale 
sale, jer im je strah izasao iz kostiju. 

Po strani stajahu dvoje mladih i jedno uz drugo oniemilo, 
taman ni probieliti niesu umjeli. 

Bijase lysa s Mandom Simidevom. 

Srce im bijase prepuno, a gdje je srce puno, tamo su usta 
niema. Svilenom maramom povezivala Manda Ivsinu ruku i kra- 

* Dobro. 



397 

domice pogledala izpod oka na nj, a Ivsa bi ju ocima pojeo od 
dragosti. 

— E, Mando, — na posljedku 6e Ivsa, dragajudi joj ruku, — meni 
se je svatko cudio, kakav izgledam, a da je itko zavirio u moju 
dusu, nasao bi u njoj uspomenu na Lucu . . . Mando, ti si u svemu 
slika i prilika Lucina, pa bi li ti bila moja, a? 

Djcvojka oborila stidne oci, lice joj se kao krv zarumenilo, pa 
6e posve tiho: 

— Ivsa . . . ti znas . . . ako tvoji pristaju . . . 

U to su sieldzije posli pjevaju^i ku6ama, pa i Manda odtrca 
medju drugarice, a Ivsa ih veseo izprati do na vratnice. 

Jos dugo je stajao na vratnicama i onda se polagano uvukao 
u udzeru, da prospava jedan put nod mimo i sladko, odkako mu 
Doknjani ukradose prvu Ijubav, milu Lucu. 

I Matan je i kraj kavge, sto se je desila pri komusanju, mirno 
spavao, smirio se, da de se Ivsa povratiti k sebi i okuditi se, — a 
na kavgu ni mislio nije ; znao je, da komusanje ne moze prodi bez 
kavge, takav je adet od starina u tuzlanskoj okolici. 

* 

U Lipnici vrvilo svieta po svim sljivicima, ko kad je Gospo- 
jina, pa sa svih strana dotrcao narod, da se pokloni lipnickoj Gospi. 
Tuzlaci i Tuzlanke u svilenim i u atlasli-seherskim haljinama sepi- 
rile se kao paunice izmedju cistih, bielih seoskih kosulja sa sarolikim 
tkanicama. U svakom sljiviku bilo puno svieta, a najvise u Mata- 
novoj avliji, jer je bila ponajsira u selu, a bome je Matan i prvi 
gazda u selu, pa ga je stoga mutesarif * izabrao i knezom. Po zelenoj 
travi prostrli bosce, povadili pogace i sto je jos Bog dao, pa u miru 
bozijem blagovali i sljivom zalievali. Na Matanovu guvnu zasvirali 
tuzlanski demanedzije** domade kolo, a vesela mladez poigrala ve- 
selo i oholo. Uz tanahnu varosanku uhvatio se gojni seoski momak, 
a uz jedru, punu seljanku kocio se varoski gizdelin, i to sve bilo 
bez zanijerke, jer je Gospojina, dan seoske slave. Kadkad bi se iz 
budzaka ocuo prasak iz kubure, a lica bi staraca sinula vatrom : 
sjetili bi se starog vremena, kad su pri ovakim slavama puske graktale 
kao krupa, a danas druga vremena, pa drugciji i obicaji . . . 

Momci i djevojke u kolu, snase nesto cavrljale pod tresnjom, 
a ostariji Ijudi posjedali u hrpe, razgovarali se uz plosku Ijute, a 
najvise o Ijetini i o trgovini. 

* Mutesarif — okruznik. — ** Cemanedzije — sviraCi. 



398 

Iza icindije poceli se razilaziti svecari, netko u Kalajevo, netko 
tamo, netko amo, a Tuzlaci do na Strugovnik, da i tamo jos kolo 
poigraju, pa da se o aksamu kucama razidju. Lipnica malo po male 
opustila, te izgledase kao i svaku drugu vecer : tiho i mirno seoce. 
Cobanice spracale blago, a stopanice muzle krave u kablide, dok 
su domadni oblazili oko kuta i torova, da sve pregledaju, da ne 
bude tu no6 kakve stete. 

Istom se spustao mrak, selo se primirilo, tek se tamo amo 
ocuo zov cobana ili blejanje teladi. Pod velikom granatom lipom 
sjedjahu i opet Matan i Marko Simic. Janja im i opet doniela dobre 
pripeke i pretio batak pecene tucevine. 

Kad je malo rakija razgovor otvorila, promjeri okom Marko 
kumu Janju, pa <5e knezu, kad je otisla po nesto u ku6u: 

— Ma kume Matane, a nu, 6use* ti, sto je 'no kuma Janja 
odebljala, kl 

— E, — s osmjehom 6e Matan, — znas, o svetoj 6e Kati 
i omrsaviti! 

— E, pa bilo beridetno ! A sje6as li se, sto smo 'no lani o ko- 
musanju govorili, a? Rekoh li ti ja: valja se u Boga pozdavati, a? 

— Pravo si i reko, kume! Nasa me je Gospa obradovala, 
slava joj i milost. Ve<5 jesi li mi vidio Ivsu, bolan ne bio, ne bi rekao, 
da je lanjski. 

— Ma ja, od lani se sve promienilo. Ivsa postao radin i veseljak, 
samo mu jos fali krscanka.** 

— E, — veselo ce Matan, — pa i to je izabrao, kume! 

— Hajde batali! — ko ne vjerujudi klimao glavom Marko, 

— Ma jest, cuse mi, i to glavom tvoju Mandu, biva, ako ti 
pristajes ! 

Marko se malo zamisli, gucnu malo iz ploske, 
pa 6e: 

— A tko ne bi imao takog prijatelja*** i onakog 
zeta ! 

— E pa nek bude o svetoj Kati dvostruka slava! 

— Taman ! — potvrdi Matan, polazeci kuci. — 
Bilo bericetno i na uhar svima nama ! 



* Cuse ti — obidna medjii katolicima zakletva mjesto: >diise 
ti«. — ** Krscianka ~ zena, suprupja. — *** Prijatelj — tast. 

Mostar. 




ir 



Ante Juki6. 



VERSTVO IN NARODNE SEGE - ZLASTI 
SLOVENCEV. 

Kulturna Crtica o Sloven cih. 



J|^||mni pisatelji so se zanimali v vseh casih za narodne sege. 
I^^ll Herodot, Cezar, Tacit, Prokop, Helmold i dr. so nam po- 
^^^^ dali siike narodnih seg. A lahko recemo, da se je se le no- 
vejsa doba jela temeljito in znanstveno pecati s segami narodov; 
sege narodne so velevazen del one znanosti, kateri pravimo folklori- 
stika, V Segah se nam razodeva narodno misljenje, narodno srce. 

Sege ali obicaji izhajajo iz raznihvirov. Kar deluje na misljenje 
all na srce, to deluje tudi na sege. Poleg tega delujejo tudi zunanje 
razmere in zgodovinski dogodki. Na sege deluje priroda s svojimi 
izpremembami in letnimi cast; deluje kraj ali okolica, deluje podnebje, 
delujejo zalostne in vesele, domace in tuje dogodbe. Zlasti pa 
deluje na sege verstvo narodovo, in o tern predmetu bodo 
nekoliko povedale te vrstice 

Da smo trdili resnico, prica nam bistvo vsakega verstva. Ver- 
stvo kaze, kaj misli narod o najvisjem bitju in kako ga casti. Potem- 
takem pac deluje verstvo na narodne sege, deluje krepko in zivo. 
Nobena druga moc ne sega tako globoko narodu v um in v srce, 
kakor verstvo. Saj mu verstvo razkriva, kako vlada najvisje bitje 
nad njim ; razkriva mu, kaj je clovek, odkod je in kam je namenjen ; 
pojasnjuje mu, katero je najboljse delovanje ali ravnanje, da je vsec 
najvisjemu bitju, in po kateri poti si pridobi sreco. Pa tudi veleva 
mu, castiti najvisje bitje z obredi in dejanji, odvracati njegov srd 



400 

in pridobivati si njegovo milost. Tako torej uravnava in dolocuje 
verstvo narodove sege 

One sege, ki izyirajo neposredno iz verstva, ker jih verstvo 
veleva in dolocuje, se imenujejo verski obredi. To so vse tiste 
sege, katere stejejo v bogocastje ali bogosluzje, sege, katere se 
vidijo na svetih krajih, v templih in svetiscih. Takih seg ima vsako 
verstvo veliko; a ne morejo se imenovati narodne sege. 

Verstvo ne ustvarja le verskih obredov, kateri ziv6 samo v 
svetiscih, temvec ustvarja tudi take sege, ki zive med narodom, 
bodisi V njegovem javnem, bodisi v zasebnem zivljenju. In take sege 
so za poznavanje naroda vazne. V javno zivljenje stejemo vse sege, 
ki se kazejo na javnih prostorih in v skupnem zivljenju : na. cestah 
in ulicah, na gorah, sredi domacega sela, v obhodih ali procesijah, 

V shodih in bozjih potih; v zasebno zivljenje pa stejemo one sege, 
po katerih se ravna domace druzinsko zivljenje : medsebojno vedenje, 
obedovanje, razvedrilo in pocitek i. dr. Obojne §ege se ravnajo pri 
narodih po verstvu, n. pr. pozdravljanje, praznovanje posebnih dnij, 
zacetek in konec dela, sege pri cloveskem rojstvu, ob smrti in po- 
kopu, ob sklepanju zakona in drugih vaznejsih dogodkih nasega 
zivljenja. 

Stari Rimljani so se s ponosom imenovali verni ali religiozni : 
da so bili taki tudi v istini, kazejo njih obilne verske in versko- 
nadahnjene sege. Verski obredi in verski oziri so spremljali in vo- 
dili Rimljana v javnem in v zasebnem zivljenju. Tudi stari Slovani 
so imeli obilo verskih seg, ki so jim bile tako imenitne, drage in 
priljubljene, da so se nekatere navzlic krscanstvu ohranile do da- 
nasnjega dne. 

Jako veren narod med slovanskimi narodi so bili vedno Slo- 
venci. Zato je pri njih mnogo verskih seg, bodisi v javnem, bodisi 

V domacem zivljenju. Nekatere sege so jako lepe in kazejo lep 
znacaj nasega naroda. Te sege prepletajo narodno zivljenje, ki je 
semtertje za nizje Ijudstvo dokaj tezavno, kakor cista in plemenita 
poezija. Za prijatelja narodnega misljenja in zivljenja omenjamo po- 
sebej nekatere versko-navdahnjene sege slovenskega naroda. Opo- 
zaijamo pa, da so te sege najvec med kmetskim Ijudstvom na dezeli.* 

Najlepse versko - domace sege ima nas narod o Bozicu. Na 

* Pokojni J. Navratil je v veC letnikih >Letopisa Slov. Matice* opisoval 
verske narodne sege z naslovom : ^Slovenske ndrodne vraze in prazne vere«. Ti 
doneski so jako dragoceni za poznavanje narodnega misljenja in zivljenja slo- 
venskega. 



40I 

bozicni vecer denejo na glavno mizo nekaj velikih hlebov in jih 
s prtom pogmejo: to so podprtniki. Okoli mize pa denejo v po- 
sodah raznega zita. V tem ]e izvestno pomen ta, da je bil Kristus 
rojen v >Hisi kruha« (Betlehemu), pa tudi ta, da si kmet zeli blago- 
slova na zitnem polju. Tudi utegnejo biti tukaj poganski spomini: 
kakor je Slovan nekdaj daroval svojih pridelkov bogovom (n. pr. 
Svantovitu), tako jih daruje nekako tudi Izvelicarju. — Jednako se 
miza pripravi pred novim letom in pred Sv. tremi kralji. Na ta dan 
se naposled hlebi razrezejo in razdel6 domacim, od zita pa dobi 
nekoliko tudi zivina. — Na novo leto in v zacetku leta hodijo >Ko- 
ledniki« od hise do hise, kar je starodavna ostalina. — Na pustni 
torek je dan, ob katerem se nic ne dela; pac pa mora biti ta dan 
vedno pripravljena >potica«, da si je domaci in tujci sami urezejo 
in vzamejo, kolikor hocejo. To je spomin poganskih casov in izraza 
lepo idejo, da je vsaj jeden dan posel ali sluzabnik prost in jednak 
gospodarju. — Sredpostno sredo je pri Slovencih spomin ali rek, 
da se >baba zaga«, t. j. spomin nekdanje »Babe« Morane, ali spomin 
odhajajoce zime in prihajajoce pomladi.* — §e lepsi verski spomin 
in spomin prihajajoce pomladi je Cvetna nedelja, ko neso mladenici 
prvo cvetje v cerkev blagoslovit; nes6 pa »butaro« ali ^vejnikc, 
t. j. dolg povezek leskovih in drugih tankih vej, ki je ves ozaljsan 
s pisanimi trakovi, cvetjem, macicami in tudi kako pomaranco. Mia 
denici se poskusajo, kateri bi prej donesel domov svoje breme, in 
zato z njim tek6 iz cerkve. Palice rabi pastir, ko zene zivino past ; 
kar je drobnejsega, to se razseka v kosce, in kadar je poleti ne- 
vihta, se dene blagoslov Cvetne nedelje na zerjavico, da prezene 
hudo uro. — Na Veliko nedeljo neso dekleta blagoslovit jestvila v 
cerkev. Ko so blagoslovljena, hit6 z lepo opravljenimi jerbasi domov ; 
katera prej pride, velja za pridnejso in ima upanje, da se poprej 
omozi. Marsikatera si pa ob tem nakoplje bolezen. Od blagoslov- 
Ijenih jestvin, kakor piruhov, kolacev i. dr., mora dobiti vsakdo pri 
hisi; celo zivini dad6 ostankov. Da je pri piruhih, ki so v navadi 
ne samo v Slovanih, temvec tudi v Nemcih, verska podlaga, je 
znano. — Binkosti so za Slovenca praznik verski, pa tudi praznik 
cvetoce pomladi. Deklica naj se umije na binkostno nedeljo z roso, 
da bo lepa in njena koza bela. — O Kresu se zazigajo grmade, 
okoli ognja plese mladina, hisna okna se prepletajo s kresnicami 
(cveticami) in z drugim cvetjem. Solncni in nebeski svetlobi velja to 

* Blizo tak pomen je imel pri Rimljanih tudi praznik, posveCen boginji 
z imenom Anna Perenna. 

Sponien-cvie6a« 20 



402 

izredno veselje. — O Vseh svetih se poslavlja prirodna moc, kato- 
lican pa se tudi spominja svojih pokojnikov in moli za veme duse. 
Nekdaj so menda culi ob grobeh, zaradi cesar se spomin vemih 
dus imenuje tudi >vahti« (t. j. vigilia), in po nekodi del6 po hisah 
otrokom in ubogim male hlebcke, imenovane »vahtice« (vahce) ali 
»prestice« (presce). 

Streljanje cuje Slovenec jako rad, zato strelja ob velikih slo- 
vesnostih, zlasti ob Veliki noci. Jako rad prepeva: prepeva iz ve- 
selja, iz Ijubezni, iz poboznosti. Ob praznikih in predpraznikih na 
vecer cujes po slovenskih hisah mnogo petja. Tudi pri mrlicu, kadar 
na vecer sosedje cujejo, radi pojo, ali si pripovedujejo strahovite 
pripovedke. 

To so le nekatere ob kratkem omenjene verske navade. Reci 
se sme o slovenskem narodu, da presinja vera vse njegovo ziv- 
Ijenje : vsaj tako je bilo do novejsega casa. Iz tega umevamo, zakaj 
je katoliska vera v slovenskem narodu tako ukoreninjena, umevamo 
pa tudi jedno izmed glavnih svojstev slovenskega naroda. 
Koliko tihe srece in prave zadovoljnosti to daje narodu, 
ve le tisti, ki z njim zivi in ga opazuje natancno. 

Moderni tok hoce tudi slovenski narod od- 
trgati od tega stalisca. Ne ve pa, kaj bi mu dal 
za namestilo. ^leleli bi, da bi Ijubitelji narodovi 
dobro in temeljito preiskovali in premisljevali 
versko podlogo narodovo, njegove verske navade in 
sege, in umevali, da je pac resnicna trditev : Vera je 
slovenskemu narodu v vsakem oziru najboljsa vpora! 

Ljubljana. 

Dr. Fr. Lampe. 




JOSIP VOLTI6. 



I. 

ako poznavase Istra od pamtivijeka samo tudje gospodare, Ta- 
lijane i Nijemce ~ izuzevSi donekle kvarnerake otoke i Istni 
s ove strane Ucke — opet nam je ona sacuvala mnogo i vrlo 
dragocjenih hrvatskih knjizevaih spomenika, pisanih glagolicom i 
latinicom: zakonika, napisa, urbara, crkvenih i svjetovnih djela. 
Uzprkos tvrdnji TalijanS, da je prosvjeta talijanska Istru ucinila 
talijanskom zemijom, ona je ostala do danas pretezno hrvatska. 

Prema kraju XVIII, vijeka, kada vladase po svim hrvatskim 
zemljama veie ill manje narodno mrtvilo — ta ni knjizevni jezik ne 
imadija^e jednoga imena! — mrtva bijase i Istra. Tudjinci biskupi 
iskorijenise iz vedtne zupa staru nasu svetinju, narodnu liturgiju, te 
je ve6 glagolicu male tko citao. Talijanski jezik postade jezikom 
svih ugladjenih IJudi, provaljujudi i u hrvatska sela. 

Dolazak Francuza razbi koliko toliko i narodni san istarskih 
Hrvata. God. 1797, dobila je Austrija Istru, Dalmaciju i MIetke; 
god. 1805. morade odstupiti Dalmaciju i MIetke Napoleonovoj tali- 
janskoj kraljevini, a god. 1809. predade Francuzima Kranjsku, Istru, 
Goricku i Hrvatsku do Save, te je Napoleon od tih zemalja stvorio 
kraljevinu Iliriju. God. 1813. zaposjela je Austrija opet ove zemlje. 
Francuzi uvazavahu hrvatski zivalj. Vladine naredbe i proglasi 
izlazahu i na hrvatskom jeziku. Sluzbeni listovi u Zadru (iKraljski 
Dalmatint od god. 1806,) i u Ljubljani (tT^legraphe OfficieK od 
god. 1810.) bijahu pisani djelomicno hrvatski. Francuzi i ne sanjahu 
o tome, da iskljuce hrvatski jezik iz skola i ureda. Oni osnovase 



404 

dapace u Ljubljani stolicu brvatskog jezika, pozvavsi onamo za 
profesora popa Sjeveri^a (Sivrida?), Dubrovcanina, sto ne bijase ne- 
kako pravo Kopitaru, osobitom zagovomiku jezicne samostalnosti 
svakog pojedinog juzno-slovjenskog plemena. 

U OYO doba, pouceni francuskom politikoro« obazirahu se i u 
Becu na hrvatski jezik. Po2:nato je, da i austrijska vlada namjera- 
vase izdavati hrvatske novine. I visoki austrijski dostojanstvenici 
ucahu hrvatski jezik, n. pr. barun Carnea StefFaneo, carski poslanik po 
Istri, Dalmaciji i Albaniji, a bijase mu uciteljem Istranin Josip Voltid 

Tako bijase u ostalom samo do odlaska Francuza: iza g. 1813. na- 
staje sluzbeno podupiranje i sirenje talijanskog jezika po Istri i Dalma- 
ciji. Austrijska birokracija drzase Dalmaciju i Istni za prave tali- 
janske zemlje.* U tako potistenoj i raznarodjivanoj Istri rodio se Josip 
Voltid u Tinjanu (Antignana), u pazinskom kotaru, gdje je ugledao 
svjetlo dana i slavni biskup Dobrila. Doslije nije Voltidu posvetio nitko 
nikake paznje do velikoga Ceha Dobrovskoga (god. 1814.). Nase 
strucne knjige kazuju o njemu jedino to, da je god. 1803. izdao hrvatski 
rjecnik, i nista vise. A Volti6 je vefi kao Istranin zanimljiva pojava, 
jer je gajio osobite misli o preporodu svoga naroda. Mene je bas ta 
okolnost zivo drazila ve6 odavna, te odlucih, da ga otmem zaboravi. 

O zivotu Volti6evu doznadoh ipak dosta malo. Prvi ga se sjetio 
kanonik Petar Stankovi6, Istranin, u djelu : >Biografia degli uomini 
distinti dell' Istriac (Trieste 1829.) te u II. svesku na str. 411. pise 
o njemu, spomenuvsi njegov rjecnik : >Koliko mi znamo, rodio se u 
Tinjanu, a prezime mu bijase Voltid, koje je on promijenio u Voltiggi. 
Malo smo vijesti mogli sabrati o tome nasem sugradjaninu, niti zna- 
demo, da li jos iivi; no vjerojatno je, da je umro. Poznato nam je, 
da je god. 1810. vrsio nekaku sluzbu kod policije u Becu, i nista 
vise.< Ni Safank ni Ljubi<5 ne umiju nam nista novo reci, vec samo 
ponavljaju ono malo, sto nadjose u Stankovi<5a. Samo Ljubid do- 
daje, da je umro oko god. 1827. Dobrovsky (god. 1752. — 1829.) i 
Kopitar (g. 1780.— 1844.) cesce spominju u svojim listovima, izdanim 
trudom V. Jagica a troskom carske ruske akademije (Petrograd 
god 1885, i 1897.), njegov rjecnik; o njegovom zivotu ipak sute, a 
Kopitar ga poznavase licno. 

* Za dudo i nas VoltiC kaze u svom rje5niku, da Istra pripada vi§e Italiji 
nego Iliriku. U proslosti gospodovahu medju tim MleCani samo nad jugo- 
zapadnim dijelom Istre. Volticiu se mo2da 6inja§e, da je veCi dio stanovniStva 
talijanske narodnosti; ili misljasc na mletaSku Istru. Brojni razmjer bijase onda, 
kada ono napisa Voltic, neSto ncpovoljniji za Hrvate, jer kvamerski otoci 
bijahu otkinuti od Dalmacije i pripojeni Istri istom god. 1815. 



4Q5 

God. 1887. obratih se iz Rijeke na tinjanskog zupnika Antuna 
Giacomina s molbom, da pregleda matice krstenih i da ispita, nije 
li se sacuvala u Tinjanu kakova predaja o nasem Voltidu. Giacomin 
(umro pred nekoliko godina) odazvao se mojoj zeiji, priopdvsi mi 
Ijubazno sve, sto mogaSe doznati. Mnogi se starci — javi mi on — 
u Tinjanu sjedaju, da neki Volti<5 zivljase u Becu, da je napisao nekaku 
knjigu, a uetko dapace zna, da je sastavio rjecnik, koji se nalazi u 
§imuna Defara, a ovomu ga bjese poklonio pokojni biskup Dobrila. 

2upnik Giacomin je prolistao »status animarum* zupe tinjanske, 
sastavljen g. 1805., ali u njemu ne bjese Josipa Voltida, jer bijahu 
ispustene sve odsutne osobe. Da pronadje dan njegova rodjenja, 
procitao je sve matice krstenih od god 1703. — 1802., ispisavsi sve 
Voltice, rodjene u to vrijeme. Tako je otkrio dvije obitelji Voltida: 
Dinka i Ivana, od kojih potekose svi ostali. Dinko Voltid imadijase 
i sina Antuna, svecenika, rodjena 2i, srpnja god. 1710. Jos se cuva 
oporuka toga popa, napisana 4. lipnja god. 1788. Stari Tinjanci pri- 
caju, da je bila seljacka obitelj Volti<5a mnogobrojna i imu<5na, a 
glave njezine nazivahu u selu ; zudiki, giudici (suci), zupani 
ili do mini (dominus Dominicus, dominus Joannes Voltich), kako se 
nalazi zabiljezeno u raznim maticama. Cini se, da obitelji Dinka i 
Ivana Voltida zivljahu medjusobno skladno i patrijarhalno. Od Ivana 
i Kate Voltic potekose Jo sip (rodjen 27. sijecnja god. 1750.), Ivan 
(rodjen 26. sijecnja god. 1767.) i Antun (rodjen 2. travnja g. 1759.) ; 
od ovoga Mate (rodjen 19. veljace god. 1804.) i Antun (rodjen 
23. sijecnja godine 1797.)) napokon od oyoga Geminijan (rodjen 
25. veljace god. 1822.), Matija (rodjen 21, rujna god. 1833.) i Antun 
(rodjen 15. svibnja god. 1836.). 

Nijedan starac ne mogase odrediti, je li bio nas Josip sin Dinkov 
ili Ivanov. 2upnik Giacomin stekao je uvjerenje, da je bio sin 
Ivanov te se dakle rodio 27. sijecnja god. 1750. 2ivio je doduse jos 
jedan Josip Volti6, ali je dan i njegova rodjenja i smrti unesen, dok 
dan smrti Josipa, rodjena god. 1750., nije zabiljezen. Prestavio se 
dakle izvan Tinjana. 

God. 1887. bijase u Tinjanu sest obitelji sa prezimenom Volti<5 ; 
glavna obitelj bijase Mata Voltica, komu bijase djed i otac Antun. 
Ovaj je Mate kazivao zupniku Giacominu, da je citao neke spise 
Josipove; nego ih rodjaci unistise, misleci, da su bez vrijednosti. 
On se sjec^ase, da je citao Josipov list, pisan iz Beca bratu (?) na 
hrvatskom jeziku, a glasio je od prilike ovako:* »Dragi moj brate! 

* Giacomin je meni pisao talijanski; nu ovo, §to slijedi, napisa hrvatski. 



4o6 

Radi rici (ricoslovnika ?) j a sam zatvoren u tamnici. Prosim 
te, posalji mi tri sto dukati, ali dojdi me pohodi<i.< Isti Mate cuo je 
pripovijedati od svoga oca, da je brat (?) doista krenuo u Bee, ali 
Josa nije zatekao ziva. Govorilo se, da ga otrovase . . . Medju 
starim knjigama Mata Voltida zapisano je na jednoj knjizi (koriz- 
mene propovijedi) : >Josephus Voltich, poeta Antonianensis, die 12 Maji 
1768. f, a na drugoj (Institutiones Logicae): »Ex libris Josephi Voltich, 
Goritiae, primum annum auditoris 1770. c, onda: »Josephus Voltich, 
Istrianus, Antonianensis < . 

Ono »poeta< od god; 1768. jamacno znaci, da je nas Joso ucio 
one godine poetiku, a iz biljezaka od god 1770. razabiramo, da je 
god. 1770. polazio prvi tecaj filozofije u Gorici (Gorz), dakle je bio 
u 7, gimnazijskom razredu. Bilo mu je 20 godina. To se ne kosi ni- 
posto s godinom rodjerija, jer seljacka djeca i danas redovno stu- 
paju u gimnaziju nesto kasnije nego gradska. 

Zasto je Voltid istalijancio svoje prezime? Predaja se sacu- 
vala, kako je cuo Giacomin, da je onda bio u Becu slucajno krvnikom 
neki Voltic te je nas Joso njega radi zapustio ime svojih djedova, 
prometnuvsi se u Voltiggi-a. Konacno je zupnik Giacomin cuo od 
Antuna §estana, da je Voltiggi umro u beckoj bolnici, i da je Josip 
Corrinaldi, rodom iz Rijeke, zupnik u Tinjanu od g. 1823.— 1830., 
odnio odavle u Porec, postavsi ondje kanonikom, razlicite Voltideve 
spise, koje mu bijase izrucio pok. Antun Volti6. 

To je eto sve, sto bjese doznao o nasem Volti^u pok. zupnik 
Giacomin. Ono, §to mu se ispricalo, da je bio Voltic otrovan i 
zasto je mijenjao svoje prezime, bit 6e jamacno plod seljacke fan- 
tazije ; dok pricanje, kako je Joso trazio u brata novaca, moze od- 
govarati istini i svjedociti, da je u Becu katkada i kuburio. Go- 
dine 1802. kaze sam na kraju latinskog predgovora svoga rjecnika, 
da ga taru mnoge nevolje. Da je ostavio imutka, njegovi rodjaci u 
Tinjanu ne bi toga ni do danas zaboravili. 

Posredovanjem gosp. dra Dinka Vitezida, bivseg zastupnika 
na carevinskom vijedu, dobih sluzben odgovor od predsjednistva 
policije u Becu, datovan dne 20. lipnja godine 1887., da se nakon 
potankog ispitivanja nije moglo pronad, da je bio Josip Vol- 
tiggi namjesten kod beckog redarstva. Stankovic bijase dakle krivo 
obavijesten. Kopitar javlja 12. sijecnja g. 1826. Dobrovskomu posve la- 
konicno: »Voltiggi je umro ovdje u bolnici god. l825.«, a 12. veljace 
god. 1826. : »Isti Voltiggi-a u Wiener Zeitungu mjeseca kolovoza 
god. 1825. « Dobrotom dvorskog savjetnika prof. Jagica doznadoh, 



4Q7 

da je u br. 219, ^Wiener Zeitunga« od 26. rujna g. 1825., na strani 
926., tiskano u cituli mrtvih dne 21. rujna : »Josip VoIti(i, neozenjen, 
privatni ucitelj, u 68. godini, umro od slabosti«. 

Ako je Giacomin pravo odredio godinu rodjenja Voltideva, 
onda je imao god. 1825. kada je izdahnuo u beckoj bolnici, 75 go- 
dina. Mi nemamo razloga ne vjerovati Giacominu, jer se oko toga 
mnogo trudio, te mogase dodi do istine. Cini se dakle, da je u >W. 
Zeitungu« krivo naveden broj Volticevih godina, sto je razumljivo, 
ako se uvazi, da je bio nezenja te njegova okolina ne moradijase 
tocno znati, kada se rodio. 

Je li Voltid obnasao kada kakovu javnu sluzbu, pouzdano se 
ne da tvrditi. Lako, da je prozivio ve<5i dio svoga zivota u Becu 
kano privatni ucitelj, valjda zivih jezika. U predgovoru svoga 
rjecnika sam prica g. 1802., da je bio njegov ucenik barun Carnea 
Steifaneo, koga ucase hrvatski jezik. Njegov rjecnik pokazuje, da 
bijase vjestjeziku hrvatskom, talijanskom, njemackom i latinskom, 
a sva je prilika, jos i kojemu drugom. Je li polazio i sveuciliste u 
Becu, ne mozemo ni tvrditi ni nijekati. 

Voltic je imao, cini se, sirokih poznanstva. Opdase i sa gdje- 
kojim uglednim Slovjenima izvan nase monarkije. Iz Kopitarova 
pisma, sto ga pisa 19. veljace god. 1812. Zupanu u Ljubljanu, dozna- 
jemo, da je dopisivao s Rusom grofom Novosilcovim, koji se je 
sada obratio na Kopitara, ostavivsi Volti<5a. Mislimo, ako pravo 
shvadamo jedno mjesto u listu Kopitarovu od 13. svibnja god. 1811., 
da je opdio i s uglednom magjarskom obitelji grofova Sz6ch6nyi-a. 

II. 

Naslov Voltideva rjecnika glasi : >Jos. Voltiggi's illirisch-italie- 
nisch- und deutsches Worterbuch und Grammatikc, a na drugom 
listu: »Ricso8lovnik (Vocabolario, Worterbuch) lUiricskoga, Italian- 
skoga i Nimacskoga Jezika s jednom pridpostavljenom grammatikom 
ili pismenstvom: sve ovo sabrano i sloxeno od Jose Voltiggi 
Istrianina. U Becu (Vienna). U pritisctenici Kurtzbecka. I na prodaj 
ima se kod Rudolpha Sommer.« U VHP. Rjecnik je ugledao svijet 
valjda g. 1803., jer je latinski predgovor datovan u Becu >mense 
octobri 1802 «. Ima tri nepaginovana predgovora: na dva lista tali- 
janski i njemacki, latinski na dva lista, po torn na tri lista clanak 
o izgovoru hrv. slova (njem. i talij.), hrvatska gramatika, pisana 
talijanski i njemacki (I— LIX str.), napokon rjecnik (I— 610 strana). 



4o8 

U talijanskom i njemackom predgovoru kaze Voldc , da je 
latinski predgovor napisao opsimo, da ga uzrazumiju ucenjaci sviju 
naroda« Da vidimo, sto nam prica Voltid u latinskom predgovoru. 

Ugledni Talijanac (barun Camea Steffaneo), koga je Voltid 
ucio hrvatski, a bijase velik stovalac ilirskog jezika, zazelje, da do- 
bije osim Delia Belle, Belostenca i Jambresica i takav ijecoik, koji bi 
pocinjao hrv. rijecima, a bio bi pisan novim pravopisom i latinsldm 
slovima. Posto takova valjana ijecnika nema (Vrancicev, Mikaljin i 
Habdelidev odvise su maleni i >drugacije pisanic), pozva Voltica, da 
ga slozi, a kako je djelo prilicno naraslo, izdade ga veledusno o 
svom trosku, da se i drugi njime okoriste. 

Voltic govori dalje o Iliriku i o ilirskom jeziku, koji da je ra- 
siren kao nijedan drugi. Kada postade starira Ilirima Uirik pretijesan, 
jedan se dio odseli, prijedje Karpate i nastani se po pustim zem- 
Ijama. Ovi se Iliri tijekom stolje<5a umnozise te se rasirise prema 
sjeveru, napucivsi i »novu zemljuc (novam zembljam). Kada im bi- 
jase sjever preuzan, krenuse put juga te dodjose opet u doticaj sa 
svojim suplemenicima. Sav taj ogromni narod nosi isto glasovito 
ime ilirsko, a njemu pripadaju : Dalmatincl, Kranjci, Hrvati, Bosnjaci, 
Slavonci, Srbi, Bugari, Rasani, Slavi (!), Moravci, Cesi, Poljaci i Rusi. 
Zla je samo kob spomenutih pukova, da su neslozni te krivo drze 
svako narjecje za jezik. Da se takovi pogrjesni nazori istrijebe, ne 
bi bilo niSta korisnije, nego da se nadje kaki Muratori ili Tiraboschi 
ili vise ucenih Ilira, pa da napisu povjest svega Ilirika od najstarijih 
vremena do nasih dana, a kao vrelo za takovo djelo mogu se upo- 
trebiti ; napisi, novci, jezik, predaja, osobito stari grcki i latinski pisci 
(nayodi ih preko dvadeset), a pored ovih i noviji pisci. Za ucena i 
cestita covjeka ne moze biti nista sladje ni ugodnije od takova posla. 
Premda nas od pocetaka Ilirika dijele 32 vijeka, opet ce nas veseliti, 
kada budemo citali slavna djela ilirskih kraljeva i knezova, kada bu- 
dimo culi o pomo6i, koju Iliri pruzise grckim kraljevima i poglavicama 
protiv Trojanaca, Epirota, Perzijanaca i Rimljana. Zadivljuje nas me- 
djutim najvise deset strasnih ratova s Rimljanima do Julija Cezara, i 
drugi pozniji za Oktavijana Augusta, Marka Aurela, Trajana i drugih 
careva. A ne bi bilo manje zanimljivo izlaganje obicaja, nosnje, sve- 
canosti itd. starih Ilira. Tko bi sabrao samo ono, sto se nalazi u starih 
pisaca, dogotovio bi bar polovicu djela. Da li ima kakova op6a povjest 
Ilirika ovakova smjera, Voltic priznaje, da ne zna. Noviji pisci bave se 
samo oko Dalmacije, Panonije, Srbije, oko tSlavac, oko Poljske, Ru- 
sije, a zaboravljaju na Ilirik. Trebalo bi, da se tacno proresetaju 



409 

djela ovih pisaca, pa da se zabaci ono, sto je krivo. Zar de narod, 
koji je poznat svijetu istom od sedmoga vijeka, dati ime prastarom pie- 
menu i jeziku? Hi se mozda »Slavi« srame, da priznadu prastaro 
slavno ime (t. j. ilirsko)? >Kakva bi to bila Iudost!< klice Voltid u 
svetom zanosu svoga uvjerenja. 

Pored svih razlika — pise Voltid — Iliri jos imadu i danas slican 
jezik i obicaje. Taj se je jezik seobama mijenjao u oblicima, primao je 
nove rijeci, a neke je stare kvario te tako nastadose razlicita narjecja; 
no, kakogod sto puci jednog podrijetla nose zajednicko ime ilirsko, 
tako bi trebalo, da se iz tih narjecja nacini jedan opdeniti uceni 
jezik. Da se to izvede, trebalo bi, da se sastanu uceni muzevi iz 
svakog kraja, pa da prouce svako narjecje, da odrede, koje ce na- 
rjecje biti osnov, da ustanove najboiji pravopis, napokon da pro- 
pisu, neka se pise i stampa latinskim slovima, jer ona imadu naj- 
Ijepsi oblik, jer dostaju za sve glasove, ispuste li se opori i bar- 
barski, jer su zajednicka svim narodima, i jer bijahu u porabi 
odavna u Iliriku, mnogo prije od Cirila i Metoda, kao sto je do- 
kazao veleuceni Katancic na osnovu srijemskih i drugih spomenika. 
Slova, sto ih ta dva slovjenska apostola zbubase, ne smiju sme- 
tati nasem boljemu ukusu: »ma sto protiv toga iz predsuda brbljali 
neki popovi i redovnici*. Tako bi se stvorio od rijeci sviju na- 
rjecja jedan uceni jezik poput grckoga, a sabran u rjecniku bio bi 
pristupan op<5oj porabi, odakle bi proizasao sjaj i velicina svega 
ilirskog plemena. Svaka zemlja sluzila bi se u svakidasnjoj porabi 
svojim narjecjem; dok bi uceni Ijudi pisali jezikom, stvorenim onako, 
kako je prije predlozeno. Samo 6e se ovako zaprijeciti ponize- 
nje, mozda i propast ovoga prastarog i prekrasnog jezika. Sto su 
drugi obrazovani narodi ved davno ucinili, treba da jos ucini Ilirik. 
Ovako slozise talijanski knjizevnici od prilike pred tri vijeka velik 
rjecnik Delia Crusca, a Francuzi, ugledavsi se na Talijane, sasta- 
vise kasnije rjecnik francuske akademije. I Njemacka je dobila sada 
takav rjecnik trudom neumrloga Adelunga. I Magjari nastoje, da 
dodju do takova rjecnika. 

Dalje navadja Voltic gramaticare i leksikografe ruske, poljske, 
ceske (ovdje spominje rjecnik glasovitoga Dobrovskoga, onda 
skoro gotov poljski rjecnik od Lindea), napokon hrvatske rjecnike 
Ivana Belostenca, Jambresida, Delia Belle, StuUia i »besedishe patris 
a S. Antonio Patavino«. 

U Rusiji se, nastavlja Voltid, mnogo nastoji oko izucavanja 
narodnog jezika i znanosti, te se ve6 petrogradska akademija moze 



4IO 

takmiti s drugim glasovitim akademijama. Poradi pretrgnutih knji- 
zevnih veza pod prijasnjom vladom nijesu mu poznati nego neki 
ruski knjizevnici. Znade VoIti<5 i za poljsko knjizevno drustvo u Var- 
savi i za glavnije zastupnike suvremene poljske znanosti. Ne zabo- 
ravlja on ni na cesku akademiju, koje da je clanom Josip Dobrovsky, 
»prva zvijezda ceske knjizevnostic. Medju ceskim knjizevnicima spo- 
minje i ukusni prijevod Homerove Iliade, koji da je nacinio »Jo- 
annes Negedleho* (mjesto Negedly !), odakle se vidi, da nije znao 
dobro ceski i da je te vijesti crpao valjda iz njemackih vrela. Ta 
i »Dobrov8ky« pisase najvise njemacki! 

I u Rasi, Siavoniji, Hrvatskoj, Kranjskoj, Bosni, Dalmaciji, 
Dubrovniku ima ucenih glava, no ne mogu se ponositi ni jednim 
knjizevnim drustvom. Navest 6e pisce, koje sam pozna. Maksimilijan 
Vrhovac, biskup zagrebacki, gori od zelje, da unaprijedi ilirski jezik. 
Onjepodignuo tiskarnu; svoju ogromnu knjiznicu otvora opdnstvu; 
njeguje znanosti i umjetnosti, a veliku razboritost posvjedocava u 
skupstinama, u hrvatskom i ugarskom saboru. Gotovo sve svoje 
dohotke namjenjuje napretku domovine, ostavljajudi daleko za sobom 
svoje predsasnike. Antun Mandic, veliki prepost zagrebacki, prvi je 
poznavalac ilirskog jezika te je pod njegovim predsjedanjem dvorsko 
povjerenstvo odredilo ovaj novi ilirski pravopis, a proslavio se i u 
raspravljanju domovinskih posala. Izvrstan je poznavalac ilirskoga, 
latinskoga, talijanskoga, njemackoga i francuskoga jezika. Ugledan 
je krizevacki biskup Silvestar Bubanovic, koji sve svoje prihode 
trosi na odgajanje pitomaca. Uceni su Ijudi Gvozdanovid i Stanic, 
kanonici krizevacki, onda Colic, kanonik zagrebacki. Adam Baricevi6, 
zupnik u Zagrebu, s kojim vec VoIti(i dugo prijateljski op6i, izdat 
ce skoro prijevod Ciceronovih djela: de officiis, de senectute, de 
amicitia. M. Vory, kanonik zagrebacki, izdao je skolske knjige na 
domaceni narjecju, A. Vranid (Vranichius) Robinsona, J. Matijevic 
propovijedi, a F. Koretid radi oko prijevoda psalama. Voltid se divi 
ucenosti i revnosti Katancidevoj oko rasvjetljivanja ilirske povjesti 
i jezika. §umsi6 je glasovit ilirski pjesnik, a Paskvid je poznat po 
Evropi kao pisac i profesor matematike. 

Na glasu su jos: Stjepan Stratimirovic, arcibiskup karlovacki; 
S. Avakumovic, biskup temesvarski ; D. Popovid, budimski biskup (na 
glasu radi mnogih djela) ; arhimandrit Lustrina (izdao talijansku slov- 
nicu); Raic (zasluzan kao povjesnicar); A. Stojkovid (na glasu osobito 
radi izdane fizike i poslanica). U Siavoniji pored toga cvatu: o. Velika- 
novid, pjesnik igovornik, pisac :>komedija« ; Turkovi6, osjecki zupnik, 



izvrstan pjesnik; o. Marijan Lanosovid; o. Parisevic, pjesnik i go- 
vomik, koji je izdao nekoliko ukusnih itragedijac ; Lakic, odlican pisac. 

Volti<5 ne pozna, sSm priznaje, suvremenih dubrovackih uce- 
njaka, te spominje samo pjesnika Gj. Feri6a, S. Rajcevida (^ispitatelj 
ilirske povjesti*); dok u Dalmaciji istice ove: u Sibeniku kneza V. 
Draga i Castellania, u Spljetu kneza Bajamontia, kanonika Jurjevica, 
doktora Beninia, Grisogona ; u Zadru kneza Stratika, dra. A. Fratia ; 
u Trogiru kanonika Skakoca. O o. Joakimu StuUiu kaze Volti(i, da 
je vise nego 40 godina posvetio svoihe rjecniku, kojega je prvi dio 
vec izasao (1801. u Budimu). Jednoc 6e povjest pricati, kako je mnogo 
pretrpio s pravom i bez svoje krivnje. Knez Ajala, covjek uman i 
znamenit radi izdanih knjiga, dubrovacki zastupnik kod cara Franje II., 
cijelih pet godina pomagase svaki dan Stullia te je latinski i tali- 
janski dio njegova rjecnika muka gotovo samoga Ajale. 

Nabrojiv§i sve ove, kako Voltic misljase, dike slovjenske knji- 
zevnosti, zakljucuje ponosito: »Eto muzeva, koji mogu ujedinjenim 
duhovima i silama pronijeti ilirsku slavu i cast.« Voltid bijase ro- 
mantik svoga vremena! 

VolticS se boji, ne razumijemo zasto, da 6e se na<5i zavidnika 
i protivnika njegovu djelu; on se medjutim ne boji pravedna struc- 
njackog suda. Priznaje, da ono nije savrseno, ali poraba ilirskog 
jezika nije odredjena, a znacenje je rijeci nestalno. Ilirska narjecja 
jos nemaju knjizevnosti, koja bi se mogla isporediti sa knjizevno- 
stima drugih obrazovanih naroda te prikazuju stanje, kakovo bijase 
u Italiji prije Danta, Petrarke i Boccaccia, u Francuskoj prije Cor- 
neilla, Moliera i Ra9ina, a u Njemackoj prije Gottscheda, Gess- 
nera, Hallera, Gellerta, Hagedoma, Lessinga. Neka dakle prionu 
ucenjaci, mecenati i visa vlast, pa neka usavrse i rasire ovaj jezik, 
potreban trgovcima, putnicima, vojnicima i cinovnicima. Kao pri- 
mjer navodi Voltid baruna Carneu Steffanea*, Friulanca, dyorskog 
sayjetnika, carskog poslanika sa najvisom vlascu po Istri, Dalma- 
ciji i Albaniji, koji je do§ao do uvjerenja, da je pored talijanskoga 
jezika nuzdan i hrvatski. 

Voltid mnogo drzi do toga, sto su u njegovu rjecniku prviput 
obradjena tri jezika. Ako ga budu kakovi zlobni Aristarsi napali : »ut 

* Barun S. Caraea Steftaneo bijase, kako pise VoltiC, uCitelj nadvojvode 
Ferdinanda, nasljednika prijestolja. Kao carskom povjereniku izdadose mu u 
Zadru g. 1802. slavospjev na talijanskom jeziku u znak »radosti i osjeCanja«, 
kako nalazimo u Valentinellievoj bibliograiiji, a grad Motovun (Montona) u Istri 
pokloni g. 1801. caru Franji II. starinsko 2ezlo motovunskih naCelnika, zamje- 



412 

vix nunc natum faciant occumbere nomen<, ne 6e se s njima prav- 
dati, jer ga svaki dan biju mnoge brige. Ono, sto je tvrdio 
o Iliriku, moze dokazati s pomodu grckih i latinskih pisaca(!). Budu 
li ga ipak napali psovkama i zakucastim dokazima, odgovorit 6e im 
u opsirnijem djelu de Illyrico illustrando. 

Izlozismo hotimicno malko obilnije Volticeve misli, da se vidi, 
kako to bijase covjek sirokog pogieda, dosta opseznog znanja i zi- 
voga narodnog osje(^anja. Ovomu se posljednjemu najvise cudimo. 
Odakle Voltidu, rodjenu u istalijancenoj zemlji i odgojenu u tudjem 
duhu, onolika Ijubav k hrvatskom narodu i jeziku? Je li mozda i on 
proveo koju godinu na skolama u Hrvatskoj poput svoga uzeg 
zemljaka, slavnog biskupa Dobrile ? U Hrvatskoj samoj bijase medju- 
tim za njegove mladosti malo, vrlo malo narodne svijesti. Germani- 
zatorno doba Josipa IF. i francuska okupacija kosnuse se jamacno i 
njegove duse, Voltid nam sam kazuje, da je prijateljski opdio sa 
Adamom Bariceviciem, zupnikom u Zagrebu, Kako se s njime upo- 
znao, ne umijemo reti; no prilicno poznavanje knjizevnih prilika u 
Hrvatskoj i Slavoniji pokazuje na njegove veze s obrazovanim kru- 
govima u Hrvatskoj. 

Svojim mislima o Slovjenstvu ne odalecuje se on od tradicije 
dubrovacko-dalmatinske. On zivo vjeruje, da svi Siovjeni sacinja- 
vaju jedan narod, samo je ovaj razdijeljen na mnoga narjecja, koja 
treba da se sliju u jedan knjizevni jezik. 

Nauka o jednom podrijetlu i o jednom slovjenskom jeziku javlja 
se ve6 u XIV, vijeku u ceskih i poljskih pisaca, koji ucahu, da 
im je pradomovina Hrvatska. To vjerovanje preslo je i u Hrvatsku. 
Poljaci misljahu ipak, da su oni jezgra svega Slovjenstva; dok brvatski 
pisci prisvajahu prvenstvo svome narodu: »ilirski« je jezik najljepsi 
i najcistiji. Fausto Vrancid rece, da je ilirsko narjecje krasno kano 
florentinsko u Italiji. 

Gundulid i Palmotic s ushitom pjevaju o slovinskom jeziku, 
koji da se proteze od jadranskog do ledenog mora. Njihov ucitelj 
bijase Mavro Orbmi, koji je sa svojim djelom : >I1 regno degli Slavic 
(Pesaro g. 1601), oslanjajuci se na stare povjesnicare poljske i ceske, 
najvise rasirio kod nas ideju o jedinstvu slovjenskib naroda. 

nivsi na njemu inletadkog lava austrijskim orlom, i to posredovanjem baruna 
Steftanea. Godine 1802. izabra ga grad Kopar svojim gradjaninom i pokroviteljem, 
sto doznajemo iz Kandlerove povjesti grada Motovuna. Valja da se Steffaneo 
osobito zanimase oko slovjenskog jezika, kada Kopitar javlja god. 1826. Dobrov- 
skomu, da je na drazbi Steftaneove knji^nice kupio jednog }>Slavina« i dvije 
»Slovanke«. 



4r3 _ 

I Kaci<; je pozajmio u njega mnogo krivih nazora, pjevajuci 
veselo o Ijudima i dogadjajima , koji .se nikako ne ticu Sloyjena. 
Hrvatski pisci s ove strane Velebita ponavljaju u XVII. i XVIII. 
vijeku sve ono, §to naucahu knjizevnici dubrovacko-dalmatinski. Isu- 
sovac Jambresic, rodoljubni kajkavac, uzimlje, istina, poput Kacida 
Ilirik (juznoslovjenske zemlje) kano jednu cjelinu; njemu je ilirski 
= slovjenski. Taj mu jezik potjece iz Skandinavije, odakle se ra- 
sirio na sve strane, a najcistiji se sacuvao u pravom Iliriku. Jam- 
bresic prica s nekom poboznos(3u, da se u Krapini rodise Ceh, Leh 
i Mosko. On znade i to, da je ilirsko itne tako omiljelo te svi 
Slovjeni ho6e, da im bude zajednicko. I Jambresid je crpao iz Or- 
binia, samo on voii ime ilirsko, a Orbini slovjensko, koje dolazi od 
slava u znacenju >gloria«. 

Odakle je crpao nas Voltid ? I ako ne cituje Orbinia, jasan je 
savez izmedju njihove nauke. Jambresiiia slijedi Voltici dosta vjerno ; 
obojica vole ilirsko ime nego slovjensko. Voltid je pravi ucenik 
starohrvatske povjesno-jezikoslovne skole, koja idealno shvatase sve 
Slovjenstvo kano cjelinu, poznavajud vrlo slabo fakticno stanje 
Slovjenstva i jezike pojedinih Slovjena. Voltic ne bijase u povjesti 
kriticniji od Appendinia, Stullia itd. Ne udaljivase se on od njih ni 
time, sto ne razlikovase velike Ijude od malih, hvaled jednako jedne 
i druge. Koje cudo, ako uceni i trijezni slaviste Dobrovsky i Ko- 
pitar ironicno govore i o Voltic^evim Ilirima i o njegovu prijedlogu, 
kako da se skrpa uceni jezik slovjenski. Kosi se s povjesdu, misljase 
Kopitar, ako se upotrebljava ime Ilir za Srbe itd.; a Dobrovsky 
(g. 1811.) nijece, da bi Poljaci, Cesi i Rusi mogli ikada primiti ime 
ilirsko, koje im nikako ne pripada. I Kopitar i Dobrovsky zabacuju 
misao o jednom knjizevnom jeziku za sve Slovjene, Dobrovsky se 
gotovo ruga (1810.) Volti6evu prijedlogu : »Vidi se, da Voltic potjece 
iz zemlje misionara. Talijani, Nijemci i 2idovi uvijek davahu svijetu 
misionara, blazenih i spasitelja svake ruke. Tko 6e propisivati zakone 
starijoj ceskoj, onda mladjoj, ali dosta znatnoj ruskoj literaturi? Svaka 
od ovih literatura ima svoje prednosti, kojih druga nema.c Kopitarov 
ideal bijahu stari Grci, jer svako pleme pisase u svojem narjecju, a 
jedni Grci citahu spise drugih. Kopitar zeljase, da bude tako i u 
Slovjena, samo im je potreban jedan pravopis i alfabet. Ni Leibnitz 
ne odobravase rada akademije della Crusca. A sto bijase mogude u 
malenoj Italiji, ne mora biti izvedivo u slovjenskom svijetu. Voltic se 
varase, zavrsuje Kopitar, kada vjerovase, da je Crusca ucinila a ne 
florentinski klasici, te je zagospodovalo u Italiji florentinsko narjecje. 



414 

Kritizujuci Kopitar g. 1814. >Slovanku« glasovitoga Dobrov- 
skoga, spominje Appendini-evu raspravu: >De praestantia et vetu- 
state linguae illyricae*^ (god. 1806.) i primjeduje, da u »Ilira< na 
jadranskom moru, sto se tice kritike o podrijetlu Slovjena, vladaju 
velike predsude, jer ne poznaju napretka poyjesti i jezikoslovlja u 
Njemackoj te zaostadose za dobrih 50 godina . . . Ovaj sud Kopi- 
tarov, na zalost, bijase istinit. Kopitar ucase ve6 onda, da nasemu 
jeziku pripada same ime hrvatsko ill srpsko. Volticu ne bijase tudj 
ni njemacki jezik ni njemacka knjizevnost pa opet pripadase sta- 
rijoj, zaostaloj, nekriticnoj skoli hrvatskih povjesnicara. Ova se skola 
nastavlja u Hrvatskoj za idealnog i pjesnickog ilirizma uz prkos te- 
meljitim prigovorima cuvenoga Pavla §afafika, iskrenog prijatelja 
nasih slavnih preporoditelja. Sladak san o jednom knjizevnom jeziku 
za sve Slovjene zanimase ved u XVII. vijeku Hrvata Krizanicia, mnoge 
Cehe, Slovake i Slovence. Posljednji knjizevnik, koji jos i pred 
dvadesetak godina mastase o takovu jeziku u smislu Krizanid- 
Volticevu, bijase Slovenac Matija Majer (god. 1809. — 1892.). 

III. 

Za predgovorom Voltideva djela slijedi na njemackom i tali- 
janskom jeziku tumac hrvatskog pravopisa (3 lista bez oznake stra- 
nica). Gramatika zauzimlje str, I — LV. Iliri upotrebljavaju, kaze 
Voltici, 23 slova. Bio bi rad prilozio i cirilski ili ruski alfabet, koji 
broji 38 slova prema ruskoj gramatici, tiskanoj u Rigi g. 1778. ; a bio 
bi to ucinio za to, da se vidi, kako latinska slova dostaju za sve 
glasove ilirskoga jezika i kako ova slova, isporedjena s (iirilskima, 
ugadjaju vise oku; napokon zeljase pokazati onih 15 dirilskih slova, 
od kojih su neka nepotrebna, a neka su ve6 zabacena, ne ozna- 
cujud nikakova glasa, Medju tim u Becu ne ima ni jedna tiskara 
takovih slova te je morao odustati od toga nauma. 

Odavle se vidi, da je bio Volti6 napredniji od suvremenih 
slaveno-srpskih pisaca, koji u opce ne uvidjahu, da upotrebljavaju 
mnoga zalisna slova; no u drugu ruku krivo tvrdjase, da je latinica 
zgodnija za pisanje nasega jezika nego dirilica. Ni Reljkovid ni 
Gjorgjic ni Dobretid ne bijahu toga mnijenja, izjavljujudi, da je 
tesko pisati nas jezik tudjim, latinskim slovima. Ako se uzme u 
obzir samo estetika oka, onda ima Volti6 potpuno pravo. 

Pravopis je Volticev u opce dobar, bolji nego u ma kojega 
hrvatskoga pisca njegova vremena. To priznaju i Kopitar i Do- 



415 

brovsky. On upotrebljava medju ostalim ova slova : c (car), s (su- 
diti), cs = c, ch = 6, dj (sudjen), Ij, nj, sc == s, x = z, z (zabaviti), 
k (krciti), g (grmiti); a za h kaze, da katkada sluzi za oznaku du- 
Ijina: vrimeiiah = vrimena. Slova q \ y Voltic izbacuje iz hrv. alfa- 
beta; no nepotrebno udvajanje suglasnika zadrzava i on: dillo 
koUo itd. Glas r biljezi Volti6 slovima er ili ar\ dervo, derzalo, 
argja, art itd, Voltidev pravopis jest usavrseni »slavonski« pravopis; 
on ga ni sam ne zove svojitn. 

U gramatici Volticevoj ne nalazimo osobita napretka prema 
starijim hrv. gramatikama. Delia Bella (njegov je rjecnik sa slov- 
nicom izasao prvi put g. 1728. u Mlecima) pozna tri sklonidbe hrv. 
imenica, a toliko ih ima i nas Voltic ; Delia Bella nalazi u jednini 
7, a u mnozini 8 padeza — tako i Voltic. Evo jednoga primjera 
sklonidbe iz Voltida: junak, junaka, junaku, junaka, od junaka, 
s' junakom — junaci, junaka (junakah), junakom, junake, o junaci!, 
od junak ft (junakah), s^ junacima, u junacih; a iz Delia Belle: 
vjetar, vjetra, vjetru, vjetra(!) ili vjetar, o vjetre, od vjetra, 
s vjetrom — vjetri, vjetaraa, vjetrom ili vjetrim, vjetre, o vjetri, 
od vjetaraa, s' vjetrima i s' vjetri mi. Delia Bella pozna tri 
sprege: na aw^ em i im, Tako i Voltid. Oba jednako sprezu, zadr- 
zavajud neke zastarjele oblike, koji se jos cuju sporadicno u Ca- 
kavaca, n. p. u imperfektu: imah, imase, imahomo, ima bote, 
imahu. Delia Bella razlikuje u glagola nacine: indikativ, imperativ, 
optativ i conjunctiv, dok je Voltic izbacio optativ. Obojica mijesaju 
stokavske i cakavske oblike, arhaisticne i novije. Sintaksa je takodjer 
u obojice slicna, no dosta mrsava. Voltic je samo jezgrovitiji, ali 
njegovo gramaticko znanje u opce ne prelazi znanja Delia Bellina. 
Kopitar, premda rodjen Slovenac, mogase zabavljati g. 1812. Voltidu 
i Lanosovicu, da upotrebljavaju nehrvatske konstrukcije, n. pr. m e n e 
samoga krivim mj. sebe samoga. 

Volti6ev je rjecnik sastavljen u duhu slovjenske' uzajamnosti. 
Osnov je njegovu rjecniku narjecje stokavsko-cakavsko, no on se ne 
kloni ni kajkavskih rijeci. Pisac mijesa i rijeci i oblike i izgovor 
sviju nasih narjecja, koristeci se dotadasnjim rjecnicima stokavsko- 
cakavskim i kajkavskim. U svaku je ruku vrlo nedosljedan. Tako 
nalazimo u njega: did, ded i djed; dete, dite i djete; grih, greh i 
grjeh; katkada ipak samo jedan izgovor, najobicnije ikavski. Pored 
daska, bazg, (Sutiti, dodi, istudi, pise on i kajkavski: deska, bezg, 
cutiti, doci, istuci. Mjesto S upotrebljava redovno dj\ katkada mu 
ipak izbjegne cakavsko-kajkavsko j\ breja, varmeja. Voltic je posao 



4i6 

i dalje te je unio u svoj rjecnik i rijeci iz drugih slovjenskih jezika, 
narocito iz ruskoga, ceskoga i poljskoga, n. pr. kur (a navodi u rjec- 
niku pored toga ihrvatske rijeci: kokot, pivac, peteh); rjada, smjas, 
midlo, slovnik, starosta, vozduh ltd. Voltic^ bija§e tako slobodo- 
uman u torn pogledu te nije podao ovakim rijecima ni hrv. oblika. 
Svoju misao o slov. knjizevnom jeziku nije eto izvodio najsrecnije ! 

Njegov njemacki i talijanski tumac hrvatskih rijeci nije uvijek 
vjeran, katkada je dapace pogrjesan, n. pr. danovati nije tacno: 
soggiornare, intrattenersi, wohnen, sich aufhalten ; cehulica (pravo 
cehuljica) nije »Weintraube«, ve6 jedan dio grozda; kabao moze 
biti >Wassereimer«, no nije >secchia«. 

Volti6 bijase poslao svoj rjecnik na poklon Dobrovskomu, koji 
ga je ocijenio (ne bas najpovoljnije) u tSlovankic god, 1814. Do- 
brovsk}^ mu je vratio milo za drago, poklonivsi mu godine 1822. 
preko Kopitara svoju slo^nicu crkveno-slovjenskog jezika. 

Mi se cudimo, da Istranin, odgojen u tudjem duhu, niogase 
napisati i ovaki rjecnik. Volti6evu djelu bijase prakticna svrha: on 
ga je sastavio za svoga odiicnog ucenika baruna Steifanea, koji ga 
je ponukao, neka ga izdade o njegovu trosku. Stranac se mogase 
njime okoristiti. Prednost njegova bijase njemacki tumac te se doista 
upotrebljavase i u Kranjskoj po skolama. G. 1810. pise Kopitar Jakovu 
Zupanu (g. 1785. — 1852.), ucenomu profesoru teologije u Ljubljani 
(Zupaji bijase pristasa priblizenja Slovenaca k Hrvatima), da je vec 
otposlano »I5 Voltiggiac za popa Sivrida, profesora u Ljubljani. 
Godine 1812. javlja opet Janez Primic (1785.— 1S23.) iz Graca Zupanu, 
da mu je barun Zois poklonio jednog >Voltiggi-a<. 

Voltic bijase obe^ao godine 1802., da 6e napisati 
i povjesnicko djelo o Iliriku. Izdao ga nije, ve6 
ako je ostalo u rukopisu poput Gajeva. Sva je 
prilika, da je dobro radio, sto ga nije tiskao. 
Mozda se Voltic plasio kritike Dobrovskoga i Ko- 
pitara, ucenjaka prvoga reda, kojih znanju ne bijase 
dorastao te je bacio u kut svoje povjesnicko pero. 




Varazdin. 



loan Mil6etic. 



kod'ruSevina drevnih dvora. 



dam, drevni dvori, 

ieme baca sjenu 
Na zidine posivjele 
I na slavu potamnjenu . 



Ispred dvora u poljani 
Na podnevnom zarkom suncu 
Kmet se trudan znoji, prii, — 
Dvori stoje na vrhuncu. 



'■ "^auro soenje poisplela 
Mahovina, znak starine, 
A iz rupa kamenih se 
Sa svog gniezda soko vim 

U znalicna prolazntka, 
Mrko bulje u me stiene; 
Bude mi u dusi slike, 
Mastam prolle uspomene : 

Njezne gospe o Ijubavi 
Cavrljale po odajam' 
Uz svijetle gospodare 
Zivot bio vjecni sajam. 

Starigrad u Dalmeciji. 



I sve minu poput sanje, 
Vrieme drevne dvore shara, 
U nepovrat sjaj im ode, 
Nesta gordih gospodara. 

Samo unuk davnog kmeta 
Blizu dvora mirno ore; 
Njemu dvori o djedova 
Patnjam' nista i ne zbore. 

AI tek zumi u to stienje, 
K6 da cujes, sapdu gosti, 
Sto tu nekad stanovali: 
»Kmete, pro3ti! Kmete, prostili 



Ante Petraoi6. 



IZVIR SAVE-DOLINKE. 

{zmed treh glavnih delov kranjske dezele slovi glede prirodne 
lepote najbolj gorenjska stran. Strazijo jo v nebo kipeci skalnati 
vrhovi. Ob goriSki meji mol6 Julijake Alpe svoje ponosne glave 
visoko gori v sinji zrak, na meji korosko-stajerski pa se vzdigujejo 
Karavanke in kamniske (savinjske) planine. 

Pojdi z menoj, dragi citatelj, v zgornji konec Gorenjskega. Tu 
se odpira svet, ki tekmuje z najbolj divnimi prizori goratih Tirolov. 
Pri Javorniku 1523 m| poataja ravnina vedno ozja, ker se priblizu- 
jejo gore druga k drugi, Tu se zacenja takozvana »Dolina«, ki je 
raztegnjena od vzhoda proti zapadu. Vije se dalje proti Jesenicam 
(585 m), Dovjemu {653 m), Kranjaki Gori (804 m) in se koncuje na 
razteku savsko-dravskega povodja v Ratecah (865 m). Tudi prebi- 
valce teh krajev imenujejo iDolincec Bistri zelenkasti potok, ki naju 
spremlja na potovanju, izgubi se polagoma, Pojdiva ga iskat, saj je 
vreden, da najdeva sled, zakaj to je Sava-Dolinka. 

Kakor znano. ima Sava dva glavna izvira: enega v Bohinju, 
odtod ime Sava-Bohinjka, druzega pa na koncu gorenjske Doline 
z imenom Sava-Dolinka. Nad Radolico se zdruzujeta v celoto. Voda 
postaja vedno mocnejia, sprejemajoca v svoje narocje ob desni in 
levi razne dotoke. 2 njimi hiti na Hrvasko, namaka kot mogocna 
reka stavonsko-bosansko-srbsko obrezje, se zdruiuje pri Beiem gradu 
z Donavo in drvi z njo spojena svoje valove v krilo Cmega morja. 
A vrnimo se k njeni zibelki nazaj v bele pecine ! 

Nekdaj so mislili, da ima Sava svoj pocetek v jezeru pod K6- 
renom (Wurzen, Wurzener Save), ker se iz njega izliva. To jezero 



4X9 _ 

je med Rdtecami in Kranjsko Goro, pa podobno je bolj velikemu 
mocvirju, porastlo z gostim bicjem, med katerim imajo mnogoste- 
vilne divje race varno skrivalisce. Sem ter tje se nahajajo precejsne 
globocine, katere imenuje Ijudstvo zaradi temno-zelene barve >Ze- 
16nce«. A ti tolmuni niso prvotni, ker dobivajo vodo od drugod; 
oni so le nabiralniki, ki se polnijo iz podzemeljskih vrelcev, te pa 
obskrbuje mocni glavni studenec, ki ima svoj vir 5 km od tukaj 
proc V veleromantiski »Planici«. Ondi prisumi dokaj krepak iz 
peceyja, se prekucuje cez skalovje in izgine slednjic v skritih vo- 
tlinah, da pride pri korenskem jezeru zopet na dan. 

Planica je z visokimi gorami obdana dolina in pri vhodu precej 
siroka. Ko smo prestopili zeleznisko progo, imamo na obeh straneh 
rdtesko polje, zavarovano z gosto leseno ograjo. Pot se polagoma 
napenja, pa le toliko, da komaj poznamo ; rdece zaznamovane skale 
pa nam kazejo, kje moramo hoditi. Ko smo izven njiv in travnikov, 
prestopimo velik prod, posut s sneznobelim kamenjem in peskom. 
Navadno je suh, le ob velikih nalivih zacne narascati, a takrat raz- 
saja silovito. Ta deroci hudournik je — Sava, ki se sicer pretaka 
V neznanih rovih pod zemljo in le ob dolgotrajnem dezevju izstopi 
na povrsje ter tece takrat navadno eel mesec. Ljudstvo jej pravi 
Nadiza ali Nediza. 

Dolina se stiskuje bolj in bolj. Iz pescene zemlje ne poganja 
druzega kakor redko, pritlikavo rusevje. Na obeh straneh nas zajme 
strmo, razklano skalovje. Od dalec slisis ukanje pastirjev, zvenke- 
tanje zivine ali piskanje planinskega tica. Ako das s krepkim klicem 
tudi ti duska svojim custvom, tedaj ti odzdravi malik z dvojnim ali 
trojnim odmevom. Sedaj sva prisla po klancu na malo visino, in tu 
stojd pred nama kakor v amfiteatru ponosni orjaki v vsem svojem 
velicastju. Glej tam pri sklepu doline siloviti vogelni kamen s posev 
odsekano piramido! Toje opasni J dlove 0(2655 m), za Triglavom 
in Mangartom tretja najvisja gora v nasih planinah. Nanj se na- 
slanja okroglasti Strug (2291 m), ob Strugu pa steguje Pone a 
svoj trojni vrh v ozracje (2280 m). Na jugu se vlece podolgovat 
greben z vertikalno razcesanimi skladi, ki se koncujejo v najvisji 
vrh Mojstrovko (2367 m). Sosed Mojstrovki je veliko Sleme 
(19TO m), pod katerim pelje skozi ozko sotesko »Grlo« strma pot v 
malo Pescenico in v Kranjsko Goro. Tu omenjamo se Ciprnik, 
ki ima sicer le 1763 m, pa je zanimiv radi svoje osti, katero moli 
rilcu enako v visave. Na okrog in okrog nas tore] obdaja velicastno 
gorovje, da smo vklenjeni med njim kakor v kolobarju. In ravno ta 



420 

cudovita razvrstitev, da so postavljene gore v krogu druga poleg 
druge, je jako redka naravna prikazen. Zato smemo imenovati to 
gorsko zatisje nek »unicum« v nasih planinah. 

Cuj daljno sumenje! Ondi pod srednjo Ponco ugleda dobro 
oko belo nit, vijoco se cez pecine. To je slap — izvir Save. Kakor 
hi se nam bolj mudilo, pospesujemo korake in kmalu smo na veliki 
trati. Poprej smo tolkli po trdi poti, sedaj stopamo po mehki pod- 
lagi, in skoda se nam skoro zdi, da tlacimo z nogami bele marje- 
tice, katerih je vse polno posejanih na zeleno-barzimasti odeji. Ku- 
strave ovce nas gledajo tako zvedavo, kakor bi premisljevale, odkod 
so priSli ti Ijudje; tu zalaja njihov varih, sivkasti Svic, in vsa ceda 
zbe2i proti goscavi, mi pa hajdi navkreber k slapu. Ko smo stopili 
cez preprost mosticek, pod katerim zubori hladna studencnina, je pot 
nekoliko tezavnejsa, a brez nevamosti. Le pri vrhu je treba kora- 
kati previdneje in poprijemati se zeleznih klinov, ki so vdelani v 
skalovju. Tu smo sedaj v visini 1203 m pri izviru matere Save! 
Voda nabira se v razpokah in se izteka tako pocasi, da komaj 
vidis. Skoro bi trdili, da mora biti znotraj kako jezero. Brez skrbi 
zalucis palico v globino, ker priplava pocasi zopet -nazaj. Takoj, ko 
pride voda iz votlin, razliva se po strmem pecevju in prsi v vec 
oddelkih od skale do skale. Globoko pod seboj gledamo zelene li- 
vade, nad nami pa se vspenjajo ali visijo celo cez nas navpicne 
stene, da cbhaja cloveka misel: Kaj, ako bi se odtrgalo in zvalilo 
na nas! Pogumnejsi pa plezajo se nekoliko visje, cesar seveda ni 
svetovati, ker se lahko spodrsne in zgodi velika nesreca. Sedaj smo 
se toliko ohladili, da pijemo brez skrbi en kozarec ali dva te zlahtne 
tekocine, ki je tako mrzla, da se roke ne mores dolgo casa drzati 
V njej, pa tudi zdrava tako, da ti disi po njej vsaka jed. 

Nazaj gred^ se oglasimo in odpocijemo v koci slovenskega 
planinskega drustva. Tu se izvrstno prileze malo pokrepcilo, poleg 
tega nam je v zabavo spominska knjiga, v kateri pregledujemo in 
kritikujemo belezke turistov in dostavimo tudi sami kako opazko. 
Ne dalec proc stoji z debelih hlodov stesano domovanje r^teskih 
pastirjev. Obdano je s stoletnimi smrekami, ki so se borile ze z ne- 
stetimi viharji, a neupognjene odbile vsako nevihto. Pri velikem ba- 
krenem kotlu najdemo pastirja »spravnika«, ki doklada polena k ognju, 
da cimprej zavre mleko, iz katerega dela okusen sir. Njegovih to- 
varisev ni doma, ker morajo biti pri zivini; sele zvecer pride vsa 
druzina skupaj. 2ivalco pozeno v zunanji ograjeni prostor, sami pa 
polezejo ob okajenih stenah ter so drugi dan zgodaj zopet na nogab. 



Slisal sem, da pravi Hrvat Hryatu, ce mu zeli kaj slabega, naj 
bi bil ondi, kjer Sava izvira. Tega jaz ne zelim, pac bi pa zelel, naj 
bi prihajali nasi vrli hrvaSki bratje pogostoma na naie planine, naj 
bi prihajali tudi na izvir Save-Dolinke in Save-Bohinjke. Eden in 
drugi izvir ima svoje krasote, eden in drugi te obcara, tu in tarn 
vidis, da je mila nasa Sava, katera nataplja s svojo vodo slovensko 
in hrvasko zemljo, res bistra hcerka planin. Ob njeni zibelki stoje 
ponosni gorski velikani, katerih sive stene se odrazujejo v njeni 
kristalni vodi, zelene smreke in vitke jelke skrivajo jo pred zarki 
pekocega solnca. Na dolnjem svojem toku pozdravlja 
ta hitra planinska hcerka bele vasice, vije se mimo 
ravnega polja, pisanih travnikov, njena struga se siri, 
njena voda izgublja zelenkasto bojo in drevi se dalje 
vedno hitreje, hitreje, kakor da se jej tnudi tja ua 
prostrane hrvaike planjave, obrobljene od prijaznih 
vinskih goric. Iz bistrega gorskega potoka postaje 
mogocna reka, zbira potoke in recice, a nje sila v 
slogi raste. Bodi nam ona vzomik in ucitelj, nam 
enokrvnim bratom, kateri stanujemo ob njenih bre- 
goviht Sami za se smo majhni, neznatni, v brat- 
ski slogi zdruzeni bodemo veliki, mocoi, a ta na^a 
moc bode nam oznanjevalka bolje bodocnosti ! . . . 



Josip Laoti^ar. 



STARAC LUKA. 

Iz Podgorja u hrvatskom Primorju. 
I. 

Ram se nagovorid od Ive, i mi se mjeseca listopada pre- 
krasnog jednog dana uputimo u malenoj barftici duz obale 
k jugu. — Ovako — rece on meni — od liSke do liike, od 
mjesta do mjesta mozemo, ako vas je volja, sve do samoga Zadra. 

Nije vozikanje morem u malenoni camcu tako neugodno, kako 
biste pomislili. Vi naime pomisljate to sebi, kako ste se ukocili, sje- 
dedi sav bozji dan na jednom mjestu u tijesnoj barcici, kako osku- 
djevate na drustvu i na boljoj hrani, nemate dnevnih listova ni vijesti 
iz domadega i stranoga svijeta. A ja kazem, da vam sve to nado- 
knadjuje jedno cuvstvo, sto ga samo na otvorenom mom potpuno 
uzivate, a to je cuvstvo: sloboda . , . sioboda od raznih briga i 
mnogih tricavih stvari, sto vas opletu poput mreze i vi im morate 
robovati. 

Mi ribareiSi s dobrom sredom ostavismo oko cetvrte ure po 
podne za sobom ved i selo Lukovo, kad Iva najedanput za naj- 
Ijepseg ribolova digne glavu i naculi usi kao zee, koji je pasudi 
zanjusio nesta sumnjiva. U takvoj prilici badava cete pitati Ivu : Sta 
je? Ako nadje zgodno, on de vam i bez pitanja redi, a drukcije 
odbit ce vas zlovoljno, zamrmijavsi neke neartikulovane glasove. 

Ja dakle pocekam, a Iva se, posto je obisao ocima obzorje, 
javi s jednom samo, ali osudnom rijeci: 

— Bura! , . . 

Obojica smo miicali. Mene je zahvatilo gorko custvo i pravi 
prosvjed duse kao protiv kakove nepravde. Iza prvih jesenskib bura 



423 

bijase ovremenilo, svi Ijudi, koji su se razumijevali u proricanje vre- 
mena, navijestahu martinjsko Ijeto, pa zato sam se ja i dao nago- 
voriti, da poduzmem samodrug s Ivom taj put u malenom camcu. 
A sad eto! . . . Bilo mi je iza Ivinih rijeci kao igracu, koji je na 
dobru kartu postavio veliku svotu, pa su mu naglo presjekli nadu 
otkrivsi mu drugu kartu: Izgubio si! 

No iza toga se u meni probudi ona neslomljiva sila Ijudskoga 
duha, koja cesto na ocigled gotove cinjenice joS znade bodriti : mozda 
ipak nije tako ! — Pa obadjem i ja brzim pogledom jasnu vedrinu 
i sjajnu pucinu i ne nasavsi nista sumnjiva, dignem oci k nebo- 
ticnim vrsima gordoga Velebita. Tamo se vrh najvise jedne glavice 
sabralo na divnoj nebeskoj modrini drazesno drustvance maUh me- 
keinih, poput srebra bijelih oblaci<3a. I poput bolesnika, koji nepro- 
miSljeno zataji lyecniku vazan koji simptom svoje bolesti, ja bez 
ikakova uvjerenja recem Ivi: 

— Mislite li one oblaci6e? . . . Od njih nema opasnosti . . . 

— A ja ju ve6 cujem, — rece on uvjerljivo ; — prije cetvrt 
ure evo je dolje . . . Zamotajte povraz. 

Prosvjedovati nije se dalo. Ja naime napnem usi i zamjetim 
jasno u visinama nad kopnom nejasan sum. Oblacidi bijahu se ve6 
zbili u dugacak, po sredini skroz taman oblak. U tiSini mora stao 
se osjecati neki nemir, uzduh se jos nije gibao, ali postao je naglo 
hladniji. Mi jos motamo povraze, a prvi vihor zazuji vrh kamena i 
namreska tik samoga kopna more. A onda sune hrlo k otvorenom 
mom, pisudi po glatkoj pucini siroke, tamne i rasljaste pruge. 

Iva je dotle namjestio vesla i upro snazno veslati k obali. Za- 
masi vjetra bivahu sve ces<5i i jaci i, dok smo mi ulovili kraj, cmjelo 
se ve6 more od jake bure do polovice kanala. — Izadjemo na pijesak 
male neke drazice, pod golemim i pustim kamenitim krajem, a u 
svoi nevolji ne zaboravismo ipak na spag, sto smo ga nedaleko na- 
mjestili u neku pe<5inu, gdje je Iva sudio, da 6e biti grug. 

U to je bura ve6 razvila svoju punu snagu, a mi s kamena na ka- 
men, s rta na rt dodjemo do mjesta, gdje je Iva oko kamene glavice 
omotao kraj spaga, Ja se zaklonim od bure ispod crvenkaste litice, 
a Iva poskoci vjesto na ostru »puntu« i cu6ne na nju ne mare6i, sto 
ga more zapljuskava do pojasa. Najednom se on okrene k meni: 

— Gospodine, ulovljena je velika riba. 

I on stane vudi, a nas zaokupi od te lovine tolika radost, te 
od toga casa nije ve6 za nas duvala bura vrh mrtve pustosi, niti 
bitisalo pitanje, gdje Cemo probaviti nod, Nije dugo postajalo, a n^ 



424 

kraju bijele napete spage, sto je ulazila koso poput pruta u zelen- 
kasto more, zavijuga se pred nasim ocima grug kao crn kolac. 
Obijest svlada Ivu, te on stane ve6 izmisljati kojekakove doskocice, 
all najedanput spusti ruke, problijedl i zagleda se otvorenih ustiju 
u more. A onda istisne drhcucim, napetim glasom: 

— Pregrizao spagu . . . i pobjegao . . . 

Samo tko je lovac, tko je ribar, poznat 6e ono gorko custvo, 
sto svlada covjeka, kad mu lovina izmakne iz ruku. Pohota za plije- 
nom, prava zvjerska pohota, razvijena je u lovaca toliko, te se u 
njoj u takovu casu izgube sve druge misli, nestane svih drugih osje- 
6aja i cuvstava, jer covjek u vlasti te strasti podlegne jednomu osje- 
daju, koji nije zalost, nije bol, nije srdzba, nije strah, — ali ima u 
sebi glavne biljege svakoga od tih custava. 

Mi smo ostali buljedi tupo u rastalasano more i pogledavali 
muce jedan drugoga. 

Sunce je medjutim naginjalo k zapadu, a u to doba obicno 
vjetar ili opet popusti ili se razmase jos jacom snagom. Danas je 
poskocio i digao iznad valovlja sloj vodenoga praha poput sjajno- 
bijele magle, kojoj se gomja naslaga od sunca na zapadu prelije- 
vala crvenim i zlatnim bojama. 

Poskakujudi s kamena na kamen vratimo se u nasu drazicu, 
a Iva ne maredi, sto mu je bura leprsala kosuljom, opetovase u 
jedan dusak: 

— Kakva riba! Jeste li vidjeli, kakva riba! . . . 

Mi sjednemo u dnu drazice pod veliku neku plocu, sto nas je 
stitila od bure, ili — da govorim s Ivinim poredjenjem — gdje nam 
je bilo kao u sobi. Tu sjedimo mi neodlucni i licem okrenuti k mom. 
Nad nama grmi bura, pred nama sumi more, zapljuskava s velikim 
talasima na pijesak i valja ga u zal i niz zal, a onamo dalje razbi- 
jaju se brzi valovi s velikom bukom o emu izdrtu obalu. U kanalu 
hrle tisuce bijelih valova od obale k otocima. Cini se, kad se dugo 
zagledas u taj zivot, kao da ogromna rijeka izvire ispod nasih nogu 
i brza sumnim tokom u neznane daljine za otocima, kamo moje 
oko ne moze doprijeti. Meni dodju na um rijeci velikoga hrvatskoga 
pjesnika: Ljudski zivot nije drugo, neg smudeno jedno more — i 
ta slika, sto sam ju sto puta citao citiranu, bude mi ovaj cas jasnija 
nego ikada. — Sunce je medjutim taknulo vrsak otoka, a nebo oko 
njega planu divnim vatrenim bojama, kao zacaran zracni svijet. Bijeli 
pahuljasti oblacici sa zlatnim i rumenim rubovima plovili su nestasno 
po tom zracnom predjelu, po kojemu su se rastakale najdivnije nu- 



425 

ance svakovrsnih boja, i koji se hvatao s jednim krajem sunca, a 
s drugim daleke plavkaste i srebrenaste pucine. Tamo, gdje je bila 
ta neopisiva cama Ijepota, koje nijesu dostojne ni najsmjelije slike 
Ijudske fantazije, tamo, gdje su u velicanstvenoj vlasti svjetla plo- 
vili sjajnim bojama izvezeni oblacidi — tamo je kao od ceznuda hr- 
lilo bumo valovlje, da se razlije u beskrajn\i pucinu, u kojoj je vladao 
apsolutni mir. Ovako burnom borbom shrvan hrli i Ijudski zivot u 
carstvo yjecne Ijepote i mira. 

— Sto vi velite ovoj buri? — upita naglo Iva, a ja se prenem 
iz svoga mastanja. 

— Ja se bojim, da ne ce popustiti. 

— To velim i ja . . , 

— Pa sto demo, Iva ? 

— Da vi bas hodete, ja bib se usudio s nasom barcicom sve 
polako uz obalu natrag u Lukovo, pa biste vi prenodli kod zupnika. 

— A kako <5emo, Iva, preko draga? 

— Istina . . . 

On se zamisli casak. 

— Cujete li ju, kako buci u uzduhu ? — upita me onda. 

— Cujem. 

— Ovdje ne mozemo ostati svu nod. Morat demo gore, pokaze 
on u kameno brdo, sto se svojom golemom tjelesinom ustubocilo 
ravno nad nama. — Vi 6ete se uprijeti o mene, pa cemo sve po- 
lako . . . sve polako ... A usta cete zacepiti rupcem. 

Po moru se bijahu prosuli posljednji rimieni traci sa zapada, 
jesenski sumrak stao se vu6i po dragi; s njim se u toj pustoj samodi 
uvlacilo u dusu vrlo neprijatno cuvstvo. 

Iva izvuce barcicu daleko u obalu na pijesak, slozi u nju ve- 
salca i onda rece odlucno : 

— Idemo. 

— A kamo demo doci? 

— Samo idite, jer 6e nas stiCi noc. 
I mi podjemo. 

Bura je grmjela oko nas i nad nama, slazudi strahovitu simfo- 
niju s morem, sto je sumjelo po svem kanalu. Mi stupamo s kamena 
na kamen i uspinjemo se sporo i tesko izmedju sirokih, niskih smreka 
i crnih grmecaka trna, na kom se gdjegdje zabijeli cuperak vime: 
harac, sto ga je ostavila ovca ili koza, da dosegne busen trave, 
sto se zaklonio ispod trna. Sav je kraj oko nas kamenita, grdna 
pustos, golemo mrtvo groblje, sto svojim mirom besdutno podnosi 



426 

mahnita krila bure i biicnu svirku iz zracnih visina. Iva pokusava 
gdjckada, da 6e nesta reci, ali bura mu odnese glas k moru, 
on utone u burnom sumu, kao pljusak sitnog kamecka, bacena u 
bucno more. 

Onda se najedanput nadjemo u zatisju, odahnemo i otaremo 
oci, zamudene suzama. . 

— Pitali ste, kamo cemo ? Jos nam je po sata do ceste, a kraj 
same ceste naci cete gostionicu, nemate je, duse mi, sred grada 
bolje. Dobit 6ete, sto vas je god volja — i krevet, mogao bi na 
njem spavati kralj. 

II. 

Vec se spustala nod, kad mi ugledasmo pred sobom uglednu 
zidanu kucu, kojoj su se izmedju drvenih kapaka vidjele rumene 
pruge svjetla. Okolo na okolo sterala se u tami pustos, a ta kuda 
svojim svjetlom sred tame, svojim mirom sred mahnitoga bijesa 
bure dirnula se duse neobicno prijatnim custvom. Iva otvori vrata 
i pozove me, da udjem. 

Nadjemo se u prostranoj, plocanoj kuhinji s visokim ognjistem, 
na kom je veselo plamsala vatra, s dvije velike police pune posudja, 
s ovelikim ormarom i s klupom, na kojoj su bile dvije fucije s pr- 
tenim cepovima i dvije natkrite posude za vodu. S jednoga zida 
bacala je mala petrolejska svjetiljka slabo svjetlo u zadak kuhinje. 
Tu je vladala prijatna tisina i ugodan vonj po svjezem dimu, sto 
se tankom, prozirnom i plavkastom naslagom slozio ispod visokoga 
stropa. 

— Cija je to ku<5a, Iva? 

— Staroga Luke, — odvrati on, i dok sam ja otirao suzne 
oci, otvori on s lijeva vrata. Iznutra udari topao zrak, pun ugod- 
noga mirisa po tamjanu. 

Iva pozdravi nekoga i odmah nastavi: 

— Ulovila nas na moru bura, pa cemo se s vasom voljom za- 
kloniti ovdje, dok ne popusti. 

Na vrata dodje trideset-godisnja zena cmih, poniznih ociju, 
prijatna, nesto kao da prerano postarana lica i izoblicenih kontura 
tijela; ocevidno — kao sve zene u Primorju — prerano istrosene dje- 
vojacke svjezosti gustim rodjajima i nebrigom za se u vrijeme babinja. 

— Tko je to? — upita ona tiho gledajuci izmjenice Ivu pa 
mene. 



427 

— Ulovila nas na moru bura, — rece opet Iva. 

— Gospodin 6e dobiti sobu, — rece ona, a ja, razumjevsi ju 
krivo, udjem kraj nje unutra. 

Ta je soba bila vrlo prostrana i razdijeljena zasjenjenom svje- 
tiljkom u svijetlu i tamnu polovicu. Svjetiljka je gorjela na stolu u 
zadku sobe, kod stola je sjedio dvanaest-godiSnji djecacid, a pred 
njim je bio arak pisa<5ega papira. Kad sam ja usao, griskao je taj 
djecacid jedan kraj olovke i upro u me svoje mime, plave oci. 
Cisto pobijeljeni zidovi bili su krcati slika u crnim i pozla6enim 
okvirima, oko sobe do zidova sjedilo je jos pet, sest Ijudi tiho i 
ozbiljno, kao da su se sastali na neko vazno vijedanje. U jednom 
kraju zabayljalo se igrom dvoje bjeloglave djece od tri i pet go- 
dina; djeca su se smijala i ocevidno mukom gusila u sebi zelju, da 
se jave punim glasom. U prvi sam cas pomislio, da se tu obavlja 
zajednicka vecemja molitva u obitelji, pa htjedoh da se komu is- 
pricam, sto sam ih u tom svojim dolaskom pobunio. A u to pri- 
stupi k meni na prstima cetrdeset-godisnji krsan covjek, prinese mi 
slamnati stolac i sapne: 

— Jeste li vi novi gospodin biljeznik? 

— Nijesam . . . Ja sam putnik, a vi molite, pa sam vas neho- 
tice zbunio. 

— Stari nam se djed dijeli s dusom, — rece on jednako sapcucim 
glasom. 

Netom je on to rekao, javi se iz tamnog kuta sobe staracki, 
ali dosta jaki glas : 

— Napisi: Po pet desetica neka se razdijeli Mandi pokojnoga 
Jure Tomljenovi6a, Ivki pokojnoga Nikole Miskulina i Bari pokoj- 
noga Filipa Lukacida, da se mole gospodinu Bogu, neka mi oprosti 
one grijehe, koje sam u neznanju pocinio. 

Djecak, koji je griskao olovku, nagne se nad papir, pruzi.iz 
usta jezik i stane pisati neravnim centimetar dugim pismenima, sto 
je bolesni starac govorio, pratec^i pri tom pomicanje olovke vjemo 
svojim jezikom. 

— Napisao sam, — rece djecak iza duge tisine, u kojoj se culo, 
kako povlaci olovkom po papiru. 

Dotle sam ja razabrao u tamnom kutu sobe krevet i na njemu 
stara covjeka gola tjemena''i bijelih brkova. Oko njega lebdio je 
svecani mir, a na njegovu lieu dostojanstvo ; u ruci drzao je cislo i 
spustio na nj pogled poluzatvorenih ociju. Pokraj kreveta gorjelo 
je u casi maslinovo ulje malim, zuckastim i nemirnim plameckom, 



428 

a do uzglavija stojala je neka starica u crnoj nosnji i drzala u ruci 
ugasenu vostanicu. Njezino zuto i nabrano lice pod cmim rupcem 
bilo je nepomicno, oci je drzala zaklopljene, te se vidjelo, kako se 
sva zanijela u molitvu, sto ju je prebirudi usnama u sebi govorila. 

Do podnozja iznosilo se iz polumraka Ijepusno puno lice 
osamnaest-godisnje djevojke. Bila je sva jedra; prjecke, sto ih je 
preplela na prsima, kao da 6e popucati i popustiti talasanju cvrstih 
grudi. Ali velike njezine oci s dugackim trepavicama gledale su dje- 
tinjim mirom i gotovo cude(ii se preda se. I ona je drzala sklopljene 
ruke naslonjene o donji kraj kreveta. — Iza djevojke sjedjele 
su cetiri zene srednje dobe. One bi kadikad maknule ocima i obre- 
dale pogledom cijelu sobu, a zatim bi, susrevsi se ocima, kimnule jedna 
drugoj glavom sporazumijevsi se Bog zna u cemu. Tri muskarca 
u dobi izmedju trideset i cetrdeset godina, Ijudi nekrupni, ali zilavih 
misica, sjedila su s druge strane sobe do zida jedan do drugoga. 

Svecanu tisinu prekidalo je kratko, ponesto hropotljivo disanje 
starca. Djecak s olovkom u ruci ispravljao je pomno svoje zapiske, 
u kojima sam mogao procitati medju inim: 

— Oprastam tri i po forinta duga Matiji pokojnoga Marka Trci- 
sibe, da se moli za moju dusu . . . Oprastam sav dug djeci pokojne 
Mare Vukodlakove . . . 

Medjutim ovo dvoje malene djece nije vec podnosilo tu ozbUjnu 
tisinu, sto ih je okruzavala. Njih se dvoje stalo glasno smijati, a 
jedna od zena ustane i izvede ih iz sobe. A kad se povratila, 
podigne druga iena iz svoga krila cislo i pocne moliti jakim glasom, 
izgovaraju6i lagano i s osobitim naglaskom jednu po jednu rijec: 

— Zdravo Marijo, milosti si puna, Gospodin je s tobom, bla- 
goslovljena si medju zenama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje Isus, 
koji je slavno iz groba uskrsnuo. 

A ostali nastaye molitvu do kraja jasnim glsisom, ozbiljno, te 
naglasujudi i oni jakim akcentima pojedine rijeci u molitvi. — Iza 
desete zdrave Marije javi se opet starac : 

— Jeste li, djeco, govorili >blazenstva nebeska« ? 

Njegov je glas bio krepci, nego prvi put, i bude mi gotovo ne- 
vjerojatno, da bi se taj starac dijelio s dusom. Medjutim se ona sta- 
rica primaknula k njeo^ovom uzglavlju i potvrdila mu jakim, debelim 
i neugodnim glasom, koji je zvucio, kao da se otresa: 

— Jesmo. 

Starac prometne u rukama cislo i zaklopi opet lagano oci. 



429 

Ja se primaknem k najblizem muskarcu na prstima i reknem 
mu u ubo : 

— Cini mi se, da nije vasemu starcu take zlo? 

— Star je, gospodine ; fali mu samo sest godina do stotine. 
To nam je djed, nas dva smo mu unuci, a ono su nam zene i 
susjede. 

— Boluje li dugo? 

— Danas je tre6i dan u postelji, ali ne 6uti se dobro, od kako 
je nazebao na prvoj kisi po Miholju. 

— Otet <5e se on. 

— U bozjoj je ruci, gospodine . . . Znate, nas svijet drzi do 
toga: lijevao je tri dana olovo u vodu i svaki mu put izasla 
skrinja . . . Onda je poslao po zupnika i, kad se pomirio s Bogom, 
legao u postelju. 

Dok se mi tako sapcud razgovaramo, najednom se zene stanu 
kupiti oko bolesnika, a starica, sto je molila iznad njegova uzglavlja, 
pripali vostanu svijedu o plamecak uljenice, Onda potisne od sebe 
najblizu zenu, klekne pred krevet i podignuvsi u vis vostanicu 
uzme govoriti recitujudm pjevucanjem »Jedinstvo«, osobitu molitvu, 
sto ju katolicki dio nasega naroda moli kraj umirudh., 

— Dosao je njegov cas . . . umire, rece onaj covjek i podje 
k podnozju kreveta. 

I ja se primaknem blize i zagledam se u starca. Njegovo je 
blijedo lice bilo mirno, nijesam pojimao, da bi se takovim mirom 
mogao covjek rastajati sa zivotom. Cutio sam u tom casu neku 
neobicnu svecanost, sto je vladala u toj tisini, a ni iz daleka onoga 
studenoga cuvstva ili straha, sto ga u nama radja umiranje covjeka. 
U toj srcanosti ocitovala se sila, koja je jaca od smrti, u lieu umi- 
ru6ega i sviju, sto su ga okruzavali, zivjela je vjera, osvijetljena 
osobito velebnim casom, koji se prikazivao kao rub izmedju prolaz- 
nosti i vjecnosti, kao posljednji dodir tijela i duha, njihov mimi 
rastanak bez boli i bez zalosti. Kao da se osjedala izjava duha, 
koji se iz uza tjelesnosti siri, kolik je svemir i bude razumu Ijud- 
skomu sjajan, velik i nedohvatan poput sunca, u koje bi htio posvi- 
jetliti plameckom one vostanice. Lice starcevo s ozbiljnim i mirnim 
crtama pod srebrenim sjedinama i s poluzatvorenim ocima otimalo 
se skroz vlasti anatomskoga opisivanja, u trenutku ulaza u vjecnost 
kao da je bilo obasjano zrakama iz onoga svijeta, u kom nema borbe. 

Dok sam ja pod dojmom toga svecanoga casa tako uznesen 
stajao, rece jedna zena: 



43Q 

— Gotovo je . . . 

Kao da je pao zastor iza posljednjega cina neke velebne drame. 
Svi pokleknu, i ja s njima . . . Jedna od zena pokrije mrtvaca bi- 
jelom plahtom i onda izidjemo na prstima iz sobe. 

— Gotovo je, — rekla je ona zena, ali ja sain osjecao u dusi 
duboki dojam tog svecanog casa tek kao predigru velebnoj drami, 
kojoj najve6i duhovi jedva nasluduju razvoj. 



III. 

Bura je duvala jos jednako, i mene uvedu da prenocim u ove- 
liku, visoku, cisto pobijeljenu sobu s druge strane kuhinje. U na- 
mjestaju te sobe bila je izrazena teznja, da se povede za gospod- 
stvom gradskih stanova : tako veliki, bijeli i cipkani zastori na pro- 
zorima, vucje krzno pred krevetom, dapace i umivaonik sa svim 
nuzgredicama. Inace sve uzorno cisto i postavljeno u pedantan 
red, te se nekako bojis slobodno kretati, da ne poremetis toga 
reda, kojim su ukucani ocevidno htjeli pokazati svoj smisao za 
ono, sto stoji iznad obicnoga seljackoga shvacanja. Iz toga se 
reda osje6ala i neka drazesna, naivna opomena; ako ti se naime 
slucajno strese na pod pepeo s cigare, budi signran, da 6e za tobom 
govoriti: >Ne vidi se, moj dragi, na tebi pravoga gospodstva!« 

Tu donese meni ona jedra djevojka veceru, posto je prostrla 
stol i obavila sve druge sitnice oko toga, ne podignuvsi ni jedanput 
svojih ociju do mene. I kad sam ju ja nesto upitao, ona je samo 
trenula okom na me i onda brzo oborila opet oci, kao da se to ne 
pristoji, te bi ona smjela slobodno gledati meni u lice. 

Za toga je rasao u ku6i zamor. U kuhinji se sakupljalo sve 
vise Ijudi, koji su po obicaju dosli u ku<5u, gdje je bio mrtvac, da 
tjese rodjake i spominju pokojnikova dobra djela. Isprva sam mogao 
vrlo malo razabrati iz njihova govora, jer je govorilo vise njih u 
isti mah. Ali najedanput se izdigne neciji glas nad sve druge: 

— Pusti ti, da ja to kazem, koji sam stariji . . , 
Iza kratkih povika nastavi taj glas govoriti: 

— Ja sam bio evo ovolisni djecacid, kad je pokojni sagradio 
ovu kucu. Neki su Ijudi govorili, da je negdje iskopao novce, a nije, 
vidi! Jedanput — otkada je to vec! — navrate se neka gospoda 
ovamo. Ta gospoda, vidis, ne dadu se u sobu, nego sjednu ovdje. 
Mi demo, vele, posjedati oko vatre. A pokojni im kaze : Kako zapo- 



431 

vijedate, poglavita gospodo ! — Mi im donesemo stolce i oni posje- 
daju eto tu gle, pokojni sjedne ovamo na neku klupcicu, a ja se 
stisnuo u onom kutu, da cujem, sto 6e se gospoda razgovarati. Onda 
6e zapitati jedan od gospode pokojnoga: 

— Nu, Luka, kako zivis? 

— Hvala na pitanju, gospodine, nije bas lose. 

— A pripovijedaj nam, Luka, kako se ti ono dosjeti, da gradis 
ovdje na osami ku£u? 

— Kazivao sam vec to ja vama, — kaze pokojni. 

— Nu, da i ova gospoda cuju, kako si ti bio mudar covjek. 

— A tako, poglavita gospodo, — nasmija se pokojni. — Nijesam 
bas bio praznoruk. Ali vi znate, gospodo, kako se zivi u nasim kraje- 
vima. Kad rodi u planini, eto, mozes se protu6i, a kad udari nero- 
dica, nema narod kud kamo, nego u svijet — u prosjaciju, gospodo, 
da oprosti vas cestiti obraz. Kad je doslo, da 6e se graditi ova 
cesta, uzmu mjernici nas nekoliko Ijudi u sluzbu. Oni tako mjere, 
a ja sve pamtim, kuda de i6i cesta. Onda mi dodje misao : S ovoga 
mjesta, vidis, nije daleko ni u planinu ni k moru, a ovaj je kraj od 
starine osobito pogodan za ribu. Sto bude cestom prolazilo putnika, 
nikamo im se zgodnije syratiti, nego da tko nacini ovdje gostio- 
nicu, jer na oba se kraja cesta uspinje sve dalje od mora, a 
ovdje je sredina izmedju najdaljih sela. §to Bog da, velim ja, gos- 
podo, u sebi i zamolim mjernika, da mi nacini po svom znanju za 
kucu plan. Eto, tako je to bilo, gospodo, kad ste zeljeli znati. A 
jedan od gospode upita: 

— I pogodio si? 

— A jesam, Bogu hvala; dok bude pameti u mojih sinova i nji- 
hove djece, ne treba im se, ako Bog da, ogledati za tudjim svijetom. 

— Eto vidis, — vikne jace covjek, sto je pripovijedao, — to 
sam ja slusao od samoga pokojnoga Luke. 

— A kako sam ja jedanput s pokojnim ! — vikne netko jos 
bucnijim glasom,'kakvi se razvije samo u gorstaka. — Nijesam se, 
braiio, bas ponio — nu vidis ! Dodje od oblasti, da ce se ogradjivati 
plantaze poradi blaga i da se narodu pomogne kakovom privredom, 
jer je bila vrlo zlocesta godina: Ijeti sve sazegla susa, a pod jesen 
navalile preobilne kise. Pokojni Luka, kad to cuje za plantazu, sa- 
bere nas Ijude, pa nam veli: slozite se svi skupa, pa se pogodite 
s oblas<5u, posto cete graditi zid. Jer ako budete vukli svak na svoju 
stranu, ne 6e vam od svega posla biti nikakve koristi, nego 6e se 
na6i tko mudriji od vas, pa cete se muciti za nj, kako to ved biva 



4y 

n nasega naroda. — Malo zatim ponici nas nekolicini tr^ovac. 
sadjemo po nekom vainom poslu k njemu u selo. Prve neijelje nd 
demo sadi k njemu sve u misli, sto to on po nas ponicuje? Kod 
njega nadjemo pokojnoga Petra Vukosica i strica ma Joija, pokojno^ 
Matu Marelica i jos nekih Ijudi. Stanemo se tako i azgovarati pije se, 
koliko te god volja, trgovac castL Onda sjedne k nama i trgovac. 

— Nu, Ijudi, veil on nama, jeste se vec dogovoriK, po sto cete 
graditi zid oko plantaia? 

— Nismo, gospodine. 

— Hodete li na svoju ruku, kako li? 

— A tko to zna, gospodaru! 

— Cuo sam, da vas nesto nagovara stari Luka Loketic? 

— A tako, velimo mi njemu, on misli, da bi bflo bolje za nas, 
kad bi se mi svi skupa u torn slozili . . . 

— Nije to za vas, veli na to trgovac, a mi: 

— I nije, gospodaru, pravo vi kazete: Dasto da nije! 

— Jeste li racunali, koliko ce biti zida ? Koliko je erar naumio 
potrositi? Tko 6e ugovarati za vas s erarom? Tko ce vam voditi 
racune ! . . . 

Sve on tako pita, a mi sve vrtimo glavom : 

— Da ! Kako bi mi to ! — i pijemo njegovo vino. 

— Jedan radi brze, veli trgovac, a drugi sporije ; jedan bolje, 
drugi gore ... pa kako dete vi to ? 

— A nikako, gospodaru! — i pijemo. 

— Jedan de zidati, kako je propis, a drugi ne de, pa ce erar 
jedan komad zida primiti, a drugi ne de . . . Kako cete onda? 

— Nikako, gospodaru, nikako. 

— Vidis, da se vi slozite, ja bi se za vas pogodio s erarom, 
vi bi zidali, posto sam ja pogodio i dok traje radnja, ja bih vam 
duzio hranu. Tako cete vi, veli nama trgovac, biti bez ikakve brige. 

A mi prihvatismo svi kao jedan : Pogadjajte vi, gospodaru, za 
nas! Kad mi kod kuda nasih dodjemo na dogovor, kako demo se 
nagoditi s erarom, razbijemo se u dvije strane : Jedni su uz pokoj- 
noga Luku, da sami pogadjaju s erarom, a drugi, da se ne nadbi- 
jamo kod licitacije, nego da pustimo trgovcu, neka se on za nas po- 
godi. Rijec po rijec, braco moja, Ijudi se raspaljuju, a najvise ja. 
Skocim na srijedu i pokazem pred svima na pokojnoga Luku prstom : 

— Nije tebi, nebore, do nas sirotinje! Znat deS ti, zasto nas 
odgovara§ od trgovca i navijas k sebi. Stara je rijec, gdje se ma- 
gare valja, da ostane i dlake . . . 



KAISERSLAUIERN. 



433 

— DMa, brate, d^la! — veli na to pokojni Luka. — Vidjet 
cemo, ho<5es li i poslije ovako lijepo sa mnom govoriti ... I okrene 
kudi, a mi nadvicemo i dademo trgovcu kriz na nekakvi pisani 
ugovor. 

— Prevarit ce vas trgovac, javi se neciji glas iz tisine. 

— Samo ti slusaj (nastavi prvo stentorsko grlo), kako sam se 
ja obrukao. Trgovac pogodio s erarom forint i pol po metru, a 
nami napisao u ugovor sedamdeset novcida . . . 

— Prevari vas! 

— Prevari, brate! — Svaki 6e covjek — mi racunamo — uzi- 
dati metar na dan, a ono drugo neka mu je prokleto! — Ali kad 
mi na posao, a ono ne mogu u gdjekojoj strani ni dvojica uzidati 
metra od jutra do mraka, Uza to nam salje trgovac pokvareno 
brasno i staru hrariu, — stali se Ijudi buniti. Ne moze gdjekoji da 
izgradi, sto je danas pojeo, pa kud de tako? Iskidat ce svoje tijelo 
poslom i jos ostati duzan. Osmi dan saberem ja Ijude i mi se dogo- 
vorimo, da pod tu cijenu i onakovu hranu ne 6emo dalje raditi. Tri 
dana ne mice se nitko ziv na posao, a cetvrti dan dodju zandari i 
dotjeraju nas k sudu. 

Vicem ja, vicemo mi svi: Evo, poglaviti gospodine, neka se 
pita sav narod, kako je on nas prevario . . . Kidamo se za zuku 
palentu i stari grab, a kad dodje do racuna, izadi 6e na kraju, da 
smo mi jos njemu duzni. Gdje je tu pravica? 

A trgovac, vidis, ne pobija, sto se mi tuzimo, no samo upire 
prstom na ugovor: 

— Jesi li svojom rukom napisao kriz? Pak sto sada vices? 

— Zasto nisi promislio, sto podpisujes? — upita i sudac. 

— On je s nama, poglaviti gospodine, pogodio, da de nam 
pladati, po sto se god s erarom pogodi, samo da se mi u njega slu- 
zimo hranom. A on nam, gle, ne daje ni polovicu. Je li to posteno, 
da oprosti vas obraz! 

— Svega toga nema u ugovoru. Vi cete, veli on Ijudima, 
sjutra na posao, a ti, kaze meni, koji si pobunio narod, tri dana u 
zatvor. 

Meni se, brado, smuti na ocigled tolike nepravice i ja viknem 
na suca : 

— Trazit du ja dalje pravice, jer si se ti dogovorio s ovim lo- 
poYom, koji pije nasu krv! 

(Nastane stanka pred mojom sobom na tu smjelu rijec.) 

— A sudac? — upita neko iz tisine. 

Spoiii0n-evie6«. 28 



434 

— Odgovarat ces ti za to, sto si sad rekao ! — veli on meni, a 
onda me odvedu u zatvor. Sjedim ja, bracio, u zatvoru i mislim, sto 
to uradi! Eto u napasni cas uvalio u zlo sebe i svoju djecu, — a 
da bi za korist ciju! — Onda, bra6o, vode ti mene jednoga dana 
pred suca. On me gleda mrk: 

— Je si li bio pijan, sto li? 

— I gore, nego pijan, vasa poglavitosti ! 

— Zahyali se drugima, koji su se za te zauzeli, — veli on 
onda meni, — drugacije bih ja tebe naucio, kako se stuje slavni sud. 

I pusti me ku6i. — A spasio me, braco, sam pokojni Luka! 
Putovao ovuda u dobar cas najvedi sudac, a on njemu razlozio 
moju stvar. Sve su to meni kazivali Ijudi, a ja izaberem najbolje 
janje i odnesem ga pokojnomu: 

— Ucinite mi, stride Luka, Ijubav, pa uzmite ... A da mi ne 
pada pred vama od sramote obraz, sazvat demo sve Ijude, pred 
kojima sam ja vas uvrijedio, pa 6u vas moliti, kako i Bog zapovi- 
jeda, da mi oprostite. 

A pokojni: 

— Neka ti Bog prosti ... a janje odnesi svojoj ku6i. Drugi 
put postuj starost, a ne 6es se kajati, ako je i poslusas. Meni bi 
moj otac govorio : Vezi, sinko, konja, gdje ti stariji kaze, pa nijesi 
kriv, ako ugrize vuk. 

Eto, bra6o! gledali sjutra i mene sred ku6e, ako nije tako bilo! 

I opet se digne u kuhinji pred mojom sobom opdi zamor, svi 
su govorili u jedan mah. Tesko i gotovo nemogude je bilo iz te 
mjesavine razabrati i jednu jasnu rijec, dok ne bi koje jace gor- 
stansko musko ili koje ostrije zensko grlo izviknulo kakvi usklik, 
kojim se izrazava povladjivanje, cudjenje ili opiranje. Najedanput 
stane se stisavati opdi zamor, a culo se sve jasnije zensko grlo, 
ponizna i ponikud zalostiva prizvuka: 

— ... Rekli nam, da 6e ga pustiti ku6i, cim izmustra, jer nam 
se za starijega sina nije znalo, a moj se Juraj i ja razboljeli, a 
maloj Mariji bilo je onda jedva deset godina. Mi tako cekamo naj- 
prije sve do Miholinja, a onda nam biljeznik napise drugu molbenicu. 
Poginut (5e — napise on lijepo — sve troje od gladi i zime, ako 
im ne date ku6i sina. — A ono opet nista. — Po Trim Kraljima 
pridigne se stari, pa ce sam glavom u Otocac. Obrasla ga dugacka 
bijela brada, kosti na lieu iskocile, a oci propale — kao da je dosao 
iz groba. — Kad me vide, vjerovat de, veli on, i onako slab sve 
od kuce do ku6e dodje do Otocca. Tri se dana tamo hranio od 



435 

sinovlje menaze i isao k predstojniku, kapitanima i oberstarima — 
bez koristi. 

— Propis je, vele oni, da tri godine sluzi cara. — Kamo god 
dodje, oni ga tako otpreme, a on, kako je bio nagao covjek, rece 
nekomu : 

— Ali nije propis, da mu izginu bez pomo<^i otac i mati, koji 
su ga digli na noge, da moze u carevu vojsku. 

A za to malo sto ga ne metnuse u zatvor. 
Kad se vratio ku<5i, nije se vise ni on junacio. Red je, veli 
on meni, da poginemo. 

— Je li pravo, da poginemo, kazem ja, a eno nam sina, pre- 
hranio bi nas, da nas je osmero? 

— Nije on nas, nego carev, veli stari. 

A ja jadna mislim, da se meni moj Martin na pragu ukaze, 
ukazalo bi se sunce, sva bi se ku6a napunila od njega veseljem. 
Jednom u podne dodje k nama kum Jakov Mikovcid : 

— Pomoz Bog! veli on s vrata. Eno vam u strica Luke gos- 
podina predstojnika i neke gospode od militara. Nikada zgodnijega 
casa, da uprosite za Martina, a Luka 6e vam biti na ruku. On zna 
8 gospodom ko vjestac kakvi. 

A moj se Juraj opro : 

— Ne idem, veli, nikomu, jer znam, da bi bez koristi isao. 
Kao da ved nijesam bio s torn gospodom ! 

Bio je ve6 takvi — Bog mu prostio! Jednom je rekao biljezniku 
u oci : Kad prosim milostinju, onda je red, da se ponizim ; ali kad 
trazim od sluzbenika svoju pravicu, onda 6emo se pokloniti zakonu 
obadvojica. 

Ne ide, dakle, on, a i mene nagovara, da ne idem. 

— Ne 6e te, veli, pustiti preda se. A ako te i puste, red 6e 
ti samo stogod, pa kad otidjes, kao da te nikada ni vidjeli nijesu. 
Bas je njih briga za te! 

A mene nagovara srce, da idem. Luka ce mene dovesti pred 
gospodu, mislim ja u sebi, pa 6e mi se smilovati, kad ja njima 
kazem, kakvo nas zlo tare u kud. Pa odem. 

Pokojni Luka slusa mene casak, pa onda veli: 

— Idem vidjeti, moze li se govoriti s gospodom, a ti dotle 
otari suze. 

Ja dakle cekam i sve na prekid sad se preporucam svetim 
zastitnidma, a sad smisljam, kako 6u izkazati sve, sto patimo, da 
ganem u gospode srce. 



436 

Pokojni se Luka vrati: 

— Ne mozes do gospode. Sjela su igjati karte, pa im ne bi 
bilo pravo, da ih prekines u zabavi. Gospoda imaju svoju dud i svoje 
navike, kojih ti ne razumijes, kao sto ne razumiju ni oni tvoje. Vrati 
se kudi, a ja du gledati da govorim za te. 

Ja sam znala, da nema u svem nasem kraju covjeka, koji ce 
govoriti s gospodom kao pokojni ; ali opet odem nemirna kuci : gdje 
de on govoriti gospodi za me, kao da nema svojte i svojih posala! 

— I kako je govorio! javi se mirnim glasom krupno musko grlo. 

— Ti si mu unuk, bio si u kudi, pa si mogao cuti, sto je go- 
vorio, — rece Ona zena. 

— Nu, kako je govorio? — upita nekoliko izvjedljivaca. 

— Eto tako . . . Ved su gospoda davno povecerala bila, kad 
je pokojna baba valjda deseti put sjetila djeda : Luka, jos nijesi go- 
vorio gospodi za Masinoga Martina? 

— Nijesam, zeno, jos. 

— Da kad des, Luka? 

— Kad bude cas. Koga prosis, drzi ga, da ti je neprijatelj, 
kojega moras predobiti. Zato mu ne idi blizu, kad je tebe volja, 
nego cekaj, da mu dodje slabi cas, pa ce biti tvoj . . . 

Oko desete ure nodi iznese djed pred gospodu stara dracevca* 
od devet godina. Bilo je vino kao mlijeko, kad se pije, ali bi se od 
p6 boce uzgale usi i najjacemu covjeku. Jos nijesu gospoda od tog 
Vina popLla ni dvije boce, pa da je vidjeti bilo, kako su se ugrijala! 
Pjevaju, grle se, govore zdravice, predstojnik se ulovio s majorom, 
pa plesu okolo stola, a mlad neki oficirid izvalio se poledjice sred 
sobe i rita se, duse mi, nogama kao zdrijepcid. 

(Pred mojom sobom zvucan, srdacan smijeh.) 
Pokojni djed sjedi kod stola, smjeska se i natace . . . Oni ga 
nazdravljaju, a sam predstojnik dodje k njemu, metne mu na rame 
ruke i poljubi ga u usta. 

— Sto ti mislis, Luka, veli on njemu, da du se ja stidjeti toga, 
sto sam tebe poljubio? 

A njemu djed: 

— Ne daj Boze, poglaviti! Jer ako bi se morali kada stidjeti, 
bio bih tome samo ja kriv. 

— Po sto des nam, Luka, prodati ovo vino? 

— Ni po sto, gospodo, jer ga nema. To sam ja spravio bio 
pedeset boca jedne godine, kad je nase vino bilo kao cipar. Davao 

* Podgorsko vino. 



__43Z_ 

sam ga na stol samo pred takovu gospodu; sad 6e ga biti jos 
deset boca. 

— Jos nam moras dati dvije boce, pa da je po dukat. 

— Dat 6u bez dukata, kako ne bi takovoj gospodi dao! 

— Da kako demo mi to tebi platiti? 

— Lako, gospodo. Eno drzite u kasami u Otoccu momka 
Martina Stipanicida, a stari mu otac i mati pogibose od gladi i 
svake nevolje. Nema ih tko zagovoriti, pisalo se ved o njihovoj ne- 
volji, ali znate, kako je: napisat se — misli onaj, tko cita — dade 
svasta. A ja vam velim, gospodo, da vi ne bi siroko i daleko nasli 
nevolju, koliku bi vidjeli, da vas svijetli obraz sadje u kolibu, gdje 
dvoje staraca umire, a umrijeti ne moze . . . 

— Kako se zove, Luka, taj tvoj momak? upita predstojnik. 

— Martin Stipanicid, kude broj 8, ^*^ opdine. 

— Zabiljezite, veli major mladomu oficiru i doda nesta nje- 
macki, a ja sam samo razumio : Beurlauben* . . . 

Kad su drugi dan posjedala gospoda u kola, donese djed tri 
boce onoga vina i utisne pod sjedalo: 

— Evo, gospodo, da ne zebete putem ... a prazne mi boce 
posaljite po momku Martinu Stipanicidu. 

Gospoda se nasmiju: 

— I bit de tako, Luka! . . . 

Za tri je dana stigao Martin kudi. 

2ena potvrdi svakojakim poklicajima svoga zalostivoga grla, 
dok se nijesu njezini glasovi utopili u sve to glasnijemu zamoru, sto 
se opet dizao u kuhinji pred mojom sobom. Iz tog zamora povikne 
opet snazno musko grlo, koje bi se moglo natjecati sa sumom 
valovlja : 

— Samo ga je jedanput nadmudrio Talijan. 

— Nije nadmudrio, prevario ga! — rece drugi covjek. 

— Nu! — ponuka nekoliko njih. 

— Pristao tu dolje u dragi talijanski brod, — uzme kazivati 
onaj prvi covjek svom snagom svoga grla, koje bi nadvikalo sum 
najjace bure. — Onda dodju gore dva Talijana k pokojnomu 
Luki: Prodaj nam — vele — dvije dobre ovce. Djed im izabere 
dyije dobre ovce, oni se pogode, a Talijan da nesto kapare i uzme 
sobom Peru Piskora i Matu Dragidevida, da odnesu ovce k moru. 
Kad je Talijan ukrcao u brod ovce, veli onoj dvojici, sto su mu 
snesli k moru ovce: kazite vasemu gospodaru, da mi pod istu ci- 

* Poslati na dopust. 



438 

jenu izabere jos dvije ovake glave blaga. — Njih dyojica, ne slutedi 
prevare, vrate se s torn porukom kuci. Djed im izabere dvije ovce, 
a kad oni s ovcama iznad drage, a Talijan jedri friskom burinom na 
sva jedra u kanal. 

Jos je minuo komad no6i, a razgovor se o pokojnomu jednako 
nastavljao. Svi, koji su imali sto pripovijedati, bijahu pod jakim 
dojmom pokojnikova duha, duha, ocito punog postenja i mudrosti, 
izostrene samopregaranjem i samoobranom. Kad gledas tako, ko- 
likom se snagom utisnuo taj duh u zivot sviju, koji su ga poznavali 
i s njime op<5ili, onda mu pojimas velicinu i vidis u njem onakvoga 
prvaka naroda, o kom je rekao stari Grk, da je svome puku vodja 
i pravi otac, koji usretuje svoje Ijude, a oni mu se dobrohotno po- 
koravaju. — Vidis, da je to bio od onakih rijetkih Ijudi, koji je po 
Ijubavi svoga srca, po visini svoga uma i po snazi svoje volje 
pozvan, da bude u ovom kraju, udaljenu od kulture, ono, sto je 
bio zadrugama starohrvatski knez, da bude dusa svoga puka, jer 
daje pravac njegovim teznjama i uputu njegovomu shvacanju. Go- 
tovo 6es ga bolje pojmiti, kad uzmes na oko taj zapusteni narod 
bez skola i velike brige njegovih oblasnika, ako upitas: sto bi od 
tog naroda bilo, da mu Providnost ne posalje ovakvoga vodju, 
puna srca plemenitih Ijudskih osjecaja i visoka uma, koji se ne gubi 
ni u tom jalovom kamenitom tlu, nego otkriva u njem vrelo blago- 
stanja? . . . 

Iza opcenitoga razgovora javi se opet visoko i jako musko 
grlo: — Braco! 

2amor se utalozi. a to grlo nastavi govoriti svecanim recitu- 
ju6im nacinom : 

— Pomolimo se za dusu pokojnoga, koji je digao ovu postenu 
kudu na cestiti glas. Da Bog dsi, nauzili ga se vi i vasa djeca i 
vase djece djeca u zdravlju i svakomu dobru, svijetia obraza, u Iju- 
bavi i pravednosti, kako zapovijeda gospodin Bog. Neka vam je 
svaka sreca na moru i na kraju! A pokojnomu neka sveti Mihovil 
posvijetli u diku nebesku po svim njegovim dobrim djelima i nje- 
govoj cestitosti, da je se nauzije do vijeka yijekova — amen! 

— Amen! — ozovu se Ijudi kao u crkvi. A onda se zahvali svim 
posjetnicima stariji unuk pokojnoga onom klasicnom jednostavnoscu 
stila, punom poezije i narodne filosofije, kojom se odlikuju zdravice 
i odzdravice hrvatskog puka. Mene se osobito dojmio jedan usklik 
iz te odzdravice, misao, koju cesto zaboravljaju djeca modernih obi- 
telji, jer iza proglasene punoljetnosti, a gdjekada i prije, popucaju 



_ 439 

njezne rodbinske veze i raspline se zlatna poezija, sto veje oko 
doma<^ega ognjista. 

— Dok nas bude, bit 6e u nasoj kuci kao da je i on s nama, — 
rekao je starcev unuk; — jer on je ucinio za nas sve, sto vidite, i 
da nije bilo njega, mi bi i nasa djeca obilazili tudje pragove . . . 

Ljudi se zatim stali razilaziti. Na vratima moje sobe netko 
pokuca, a onda pruzi unutra glavu Iva, da upita, u koje <^emo doba 
odputovati. A zatim doda : — Uredili su staroga, lezi kao da spava . . . 
Dodjite, da ga i mi poskropimo blagoslovljenom vodom. 

Ja podjem za njim, Mrtvac je lezao sred sobe, oko njega go- 
rjele su cetiri vostanice, a nedaleko odra molile su dvije stare zene 
svoje molitve. Samo vonj vostanih svijeda sjecao te, da tu lezi 
mrtvac. Njegove mirne, ozbiljne crte na lieu i misaonom celu bile 
su iste, sto sam ih jos pred dva sata za zivota mu gledao. U ruci je 
drzao propelo i cinilo se, kao da mu oci ispod spustenih vedja upiru 
u nj svoj pouzdani pogled. — Nimalo me nije obarao taj 
pogled smrti; naprotiv, nesta me je uznosilo na pogled tog 
posljednjeg hladnog dodira s ovim svijetom, dodira 
materije, docim je duh, ostavivsi u njoj sliku svog 
posljednjeg osjedaja, konacno usao slavno u zaslu- 
zeni bolji svijet. — Njegovo je tijelo pocivalo, smrt 
mu se priblizila u slici svijetla angjela s maslinovom 
grancicom mira u ruci. Jer on je ovdje svoje poslanstvo 
ispunio : »On je za nas ucinio sve, sto vidite . . . Da nije bilo 
njega, mi bi i nasa djeca morali obilaziti tudje pragove 




Senj. 



Vjenceslao Nooak. 



SLOVEXSKEMU SLOVSTVU MECENI. 



^adar vsadi vrtnar drevesce , mu da trdno oporo , da ne 
' omahne, ko pride vihar. Primoz Truber je bil tisti vrtnar, 
' ki je 1, 1550. zasadil prvo slovensko slovstveno drevesce. 
Skoraj bi bil obupal in popustil slovstveno delovanje, toliko truda 
mu je prizadejal ta prvenec in toliko troskov, a kmalu je prisia 
podpora: prijatelj razSkof Vergerij mu je naklonil pokrovitelja wiirtem- 
berskega vojvodo Kristofa, na cegar racim se je natisnila druga 
knjiga Truberjeva; prevod sv Mateja. Z vojvodo Kristofom se pri- 
cenja znatna vrsta alovenskega slovstva mecenov, katerih spominu 
so namenjene tele crtice. 

Slovenski protestantski knjigi je bil jako naklonjen ceski kralj, 
poznejSi nemski cesar Maksimilijan II. Najiskrenejsi mecen pa 
jije bit baron Ivan Ungnad Soneski, poglavar notranjeavstrijskim, 
slovenskim in hrvaskim dezelam. Ko se je bil poluteranii, je odtozil 
visoka dostoj^stva in se 1. 1544- odtegnil na Nemsko v Wittenberg, 
odkoder se je 1. 1558. preselil na Wilrtemberzko. Vergerij ga je bil 
priporocil vojvodi Kristofu. Na njegovem dvoru je nasel Ungnad 
varno zavetje. Oba sta si poslej prizadevala pospesevati razvoj slo- 
venske in hrvaske protestantske knjige. Vojvoda Kristof je nastanll 
Ungnada v Monchshofu v Urachu. Tu je takoj drugo leto vstanovil 
Ungnad tiskarno, ki je tiskala jugoslovanske knjige Izprva z latin- 
skimi in pozneje tudi z glagolskimi in cirilskimi crkami. V Urachu 
se je pod voditeljstvoni Ungnadovim zasnovala zivahna slovstvena 
drnzba, ki je stremec za verskimi uzori cvrsto negovala jugoslo- 
vansko vzajemnost. Tu sem je privel Primoz Truber z juga Mato 
PopoviiSa in Ivana Malelevca, ki naj bi prevela novi zakon na br- 



441 

vaski jezik s cirilskim pravopisom. V Urachu se je mudil razskof 
Vergerij, Stepan Consul, Anton Dalmata in drugi Jugoslovani. Pi- 
satelje in tiskarje je zivil in podpiral Ungnad. V knjizne namene je 
sam zrtvoval svoje imetje in vplival, da so nemski knezi in mesta 
prispevali z obilnimi darovi za natiskovanje slovenskih in hrvaskih 
knjig. Koliko je storil Ungnad za razvoj jugoslovanske protestantske 
knjizevnosti, nam pricajo njegovi racuni. Iz njih razyidimo, da se 
je med 1. 1561. in 1564. natisnilo v Urachu 25.300 knjiznih izvodov. 
Ungnad je tako Ijubil jugoslovansko knjigo, da je ni pozabil celo 
na smrtni postelji. Umirajoc je narocal soprogi, naj ne opusca na- 
tiskovanja slovenskih in hrvaskih knjig, kajti one so njegov zaklad. 
Po njegovi smrti se je kmalu razkropila slovstvena druzba iz Uracha. 

Zakaj so podpirali protesteintski meceni nase slovstvo ? S slo- 
vensko in hrvasko knjigo so hoteli pridobiti preprosto Ijudstvo za 
reformacijo, kar se jim pa ni posrecilo. 

Protireformacija ni dala Slovenstvu nobenega slovstvenega 
mecena. V slovenski knjizevnosti je nastala pusta doba. Redki te- 
danji pisatelji so sicer proslavljali v predgovorih svojim knjigam 
posamezne velikase, kakor n. pr. kanonik Matija Kastelec v posveti 
>Navuku Christianskemu« sitiskega opata Antona de Gallenfels, o. 
Janez Krst. od sv. Kriza Franciska Alberta Pelzhoveija barona de 
Schonau, o. Rogerij Codellija de Fahnenfeld, Francisek Ksav. Gorjup 
goriskega visjega skofa grofa Karola Mihaela Attemsa itd., — ali ti 
veljaki so bili najbrze osebni prijatelji in zavetniki doticnih pisateljev, 
tesko pa, da bi jim bila kaj pri srcu slovenska knjiga. 

Pravim mecenom slovenskega slovstva smemo pristevati grofa 
Ivana Antona Goessa, sredi 18. stoletja poglavarja koroski dezeli 
(Supremus Carinthiae Capitaneus), On je 1. 1744. pomogel Megiser- 
jevemu slovarju — Dictionarium Quatuor Linguarum — v Celovcu 
drugic na svetlo, 1. I7;;,8. pa je omogocil ponatisek Bohoric-Hipoli- 
tove slovnice : »Grammatica oder windisches Sprachbuch*. Obe 
knjigi sta izsli » opera et studio societatis Jesu coUegii CIagenfurtensis«. 
Goess je menda podpiral tudi slovnicarja razjezuvita Ozbalta Guts- 
manna, ki pise v predgovoru k »Deutsch-windisches Worterbuch* 
1. 1789: »Den vordersten Betrieb und Vorschub bekam das Werk 
von der thatigsten Mitwirkung und Freygebigkeit eines hochgrafli- 
chen G5nners und grtindlichen Kenners der windischen Sprache.« 

Nova doba, ki je zasvitala slovenskemu slovstvu koncem 18. sto- 
letja, je nerazdruzno sklenjena z imenom barona 2ige Zoisa. Ma- 
lokateri mecen je tako vztrajno svoje dusne in denarne zaklade 



442 

obracal v prid svojemu narodu, kakor milijonar 2iga Zois. Po 
njemu si je priboril nas jezik casten prostor na gledaliskem odru. 
Zois je podpiral slovenskega dramatika in zgodovinarja Antona 
Linharta, vzgojil je nasega prvega pesnika Valentina Vodnika, 
katerega je osvobodil Pohlinovih knjiznih spon, ter mu pokazal, 
kako naj poje in pise za IjUdstvo. V Zoisovi hisi se je spocela 
znamenita slovnica Jerneja Kopitarja, ki je bil Zoisu osem let 
tajnik, knjiznicar in nadzornik rudninski zbirki ter si je bas tedaj 
postavil podlago svoji cudoviti ucenosti (monstrum scientiarum). Krog 
2ige Zoisa se je zbiralo pred sto leti vse, kar je cutilo slovenski. 
Poleg imenovanih pisateljev so obcevali z njim : Japelj, Ravnikar, 
Debevec, pozneje Metelko. Zois jim je bil voditelj, mentor, mecen. 
Z Ravnikarjem in Kopitarjem vred si je prizadeval Zois, da se je 
vstanovila 1. 1817. stolica sloyeiiskega jezika v Ljubljani. 

Slovenskim slovstvenim mecenom pribrajamo ze omenjenega 
trzaskokoprskega skofa Mateja Ravnikarja, ki je v klasiski prozi 
spisal mnogo slovenskih knjig. Sesta tocka njegove dne 25. velikega 
travna 1. 1844. v Trstu spisane oporoke se glasi: Da se med ljud« 
stvom odpravi vsakojako praznoverstvo in mracnjastvo, vstanavljam 
V ta namen 4000 gld. za dobre, v verskem duhu pisane knjige za 
prosto Ijudstvo . . . Obresti od tega denaija se lahko vporabljajo za 
natisek »knjig za Ijudstvo v slovanskem jeziku.« 

Nasi narodni buditelji so se posluzevali zlasti knjig in 
casopisov, da vzdramijo svoje rojake. Mnogi so zrtvovali v knjizne 
namene velike svote. Pretesen je pricujocemu spisu okvir, da bi 
mogel nasteti vse te pozrtvovalne podpomike slovenskega slovstva. 
Omenim naj samo nekaterih. 

Na Kranjskem je nasla slovenska knjiga krepko zaslombo pri 
odlicnem prijatelju Presemovem Andreju Smoletu, ki je poleg 
devet drugih knjizic izdal Vodnikove pesmi. 

Koroski Slovenci so se ponasali z iskrenim Ijubiteljem svojega 
materinega jezika, s profesorjem Matijem Abac Ij em. On je bil 
radodaren do skrajnosti. Ko je jel spirituval Slomsek 1. 1822. pouce- 
vati slovenscino v bogoslovju, je nedostajalo ukazeljnim bogoslovcem 
slovenskih knjig, a nasli so mecena, ki jim jib je kupoval. Bil je to 
profesor Ahacelj. On je delil tudi slovenskim kmetom koristne knjige. 

Pozneje je zalagal koroske dijake in kmete s slovenskimi knji- 
gami profesor Anton Jane zic, katerega zove slovenska slovstvena 
zgodovina oceta slovenskega leposlovja in vtemeljitelja sedanje slo- 
venske pisave. Janezic si je pritrgaval od svoje picle place, da je 



mogel izdajati leposlovne casnike in podpirati nadepolne mlade pi- 
satelje, stradajoce na dunajskih visokih solah. Kako nesebicen je bil 
ta mecen slovenskega leposlovja, o tem poroca zanimiv dokaz Josip 
Stritar. Janezic je izrocil Stritarju in Jurcicu svoj ^Slovenski Glas- 
nik«. Poslednjemu je pisal, da ostane, ako jima je drago, v zvezi 
z njima zato, da, ce bo pri listu kaj dobicka, bode njijin, ce bi bila 
pa izguba, naj zadene njega. 

Med koroskimi in stajerskimi Slovenci je blagovito deloval 
mecen Anton Martin Slomsek. On je hotel ze 1. 1845. osnovati 
drustvo, ki bi izdajalo knjige za prosti narod, toda ilirski dezelni 
gubernij v Ljubljani mu je zavrnil prosnjo. Slomsekova ideja se je 
obistinila 1. 1851., ko se je vstanovilo v Celovcu »drustvo sv. Mohorja*. 
Slomsek mu je postavil z darom 500 gld. »sklepni in temeljni 
kamenc, kakor veli drustveni prvomestnik solski svetnik Rudmas 
V zahvali. Podpiral je mlado drustvo z besedo in v dejanju. Oskrbel 
je zanj izdajo svetopisemskih zgodb starega in novega zakona, 
katerim je izposloval pri naucnem ministerstvu medorezne podobe 
iz c. kr. zaloge solskih knjig. Vec let je poklanjal drustvu sv. 
Mohorja ves dobicek, kar so mu ga prinasale »Drobtince<. V svojih 
pastirskih listih je skof Slomsek priporocal dobre, Ijudstvu primerne 
knjige. Pod njegovim pokroviteljstvom se je osnovala v Mariboru 
prva slovenska citalnica, ki je bila izprva res prava narodna visoka 
sola, kjer so se redno vrsila ucena in zabavna predavanja. Slomsek 
sam je veckrat govoril v citalnici in porocal o kaki zanimivi stvari. 

Na Malem Stajerju se blestita med ondotnimi rodoljubi odlicna 
podpornika slovenskega slovstva: Stefan Kocevar, zavetnik Stanka 
Vraza, in Bozidar R aic, ki je razpisaval darila za najboljse igre rodo- 
Ijubne vsebine. 

Imena nasih mecenov so zvezana zlasti z nekaterimi slovstve- 
nimi podjetji. S v. p i s m o se v slovenskem prevodu doslej ni moglo 
natisniti brez izrednih podpor. »Biblia, tu je vse svetu Pismu Sta- 
riga inu Noviga Testamenta, Slovenski tolmazhena skusi Juria Dal- 
matinac je prisla na svetlo 1. 1584. z denarno pomocjo kranjskih, 
koroskih in stajerskih dezeli>ih stanov. V brezmecenskem 

17. stoletju ni moglo na dan sv. pismo, ki ga je bil poslovenil mar- 
Ijivi pisatelj Matija Kastelec, in katoliski duhovniki so si morali po- 
magati s protestantsko Dalmatinovo »Biblio«, dokler jim nista konec 

18. stoletja Japelj in Kumerdej s tovarisi ob podpori Ijubljanskega 
knezoskofa grofa Karola Herbersteina in naslednika mu visjega 
skofa Mihaela B rigid a podala novega prevoda sv. pisma. Najng* 



444 

vejse celotno sv. pismo — z Alliolovo razlago vred so ga poslo- 
venili Jurij Vole in tovarisi — je izslo med 1. 1856. in 1859. na troske 
Ijubljanskega knezoskofa Antona Alojzija Wo If a. Ta slavni vla- 
dika je skrbel tudi za prihodnost. Zagotovil je Slovencem tudi bo- 
doci drugi natisek sv. pisma. Glavnica, ki jo je nalozil v ta namen, 
je sedaj narastla ze na blizu 38.000 kron. 

Poleg sv. pisma je poklonil mecen knezoskof Wolf svojemu 
narodu slovar (I. nemsko-slovenski del uredil M. Cigale i860., 
II. slovensko-nemski del uredil M. Pletersnik 1894. in 1895., vsak del 
obsega po dva zvezka, vkupe 243 in pol pole velike slovarske oblike). 
To ogromno delo je neizcrpna zakladnica slovenskega jezika in »ino- 
numentum aere perenniusc pozrtvovalnosti vladike Antona Alojzija 
Wolfa. Na slovar ga je opozoril dr. Janez Bleiweis. Dne 28. grudna 
1. 1853. je nesel vladiki koledarcek za 1. 1854., ozaljsan z Vodnikovo 
podobo in z zivotopisom njegovim. Tedaj se je spomnil Wolf Vod- 
nikovega slovaija, ki je bil napovedan ze 1. 1813., pa so ga zadrzale 
V rokopisu vojne homatije in nedostatek denarnih sredstev. Na pri- 
govarjanje drja. Janeza Bleiweisa je sklenil Wolf zaloziti prepotrebni 
slovar. V svoji oporoki je ukrenil, naj njegov glavni dedic Alojzije- 
visce poplaca vse troske za to delo. Vesten izvrsevalec Wolfove 
poslednje volje je bil poznejsi Ijubljanski vladika dr. Janez Zlatoust 
Pogacar, ki se je neumorno trudil, da bi dobili Slovenci cim prej 
davno zazeljeni slovar. 

Ko se je o prvi tisocletnici sv. Cirila in Metoda porodila » Slo- 
venska Maticac, so ji prinasali nekateri rodoljubi upray mecenske 
darove. Dekan Jozef Rozman, baron Anton Zois, Fidelis Ter- 
pinec, Ivan Vilhar, Jolef Pleiweis in mnogi drugi se bleste 
med njenimi dobrotniki. ^>Slovenski Matici« so poklonili lepa volila: 
dr. Lovro Toman 10.000 gld. in krasno diplomo, prof. Matija De- 
beljak 8243 gld. (on se je spomnil z obilnimi volili tudi druzbe 
sv. Mohorja, Matice Dalmatinske in jugoslavenskega vseucilisca), 
zupnik Valentin Ravnikar 1200 gld., prof Anton Lesar 400 gld., 
Peter K o z 1 e r je podaril Matici 707 zemljevidov slovenskih dezel 
in 470 pojasnujocih imenikov. Dragocene knjizne darove je prejela 
»Matica« s Ceskega od grofa Harracha in od Jana Lega. >Slo- 
vensko Matico« je postavil za glavnega dedica vsemu svojemu 
imetju dne 30. susca 1 1892. umrli rodoljub Anton Knez. Zalozil je 
posebno knjizevno ustanovo noseco njegovo ime; obresti te usta- 
nove, kateri znasa glavnica 30.541 gld. 96 kr., se porabljajo za izda- 
janje >zabavne« in »poucne knjiznice*. 



445 

Nekateri slovenski pisatelji so nasli posamezne mecene, ki so 
jih izdatno podpirali, tako dr. Radoslav Razlag in mnogi drugi 
pokojnega pesnika trpina Josipa Cimpermana, milijonar Josip 
Gorup Simona Gregorcica, obcinski svet Ijubljanskega 
mesta Antona Askerca. 

Veledusnemu podporniku slovenskih slovstvenih 
naprav biskupu djakovskemu Josipu Jurju Strossma- 
yerju se klanjao njegovi petdesetletnici hkrati s hrvat- 
skim tudi slovenski narod. On je ustanovil »jugosla- 
vensko akademijoc, katere je delovanje namenjeno celo- 
kupnemu jugoslavenskemu narodu. »Slovensko Matico« 
je obdaril o njenem rojstvu, in kdo bi mogel presteti 
druge darove njegove, ki so se leto za letom vsi- 
pali na Slovensko? On je vreden tovaris nasih ve- 
likih mecenov : Ungnada, Zoisa in Wolfa. Slava mu ! 




Ljubljana. 



loan Yrhoonik. 



RUKOVET UZGOJNE POUKE. 

Za hrvatslce majke. 



Najsvetija stvar na zemlji 
Maj£ina je z]atna njega. 



Jl^ljkupno covjecanstvo podijeljeno je u dvije osebine, u dva 
|W^IH roda: muski i zenski; brak je ona zajednica, u kojoj se 
^^^^ trazi i nalazi njezino jedinstvo. Iz braka nastaje porodica, 
a porodica je prvotno, najprece, najnaravmje i najsvetije dnistvo. 
»U krilu porodice kret^u se*, veli biskup Strossmayer, »sve sile na- 
ravne, sila utna, sila dudoredna, drustvena i reltgijozna, to is red: 
sila krvi, nauke, kreposti, pozrtvovnosti i na posljetku sila svete 
yjere i predaje, koja sve oslale opiemenjuje, uzvisuje i posve6uje,t 

Porodica je prva i ziva slika drzave i drustva, Dijete je po- 
cetak porodice. Kao tajinstven gost kuca na vrata tihane i blazene 
srede. Otac i majka radosno ga pozdravljaju na pragu njegova 
zivota. Dijete nije samo nada roditeija, ved je i nada naroda. Kao 
boziji se cvijetak razvija u mirisavoj svjezosti, oroseno jutarnjom 
rosom na suncanim tracima. 

Pred svakom kolijevkom — stajata ona u sjajnoj palaci ili u 
trosnoj koljebi - mozemo reci: ovdje pociva nada naroda. Ova 
njezna rucica pokrenut de - - mozda — jednom velika djela: macem, 
oruzjem ili perom; pod ovim celom, koje cjelivaju majcine usne, 
zarit 6e se duboke misli; prsa, koja lagani dah poput talasa uzdize, 
napunit 6e jednom uzvisena cuvstva 

Dijete dolazi na svijet tjelesno tako nemocno, da mu je pomo6 
okoline neophodno nuzna. Od svih bica, koja zivu, treba ono najdulje 



447 

tudje brige i pomodi. I u dusevnom pogledu nije s djetetom bolje. 
Na sto 6e dijete u zivotu naginjati, kakove 6e biti njegove sposob- 
nosti i teznje, sto ce ga u zivotu cekati i snadi, sve se to ne moze 
da nagadja, dok je jos u kolijevci. Sto 6e od djeteta biti, stajat 6e 
do razvoja. S toga valja nastojati oko njegova tjelesnoga i dusev- 
noga odgoja. 

Prva je odgojiteljica djetetu majka. Njezina je zada6a uzvisena, 
ne samo s toga, sto odgaja svoje cedo, put od svoje puti, krv svoje 
krvi, ve6 i s toga, sto odgaja covjeka i buducega clana Ijudskoga 
drustva. Za vrsenje ove duznosti treba znanja i vjestine ; ali zaliboze 
za tu uzvisenu i znamenitu zadadu slabo su spremljene upravo 
gdjekoje majke. Majcina se zadada zapocinje, cim osje<^a plod pod 
svojim srcem; ona treba da sebe cuva, da tako porodi zdravo i 
krepko dijete. Uzgoju je pocetak s porodom djeteta. Ovaj se uzgoj 
s pocetka tice samo tijela; ali kako je tijelo organ duse, valja nasto- 
jati, da taj organ, to orudje duSe, bude sto krepce i zdravije prema 
onoj: »Zdrav duh u zdravom tijelu«. 

Samo zdrav covjek moze sebi, porodici svojoj, drzavi i cijelome 
coyjecanstvu na korist zivjeti, dok je bolestan covjek sebi i drugima 
na teret. Sto se danas slabo pazi na zdravije, uzrokom je lijenost, 
neznanje, praznovjerje i zastarjeli obicaji. Zgodnajeona: »Polovica 
djece nije umrla, ve6 je ubijena s neznanja i nehajstva majka.< 

Gledom na tjelesni odgoj treba paziti: na disanje, hranu, ci- 
sto6u, odijelo, na gibanje i odmor, na njegu osjetila, na njegu zi- 
vaca i mozdana. S prvim dahom pocinje zivot, s posljednjim svr- 
suje, zato bez zraka nema zivota. Do dobroga zraka stoji i povoljno 
razvijanje i uzdrzavanje tijela. 

Sunce i zrak prva su nasa potreba. 

Sobe, osobito one, u kojima Ijudi spavaju, valja zraciti; zrak 
se najbolje izmjenjuje promajom, ali treba da se djeca i odrasli cu- 
vaju promaje. U sobi se ne smije susiti odijelo vlazno od znoja i 
kise, rubenina djece, pelenice, posteljina i zamrljano rublje. Zimi 
neka se odvise ne griju peci. Boravak je u pretoploj sobi stetan, 
jer tijelo omlitavi i lako se nahladi. 

Jedemo, da zivimo, a ne zivimo, da jedemo. Covjecje se tijelo 
neprestance mijenja, trosi, pa da se ne popravlja, istrosilo bi se 
sasvim i poginulo. Covjek treba da nadoknadi, §to je potrosio, a to 
biva hranom. Najzgodnija je hrana za malo dijete majcino mlijeko, 
a moze se za nuzdu upotrebiti i kravlje mlijeko, ali mu se mora 
dodati nesto vode i secera. 



448 

Kad dijete prestane sisati, treba mu mokrom krpicom ocistiti 
usta. Od necistode u ustima lako nastaje krupa, bolest, od koje 
djeca mogu i umrijeti. Na jeziku i na nepcu pokazuju se kao nilijeko 
bijele Ijustice. 

Hrana mora da bude valjano pripravljena ; treba je dobro za- 
ciniti, prokuhati i sazvakati. Valja birati zgodna jela, koja odgova- 
raju ustroju tijela. 

Dijete treba priuciti na red i pravu mjeru u primanju hrane. 
Djetetu treba dati dosta jaja, mlijeka, mesa, kruha i sira, jer ove 
stvari pomazu graditi organe i misice, — - od njih se razvija mozak. 
Alkoholicna pi6a nijesu za djecu, jer razdrazuju zivcevlje i slabe 
citavo tijelo. 

Od svih cutila najvise treba njegovati oko; valja ga cuvati 
od prasine, dima, para, prevelike vrudine i mrzle vode. Skodljivo 
je oku prejako te nestaino, titravo svjetlo. Oku skodi i pre- 
velik napor. 

Nase je tijelo s polja i iznutra pokriveno kozom. Zada6a je 
njegovanju koze, da je valjanu uscuva kao organ znojenja i ispari- 
vanja. S toga valja paziti na cistocu pranjem, trenjem i cistim odi- 
jelom. »Cistoca je pol zdravljac. Cuvati se valja prenaglih promjena 
temperature, jer se koza prenaglo ohladi, pa nastaju reumatizmi ili 
srcane bolesti. 

Odijelo je od velike i osobite vrijednosti po covjeka. Ono je 
svakomu narodu bila prva potreba kulture. Odijelo ima zadadu, da 
uzdrzi jednaku toplinu tijela i ima da zadovolji dudorednim i drus- 
tvenim zahtjevima. Odijelo ne smije nigdje sapinjati tijela i prijeciti 
kolanje krvi. Steznik valja svakako baciti, ili ga bar umjereno i 
shodno upotrebljavati. Odijelo treba da se prilagodi materijalnim pri- 
likama. Narodno se odijelo ne nosi vise u gradovima, ali i nase selja- 
kinje ve<5 zaziru od njega, te se povadjaju za modom. Moda mijenja 
kroj odijela, jer je izum pojedinca, dok je narodna nosnja potre- 
bita posljedica fizicnih odnosaja naroda spram njegova zavicaja, 
podneblja, jezika i obrazovanosti. Pojedinac je ne moze po svojoj 
volji prekrajati, ona ostaje stalna kao zemlja, na kojoj narod zivi. 
Narodnu nosnju danas samo narodni ponos moze da drzi. 

Zena, koja se preko reda kiti, ne zna, sto je lijepo, a ona, 
koja se jos lici i maze, nosi laz na obrazu. Ljudi vele: »Sve za 
obraz, a obraz ni za sto«. 

Cesto ljudi misle, da se dusevni odgoj pocinje tek onda, kad 
dijete podje u skolu; no to je sasvim krivo misljenje. Istina, u prvom 



449 

djetinjstvu valja ve6u brigu posvetiti tjelesnom odgoju, ali naskoro 
bit 6e i dusa djetinja u toliko razvita, da se moze i dusevnim od- 
gojem zapoceti. Dijete neka posmatra svoju najblizu okolicu: sobu, 
kudu, vrt, polje, sumu potok itd., neka upoznaje stvari po imenu, 
po tvari, obliku, boji; neka znade uporabu stvari, neka o njima 
misli i sudi. Tako se djeca vjezbaju u misljenju. Dobro sredstvo z2( 
to jesu i pripovijetke, price, basne, pjesmice i §aljive igre. 

Dok dijete ne doraste za skolu, ne smije se od njega zahtije- 
vati trajan dusevan rad, jer bi to moglo imati veoma pogubnih po- 
sljedica za njegov tjelesni i dusevni razvitak. 

Umni razvoj potpomaze osobito govor, pa ga s toga treba 
pomno obrazivati. Govor se razvija polagano. Najprije dijete oci- 
tuje svoje zelje raznim kretnjama, a glasovi znace tek usklike. Ovaj 
je govor dakako razumljiv samo oku i uhu majcinu. Kad dijete za- 
pocinje govoriti, tada je valjan primjer najbolje uzgojno sredstvo. 
Dijete rado slusa, za to valja govoriti valjanim i pravilnim jezikom, 
jer kako cuje, onako i govori* Tepanja se valja cuvati, da mu se 
ne nauci. Majke to uzimaju obicno na laku ruku,-govore kojekako, 
a ne misle, da je nauka jedna muka, a oduka sto muka. 

Vrlo je vazan odgoj cuvstava, jer se cuvstva znatno doimaju 
Ijudskih cina, a u djetinje doba cuvstva sasvijem ravnaju voljom. 
Covjek se u svojim djelima rado povodi za glasom srca svoga i 
pristaje uz ono, sto mu je ugodno. Tu naravnu sklonost covjeka 
valja u odgoju upotrebiti tako, da se u djetetu razvija cuvstva za 
ono, sto je sveto i plemenito, — sto je istinito, dobro i lijepo. Valja 
nastojati, da se kod djeteta razvije vesela dud, jer nikomu tako ne 
dolikuje vesela 6ud kao mladezi, a ona je i u prilog odgoju. Veselo 
je srce sklono na svako dobro, ono je izvor zadovoljstvu. Veselost 
je podneblje, pod kojim uspijeva sve osim otrova. Samo treba pa- 
ziti, da se djeca sacuvaju od prevelike dutljivosti. Djeca su mekana 
srca, pa ih svaka stvarca moze da gane. 

Djeca neka se cuvaju od prenavljanja. Ne treba dopustiti, da 
bez potrebe otkrivaju svoja cuvstva ili da ih ocituju na neprikladnom 
mjestu ili pred nepozvanim Ijudima. Jos manje treba dopustiti, da 
djeca spoljastinom iskazuju cuvstva, kojih i nema u njihovoj dusi. 
Takovo je prenavljanje laz — najgora djetinja pogreska. Valja za 
rana zaprijeciti tu pogresku, a to ce se postici briznim njegovanjem 
cuvstva istine. Djeca Ijube istinu od naravi, dapace svojom iskre- 
noscu dovedu cesto roditelje i okolinu u nepriliku. Koliko puta 
upravo roditelji upucuju dijete na laz, jer pred njim nesto tvrde, 

Spomen-cvie6e. 29 



450 

za sto dijete zna, da nije istina. Valja djetetu predociti, kako je 
sramota, ako ga tko zatece u lazi, a to je prije ili kasnije neizbje- 
zivo sigurno. Neka dobro upamte ove: »U lazi je plitko dno<. >U 
lazi su kratke noge«. »Istinu trazi, pravicu vazic 

Sudut je u drustvenom zivotu veoma potrebna i blagotvoma. 
Njom se umnaza radost, blazi zalost, nisti sebicnost i krci put k Iju- 
bavi bliznjega, bez koje ne bi moglo biti zajedinstva ni medju ro- 
djenom bracom, a kamo li medju Ijudima razlicne vjere i narod- 
nosti. Sucut se moze u najnjeznijim godinama neizbrisivo usaditi u 
djetinja srca. Dijete mora pokazati su6ut; treba ga priuciti, da daje 
milostinju siromahu i nevoljniku, da je uljudno, prijazno i usluzno 
spram svakoga, a osobito spram druzincadi, da ne muci zivotinja, 
da ne cupa bilja, a poinience cvijeca. Treba mu duboko usaditi 
Ijubav spram Ijudi, Ijubav spram zivotinja i cvijeca, neka hrani i 
njeguje zivotinje, neka gaji cvijede. 

Vrlo je vazan u odgoju mar za Ijepotu, jer podaje djetetu 
mnogo prilike za najcisde uzivanje, te mu zanosi dusu i privodi ga 
kreposti. Tko Ijubi ono, sto je lijepo, taj se odvrada od opacine, jer mu 
vrijedja cud. Valja djecu za rana privikavati na pristojno vladanje. 
Lijepo se ocituje u drzanju tijela, u hodu, govoru i u uljudnosti. 

Glavni je zahtjev Ijepote cistoca i red; cistoda tijela i odijela. 
Sv. Augustin veli, da je cistoca krepost. Iz necistoce raste same 
zlo, a nikada cudorednost. Djeci treba pokazati lijepe slike, oblike, 
treba im pripovijedati lijepe price i bajke, uciti ih pjevati lijepe 
nase narodne pjesme, ali treba paziti i na skladan i cist izgovor. 
Treba ih za rana priucati, da primaju dojmove prirodne Ijepote, 
kao sto je: vecernji zar, sjaj zvijezda, lijepe boje i krasno cvijece. 

Ne samo stvari i vanjski pojavi pobudjuju u nama ugodna ili 
neugodna cuvsta, vec i Ijudski cini. Cini, koji nam se i nehotice 
mile, zosremo dobrima, cudorednima, a cine, koji nam se ne mile, 
zlima, nedudorednima. Valja za rana nastojati, da djeca zamrze na 
ono, sto je zlo, a zavole, sto je dobro. Cuvstvo, koje se u nasoj dusi 
radja, kad sami opazamo dobar ili zao cin, zove se savjest. Ova se 
pojavlja u dusi prije i poslije cina. Prije cina ili covjeka na cin obo- 
drava ili ga od cina odvraca; poslije cina ili ga veseli ili rastuzuje. 
Budna i istinska savjest najbolji je cuvar covjeka, jer ga puti na 
dobro, a cuva oda zla. Nema zaista gore muke od grijesne sa- 
vjesti. Savjest cini svojim gorkim prigovorima, da opaki jace trpi, 
nego najteza Ijudska kazan. Dijete treba za rana tako odgojiti, da 
vazda slusa glas svoje savjesti, jer je ona vjeran i budan vodid, 



45t 

strog i pravedan sudac ; nitko i nista ne ce mu usutkati tajanstveni 
glas savjesti. 

Slika Ijubezne majke i ozbiljna oca prva je savjest djeteta, jer 
se ono, kad se zakanjuje na neki cin, ili kad ucini u dusi pita, sta 
bi na to rekli ili sta 6e re6i roditelji? Primjer je najmodnije uzgojno 
sredstvo. Valja nastojati, da se djeca druze jedino s valjanim dru- 
govima, da ne citaju zlih knjiga, da ne gledaju nedudorednih slika 
i prizora, da ne slusaju necudorednih razgovora. Nije za djecu, da 
polaze na prela, u kolo i u krcmu. Kolo u Slavoniji nije danas vise 
ni iz daleka, sto je nekod bilo. Nekada bi se mladez sastala poslije 
objeda nedjeljom i blagdanom usred sela, uhvatila se u kolo, te na 
izmjenu pjevala narodne pjesme ili bi uz tamburicu zaigrala na na- 
rodnu. Roditelji bi stajali kod kola i gledali svoju djecu, gdje se 
vesele i zabavljaju. To bi potrajalo do pozdrava Gospe, a onda 
bi djeca posla s roditeljima kuci. No danas vise nije tako. U subotu 
vec na vecer ili prije blagdana skupe se momci kod seoske krcme, 
te prolaze selom tule6i i urlicuci, pjevajuci ruzne i sramotne pjesme, 
njima se pridruzuju i djevojke, i skupa podju na mjesto, gdje se 
obicno sastaje i zapocne kolo, koje potraje do kasno u no6. 

Ne treba ni spominjati zlih posljedica ovakova odgoja, jer 
znamo, da zlo dosljedno radja zlim. 

Sto je biljci svjetlo, to je narodu 6udoredje. Biljka, koju sun- 
cani traci ne rasvjetljuju, ne moze napredovati, nego zakrzljavi, a 
s vreraenom uvene i pogine. Tako i narod bez morala slabi na tijelu 
i dusi i mora prije ili kasnije propasti. Nocno kolo treba ukinuti ili 
bar svesti u pravu kolotecinu, da ne bude izvor narodnoga truleza. 

Vjerska su cuvsta mocna potpora 6udorednosti i to s razloga, 
sto nam dudoredne zakone predocuju ne kao zahtjeve uma, nego 
kao zapovijedi najvisega uma, uma, koji ne mo£e da pogrijesi. 

Vjera — to je sveti vez, sto covjeka spaja s Bogom, zemlju 
s nebom, vrijeme s vjecnosdu. Vjera je silna mod, koja djecu na 
putovima zivota, sto su cesto hrapavi i strmi, podupire i tjesi sta- 
rost, koja predusrece pad nas, ili nas, ako se zbio, opet podize; 
vjeri pripada vazda u odgoju prvo mjesto ; ona je u odgoju, sto je 
sunce u prirodi. »Vjera je svjetlo uma nasega, zar je srca nasega, 
zalog je spasa i neumrlosti naset, veli biskup Strossmayer. Za rana 
treba nastojati oko uzgoja vjerskjli cuvstava. Prvi su naime utisci 
najmocniji i sto se u prvo doba djetinjstva uvrijezi u covjecju dusu, 
to se ne moze tako lako iz nje izbrisati, pa prati covjeka za cije- 
loga zivota. Dobar primjer najmodnije je sredstvo. Djeca ne smiju 



452 

da se druze s Ijudma bez vjere, narocito s takovima ne, koji izvrga- 
vaju ruglu svete stvari ili istine vjerske. 

Priroda je knjiga bozja; iz nje neka proucavaju premudrost i 
neizmjemu dobrotu bozju. Neka se djeci podjeljuje jasna i zanim- 
Ijiva obuka u vjeri, neka vrse vjerske duznosti, ali se kod toga treba 
cuvati pretjerivanja i sile. Valja ih uciti moliti se Bogu, jer je mo- 
litva izvrsna potpomo6, da se Ijudsko srce oplemeni. Molitva sveta, 
usrdna i ustrajna — to su angjeoske Ijestve, na kojima pobozna 
dusa uzlazi do samoga prijestolja nebeskoga. 

Znanje ni cuvstvovanje nema nikakove vrijednosti bez volje. 
Po radu se naime Ijudi cijene, a ne po znanju ili cuvstvovanju. 
Valja nastojati, da se u covjeku razvije ne samo jaka i ustrajna, 
nego i 6udoredno dobra volja. To se doduse ne moze za djetinjstva, 
ali se moze poloziti prikladan temelj tomu. 

Uman se uzgoj volje pripravlja poslusnosdu, a ocituje se u 
Ijudskom govoru kao istinitost, a u radu kao zdusnost. Poslusnost 
je nuzdan uvjet, da se razvije prava slobodna volja: to je dusa uzgoja. 
Dijete nema jos razvita razuma ; roditelji i uzgojitelji su mu razum, 
dijete je rob njihovih zapovijedi, ono mora da ih vrsi, da postane 
jednom slobodno i da ne bude za cijeloga zivota robom svojih 
strasti i pozuda. Pamtiti valja ovu: »Dozvoljavaj djetetu s veseljem, 
uskra6uj nerado, no neka tvoja uskrata bude neporeciva.c 

Najvisi je cilj i najsavrseniji oblik dusevnoga razvitka znacaj- 
nost; ona podaje tek pravu vrijednost covjeku. Znacaj je najveca 
moc u svijetu dudorednom. Coyjek, koji je u svim svojim cinima 
dosljedan, da mozemo unaprijed kazati, kako 6e u stanovitom slu- 
caju htjeti da djeluje, zove se znacajem. Pravi je znacaj dakle onaj 
covjek, kojega se volja povodi cvrsto i trajno za 6udorednim nace- 
lima. Valja nastojati, da se u dusi uzgojenika razvije neka zaliha 
cudorednih nacela ; ali ta nacela ne smiju biti puka pravila na pamet 
naucena, \e6 treba da ih uzgojenik svojim trudom stece, i da po- 
stanu za nj zivotna sila, koja ga neprestance tjera k visem cilju. Ste- 
ceno nacelo treba da uzgojenik prigrli ne samo umom nego i srcem. 

Mladez valja za rana priucati, da zdusno vrsi svoje duznosti. 
Duznost obuhvata sve nase bi6e. Duznost je onaj vez, koji uzdrzava 
svu cudorednu zgradu. Mladez valja za rana priuciti k radu, jer je 
rad najbolji uzgojitelj znacaja. U borbi je zivot, u tradu je spas. 
Rad caruje, — veli narodna poslovica. 

Na tlu egoizma, castohleplja i tastine ne nice nikad znacaj. 
Kome se cijeli zivot krede oko samoga sebe, taj 6e upotrebiti sve i 



_J53 

sva i najpodlija sredstva, da svoj cilj postigne. Uzgoj neka u torn 
ucini svoje. Znacaj sacinjavaju kreposti. Ucimo mladez Ijubiti Boga 
i bliznjega, priucajmo je na pravednost, savjesnost i dobrostivost. 

Za uzgoj znacaja treba uzora. 

Hrvatska majko, nastoj, da u bumo more zivota izasaljes zna- 
cajeve: — nama ih treba! Zada<5a je hrvatske majke napokon od- 
gojiti narodu kderke i sinove, prozete svetom Ijubavi za domovinu. 
Domoljublje ne samo da je jedna od najvecih, nego je po covje- 
canstvo jedna od najblagotvornijih kreposti. Domoljublje treba da 
bude djelotvorno ; svaki pojedinac treba da je spreman posebnu svoju 
korist podrediti opdemu dobru, pa i isti zivot zrtvovati za domovinu. 

Narodni se uzgoj promice u prvom redu narodnim jezikom, 
koji je najvjerniji tumac narodnoga duha, jer se njim ocituju sve 
misli, cuvstva i teznje naroda. Jezik je dusa svakoga naroda, dok 
je jezika u narodu, dotle i on zivi, dotle mu ostaje cista i neoskvr- 
njena samosvijest. Lijepo li rece biskup Strossmayer : » Ah slatki moj 
materinjski glase ! Ti si mi tako lijep, da je samo Bog Ijepsi, koji te 
je stvorio, samo narod krasniji, koji te izumio i sacuvao.« 

Materinjski jezik — ma da i sve jezike svijeta znali, ima nam 
biti najsvetiji i najmiliji prema Preradovi6evoj : 

Tudj tudjinu, tebi tvoj doliCi, 
Tudji postuj, a svojim se diCi. 

Njegovati valja glazbu i narodnu igru, jer ce se njom djeca 
priljubiti narodnom cuvstvovanju. Roditeljska kuca neka bude hram, 
gdje se stuju i njeguju narodne svetinje, osobito narodni obicaji, 
narodni jezik i narodna knjiga. 

Domovina treba postene, korisne i radine sinove i kderi — 
hrvatska majko, nastoj, da ih odgojis! Majke! 

Oj budite nam sjajne zvijezde, 
Koje sjaju svomu rodu, 
Kad mu u5e njegvu djecu 
Ljubit dom svoj i slobodu! 



Hrvatska majko! Provela sam te letimice kroz najglavnija na- 
cela uzgoja — budes li uvazila ove savjete — uspjet ces zaista kod 
uzgoja svoje djece. AH prije svega se trazi od tebe, da budes svojoj 
djeci uzorom, da im prednjacis dobrim primjerom. Djeca vazda 
vise paze na ono, sto roditelji cine, nego li na ono, sto im kazu, 



454 



jer i djela imaju svoj jezik i to rjecitiji, nego li su usta. Djela su 
roditelja knjige, iz kojih se uce djeca. Uzor svih uzora jest sam 
Krist. Krist je najvise cudoredno dobro. U Krista imamo utjelovljene 
sve kreposti, u njemu se stjecu sve cudoredne ideje. Uzgoj ima za- 
dadu, da uzgajanika Kristu privede, da se u njemu usavrsava i u 
njegovo oblicje preobrazava. Krajna je s toga svrha odgoja nasto- 
jati o torn, da privede uzgajanika Kristu kao izvoru svega savr- 
senstva. 

Drzim, da cu ovaj rukovet uzgojne pouke najdostojnije za- 
vrsiti rijecima velikoga nasega Mecene, biskupa 
Strossmayera : 

>Uzorne zene pravi su ures i ponos, 
pravi blagoslov i spas drustva i naroda 
svoga. Ah Boze sveti! daj, molim te^ na- 
rodu momu tako cistih, svetih, radinih i 
pozrtvovnih supruga i majka, — i dao si 
mu tim najpreci zalog oslobodjenja od i#ry^ 
svih zala, koja ga toliko dandanas tisteic /liff 




Zagreb. 



Marija JambriSak, 



IZ „KRALJA STJEPANA". 

(Drugoga dijela trilogije: ..Petar Soadic".) 

CiN DRUGI. 

PRIZOR DRUGI. 
Petar ban i Pavao zupan. 

PaoaO (dolazeCi): 
D, bane. 

Petar : 
dobra, zupane? 



Slabo dobro, kad se Ijudi, koji bi ga mogli sijati, sakrivaju kao 
jazavci u jazbine svoje. 

Petar : 

A s kakvim ti pravom dolazis mene vrijedjati pod mqj krov, 
zupane ? 

Paoao: 

S pravom iskrenoga rodoljuba, koji je zabrinut za svoju otac- 



456 

binu, kao i ti, samo joj ne moze posluziti, kao sto bi joj ti mogao 
pomo6i, kad bi htio pregnuti svojim silama. 

Petar : 

Pa ti me bas prekoravas, zupane, koji mi skupa s mojim ne- 
prijateljima lukavo ugrabi najljepsu priliku, da poradim na korist 
roda? Ta izabraste, okruniste kralja Stjepana bez mene, zasto on 
mo6an s najvisega mjesta ne popravi zlo, ne ukloni op6u nevolju? 
Cemu mene u pomoc zoves, koga odbaciste kao istroseno. orudje? 

Paoao : 

Da, mozda imas pravo, — mozda pogrijesismo, izabravsi kralja 
slabi^a bez opdega sporazuma. Al onda prijeki udes, visa sila htjede, 
te ne mogosmo drukcije. Nu sada, kad je vec Stjepan izabran, valja 
da ga i svi pripoznamo za kralja. 

Petar : 

Ja ne! Ja dadoh svoju rijec drugomu, Zvonimiru na samrti, 
i ne previjam je po volji vjetara. — Moje banstvo samo Radovana 
priznaje, a kad ozdravi, za njega 6u s mojim cetama poplaviti ci- 
tavo kraljestvo i njemu postaviti ocevu krunu na glavu. 

Paoao : 

Opet 6es nafod udarati na muke za svoje hire i nama svojim 
hirom krsiti pravo slobodnoga izbora. 

Petar : 

To nije Slobodan izbor, vas je Latin Lovro, nadbiskup spljetski, 
zedne preko vode preveo, zaslijepio vas. Vi ste svi medvjedi na uzici 
njegovoj skupa s kraljem vasim, te igrate po Lovrinoj voljL 

Pacao : 

Mi smo mu na uzici, a ti se pred njim sakri u brlog — i tako 
kraljestvu ni od nas ni od tebe koristi. 

Petar : 

Ja cu se skoro pokazati iz moga skrovista i zapaliti luc u toj 
tmusi, da se razaberu cisti i sareni. 



457 

e — -   

Paoao : 

Bane, ti znas samo govoriti i osnove zamisljati, ali ih zabo- 
ravljas izvoditi. Dodji na dvor i preuzmi upravu drzave, pa radi 
jednom. Mi Hrvati samo govorimo i bucimo, te ve<5 to drzimo radom. 
Ne priznavajud Stjepana za kralja, dajes se i nehotice u sluzbu 
tudjina Vladislava ugarskoga, koji se slicno tebi izjavio o Stjepanu, 
zakidaju6i pravo nasega izbora. 

Petar : 

Jos i tu osvadu na me bacas, jos 6u ja za vase grijehe biti 
kriv! §to se ne branite, kad imate cast i vlast i mo6 u rukama? 
§to radi biskup hrvatski Anastazij, sto radis ti na dvoru, sto vas 
miroljubivi Jakov brodovodja? Ta eto vas na dvoru kraljskom u 
vlasti i lasti nesmetanih, pa radite malo bez mene. 

Pacao : 

Anastazij radi, sto moze i zna, ali nije dorastao prepredenosti 
Lovrinoj, kao ni ja drzovitosti Pribimirovoj, a Jakov je mo r ski 
dobar covjek, ali je Latin. Lovro ga strasi, da 6e mu admiralsko 
mjesto preoteti Hrvat, satnik Dobrovid — i on mora Lovri sluziti. 
Da nije Anastazija, ti bi ve6 bio proklet od pape po Lovrinim pri- 
javamsl, koje sve Anastazij, pozvan od pape Urbana na izvjestaj o 
tebi, pobija . . . Teze se nama boriti na dvoru proti raznim splet- 
kama i potvorama, nego tebi tu junaciti se medju svojima. Malo nas 
je i nemodni smo proti premodi Lovrinoj, Kralja je sve novajlijama 
sebi odanima okruzio. 

Petar : 

Da, da, stara taktika ! Novajlijama podjeljuje casti, koji nemaju 
svijesti ni o svom ni o narodnom dostojanstvu, kojima je licna korist 
preca, nego opde dobro domovine. 

Paoao : 

Ima doduse medju njima i valjanih, ali vedinom su mladi Ijudi, 
odrasli za ovih meteza i nestalnih vremena nasih, te lutaju u tim 
olujama, ne videdi nikakav sjajni svjetionik, komu bi doveslali. To 
su Ijudi bez nacela stalnih i bez postivanja starijih, bez auktoriteta 
ikakva, drzoviti. Neki bi se dali sedlati i postali bi valjani vozaci i 



s vremenom upravljaci kraljestva; ali mnogi su bez osje6aja i Iju- 
bavi za slavnu proslost, puni prezira za nase teznje, bezbrizni za 
op6e dobro, a gramzljivi za licnom slavom i castima i koristima. 
Jos nisu presU mjeru — ti bi ih jos jedini mogao svojom licnos6u 
i dobrim radom zaustaviti i bolji im pravac dati. Od toga bi vreloga 
mosta moglo jos vrlo dobro vince postati, da se tko zna baviti njime — 
inace 6e i oni bezglavi, prepusteni sami sebi, svak na svoju ruku 
drzavne posle voditi u korist tudjincu, koji ce ih lukav znati omamiti 
ili hvalom ili mitom ili zastrasiti groznjom, jer su, nemajuci tradicija 
ili ne maredi za njih, nestalni kao valovi. 

Petar (prezimo): 

Pa da ja medju tu bagru zadjem? Ja da toj djecurliji vodja 
jos budem? 

Paoao : 

Ne budi ohol, ve6 spasi, sto se spasiti dade. Drukcije si odsudjen 
na nerad izvan dvora. 

Petar : 

Ja da radim i bdijem ! 

Paoao : 

To nije rad, iz siguma prikrajka toboz paziti na tudje prste, a 
kad tamo, na dvoru se neopazice, prepredeno i potajno i javno 
izdaju nasa praya. 

Petar : 

I opet velim, cemu si ti i tvoji tamo, koji to sve vidite? 

Paoao : 

Ja nisam tako pronicav, kao ti, ja ne znam tim paucima pohva- 
tati sve niti mreze, jer ako i pokusam, samo se zapletem u njih, kao 
muha u paucinu, i mjesto da koristim, pokvarim. Ja sam mekan kao 
pamuk i mene se ne boje, pak — moram biti iskren — ja nisam 
tako odvazan, a s tobom bih nesto vrijedio. S toga te dodjoh mo- 
liti, da nam slabim u nejednakoj borbi pomognes, da istisnes s dvora 
Lovru, Stjepanovu moru, moru kraljestv-a hrvatskoga, zaklinjem te 
sredom zajednicke nam majke domovine! 



459 

Pctar (zamisljen i kano ganut): 

A zasto Lovru vi meni niste pomogli istisnuti, kad sam ja htio, 
s dvora Z vonimirova ? 

Paoao : 

Ono je drugo doba bilo — onda smo se jos pravici i postenju 
od njega nadali. 

Petar (mrko): 

A tko mi jamci, da sada iskreno mislite, vi prijatelji i zagovor- 
nici Latina? Tko zna, ne zovete li me iz sebicnih svrha, da vam 
budem orudje — klijesta za zeravkii Lovru, pa da me se onda opet 
otresete i sami se u Stjepanovo srce ugnijezdite? 

Paoao : 

Ja ti prastam to sumnjicenje mojih najsvetijih osje6aja, ali i sad 
otvoreno kazem, da sam jos prijatelj sloge izmed Latina i Hrvata, 
no im nikad svoga ponosa ni narodne casti ne prodah. A ti radi, 
kako ho6es, ali des krivac biti narodnje nesrede, kojoj idemo ne- 
minovno u susret uz opdi nehaj i uz tvoju neslogu. (Odlazi.) 

Paoao (za njim): 

Ja dvolicnjak nisam, dva gospodara ne mogu sluziti. Pozdravi 
mi svoje drugove na dvoru. Skoro 6u vas do6i procistiti s novim 
gazdom. (Ulazi Lepa, kraljica.) 



PRIZOR TRE6L 
Petar i Lepa. 

Lepa: 

Rad bih, bane, s tobom razgovarat. 

Petar (za se, ugri2ljivo): 

Valjda opet Ijubav ocitovat. (Glasno.) 
Na sluzbu sam, gospo! 



460 

Lepa: 

Opet dodjoh, 
Da me pustis u Ugarsku k bratu. 

Petar : 

Zasto, gospo? 

Lepa: 

Zasto? Morala bih 
Ja pitati, zasto mi to pr'jecis? 

Petar: 

Ta Radovan ovdje ostat mora — 
Pa kuda des ti bez sina? 

Lepa: 

Kudi! 
Nije r dosta, sto mi ubi muza, 
Ubi kralja, u crno me zavi, 
A sina mi unesreci grozno! 
Bezdusnice, i dalje me zelis 
Mucit? 

Petar : 

Nemoj — kradjice! 

Lepa: 

Da, joste 
Rugaj mi se, kraljicom me zovuc. 
»Kraljice«, a lisio me krune! 

Petar (trznut): 

Umiri se, gospo, ja kriv nisam 
Svemu tomu, vjeruj. 

Lepa (njeznije, prikorno): 

Tugo moja! 
I ban Petar to ucini meni, 



46i 



Ucini me udovicom sinjom, 

Bolnom majkom i robinjom svojom . . . (ZaplaCe.) 

Pctar (i nehotice ganut): 

Nemoj, gospo ! — Ta na dvoru mome 
Slobodna si . . . 

Lepa : 

Kakva j' to sloboda, 
Kad mi k bratu ne das u Ugarsku? — 
Pa sto 6e mi takova sloboda, 
Dok Ijubljene duse nigdje nemam: 
Odsvud u me leden vjetar duva, 
Sve j' spram mene hladno, neiskreno, 
Odbija me, il se zaca mene, 
Ti prezires, jer mi j' srce ludo, 
S kojim ja ne mogu gospo darit, 
Pozelilo za Ijubavlju tvojom — 
Bane Petre . . . ! 

Petar (odbojno): 

Nemoguce, gospo ! . . . 

Lepa (ukorno): 

Nemogude? Sada? (Ironiaki.) Krasan covjek 
A prije si znao me zavodit, 
Kano pcelu bezazlenu na med 
Ljubaznosti i njeznosti svoje. 
Mamio si na Ijubav me onda, 
Kad — ko tudju zenu — nisi smio; 
A sad, kad sam slobodna, sirota. 
Sad odbijas — okrutnice! 

Petar (bolno): 

Gospo . . . 

Lepa (2esee): 

II okrutnik, ili onda bjese 
Himben, grjesni zavodnik! 



462 



Pctar (bored se u sebi): 

Ne ! Ljubljah . . 
Beznadno tad ljubljah tudju zenu, 
Al i cuvstvo zatomljivah s mukom 
U svom srcu, a bez grjesne zelje. 
A sto ti ga prozre, nisam krivac — 
Povoda ti ne dah. 

Lepa (^ivahno): 

Dade, dade! 
Pogledi ti zarki i bjeguci 
Iskre bjehu upaljivoj gradji! 
Topla r'jec ti, uzdah nehoticni 
Bjehu slatki jaritelji vatri, 
Sto me b'jednu jos razgara . . . 

Petar : 

Zalud — ! 

Lepa (2ivo): 

Al taj pozar, komu rasplodnik si, 
Lomacu tu, sto potpalio si 
U mom srcu, i ugasit moras! 
Bane Petre! — To j* jedini oganj, 
Koj ne nisti, vec povisi Ijude, 
Cistec ih od prirodjenih mana; 
To j' jedini oganj, sto ne hara, 
Ved je sv'jetu roditelj i hrana, 
Slatka sveza najraznijih cudi, 
Most prikladan za staliske jaze . . . 
— Klicu dobra ne gazi u meni! 
De raspredaj u svom srcu pepel, 
Da mom plamu i tvoj odgovara. 

Petar : 

U mom srcu nema vec odziva — 
Ono j' sada zrtvenik i zrtva 
Samo mojoj otacbini jadnoj ! 



463 

To j' jedina miso mi i briga. 

— A i na svoj ponos gledat moram, 
Valjda ne cu Ijubavnik bit smiesan 

U toj dobi. ruglo okolini, 

I pred mladom k(5erkom da crvenim 

Sa slaboce, — Nij' moguce . . . ! 

Lepa (moieei) -. 

Bane . . . ! 
Bane, ti me unesre6i Ijuto ! 
Petre, ti ces popraviti grijeh — 
Oba gr'jeha, sto pocini meni — 
S tobom bit cu sretna i bez krune . . .! (Njezno.) 
Ispuni mi davnu ielju srca ! (On se otklanja. Zamamno.) 
Budi barem njezan, kano nekad — 
Sjecas li se onih dana, bane ? 
Sjajni dani, tugo moja crna! 

— Nekadanja kraljica ti, Petre, 
I hrvatske krune bastinica, 
2ena sjaju i vladanju vicna, 

Nist* ne zeli, vec tebe junaka — (Petar odbije tesko.) 
Uslisaj me! 

Pctar (s nutarnjom borbom): 

To nije mogu<5e! 
Med nama je strasan ponor puko, 
Preko njega slab je most od strasti, 
Kad nij' moguc ni od tvrdje gradje, 
Od narodnje srece. -- (Odlazi polagano.) 

Lcpa (moled za njim): 

Bane! Petre! (Ljuta za se.) 
Neka, neka! Jos cetc mi platit 
I Hrvati i ti! — Sve vas mrzim! 
Jos ce danas tajni vjesnik k bratu. 

(Petar se na ulazu sretne s Radovanom, koji se blijed i drsCud primiCe ras 

kolaCenih ociju, a za njim ide Mara zabrinuta.) 



464 

PRIZOR CETVRTI. 
Predjasnji, Radovan i Mara. 

RadOOan (Petm straajlvo): 

Bane, onaj strasni vojnik . . . ! 

Mara (skrbno ocu): 

Pazi na nj, jer mu je opet pozlilo jace, danas je neobicno 
uzrujan. Popeo se bio na vrh kule i dugo zurio u bezdan, te ga 
jedva dozvah k sebi od straha, da dolje ne padne. 

Petar : 

Radovane ! 

Lepa : 

I to je tvoja zrtva, bezdusnice ! 

RadOOan (gledajud u dalj): 

Onaj gadni vojnik . . . 

Mara (nje^no oko njega): 
Nije nista, kraljevi6u, miruj samo. 

Radooan : 

Gledaj . . . rulja hrli . . . krv, krv! Onaj gadni vojnik i mene ce 
ubiti kao oca moga! 

Petar : 

Kraljevidu, ne boj se nikoga uza me. — Ja cu onoga (mahnuv 
riikom tobo2e), koji bi htio moga Radovana. 

Radooan : 

Hahaha! Udri, udri! 

Petar : 

Ne ce nitko moga kraljevica. 



465 

RadOOan (Izbuljena oka): 

Kraljevi6a? Hahaha! Rekao sam mu ja, da slusa, a i kralju 
sam govorio, neka sina poslusa. Kazah mu, da je bolje biti sakri- 
venu u zahvalnim srcima i prnjave sirotinje, nego istaknutu u sjajnim 
listinama kraljevskim, — na smjeskavim usnama ugladjenih dvora- 

nika . . . Tako mi je nekako Petar saptao, dok bijah kraljevi6, 

Sad sam kralj. — Gdje mi je kruna? (Hvata se za glavu.) 

Fetar: 

Imat ces ju skoro, ako Bog da. 

Radooan: 

Uh, to boli, tisti me, ne cu je ! (Kan da ju s glave baca). Ne, ne, 
garavce, nisam ja kralj ! Ne ubijaj me ! Evo vam krune — ! Ja volim 
samo Maru . . . Oh kako mi je nekada srce krvarilo radi nje. — A 
sad? Sad nemam srca, ona mi ga uze. All su ga i njoj oteli, raz- 
derali. — Gle, ban Petar premece krpice moga srca — rad bi ih 
sastaviti — Mara drzi iglu, da ih sasije. (Naglo se okrene k Petru, s pro- 
mijenjenim glasom.) Bane, daj mi Maru. 

Nara (Ijubezno u strahu, samo da ga umiri): 

Tvoja sam ja, tvoja, kralj evi6u. 

Radooan (siroko ju neko \Tijeme gledajud): 

Aha! Ja se sje6am tebe; ti slicis kipu, sto sam ga isklesao 
nekad negdje . . . Ali gdje je to bilo? (Dodje do majke Lepe.) 

Lepa : 

Radovane, sinko! 

Radooan (lecnuvslse): 

Ne, ne 6u krune! Ta puna je crvi od *oceve glave mrtve! Na 
dragulje joj zmije vire ! Gle, kako sikcu siljatim jeziccima, kako se 
oblizavaju pakosno, baa (s gnjuSanjem)! Gledajte, jedna ima Koloma- 
novo lice, jedna Lovrino. — (Upre oai u nesto.) Koja je ono? Pozudna 
usta Pribimirova. — §to? ocevo srce premedu iz usta u usta. — I 
moje ho6ete. — Na (baca rukom), ta i onako ga ne treba meni kao 
kralju. Hahaha! Otac tolikoga naroda, pak da srca ne treba? 
§to jos hocete? — Marino? To srce ne dam, ne dam. (Ho(ie da bjeii.) 

Spomen-cviete. 30 



466 

Mara (njeino ga uhvativsi) : 

Ostani tu, kraljevicu, s majkom i sa sestrom Marom. 

RadODan (uzevsl ju za ruku): 
Ajdmo Zajedno. (Ona se lecne.) Ne boj se, ja 6u ih svladati, 
(Iznenada.) A tko SI ti ? 

Mara: 

Ja sam Mara! Zar me ne poznas? 

RadOCan (dugo ju gledajuei): 

Da, da, poznam te. — Ti si moj izgubljeni biser, koji mi pade 
na dno mora, ja ga gledam, ali do njega ne mogu. Kad zaronim 
k njemu, zatvori mi ga Skoljka i otme vidiku. 

Mara: 

Ta evo me uza te. 

Radooan : 

Al sad mi ne 6es iz ruke ispuznuti. Ajdmo, ajdmo. — Glavu 
6u ti uresiti Ijepsom od oceve krunom, salivenom od suhoga zlata 
postenja, a okicenom bisercima sviju kreposti, medju kojima se blista 
najsjajniji dragulj nevinosti. Neka kralja i kraljice ohole, neka traze 
tudje nevjeste bogate, tudje tulipane, nama 6e nase ruze mirisati. 

(Udihava u se, kanda mirise.) Ah, Ugodno opaja! . . . (Uhvati se 

za glavu.) Ajme, boli glava, ajme, majko ! 

Lcpa (popoSavsi) : 

Rade! Sinko! 

Radooan (lecnuvsl se od nje, prikloni se k Mari, koja 

ga strasljivo pogledava. Na to se on gorko nasmije); 

Aj, aj, nemam gdje nasloniti vrudu glavu. Idem ju 
studenom vodom rashladiti. (Ode, a za njim zabrinuta Mara.) 

Sen]. 

Krsto Paoletic. 




BILA JE POMLAD. 



Josip Resnik je obiskal crez dolgo spet svoj rojstni kraj. 
•Neka skrivna moc ga je vlekla tja crez bribe in doline 
V tiho, skromno vas, kjer je prezivel otroska leta. Polastila 
se ga je neodoljiva zelja, da bi vnovic videl ono nizko, na zelenem 
holmu se beleco cerkev, one borne, okoli in okoli holma raztresene 
koce, ono trato, kjer se je bosonog in razoglav prekucaval ter igral 
s svojimi tedanjimi sovrstniki. 

Resnik je bil sedaj sodni svfetnik, obcespoStovan in priljubljen 
moz. Toda Resnik je bil se samec. Bog ve, kaksne izkusnje je moz 
imel, da si ni hotel naprtiti zakonskega jarma. Morda je imel odprte 
oci ter je videl, koliko je v resnici sreonih zakonov, morda ga je od 
tega odvracala ze kaksna nesrecna Ijubezen, morda se je njegovi 
ideabii dusi protivila proza navadnega zakonskega zivljenja. Ali 
res je- bilo, da Resnik ni cutil nikake potrebe, da bi si poiskat 
druzice . . . 

Danes torej, na veliko soboto 1. 1899., je stal zopet v domaci 
cerkvi, Postavil se je za vrata, tja blizu kropilnika ter se zainislil. 
Pred priprostim, s pomladnimi cveticaini okrasenim oltarjem, je 
daroval zupnik sveto daritev. To ni bil vec oni stari castitljivi moz, 
ki je pred tolikimi leti maseval pred tem oltarjem ter z angeljskim 
izrazom na svojem oblicju povelicaval svetost tega kraja in tudi 
uplival na srce dovzetnega dijaka, da je bilo tain tako skriynosto 
mirno in svecano. Ta blagi moz je ze pocival pod hladno ruso. A 
sedaj je zavzemal njegovo mesto mlad duhovnik z vsakdanjim ob- 



468 

razom. Malo svetega, nic tajinstvenega, zdelo se je Resniku, ni velo od 
njegove osebe in celo ta vonj po kadilu in svecah, ki je plul po vzduhu, 
ni mogel zacarati Resnika v one nadzemske sfere, kako nekdaj. 
Morda pa je to nasprotje med obema zupnikoma le navidezno, 
morda temu obcutku, ki me nadvladuje v tern hipu, nisva kriva 
niti zupnik niti jaz ; morda je vsemu temu kriv samo cas, ki je take 
hitro bezal nad mojo glavo, pomislil je Resnik. In v tej misli ga je 
potrdilo tudi nekaj drugega. Siloma se je hotel otresti vse posvet- 
nosti, hotel je zopet crez dolgo casa moliti, moliti z vso duso, 
z vsako zilico svojega srca. Napel je vse moci, a ni slo. Samo 
bridek vzdihljaj mu je izniknil iz prsi. Da, da, cas je storil vse to, 
dejal si je Resnik nato . . . 

Nic vec ni poskusil moliti, prevzele so ga zopet posvetne 
misli. Zacel je opazovati Ijudi, ki so se posamezno prihajali v cerkev. 
Pri kropilniku so postajali, desnico pomakali v vodo ter se prekri- 
zavali, a kolena so komaj vidno upogibali. Na crnem kropilniku so 
se svetile kaplje, ki so pri prekrizavanju padale od prstov ter se 
poSasi cedile nizdoli, puscajoc za saboj polzke, neenakomerne 6rte. 
Cveterokotni kamni pod kropilnikom so bili motnovlazni ter uma- 
tani od prahu, ki so ga dohajajoci donasali na svojib crevljih. 

Resnik je motril prihajajoce, a le malokoga je poznal. Na tern 
in onem obrazu so se crtali sicer znaki te in one druzine, ali ta 
okorna in okorela telesa so bila ali tako izdelana in postarana, da 
jih ni bilo mogoce uvrstiti med znance, ali pa so bila se premlada 
in na obrazih poteze se nejasne in nedolocne. 

Tedaj $e je pa na vratih pojavil star moz. Bil je visokega 
stasa in Se vedno ravnega hrbtisca, Ali njegovo oko je bilo videti 
motno in njegove noge slabe, kajti opiral se je ob dve palici ter 
pocasi lezel dalje. Njegov obraz je bil dolg in koza na njem nagu- 
bancena. Posebno okoli ustnic je bila ohlapna in viseca, da je bilo 
videti, kakor bi visela nizdoli prilepljena krpa. 

Ko je starec pocasi drsal mimo Resnika, je hipoma obstal. Nje- 
govo oko se je uprlo v sv^tnika ter ga motrilo pazljivo. In neka osup- 
lost se je brala na njegovem obrazu. Videti je bilo, da je spoznal 
Resnika. Pokimal je z glavo, kakor v pozdrav, ter lezel dalje v klop. 

Tudi Resnik ga je spoznal. 

— Moj Bog, stari Molek ! In se ziv ! Crez osemdeset jih mora 
imeti, govoril je sam s saboj. Obiskati ga moram! . . . 

Resnik je vrgel se pogled po cerkvi ter takoj nat6 stopal 
na piano. 



469 

Zunaj je bil kraseu dan. Po drevju se je prikazovalo prvo 
socno zelenje in pisano cvetje, po zraku so frfotali prvi rumeni 
metulji. Resnik pa je stopal zamisljen nizdoli po vasi. Tarn je bilo vse 
tiho in mirno. Nemo so ga zrle nekdaj tako dobro znane koce, a 
nikogar ni bilo na pragu, da bi ga bil pozdravil. Semtertja se je 
znotraj culo sumenje, odmevala hoja, zahrescal kak ropot — zenske so 
bile vecinoma same doma ter pospravljale in pripravljale za praznike. 

In svetnik je stopal ven iz vasi ter zavil po ozki poti na na- 
sprotni gricek. Tam gori je crnelo okruseno zidovje, oklepajoc za- 
pusceno vasko pokopalisce. Crez njegov rob se je dvigal tu in tam 
od dezevja izpran kriz in od casa oglodan kamen. A v kotu ob 
mrtvasnici je rastla stara, svoje veje globoko pripogibajoca breza. 
Grobovi so bili zarastli s temnozeleno travo, ki je tukaj prva poga- 
njala ze v zgodnji pomladi. Le na malokaterem grobu se je belil 
posamezen cvet. 

Resnik je prestopil prag pokopalisca ter nameril svoj korak 
prav V zadnji nasprotni kot. Tam je stal nizek kamen, iz kraskega 
mramorja izklesana piramida, katero je bil dal on sam postaviti 
pred nekaterimi leti. Na sredi je bilo napisano z zlatimi crkami 
samo ime : Gregor Resnik f 

Bil je to grob oceta svfetnikovega. 

Tu je Resnik postal ter strmel nemo v ze upadlo gomilo. 
Prav ob kamnu je lezala pozabljena mrtvaska kost, dolga, rujava 
in ze luknjicasta nadlahtnica, na katero so se usipali zlati solncni 
zarki, a na zidu je cepela tascica ter z bistrim ocesom opazovala 
resnega, dolgobradega moza, ki je bil videti na tak lep dan tako 
silno otozen. 

Dobro cetrtinko ure se je svetnik pomudil tukaj. A ko se je 
obrnil, potegnil je s prsti preko oci Ozrl se je nato okoli sebe 
po ostalih grobovih ter pocasi odsel . . . 



11. 

Vrlo davno je ze od tega, kar je Resnik sanjal v tem skrivnem 
koticu lepe slovenske domovine krasne mladeniske sanje. Zal, da 
so bile le sanje ! In ko se je prebudil iz teh sanj, tedaj je prvikrat 
obcutil bridki predokus resnega zivljenja, v katero je imel stopiti. 

Resnik je bil tedaj abiturijent, Bil je na pocitnicah pri svojem 
starem ocetu, ki je bil kocar v vasi. Stari ni imel drugih otrok, a 



„ 470 _ 

tudi razen male koce nicesar. V svojih mladih letih je opravljal 
sluzbo nekakega obcinskega tajnika in kmeckega dohtarja ter je 
zivel tako skromno in varcno, da si je se nekaj prihranil za stare 
dni. Razen denarja so mu Ijudje donasali za razne pisarije tudi mar- 
sikaterih zivil, kar mu je vse prislo k pridu. Da je mogel sina 
studirati, pomagal mu je mnogo zenin brat, ki je bil duhovnik 
V mestu. Ta je skrbel za Josipa do sedmega razreda, dokler ga ni 
pobrala smrt. No to je bilo se dokaj ugodno, saj leto, ki ga je 
imel Josip se pred seboj, se bode ze kako prebilo. Potem tako 
ne bode treba skrbeti vec, ker Josip je bil dolocen, da bode pel 
novo maso. 

Josip je bil tedaj na zadnjih gimnazijskih pocitnicah. Maturo 
je bil dovrsil s posebno dobrim uspehom in stari Resnik je bil po- 
nosen na svojega sina. Rad ga je jemal s saboj med Ijudi in kazal 
nanj rekoc: 

— Ta bo imel se veliko vec v glavi nego jaz ! Res ni zastonj 
studiral. In tak fajmoster bo, da bode veselje. 

In tudi Josip je bil popolnoma preprican, da je vstvaijen samo 
za duhovski stan. Bil je se popolnoma nepokvarjen, njegove misli 
in zelje so hrepenele po popolnosti. 

2e zadnja leta je najvec obceval s starim zupnikom, a letos je 
se posebno iskal njegove druscine. A to ni bilo nic cudnega, saj 
zupnik je bil res moz po volji bozji, izobrazen, vnet za svoj sveti 
poklic, a zraven vesel druzabnik in odkritosrcen svetovalec. Josip 
pa je bil tudi ponizen in tih. Tako je nastalo med njima neko pri- 
jateljstvo posebne vrste. 

Josip je imel posebno veselje nad prirodnimi krasotami. 
Cestokrat je zahajal v bliznji gozd, ki se je razprostiral za vasjo. 
Tam je navadno legel v mehki mah z obrazom na kvisku in zrl 
je ure in ure v vrhove temnih smrek in lioj ter vlekel na usesa 
njihovo tajinstveno sepetanje. In malo, nezno cvetico, ki je vzrastla 
ob potu, je zamogel obcudovati neprestano ter se veseliti ob njenem 
drobnem telescu. In roka njegova se ni mogla iztegniti, da bi jo 
utrgala. Krilato ptico, najneznatnejsega crvicka, ki se je vil v prahu, 
je zapazilo in ogledovalo njegovo oko. 

In tako je nekega lepega popoldneva zopet lezal v gozdu. 
Visok, svetlozelen macesen mu je nudil streho nad glavo, a mehka 
trava, pretkana s kodrastim nitkastim mahom, ga je pestovala 
v svojem mehkem narocju. Po gostem malinovju so se preletavale 
ptice, a solncni zarki so plesali po njegovi lahki, poletni obleki. 



_i7i 

Tedaj pa je nekaj zasumelo za njim. Lahke stopinje so se 
zacule, a se predno se je utegnil Josip zravnati, ze je stala pred 
njim deklica, napol gospodski oblecena. Stara je utegnila biti kakih 
osemnajst let, a izpod sirokega, lahkega slamnika je zarel Josipu 
nasproti najlepsi obrazek, katerega si je mogel misliti. In ta obraz 
so okvirjali gosti, zlati, vlazno se svetlikajoci lasje, plujoci nizdoli 
crez tilnik. Izpod kratkega, vijolicastega krila so se svetlikali majhni 
creveljcki, odevajoci drobno, skoro otrosko nogo. Vsa deklicina 
prikazen je nosila na sebi pecat neznosti in milobe, pecat onega 
»zenskega«, kar cloveka blazi in povzdiguje. 

Josip je bil omamljen. V mestu je sicer videval dan na dan 
nesteyilno mladih in tudi lepih zenskih obrazov, videval obilo cve- 
tocih lie, drobnih nozic in vitkih, elegantnih zivotov, a dozdaj ga 
se ni bil zanimal nobeden. Stopal je mimo njih brezbrizno in apa- 
ticno, nekako tako, kakor je stopal mimo izlozbenih oken, v katerih 
so se svetile in kosatile svilnate robe za daipske obleke. Cutil se 
je varnega pred vsemi in nikdar mu ni srce se zatrepetalo v ocigled 
kake deklice in nikdar se mu ni se na nobeni pomudilo oko 
tako, da bi jo bilo ogledovalo drugace, kakor vsako drugo lepo 
bozjo stvar. 

A danes se je hipoma vse i^zpremenilo. Ta lepota ga je ocarala 
naglo in nenadoma, da si niti sam ni bil v svesti, kaj se je zgodilo 
z njim. Obstal je, kakor bi bilo trescilo zraven njega. In njegove 
oci so slastno pile in srkale ta kras raz njeno lice ter strmele 
V njo, kakor v kako nadnaravno prikazen. In sam ni vedel, da mu 
je temna rdecica zalila obraz in vrat. Ko pa je zacutil, da se mu 
je zacelo bumeje gibati srce v prsih, ko je zapazil hitrejse nje- 
gove udarce, tedaj ga je hipoma obslo spoznanje. Kakor svetel 
zarek mu je sinilo v duso, zavedel se je, da bode moral to bitje 
pred saboj odzdaj Ijubiti, Ijubiti z vsemi silami svoje duse. A ta 
zavest je tudi ucinila, da se mu je povesilo oko in da je postal 
hipoma neokreten in zmeden. 

Ona pa je stala pred njim ter segavo upirala svoje velike, 
modre, zelenkasto se spreminjajoce oci v njega. In ko je zapazila 
njegovo zmedenost, tedaj se je razveselila in okoli njenih ozkih 
cresnjevordecih ustnic se je zazibal caroben nasmeh. 

— Ah da, Resnikov student, kaj ne da ? — je vskliknila ter sto- 
pila korak proti njemu. Vi me sicer vec ne poznate, ali nekdaj 
sva pa vendarle skupaj letala po vaski trati. In zbirala sva »zlate 
barvice* in igrala ono, kako se ze zove, ah da, >ali je kaj trden 



472 

vas most«. No, res je, nekaj let je preteklo od tega in vi ste veliki 
in lepi, eel gospod, a tudi jaz, kakor vidite, nisem zaostala. 

Resnik je dvignil svoje oci ter jo opazoval. A dasi je mislfl 
in mislil ter si v duhu predstavljal vse svoje tovarisice izza mladih 
nog, vendar ni mogel uganiti, kdo bi bila ta. Gotovo je bilo, da 
take lepote ni bilo med njimi. Pozabil je, kaj store leta in cas. 

Priblizala se mu je se bolj, da je ze sapo njeno cuti' na 
svojem obrazu, odrpla se bolj na siroko svoje oci ter zrla na- 
ravnost vanj. 

— AH me res se ne poznate ? 

— Za Boga ne, jecal je ter nehote odstopil za korak. 

A ona se je zdaj zasmejala zvonko in glasno, da je glas 
njen obudil zvenec odmev v oddaljeni gosci. In njeni drobni beli 
zobje so se zabliscali, kakor dragocen niz pristnih biserov. A 
tedaj se mu je ozivel spomin in spomnil se je, da je enak izraz 
V oceh res ze nekdaj videl, videl o neki priiiki v davnih, lepih casih. 

Udaril se je na'celo ter dejal: 

— Ah, Mdnica! — Kaj ne, da si Manica Molkova? 

— Vendar si me spoznal, ne, hocem reci ste me spoznali, — je 
dejala veselo ter mu podala svojo majhno, zametasto roko. Njeni 
beli prsti so se ovili okoli njegovih in iz njih je sinil gorki tok po 
vseh njegovih zilah. 

— Kaj? Le ne vikaj me vec! To se pac ne spodobi starim 
znancem. Le brez skrbi mi reci ti! 

— No, pa bom, je dejala ona . , . 

Sedla sta skupno na mehki mah drug blizu drugega, da sta 
se skoro dotikala. No pa kaj je bilo to hudega? Saj sta bila 
»stara znanca«. 

In zacela sta si praviti svoje dogodke. Povedala mu je, da 
stanuje ze celo vrsto let pri teti v Trstu. Ta teta je precej pre- 
mozna, a stara in bolehna vdova brez otrok. In ona jej nadome- 
stuje otroke, a zraven jej streze in jo neguje. Zdaj pa je prisla za 
hipec domov k svojemu ocetu, da pogleda, kako je se kaj v teh 
krajih. Skoro nato mu je zacela pripovedovati o Trstu samem, 
o morju, o solncnem zahodu na morju, o brezstevilnih ladijah in 
ladjicah. In on jo je poslusal zvesto in verno, prav tako, kakor je 
dozdaj vselej poslusal starega zupnika, ter zraven jej gledal nepre- 
stano V lepe oci. A cudil se je, da jo je tako zgresil, da ni ves 
cas svojih studij nikdar povprasal po njej ter da mu tudi nikdo 
nicesar ni pripovedoval o njej. 



i 



_4Z3_ 

Tudi on jej je povedal svojo povest . . . 

Ko sta si tako pripovedovala, prigodilo se je veckrat, da sta 
se njuni glavi sumljivo priblizali, da sta se njuni senci skoro do- 
tikali. In tedaj so se semtertja dotaknili njegovega cela njeni kodri 
in ta rahel poljub vlaznih las je ucinil, da mu je pod njim vztrepe- 
tavalo celo telo. 

Nehot^, nevede, mehanski mu je objela desnica njen vitki pas 
in stisnil se je k njej, da je bila za hipec preplasena in hotela vstati. 
Toda takoj se je pomirila, ko je pogledala v njegove oci ter videla 
tarn izraz brezpogojne udanosti, izraz hipoma vzplamtele Ijubezni . . . 

Dolgo, dolgo sta sedela tako. Ali solnce na nebu se je nizalo 
in drevje je metalo dolge, temne sence. Tarn nekje v gosci se je 
oglasala mala sova z zateglim svojim piskom in semtertja je zafr- 
fotal med vejevjem kak netopir. Trebalo se je lociti. 

Do tam, kjer se od gozda zagleda vas, sta hodila skupaj, roko v 
roki. Ko pa so se zabliscale pred njima prve hise, tedaj sta krenila 
vsak na svojo stran. Krepko sta si stisnila roki, zasepetala si »na 
svidenje* ter se razsla. Predno sta izginila za ovinki, sta se se 
ozrla ter z rokama pomigala v slovo . . . 

Josip je stopal pocasi proti rojstni svoji hisi. Cutil je, kaka 
izprememba se je danes zvrsila v njem. V svesti si je bil tega pre- 
vrata in vedel je, da je en sam danaSnji hip zadoscal, da je podrl 
naklepe in nacrte njegove, ki jib je nosil v svojih prsih toliko let. 
In marsikdo drugi bi se bil cutil tesnega, nezadovoljnega sam 
s saboj, bi razmisljal, kaj mu je storiti. A Josip je takoj vedel, katero 
pot ima zdaj nastopiti. Videl je vse tezave, ki so mu v razlicnih 
podobah pretile, a vse to ga ni moglo ozlovoljiti. Tako veselo in 
praznicno mu je bilo pri srcu, kakor se nikdar v zivljenju in na 
obrazu, ki je bil ze nekaj dni bledikast in upadel, so zopet vzcvetle 
rdece roze. 

Odzdaj je posecal Josip zupnika vedno bolj poredkoma in se 
ti poseti so bili navadno le kratki in redkobesedni, Stari gospodje 
to seveda zapazil, toda rekel ni nicesar. Zadovoljil se je s tem, da je 
svojega mladega prijatelja opazoval kjer in kakor je mogel ter da mu 
je vcasi namignil kak dober svet. V podrobnosti pa se ni spuscal. 

Josip pa je postajal cim dalje bolj zivahen, njegovo zivljenje 
je zadobilo zanj hipoma ves drugacen pomen in namen, bodocnost 
je bila njegova. Sleharni popoldan je odzdaj bila Josipova pot 
V gozd. In tja je vedno prihajala i ona in tam jima je cvetla 
prva osrecujoca Ijubezen. In ta Ijubezen je bila Resniku tudi zadnja, 



_ 474_ 

Toda dnevi so potekali naglo, prenaglo. Josipu so se nagibale 
pocitnice h koncu, a se vedno ni bil ocetu povedal, da ne bode 
izpolnil njegove zelje ter sel v bogoslovje. Matere itak ze vec ni 
imel, umrla mu je bila pred dvema letoma. Zadnji cas je tedaj 
bil, da razodene to ocetu ter se posvetuje z njim o nadaljnjih 
svojih namerah. Prav nic ga ni skrbelo, da bi mu oce ne dovolil, 
a tudi najblizja bodocnost, studiranje v glavnem mestu, mu ni delalo 
preglavice, dasi ni imel toliko, da bi se bil tam prezivel samo mesec 
dni. Ljubezen njegoya je bila trdna opora, ona mu je pomagala, da 
se mu je videlo vrlo lahko vse, kar ga je se cakalo . . . 

Nekega dne sta sedela Josip in stari pri skromni vecerji, katero 
jima je bila ravnokar pripravila priletna postreznica. Pocasi sta 
zajemala krompirjevo juho, ki je bila gosta in debela ko sok. 
Nobenemu se ni prav Ijubilo, jed se jima je valjala po ustih in le 
tezko sta jo pozirala. Po nekolikih zalozajih pa polozi stari zlico 
na mizo ter pogleda sina. 

— Ti, jaz ti hocem danes nekaj povedati, dejal je nato zateglo 
ter si brisal usta z zppnim robcem. — Saj poznas ono beracico Mico 
tam izpod klanca? Glej, ta je vceraj nabirala dracja po gozdu. A 
nekje tam v gosci je po naklucju zapazila dva mlada cloveka, 
seveda moskega in zensko, ko sta sedela v travi ter grulila, 
kakor zaljubljena goloba. Skrivaj ju j& gledala, zapomnila si njuna 
obraza ter zopet skrivaj odsla. Kaj menis, kdo sta bila ta dva? 

Resnik umolkne ter zre sinu naravnost v oci. Toda motil se je, 
ko je mislil, da bode sin zmesan in preplasen. Josipu je sicer sinila 
rdecica v glavo, a ocesa ni povesil. 

— Dobro, ako ze veste, vam ne bode treba praviti. Prihranjen 
mi je vsaj vvod, s katerim sem itak mislil se danes na dan. Toraj 
iz tega spoznate, da se mi dva z Manico Ijubiva. Ker je pa ta lju- 
bezen resnicna in globoka, treba se bode z Manico zvezati za vse 
zivljenje, ako hoceva, da nama ga bode ta ljubezen sladila. Ako se 
pa hoceva zvezati za vse zivljenje, tedaj je neobhodno potrebno, 
da opustim misel, da bi bil kedaj duhovnik. In to misel sem v res- 
nici tudi ze opustil in tega se prav nic ne kesani. Zdaj tedaj veste, 
kako stoje stvari. 

Stari je nekoliko casa debelo gledal, ko je videl sina hipoma 
tako odkritosrcnega in odlocnega. Takoj je videl, da bi tu bil vsak 
upor nemogoc. Nagnil je glavo ter nekoliko casa zamisljeno zrl 
skozi okno. In tedaj je pomislil, da mora s sinom zaceti zlepa. 

— Dobro me poznas, sin moj, dejal je crez nekoliko casa. — 



475 

Zato ti tudi ni treba praviti, da bi te jaz silil v katerikoli stan. 
Sam si dovolj pameten, da bodes vedel ukreniti pravo. Ali meni se 
zdi, da vzrok, kateri te je privedel do tega sklepa, ni bil dovolj 
tehten. Moj Bog, Ijubezen, in celo prva Ijubezen, koliko casa pa 
traja? Nekoliko tednov, morda par mesecev in potem se jej smejes. 
Ostane ti morda prijeten spomincek nanjo, ali drugega nic. A ce si 
vsled take mlecne Ijubezni zgresil svoj stan, tedaj ti ostane kes in 
pokora. Zato je treba stvar pretehtati od vseh strani. Ako se ti 
Ijubi poslusati, pa zacniva in oglejva si to zadevo vsestranski. 

Josip je oceta poslusal molce, a pri vsaki besedi, ki jo je stari 
izgovoril, je sele cutil, kako dobrega in pametnega oceta da ima. 
Veckrat je sicer ze imel priliko, da je opazil, kako korenito zna oce 
vsako rec presoditi, a da je zraven naravne nadarjenosti tudi toliko 
izobrazen, do danes se ni vedel. In cutil je, da ima v svojem ocetu 
tudi pravega prijatelja, katerega je pa sele danes dobro spoznal. 
Milo se mu je storilo pri tern spoznanju. Poltiho je izpregovoril : 

— Govorite, oce! 

Stari pa se je nagnil blize sina ter zacel: 

— Kakor ze receno, braniti ali siliti nocem. Vendar premisli naj- 
prej to, da visoke sole stanejo mnogo, vec, kakor si morda zdajle 
mislis. Jaz pa, ves, da ti ne morem pomagati. Toda to bi se bilo. 
Morda bi se kako dokopal do zvrsetka, saj se jih je na enak nacin 
izucilo ze mnogo pred taboj in se jih bode za taboj. Ali recimo, 
da tudi dovrsis vse izpite. Kaj pa si potem? Ali nisi sele prav na 
razpotju in hujsem razpotju, nego si to danes? Pojdi in praktikuj, 
kamor in kjer hoces, povsod stvar mnogo stane in treba je zopet 
denarja in denarja, predno dobis kako mesecno novcno podporo. 
In koliko casa preide, da te imenujejo pravim uradnikom v kakovem 
cinovnem razredu ? Najmanj dve, a tudi vec let. Ako tedaj vzamemo, 
da dovrsis studije v stirih letih, a predno prides v sluzbo preteceta 
dve leti, tedaj je to celih dolgih sest let. In pomisli, kaj se v teh 
dolgih letih zgodi lahko s tvojo sedanjo Ijubico! Tisoc proti eni 
stavim, da tedaj ne bode med vama vec niti sence katerekoli Iju- 
bezni. I ako bi tudi bila, recimo bila, da te ne zalim, ali bi se v tem 
casu tvoja Ijubica ne postarala za sest let? In kdo bode jemal pri- 
letno devico, ko je na ponudbo toliko mladih! Zraven pa ona tudi 
nicesar nima, a za zakon treba priprav, ki mnogo stanejo. Ako bi 
jo hotel tedaj vzeti, moral bi se zadolziti, a dolg je hudo, hudo 
breme. In ne motim se mnogo, ako recem, da bi te ravno to breme 
scasom tako tezilo in ozlovoljilo, da bi si zacel ocitati, cemu si 



1 



476 

storil tako neumnost ter vzel nepremozno zeno, ko bi ti jih bilo 
lahko najti takih, ki bi imele kaj pod palcem ter ti tako zagotovile 
slozno in brezskrbno zivljenje. No tako bi bilo konec Ijubezni, a 
zacetek domacih prepirov. Kaj ne, tu ti razvijam jako zalostno per- 
spektivo V bodocnost in ti ne mores nikakor verjeti, da bi bilo kaj 
takega mogoce; posebno ti ne more v glavo zdaj, ko ti srce pre- 
kipeva v najslajsih obcutkih prve Ijubezni. Toda verjemi, da to sprico 
tega ni nic manj resnicno in da bodes crez nekoliko let tudi ti 
tako sodil! 

— Oce, nikdar, nikdar ! Vi me ze ne poznate. In tudi, ako bi 
imel biti nesrecen, skrajno nesrecen, Ijubezen moja ne bi nikdar 
minila ! 

Resnik se je zasmejal tej sinovi gorecnosti ter nadaljeval: 

— No, mogoce. Toda preisciva stvar se nekoliko dalje. Glej, 
ako se odpravis pa tja, kamor si bil namenjen do zadnjega, tedaj 
odpadejo vse te skrbi. Vsa ta stiri leta bodo lepo drugi skrbeli zate, 
na drugo ti ne bode treba misliti nego na ucenje, in po tem kratkem 
casu bodes gospod. Ako te zraven opomnim se na to, da ima kmet le 
duhovnika za >gospoda«, a drugi so mu samo ^skricit in nebodijih- 
treba, tedaj mislim, da sem prer^setal dovoljno vse, kar govori proti 
enemu, a ne nasprotuje drugemu! 

Nastal je nekoliko casa molk. Stari se je oddahnil ter si prizigal 
dolgo svojo pipo. Vstal je ter stopil nekolikrat po sobi gori in doli. 
A ko je videl, da sin nicesar ne odgovori ter razmi§lja, vstavi se 
pred njim ter rece: 

— Saj se ni treba precej odlociti, cas imas se nekaj dni, da vse 
dobro preudaris! 

Toda Josip je vstal, vzel klobuk ter odhajajoc dejal : 

— Vse je dobro premisljeno, nazaj ne smem in nocem! Kar sem 
sklenil, hocem storiti. Hvala vam, oce, da mi ne nasprotujete ! 

In odsel je . . . 

Stari je se nekoliko casa taval po ozki sobi, mrmral med zobmi, 
majal z glavo ter vlekel goste oblake dima iz svoje pipe in jih 
spuscal pred se, da je bila vsa soba takoj zakajena. A ko je solnce 
zaslo za gore, stopil je pred koco ter sedel na klop in opazoval 
sence, ki so se zacele vlaciti iz doline vise, vedno vise, dokler niso 
zagrnile viskov nizjih holmoy, pozneje visokih gora. 

In nastala je noc in na nebu so se zacele prizigati brezstevilne 
svetle zvezde . . . 



477 

Takoj drugi dan je Josip tudi zupniku razodel svoje srce. Stari, 
blagi moz ni bil kar nic osupel. Vedel je ze vse. 

— Kar ukrenete, dobro premislite ! V takih slucajih se ne more 
svetovati nikomur. Pri yas sem popolnoma preprican, da ne kre- 
nete s prave poti, bodisi v tern ali onem stanu. 2lelim vam povsod 
najboljSih uspehov! 

Josip mu je bil hvalezen na teh besedah. Molce mu je podal 
roko ter se ginjen poslovil. 



Bil je zadnji dan Josipovih pocitnic. 

Zjutraj se je ze bil poslovil od nekaterih bolj znanih vaskih 
druiin ter od zupnika, a popoldne od nje, svoje Manice. Seveda 
je bilo slovo najtezje od nje, ki je postala v tako kratketn casu luc 
njegovega zitja. 

Ko sta s starira povecerjala ter se nekoliko posedela v zi- 
vzibnem razgovoru, sta se odpravila spat. V celi hisi sta bili samo 
dve sobi, prva spredaj, a druga zadaj, z oknom na majhen vrtic. 
V zadnji je spal Josip. Se nikdar mu ni prislo na urn, da bi bil po- 
noci zapustil svojo celico. Vselej, ko je prisel v njo, je v njej tudi 
pricakal jutra. Zgodilo se je sicer veckrat, da je pozno se postaval 
pri oknu, zroc v tiho, bajno noc, a nikdar mu ni prislo na um, da 
bi bil se kam odsel. 

Toda nocoj mu ni dalo srce miru. Neka silna, neodoljiva moc 
ga je silila iz te samotne izbice tja ven. Mogocno hrepenenje, da 
bi se enkrat videl njo, ga je prevzelo ter mu napolnilo duso, Neki 
glas mu je pravil, da jo vidi morda zadnjic. In to ga je privzdig- 
nilo, da je brez pomisleka skocil skozi nizko okno. Da, moral jo 
je nocoj se videti, moral jo je se enkrat pritisniti na svoje srce ! . . . 

Zunaj je bila temna noc. Le nejasno in nedolocno se je crtala 
rujava steza pred Josipovimi ocmi. Njegove, ponocne hoje nevajene 
noge, so se semtertja spotaknile in le s tezavo je lezel dalje. Toda 
s casoma so se te teme navadile oci, noge so postale sigurnejse in 
Josip je imel le se malo korakoy do Molkove hise. 

Vsak hipec je postajal ter jemal klobuk raz glavo, da bi si 
hladil vroce celo. Njegovi prsti so rili mehanski med potnimi lasmi, 
a srce mu je vtripalo burno, da ga je bilo slisati. 

— Kako se me bode razveselila, ko jej bodem potrkal na oknice, 
mislil si je Josip. In to toliko bolj, ker me ne pricakuje! Revica, 
kako jej je gotovo hudo pri srcu, morda se huje nego meni ! — In 



478 

njene mehke roke se bodo zopet in sedaj se gorkeje ovile mojega 
tilnika in njena drobna glavica bode zopet pocivala na mojih prsih! 

In dospel je skoro do hise. Tedaj je pa stopal tisje in rahleje, 
da bi ga kdo ne zapazil. Semtertja je sicer poknila suha vejica pod 
njegovimi nogami, zasustel vel list, a drugace se ni zganilo nikjer 
nicesar in tako se je neopazen priplazil do hise, 

Tarn je bilo eno oknice se razsvetljeno. Luc je medio odsevala 
skozi rdec zastor. Da je to njeno oknice, je Josip dobro vedel, saj 
mu je njegovo lego ona sama pred nekaj casom natancno popisala. 

Tiho, prav tiho, je Josip pristopil k oknu ter se vzpel neko- 
liko na prste. Hotel je najprej videti, kaj dela se tako pozno, a 
potem rahlo potrkati. 

Ob kraju se je bil zastor zavil nekoliko nazaj in skozi ozko 
razo se je lahko videlo po enem delu sobe. In Josip je zrl nekoliko 
casa skozi to razo tja notri. 

A hipoma so se mu zacele tresti roke, s katerimi se je drzal 
ob kamen, ki je obrobljal okno. Spustiti se je moral. Hkratu so se 
mu zacela tresti kolena in neopisna bol mu je presinila duso. Ne- 
koliko casa je stal kakor okamenel. A tedaj je notri v sobi nekaj 
zasumelo, luc je ugasnila in tiho se je odprlo okno. 

Josip je naglo odstopil nekoliko korakov, ter se skril za debelo 
hrusko, ki je rastla za hiso. Tedaj se je pa v oknu pojavila crna 
moska postava, skocila tiho nizdoli ter naglih korakov izginila. A 
okno se zopet -tiho, brezsumno zaprlo . . . 



Drugi dan na vse zgodaj se je Josip odpravil od doma. Stari 
ga je spremil nizdoli do velike ceste ter se pocasi vrnil. Kolikor je 
mogel, mu je dal na pot, a veliko ni bilo. 

Josip pa se je se ozrl gori proti vasi, njegovo oko je iskalo 
se hise Molkove. In zazdelo se mu je, da se gori na planjavici sve- 
tlikajo — znana krila in da mu ona posilja z mzihanjem belega 
robca svoje zadnje pozdrave. Naglo se je obmil ter koracil dalje. 
Niti enkrat se ni vec ozrl. Njegov obraz pa je bil bled, kakor bi 
bil vstal iz groba, in njegov stas se je videl nekam upognjen. 

In Josip je mislil in mislil. Najbolj cudno mu se je videlo to, 
kako da zdaj, ko se mu je tako hitro pripetilo nekaj takega, kakor 
mu je prerokoval oce, kako da zdaj ne misli vec, da bi sel v se- 
menisce. Saj bi bilo po tako bridki prevari vendar to edino naj- 
boljse zatocisce. AH ga je bilo sram pred ocetom in zupnikom, 



__479_ 

da bi se tako hitro skesal, ali ni hotel tega veselja narediti njej, 
ki ga je izdala, o tern si niti sam ni bil na cistern. Zavedal se je 
edino le tega, — da ni ustvarjen za sluzbo in stan, kateremu je bil 
toliko casa namenjen, in to mu je zadoscalo in to ga je gnalo dalje, 
dalje, V tuje veliko mesto . . , 

In stopal je dalje resnega lica, crez noc dozorel v razmiSljajo- 
cega moza. Obcestno drevje je ze trepetalo v prvih mrzlih jesenskih 
vetrovih, semtertja je ze cepnil kak list v jarek, ob potoku se je 
ze upogibala marsikaka opaljena cvetica, a Josip je stopal dalje . . . 
dalje . . . 

Crez dobro uro je bil na zelezniski postaji. Lokomotiva je 
zaprhala, dim je bruhnil iz §irokega dimnika v gostem oblaku kvisku, 
kolesa so zastropotala . . . Z Bogom ! . . . 



m. 

Od pokopalisca se je svfetnik Josip Resnik pocasi vracal proti 
vasi. Ob poti se je razcvitalo grmovje, po prahu so se valjali vrabci, 
a po prvih cvetovih so brencale cebele. 

Sv^tniku je bilo mehko okoli srca. Spomnil se je onih pocitnic, 
predno je bil odsel na vseucilisce. Tistikrat je bil zadnjic v tej vasi, 
zadnjic doma. Sprva se mu je na Dunaju godilo slabo, zelo slabo. 
Stradal je, a zraven se ucil noc in dan. A se tisto leto mu je bil 
umrl oce. Zadela ga je bila kap. In videl ga ni nikdar vec . . . 

Odzdaj je bil sam na svetu. Toda koncem prvega poUetja se 
mu je posrecilo, da je dobil sluzbo domacega ucitelja pri neki prav 
dobri obitelji na Dimaju. To mu je omogocilo, da je dokoncal svoje 
studije. Tu si je tudi toliko prihranil, da je pozneje zamogel vsto- 
piti kot praktikant k sodiscu. Imel je sreco, kmalu je postal adjunkt 
in sodnik. A letosnje leto so ga imenovali syetnikom . . . 

In sedaj se je tudi spomnil svoje Ijubezni, katere ni mogel 
nikdar prav pozabiti. Mnogokrat mu je stala podoba Mdnicina pred 
ocmi, jasna in svetla. Toda samo nekoliko casa. To jasnost in sve- 
tlost je navadno hipoma pocrnil temen madez, spomin na oni vecer. 
Od tistikrat ni vedel nic vec o njej. 

Danes pa, ko se je blizal prvim hisam, so ga z vso silo obsuli 
spomini nanjo. Privzdignil je oko in glej tam gori med drevjem se 
mu je zdelo da se svetlika njeno krilo, kakor v nekdanjih casih, 
da se zari njen obrazek, da mu maha njena roka v pozdrav. Ne- 



48o 

kako cudno mu je hipoma postalo okoli srca. Cutil se je zopet mla- 
dega in kri mu je zacela bumeje plati po nemimih zilah. In cudno, 
danes je prvic po tolikih letih zacel natancneje razmisljati o onem, 
zadnjem veceru. In zaceli so vstajati dvomi v njegovi dusi. All je 
oni vecer res prav videl, da je bil nekdo pri njej ? Da, to je bilo 
res ! Toda, ali ni mogel biti kak njen sorodnik, ki je imel kaj opra- 
viti pri njej? Cemu bi bila sicer imela luc v sobi? Ali pa ni do- 
ticnik objemal nje, ki je bila njegovo vse na svetu?. Da, tudi to je 
bilo res ! Toda, ali ni mogoce, da je bilo to samo slucajno, da se 
je od nje poslavljal res kak sorodnik? Ako bi bil drugi dan, predno 
je odsel, se prisel k njej, tedaj bi mu bila gotovo razjasnila to za- 
gonetko. In sedaj se ga je polotil kes, da se ni vrnil tja gori, ko jo 
je videl, da stoji na planjavici ter zre za njim . . . 

Crezdalje bolj je bil svfetnik preprican, da je tistikrat ravnal 
prehitro, prenagljeno. Toda zdaj, zdaj, ali bi se ne dala ta napaka 
vec popraviti ? Ali bi ne bilo mogoce, da bi se se vse razjasnilo 
in uravnalo ? Saj je on §e v najlepsih letih, a ona . . . toda kaj, ko 
bi bila ze omozena? Ne, tega ne! Ne sme biti, ako ga je Ijubila 
s tako Ijubeznijo, kakor on njo! Pa ce bi bila? 

Resnik ni mogel vec misliti, vse mu je plesalo pred dusevnimi 
ocmi. Neko hrepenenje ga je prevzelo, hrepenenje, kakorsno se ne 
polasca vec resnih, v zivljenja borbi izkusenih moz. In to je Resnik 
cutil. Skusil se je otresti take sentimentalnosti, toda ni slo. Vedno 
huje ga je vleklo tja gori, da bi povprasal po njej, da bi jo morda 
§e videl . . . Oh, to bode scena ! 

Res, ni si mogel pomagati in pospesil je svoje korake. Nje- 
govo srce si ni dalo zapovedati, dasi so mu ustna govorila: Moj 
Bog, kaksen clovek si! Kako si smesen! Ali je kdo drugi se tak 
tepee na svetu? Oj, ubogi idealist! 

Sam sebi ni mogel verovati, da je sam izustil te besede. Stresel 
je z glavo, pogladil si dolgo brado ter hitel dalje . . . 



Pri Molku so bila vrata odprta na stezaj. 

Resnik je takoj stopil crez prag v kuhinjo. Na ognjiscu ni bilo 
ognja, a po koteh so lezale nakopicene smeti, ki so bile vlazne in 
na pol trhle. Nekak neprijeten vonj po plesnobi je polnil ta prostor. 
Na tleh je stal raztrgan kosek krompirja. Nekoliko drobnih krom- 
pirckov je bilo ze olupljenih, a zraven njih je lezal rjast pipec. 



48i 



Resniku so takoj izginile vse iluzije. Srce se mu je stisnilo 
in nek glas ga je svaril, naj se vrne. 

V istem hipu je od nekod pridrsal stari Molek. 

— Ah, ah, gospod, dobro da ste prisli, jecal je starec. Videl 
sem vas v cerkvi in hotel sem vas ravno zdaj obiskati. Glejte, nikjer 
nic, od vseh kotov zeva lakota in smrt — pomagajte! 

Mehanski je segel Resnik v zep, a zraven vprasal : 

— Kje pa je vasa hci ? 

Toda ni bilo treba dolgo vprasevati. Na sobinem pragu se je 
prikazala zenska podoba. Oblecena je bila v stare, skoro raztrgane 
krpe in njen obraz je bii crnikast in zamazan. Njeni zmrseni lasje 
so jej silili po celu. Z rujavo desnico jih je skusala spraviti v red. 

Za njo je stal nekako osemleten fantek, umazan in podolga- 
stega, bledega lica, na katerem se je ze poznala susica. 

— Jej, gospod, vi ste ? Stopite, stopite tu notri v sobo, je izpre- 
govorila zenska s hripavim, ubitim glasom. 

Resnik ni vedel, kaj bi zacel. 

— Joj, ali nocete? Saj sva se vendar nekdaj Ijubila. Ali nocete 
nic vec k svoji stari Ijubici, sikala je glasneje in vedno hitreje ... Pa 
seveda nocete, saj ste postali tako imeniten gospod, a jaz sem samo 
navadna vlacuga. Via..., slisite, in tukaj je plod mojega zivljenja! 

Pokazala je decka ter se hripavo nasmejala. 

— No morda bi bila postala taksna tudi pri vas, A omozena 
zenska ni vec vlacuga, ona je labko imenitna in spostovana gospa. 
In tako ne bi nosila na sebi znamenja, katero nosim zdaj, in Ijudje 
bi mi ne bezali s pota, kaj ne da, Ijubcek moj? 

In zopet se je ostudno nasmejala . . . 

Resnik je stisnil staremu v roko nekaj denarja ter 
planil iz hise. 

Za saboj je se slisal njen grozni smeh. In ta smeh 
je odmeval po njegovih usesih se dolgo, dolgo potem 
in odmeva se dandanasnji . . . 

Takoj potem je svetnik zopet odsel iz tega 
kraja. In ko se je vozil do bliznje postaje, prepevali 
so mu ptici v obcestnem grmovju, drevje je zele- 
nelo in cvetelo. Okoli in okoli je bila najlepsa pomlad. 




Litija. 



SpomeO'Cviete. 



Josip Kostanjeoec. 

31 



RELIGIJA I ZNANOST. 

»Obje su, vjera i znanost, boiji porod, te an medju- 
sobnu Ijubav, slogu i potporu biCem i izvorom 
avojim upuCene.t 

SuvHrnngtr : Htijeda prijoJom ottoraijii gaUr^ ilita, 

S tkada zivi rod Ijudski na ovoj zemlji, od onda zivi u svijesti 
' Ijudskoj i religija. Ona je kao historijska i psiholoska cinje- 
nica najstarija, najop6enitija i najznamenitija pojava u 
zivotu naroda i pojedinaca. Ona je s covjecjom biti tako sraSdena, da 
n. pr. A, de Quatrefages po njoj i detmuje coyjeka veleiii, da je 
covjek »bi6e organizovano . . . nadareno moralnoldu i religijom*. 
S covjekom rodila se na svijetu i znanost; jer, kako lijepo kaze 
biskup Strossmayer: »Bog je u onaj isti cas, kad je svetom moci 
svojom prvu iskru misli iz uma covjecjega, kad je prvo cuvstvo 12 
srca covjecjega, kad je prvu rijec iz usta covjecjih izbio i sv. yjeru 
i sv. znanje porodio i bastinom cijeloga svijeta i svih vjekova ucinio. 
Ne moze covjecanstvo, ne moze nijedan narod bez jednoga i dru- 
goga biti.* 

Sto je dakle religija, sto znanost? 



Covjek cijelim bicem svojim izlazi od Boga i odredjen Je k Bogu 
konacnoj svrsi svojoj. Ova uzajmica, u kojoj stoji razuman covjek 
cijelim bidem svojim s Bogom, izvorom svojim i konacnom svrhom 
svojom, jest objektivni, ontoloski osnov religije, a skup svih istina i 
duznosti, koje izviru iz ove uzajmice covjeka s Bogom, jest religija 
u objektivnom smislu. Koliko pak covjek ovu objektivnu i stvarnu 



483 

uzajmicu ovisnosti umom svojim spoznaje, voljom je svojom pri- 
znaje, pa onda i cuvstva svoja i spoljaSnje djelovanje svoje sluzbi 
bozjoj posveduje: to je religija u subjektivnom znamenovanju. 

Religija dakle obuhvata citava covjeka. Prvo mjesto u religiji 
pripada svakako spoznaji, te nema i ne moze biti religiozna zivota, 
a da ne obuhvata daibud i nekih religioznih istina. Za to je u svakoj 
reKgiji odlucan momenat vjerovanje. Ali se opet religija ne 
smije stegnuti na samu spoznaju, kako bi to htio jednostrani inte- 
lektualizam i racionalizam, ved u religiji pripada i htijenju odlucno 
znamenoyanje. Ta ve6 za samo vjerovanje tako je potrebno hti- 
jenje, da bez njega i nema vjerovanja. Ne smije se dakle iz religije 
izluciti dudoredje. Cudoredan je zivot dapace najocitija biljega 
prave religioznosti. Nije ipak sva bit religije ni u samom <iudo- 
redju. Cudoredje ne moze opstojati samo o sebi, bez odredjenih 
vjerskih istina. 

Misljenje dakle i htijenje, ova oba cisto dusevna djelovanja 
nase svijesti, stjecu se u religiji, da, u njoj i postizavaju vrhunac 
svoga savrsenstva. Ali kako covjek nije samo dusa, ve6 je od tijela 
i duse sastavljeno jedno zivo bide, utjece religija i na niza, od tje- 
lesnoga organizma ovisna djelovanja duse; utjece naime na cuv- 
stvovanje i spoljasnje djelovanje. Ovako se religija, sasvim prema 
naravi Ijudskoj, uvijek javljala i ocitovala i u cuvstvovanju Ijudskom 
i u spoljasnjim bogostovnim cinima. 

Da religija najznatnije utjece na cuvstvo, tako je ocita cinje- 
nica, da neki, osobito poslije I. N. Tetensa i I. Kanta, koji cuvstva 
pripisuju posebnoj mod, u religiji cuvstvu dosudjuju prvo i pogla- 
vito znamenovanje (H. Ulrici), a drugi u cuvstvo stavljaju svu bit 
religije. Ovi potonji, ako i ne priznavaju religiji nikakove objek- 
tivne vrijedn sti, ipak joj priznavaju neku subjektivnu vrijednost za 
cuvstvovanje. Religija bi imala biti puko nabozno cuvstvo (pietizam), 
ili neko neodredjeno cuvstvo apsolutne ovisnosti (F. D. E. Schleier- 
macher, D. F. Strauss) ili cuvstvo tajanstvene sile, koja se ocituje 
u svemiru (H. Spencer) itd. Ali cuvstvo, premda je toliko zna- 
menito u religioznom zivotu, samo je za sebe previse neodredjeno 
i bez cilja, a da bi moglo zadovoljavati potrebama duse i srca 
covjeka i upravljati zivotom njegovim. Slijepi fanatizam i neobuz- 
dana strast lako prevladaju ondje, gdje ne gospoduje sigurna spo- 
znaja razuma, pa su zato pocinili upravo i na polju religije mnogo 
zlo. Za to je potrebno, da spoznaja razuma, koja je osnov 
svega specificno covjecjega djelovanja, i u religiji imade prvenstvo 



i vodstvo: religiozna spoznaja treba da giblje volju i upravlja 
njome, iz nje treba da vrcaju zive iskre u cuvstvovanje i djelovanje 
covjeka. Ovako postaje religija u srcu covjeka onaj tihi plamen, 
koji sva cuvstva njegova, i najlju6u bol i najvedu radost, ople- 
menjuje i posveduje: najveci zanos, koji nam daje snage za he- 
roick'a djela, za mucenistvo, kao i tihi blazeni mir, njezina su ceda. 
Religija dakle niti je samo spoznanje, niti je samo cuvstvo- 
vanje, niti je samo htijenje, vec je sve ovo zajedno, pa za to ona 
nuzno obuhvata i dogme, t. j. istine vjerske, i zakone dudoredne 
i cine bogostovne. A kako divno, iskljucivsi svaku jednostranost, 
obuhvata sva ova pocela ona religija, koju nam je Sin bozji dao 
na krizu! 

■* * 

A znanost? Ne opstoji li neizgladiva opreka izmedju znanosti 
i religije, poimence vjerovanja? Ne obara li znanost krs(^anske 
dogme? Nije li vjerovanje zapreka napretku znanosti? 



Kad je Bog stvorio ovaj velicanstveni svemir i u njemu ra- 
zumna covjek, otvorio mu je beskrajno polje istrazivanja, a kad mu 
je u narav usadio zedju za znanjem, kao da ga je potisnuo na 
razne putove, koji vode znanju i znanosti. Covjek gonjen ovim 
naravnim nagonom za znanjem, sto mu ga je Bog usadio u dusu, 
stao je istrazivati sve pojave vidljive prirode, sve pojave dusev- 
noga zivota, a isao je i za tim, da im spozna i uzroke. Najrazlicitije 
su se ved rodile znanosti, a i danas nastaju nove, te jos ni danas 
nije gotov struk svijetlih zraka, sto se imadu poput trakova vjecne, 
bozanske istine odrazivati u umu covjecjem. 

Da znanosti mogu uspjeti u ovom svom nastojanju, da nas 
mogu voditi sve blize vjecnoj i beskonacnoj istini, potrebita im je 
prije svega sloboda: zato je sloboda istrazivanja njihovo neotudjivo 
pravo. Svaka znanost imade svoje zakonito podrucje i u svom 
podrucju imade pravo, da slijedi svoje zakone, koji izviru 
iz same naravi stvari, da se sluzi metodom, koji najbolje odgo- 
vara njezinom istrazivanju i svrsi. I ovoga nije crkva katolicka 
nikad poricala. Vec sv. Toma Akvinski veli: »U svim tvrdnjama 
treba da slijedimo narav stvari, osim onih (tvrdnja), sto nam ih daje 
bozja objava, te jesu svrhunaravne.« A sabor Vatikanski (De fide 
c. 4.) veli: »Niti crkva krati, da se pojedine znanosti, svaka u svom 



485 

podrucju, sluze vlastitim nacelima i vlastitim metodom*, te ovu 
slobodu znanosti zove »opravdana sloboda — justa libertasc 

I zaista, ako svaka znanost imade u svojem podrucju da poluci 
svoju odredjenu svrhu, kako 6e je poluciti, ako nema svojih sred- 
stava, kojima se moze slobodno sluziti, ako nema svojih putova, 
na kojima se moze slobodno kretati, da dodje do cilja? Ili, zar bi 
tko drugi imao da obavi njezin posao ? Zar je mozda objava bozja 
vec obavila taj posao? 

Ali objava nam nista ne pripovijeda n. pr. o sastavu tvari, o 
svojstvima tjelesa, o naravi i djelovanju prirodnih sila, kao sto nas 
ne poucava: ni o organskom ustroju zivih bica; ni o fizioloskom 
djelovanju organa, ili o velicini, razmaku i gibanju svemirskih tje- 
lesa. Nema objavljene ni fizike, ni kemije, ni fiziologije, ni medicine, 
ni astronomije; a nije objavljen ni metod, kojim treba da se s